greške u odgoju?

zašto u AP, s razlogom jer je moj "krivi" odgoj puno bliže ovom nego Cry Out metodi...

da pokušam skratit, rodim prvo dijete u obitelji, završi na neonatologiji, poslije s dg Dystony Syndrom, cpk, fizijatri, neuropedijatri, itd....
vježbanje, pažnja 24sata na dan...(da mi je vidit mamu koja bi drugačije reagirala), nisam tip zabijanja glave u pijesak i posvetila sam max svoj život njoj zadnje 2 godine.... a čini mi se i svi oko mene više-manje.

ali čuvali su je i drugi, bake, stričevi, dide...nikad nije bilo problema, pa ni s mojim prijateljicama da ostane, pa i spavati kod mojih..s MM, bakom...itd...ali nikad nije volila pretjerano strana lica, nije volila buku, gužvu, strku, vikanje i gomile dice...uvik se više volila igrat sa strane...

ali nije ni grizla, tukla, zbunjena je na svaki oblik agresivnost i uzvraća maženjem, ljubljenjem i "daaaga"

svi su nam sad nalazi motorike (bili smo hipertonični-tvrdi) u redu, uvik smo mrvicu kasnili za vršnjacima, ne pričamo ni sada nešto previše, samo po 2 sloga i neke riječi, ali svi nalazi i logopeda i psihologa i ostalog su u redu, u tim donjim granicama normale ali....

T je navodno u jaslicama asocijalna, nemam negativan stav prema jasicama ali ne znam učiti dijete da se tuče za igračku, da svoju bebe koju nosa po cili dan podijeli s drugim (ne znam kako), jako nestabilna, osjetljiva i plaha (i naravno sad svi i manji i veći od nje su to skužili i "muče" je) i za sve traži odobravanje odraslih (teta), nesigurna je i ne zna se sama izboriti za ništa..

ovo je doslovno Lastane pomagaj uz svu ljubav i trud stvorila sam nesigurno dijete, puno nepovjerenja ovo asocijalno pod navodnike jer do 3će god o tom nema ni priče...do te dobi su svi egocentrici...

ali da napomenem otkada se rodila, bila je takva, nije se dala..plaha, nježna i dobra :*

e da, i sve joj je bilo dozvoljeno, nikad je se nije ni vikalo ni branilo, baš sve joj je na raspolaganju (ne sad noževi i sl, al sve šta smije joj je na dohvatu)...

šta da radim, ako je ispišem, ništa nisam učinila, al sad moje majčino srce ne da da je "gaze" i da plače nakon šta smo je samo mazili, a ne želim je učiti da se agresijom sama za sebe bori, a ne vidim nešto treće

zasto kazes "krivi' odgoj? to sto je dete plaho i nezno moze biti i stvar karaktera i nepovoljnih zdravstvenih okolnosti koje je imala.
ako osecas da pati, pokusaj da se izboris za njenu dobrobit u jaslicama. ako ne naidjes na razumevanje, a vidis da dete trpi, ispisi je i pronadji neko prikladnije resenje. sretno i javi kako vam ide! :love:

Teško da mogu objektivno odgovoriti, ja, naime, imam negativan stav prema jaslicama. Dakle, ja bih ispisala dijete. Naravno, ako si to možeš priuštiti s obzirom na posao, financije i plaćanje tete čuvalice.
I ne bih rekla da je u pitanju krivi odgoj, baš naprotiv.

slazem se s Bomballurinom (iako nemam inace tako neg. stav prema jaslicama). Ako ne mozes izbjeci jaslice, probaj razgovarati s tetama, opisati situaciju i zamoliti ih da joj obrate posebnu paznju.

ovo sve i pišem poslije razgovora na koje su me pozvale, osjećam se...ma u biti uopće ne znam to opisat...

ne znam zašto sad odjednom to nije dobro.... taj njen karakter..

mislim zar bi bila o.k. da je drugačija, one inzistiraju da ostane, jer joj kao navodno to baš treba, a ja je evo držim na sebi, ona me ljubi i govori daaaaga....

