Padanje s bracnog kreveta
Sincic s nama spava od rodjenja i ne mogu ga zamisliti u kreveticu, no izrazito je zivahna i pokretljiva beba, pa je u par navrata zamalo pao na pod (jednom i je, na srecu prvo odgurnuvsi jastuk na koji je potom sletio, pa smo samo oboje umrli od straha). Prije bi se prilikom budjenja prvo oglasio, pa tek onda krenuo svrljati po krevetu, no sad se ni ne oglasi, a vec je na rubu.
Posljedica svega je da ga se ne usudim ostaviti, pa kad on spava, ja sam cjelo vrijeme s njim. Doduse, nisam ga ni prije puno ostavljala samog, ali bar nisam nuzno lijegala prije devet navecer. A jos mu nije ni sedam i po mjeseci... sto ce biti kad jos malo naraste?!
Uglavnom, zanima me kako ste vi rjesavale takve situacije, tim vise sto ne mogu stranicu kreveta gurnuti uza zid pa da barem jedna bude osigurana.