šta bi trebala... tući me nogom iz inata i gurati prste u utičnicu...rasplakat ću se od muke :cry:

pod one-mislim na odgajateljice

Citiraj:

---

nine prvotno napisa

one inzistiraju da ostane, jer joj kao navodno to baš treba

---

to ne kuzim, jel to po onoj logici - sto te ne ubije, cini te jacim?
ne znam sto da ti kazem , ali ti drzim fige da se snadjete.
To kako opisujes svoju curicu je nesto prekrasno, pravi mali :saint:

Citiraj:

---

a zakaj prvotno napisa

Citiraj:

---

nine prvotno napisa

one inzistiraju da ostane, jer joj kao navodno to baš treba

---

to ne kuzim, jel to po onoj logici - sto te ne ubije, cini te jacim?

---

izgleda upravo to :?

Citiraj:

---

nine prvotno napisa

Citiraj:

---

a zakaj prvotno napisa

Citiraj:

---

nine prvotno napisa

one inzistiraju da ostane, jer joj kao navodno to baš treba

---

to ne kuzim, jel to po onoj logici - sto te ne ubije, cini te jacim?

---

izgleda upravo to :?

---

nemoj ju ostaviti tamo. jel mozes promijeniti jaslice, ako bas mora ici?

nine :heart:

ljubi malu t.

niš joj ne fali

nine :love:

Lovro je isto svašta prošao, ranije rođen, dva mjeseca u bolnici, hipotonus, vježbe, ne priča još, i dalje zaostaje malo što je sasvim normalno. A isto sve smije, vadi mi padele iz ormara, baca krpe iz ladica. Naravno neki ormari i neke stvari se ne smiju, ali puno truda sam uložila i još uvijek ulažem u njega, a on ima svoju slobodu. Karakterno je potpuno drugačiji od tvoje curice. On zna što hoće, izborit će se za to svim silama. Dakle, ne vjerujem da je u pitanju "loš odgoj", nego karakter.

Fran je od samog rođenja zdravo dijete, hoću reći nije imao posebne vježbice, ali karakterom su naša djeca ista, i tek sad, evo 4. tjedan, danas, je prvi put spavao, i sve pojeo i bio 'dušica mala' i :saint: u jaslicama, jer je jedna teta nakon 9.og dana isto izjavila baš tim riječima-da je asocijalan, da se ne zna igrati s drugima i da se ne zna izboriti za sebe, pa čak i kad ga netko dodirne slučajno-on plače i tužan je:(

Ima nade, digni glavu-i mi smo ti primjer da može, polako, ali ide :love:

I ja se slazem sa curama. Mijenjaj jaslice, jos bolje (ako si u mogucnosti) ispisi je i postedi takvih iskustava. Djeca kao sto je tvoja Tonia najvise nastradaju u tom institucijskom, grupnom pristupu djeci. Nije tvoje dijete problem, tete su problem. Jer lako je voditi grupu kad su svi isti. A kad dodje drugacije dijete, eto problema. Jedini problem je valjda to sto one ne znaju kako se postaviti prema plahoj i osjetljivoj djeci.
Ja sam valjda i sama bila jedna od takve djece. Sutljiva, osjetljiva, kad nesto ne stima nikad se ne bi zalila roditeljima...Pa su i mene htjeli da "celice". :) A danas bas zamjeram roditeljima da nisu primijetili mene kao osobu. Nego su samo vidjeli ono sto je trebalo ispasti od mene. Steta sto me nisu postedjeli takvih iskustava. Niti me ohrabrilo, niti me ojacalo.
Nikoga nemoj slusati nego svoje dijete. Ona ce ti najbolje pokazati sto njoj treba.

Ja imam 'problem' upravo suprotne prirode. Ela sve svima uzima, rijetko dozvoli da netko uzme nešto njoj, valjda jedino ako ju uopće ne zanima. Čim nešto nije po njezinom, viče. Doslovno viče i ljuti se vrlo, vrlo glasno.
Još ne ide u jaslice, ali sve bliže nam je i taj dan. Pretpostavljam kako će ovo bit problem. Mogu li je nekako pripremiti / naučiti dijeliti, što mislite?
I da, stvarno sve joj dozvolimo dirati, proučavati, razbacivati ... možda smo i pretjerali?

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

I ja se slazem sa curama. Mijenjaj jaslice, jos bolje (ako si u mogucnosti) ispisi je i postedi takvih iskustava. Djeca kao sto je tvoja Tonia najvise nastradaju u tom institucijskom, grupnom pristupu djeci. Nije tvoje dijete problem, tete su problem. Jer lako je voditi grupu kad su svi isti. A kad dodje drugacije dijete, eto problema. Jedini problem je valjda to sto one ne znaju kako se postaviti prema plahoj i osjetljivoj djeci.
Ja sam valjda i sama bila jedna od takve djece. Sutljiva, osjetljiva, kad nesto ne stima nikad se ne bi zalila roditeljima...Pa su i mene htjeli da "celice". :) A danas bas zamjeram roditeljima da nisu primijetili mene kao osobu. Nego su samo vidjeli ono sto je trebalo ispasti od mene. Steta sto me nisu postedjeli takvih iskustava. Niti me ohrabrilo, niti me ojacalo.
Nikoga nemoj slusati nego svoje dijete. Ona ce ti najbolje pokazati sto njoj treba.

---

Proglašavam današnji dan danom potpisivanja Zorane :*

Ninet, i ja iz dna duše vjerujem da nema šanse da si ti nekaj krivo napravila i zapravo je tvoja divna djevojčica zasužila nešto bolje od ovih Nazi metoda odgajateljica :x
Ako ikako možeš vadi je odande, kakvo čeličenje, vrag ih odnio bešćutne :/

potpisujem zoranu i kloklo i šaljem pusu tvojoj prekrasnoj, divnoj, nježnoj djevojčici - ona je upravo onakva kakva treba biti :heart:

Kad već potpisujemo...potpisujem i ja Zoranu i kloklo, kao i uvijek kad su u pitanju slične teme ;) .
Neću ništa posebno novo reći samo ću te podržati povećavanjem brojnog stanja i dodati da je i moja djevojčica slična tvom opisu...I ja sam imala dilema u početku da li sam potakla takvo ponašanje, ali su me cure ovdje razuvjerile :) ... I mi smo imali sličan problem u vrtiću...a imamo ga i u ophođenju s drugom djecom izvan vrtića...Ispisali smo H. iz vrtića (pridonijela je našoj odluci i bolest koju je pokupila tamo). I sad se trudim svim silama i još uvijek se krpamo svakako :/ ...samo da još ne mora ići tamo.
Nisam ni ja generalno protiv vrtića/jaslica...samo mislim da su neka djeca drukčija u pogledu socijalizacije, a mislim i da su uvjeti u vrtićima prestrašni za individualniji pristup...a, nažalost, i teta ima svakakvih :( .
Tvoja djevojčica je super :heart: , samo je osjetljivija i emocionalnija i to je sasvim uredu.
Pusa njoj i tebi!

Citiraj:

---

BHany prvotno napisa

Nisam ni ja generalno protiv vrtića/jaslica...samo mislim da su neka djeca drukčija u pogledu socijalizacije, a mislim i da su uvjeti u vrtićima prestrašni za individualniji pristup...a, nažalost, i teta ima svakakvih :( .

---

Citiraj:

---

Nije tvoje dijete problem, tete su problem. Jer lako je voditi grupu kad su svi isti. Ja sam valjda i sama bila jedna od takve djece. Sutljiva, osjetljiva, kad nesto ne stima nikad se ne bi zalila roditeljima...Pa su i mene htjeli da "celice". A danas bas zamjeram roditeljima da nisu primijetili mene kao osobu.

---

Evo, valjda je iz gornjeg citata lako zaključiti da je roditelj taj koji mora osluhnuti situaciju i postupiti onako kako misli da je najbolje za dijete.
Iz drugog vidimo kako je lako moguće kao roditelj počiniti teške pogreške, da li zbog toga što nije postojala alternativa za čuvanje, da li zbog toga što iz silne zaslijepljenosti autoritetom vlastitih roditelja, odluku bacimo na "dobro iskušan odgoj" umjesto da poslušamo svoje srce.
Primjeri su zaista individualni, a zato i jest nateža zadaća biti roditelj. I to biti onakav roditelj kakvog bi poželjeli da smo i sami imali.

Ne znam koji su ti motivi/razlozi za upisivanje malene u vrtić, ako sama ne možeš brinuti za nju do škole jer si zaposlena, ja bih se do zadnjega borila da moje dijete u vrtiću dobije skrb i brigu koja joj je potrebna/ija nego drugima. Samo, to ti je dvosjekli mač: tetu ne kupuješ, dobiješ ju sa svim njenim ne/kvalitetama.
A tada bih postupila onako kako bi mi govorilo moje srce. Ma čega koštalo!

Nine, ja isto potpisujem promjenu okruženja za malenu. Prema opisu, i ja bi rekla da imaš plaho, sramežljivo dijete. Doma imam jednu takvu slatkicu pa se osjećam mjerodavna to reći.

Prema mojem iskustvu (nju još uvijek pazi cura čuvalica), njoj treba povjerenje i pažnja jedan na jedan (od odrasle osobe, makar ponekad prihvati i od neke curice, ali da je preko pet godina, cca), ne zanimaju ju puno druga djeca, to joj je obično preintenzivno, prebučno, previše. Najbolje se zabavlja sama. mirnija je i promišljena. I uopće me ne zabrinjava što ljudi oko mene komentiraju. Ja ju poznajem i znam što joj treba. A znam i da ako ću joj davati to što joj treba, to mi je najbolje osiguranje da će odrasti u samosvijesnu mladu ženu, čije samopouzdanje dolazi iz te unutarnje samosvijesti.

Prema tome, pruži joj to što joj treba. Sama znaš najbolje. Pusti tete, oni gledaju iz perspektive hrpe klinaca u vrtiću i kako da se svi uklope u sliku velike grupe koju je lako hendlati. A ne gledaju iz perspektive kako svakog malog čovjeka postaviti na što čvršće temelje. I to nije krivo, ja im ne zamjeram jako. Ali znam da ja (mama) mora biti ta koja o misli o tome što treba (mom) djetetu.

kao u petak je bilo bolje, navodno je skroz bila dobra, osim šta je opet proslinila al na to sam bila spremna....

ne želim da se mijenja karakterno, ostat će tamo ta 4 sata dok ja ne procijenim ili vidim da joj zaista okruženje ne odgovara onda ćemo naći novu alternativu od 8-12.

mislim ako i bude tamo 4sata (bez plakanja i trauma) zanemarit ću taj stav teta i glupe priče o ranjivoj dici, nestabilnoj, itd, i radit s njom od 12-22h kao i do sada.

baš gledam primjer (kad sam bila unutra s njom) ona sjedne i ubacuje likove (kocka, krug, trokut) sama u kutije, uzme drvene puzle i 20min do pola sata se može isključit i slagat dok ne uspije dok druga dica (starija i godinu) lupaju po puzlama, tuču kockama o kutiju a učinit nešto konkretno - rijetko i ne zanima ih.

mislim i ja nekad volim sjest sama i popit kavu, i sad zamisli da mi doleti netko sa strane, uzme moju šalicu bez pitanja,srkne kavu i produži dalje, mislim ono, i ja bi u tom momentu bila asocijalna :lol:

samo svratih na ova topic da tebi i T posaljem pusu...
vec smo pricale o tome, neke odgajateljice jednostavno nisu rodjene za taj posao, kao sto ni neka djeca nisu u toj krhkoj i njeznoj dobi predodredjena za borbu ;-)

i znas kaj? meni ti je super da neki od nas odgajaju dobru djecu, stvarno dobru: dragu, umiljtu i empaticnu, pa negdje mozemo barem malo 'načeti' agresiju svuda oko nas

i Nuki salje puse

Mislim da je u jaslicama vise nego bilo gdje drugdje bitno kakve su tete.

Moram reci da smo mi bili jako sretne ruke kaj se tice jaslica (Vedran je isao u jaslice od 13 mjeseca, Zrinka od 15). Vedranove tete su prekrasne (bile i ostale - sa jednom od njih je i sada kao predskolac), a Zrinka je imala peh da su se zbog raznih bolesti u vrticu mijenjale cesto tete tako da je tokom prvih 5 mjeseci mijenjala ponekad i iz dana u dan 4 razlicite tete (2 jako dobre, 1 dobra, 1 tak-tak). Sad je u starijoj jaslickoj i obje tete su super i zaista nemamo primjedbi. Mala sa nepune dvije godine juri sama u sobu, nosi sama svoje pelene, trazi tete, one idu s njom to pospremiti, hvale ju, a i ona njih ...
Izuzetno mi je drago da je tako.

Dakle, mislim da tu jako puno visi o tetama i ako one nisu dobre, a vrtic je neminovan, tad treba pokusati promijeniti grupu, ako to ne ide tad vrtic.

Ja nemam negativan stav prema jaslicama i vrticu. Kao mali nisam isao u njih, jer ih jos nije bilo u mom dijelu grada, vec sam skolu docekao igrajuci se samo u drustvu mame i sestre i rijetko nekog drugog djeteta (zivjeli na osami) tako da mi je taj drustveni dio zivota nedostajao i dugo mi je trebalo da se ravnopravno ukljucim u skolski drustveni zivot.

Drugi pozitivan utjecaj jaslica vidim recimo na Zrinki, njezin rjecnik je izuzetno napredovao nakon polaska u jaslice.
Jasno, sve ima drugu stranu: bolesti (koje se opet moraju nekad odbolovati - ja sam imao ospice sa 18 godina i vodene kozice sa 26 i proveo sam 2 mjeseca u bolnici), ponekad neugodnosti u vrticu sa drugom djecom i slicno ...

Sve u svemu, mislim da nema generalnog rjesenja niti savjeta za ovo, svako dijete je drugacije, ali i svaki vrtic i svaka teta u vrticu.

Citiraj:

---

nine prvotno napisa

kao u petak je bilo bolje, navodno je skroz bila dobra, osim šta je opet proslinila al na to sam bila spremna....

ne želim da se mijenja karakterno, ostat će tamo ta 4 sata dok ja ne procijenim ili vidim da joj zaista okruženje ne odgovara onda ćemo naći novu alternativu od 8-12.

mislim ako i bude tamo 4sata (bez plakanja i trauma) zanemarit ću taj stav teta i glupe priče o ranjivoj dici, nestabilnoj, itd, i radit s njom od 12-22h kao i do sada.

baš gledam primjer (kad sam bila unutra s njom) ona sjedne i ubacuje likove (kocka, krug, trokut) sama u kutije, uzme drvene puzle i 20min do pola sata se može isključit i slagat dok ne uspije dok druga dica (starija i godinu) lupaju po puzlama, tuču kockama o kutiju a učinit nešto konkretno - rijetko i ne zanima ih.

mislim i ja nekad volim sjest sama i popit kavu, i sad zamisli da mi doleti netko sa strane, uzme moju šalicu bez pitanja,srkne kavu i produži dalje, mislim ono, i ja bi u tom momentu bila asocijalna :lol:

---

Nine, prvo :* tvojoj slatkici i tebi!

A sad..moje mišljenje je da je to problem isključivo teta iz vrtića. One su te koje bi trebale reagirati i zaštiti djecu koja su neagresivna od agresivnih. Osim toga, tko su one da sude jel dijete od 3 godine ili manje asocijalno ?!!!!!

Njihov posao je da stvore toj djeci mirnu i sigurnu atmosferu, u kojoj će se svatko naći.

Za primjer, moja L. se tek prošle godine počela igrati s ostalima, a još uvijek najveći dio vremena provede u igri i priči sama sa sobom. U nikaoga se ne dira, ali doduše :mrgreen: ona je zahebana igračica, pa se nitko u nju ne dira (čitaj ni ne usudi).

Tete i ja smo to uvijek doživljavale normalno ili čak nismo (jer to nije problem).. Ona je takva, individualac..ja sam ponosna na nju, njenu maštu, zaokupljenost, koncentiranost, mirnoću..

To bi trebale i vaše tete..a moj savjet je jedino da ti pokušavaš kao što si i dosad odgajati svoje dijeto, uz jednu napomenu-moraš joj objasiti da nisu svi dobri i dragi, te kako će regirati, tako da ne doživi šok..
Moja prija je kćeki sve uvijala u celofan, pa je ona jadna jednog dana došla plačući i sa 6 godina izjavila da mrzi cijeli svijet i da su svi zli i da ona želi živjeti u takvom svijetu..
Ipak ih je bolje polako pripremit..