Šiza kod trogidišnjaka

Terrible two je odavno iza nas kad smo imali svakodnevne cirkuse i naša je curica uglavnom na dobrom tragu da shvati kaj u životu ide a kaj ne ide...i tete u vrtiću je hvale da je jako "razumna" :mrgreen:

I tako ja uljuljkana u to da se s njom uglavnom sve da lijepo dogovoriti, nekad popusti ona, nekad ja, no igra kompromisa joj je postala prihvatljiva...

Ali ne lezi vraže, još uvijek nas iza grma zna zaskočit ovakva situacija.
Spremamo se spavati i još slažemo slagalice za laku noć. Pa složimo jednu, dvije, tri i rekoh: ovo je zadnja i gotovo. Veli Leona: dobro dogovoreno...aložimo nju, a ona tret, trept: mooooolim te još jednu. Ajde dobro još jednu. Složimo i nju kad dođe iduća molba: mooooolim te još samo malo gledati Dorothy.

Ja si mislim koji joj je vrag, obično nema ovakvog dugotrajnog moljakanja, stvarno su odlasci na spavanje veseli i opušteni, ne moram je štrikom vleč u krevet, ajd nek joj bude još malo Dorothy.
Pogledamo par frejmova i ja velim: još 5 minuta i onda, zaista, zaista idemo spavati...dogovoreno? Dogovoreno!
Hehehe..pogađate, prođe to ona cvili da hoće još.

Pa sam joj objasnila da smo se dogovorile i da se dogovor mora poštovati. U većini slučajeva kad me dovede do toga da je podsjećam na dogovor ona skopa facu, još malo protestira ali mlako i reda radi, pa ipak pristane, to je kvalitativni skok koji je obavila u ovih godinu dana :mrgreen:
Ali sad se nakon duuuuuuugo vremena bacila na pod i udrila u takvu deračinu da je to bilo strašno za gledati…

Nije mi dala blizu, vikala makni se od mene, pa sam joj rekla da ja idem u kuhinju a ona nek dođe kad se smiri…nije se smirila 20 min, a ja sam uspjela prilično kulerski to slušati dok sam spremala kuhinju…no onda je počela lupat po ulaznim vratima i zvati tatu…lupala je tako jako da bi digla pol zgrade na noge pa sam je morala zauzdati jer je bila totalno histerična...

Na kraju sam je uzela u krilo i čvrsto stisnula da se ne bacaka, ljubila je i nježno govorila da se smiri…šizila je tako još pet minuta, kozle malo iz petnih žila se pokušavala osloboditi, ali je nisam puštala jer fakat mislim da bi ili ozljedla sebe ili polomila nekaj u kući…

A onda je počela vikati: smirila sam seeeeeeeee, smirila sam seeeeeeeeeeee, pusti meeeeeeee…aha, ak je to smirenost ja sam Petar Pan :lol:

I onda je prilično mirno rekla: Ma, smirila sam sam se ozbiljno, pusti me da si idem obrisati nos :P
I fakat, kad sam je pustila otišla je u wc po papir i obrisala nos iz kojeg su virili šmrklji do koljena…
Popela mi se u krilo i rekla: bila sam jako, jako ljuta…
Ja sam rekla: znam zlato, svako se ima pravo ljutiti, ali nema pravo tako vrištati i lupati nogama po vratima! Možeš plakati ako će ti biti lakše, ali ti ne mogu dozvoliti da uništavaš stvari!
Klimnula je i uzdahnula: nije lijepo vikati! pa se sklupčala se uz mene, šapnula mi da me voli :heart: te zaspala u roku odmah…

Ajme iscrpljena sam, ali sam sjela napisati vam ovo jer se moram bezočno hvaliti...
Sjećate se možda da sam Leonu kad je imala oko dvije dvije i pol godine nalupala par puta po guzi kad bi došlo do ovoga, no tako sam sretna što mi je zlostaljački gen potpuno zakržljao i svu energiju bacam na to da smirim i sebe i nju..prvo sebe, pa onda nju - i to radiiiiiiiiiiiii :D

Nakon svega, ona zna da je pogriješila i nije bilo potrebe da joj držim još litanija o tome, a njeno nježno volim te me uvjerilo da radim dobru stvar, da mogu "voditi dijete na pravi put" a da za to nisu potrebne ni batine, ni vika ni ljepljenje etiketa zločestoće, samo beskrajna strpljivost i ljubav :love:

Stisla send prije vremena :oops:
Htjedoh vas pitati, koliko vremena je trebalo zlostavljačima poput mene, ma sigurno vas ima još :mrgreen: da produžite fitilj i naučite se kontrolirati?
Evo, ja računam da mi je trebalo jedno pola godine da sasvim zauzdam plimu frustirajućeg gnjeva, a vama :)

Djeca od nas traže da im postavimo granice, jer tako im dokazujemo da ih volimo i vodimo brigu o njima.
Napravila si dobru stvar i smireno riješila situaciju, pokazavši djetetu kako se i mirnim načinom rješavaju problemi.
Pisala sam već negdje da ja sve ovakve šize rješavam zagrljajima i kod nas stvarno uvijek uspjeva.

kao što rekoh na jednom topicu - ja sam već luda ...

ista stvar, ali već duže vrijeme, i kod nas

sram me reći, ali posljednjih dana ju šaljem u vrtić jer više ne mogu podnijeti te ispade (kod nas su uglavnom vezani uz presvlačenje i haljine :roll: i večrnji odlazak na spavanje)

Di me nađe............

Zadnjih dana ne znam što je s Leom. Slično ovako kako klo opisuje. Mislim si možda da je to tek sad reakcija ne seku, ali fitilj mi se opasno skratio. Onda viknem, onda poslije plačem od muke,..ah.......pa grižnja svavesti ...nadam se da to sve samo uhodavanje na život u četveročlanoj obitelji

kloklo, shendlala si sve za čistu desetku :love: baš sam ponosna na tebe. a i leona sigurno.

Citiraj:

---

kloklo prvotno napisa

Htjedoh vas pitati, koliko vremena je trebalo zlostavljačima poput mene, ma sigurno vas ima još da produžite fitilj i naučite se kontrolirati?

---

osjećam da mi je fitilj svakim danom sve duži iako na momente puknem, viknem, ispričam se, iskupim se i opet u krug...

Citiraj:

---

vrijeska prvotno napisa

(kod nas su uglavnom vezani uz presvlačenje i haljine i večrnji odlazak na spavanje)

---

ajme, kod nas je sve točno ovako. ajd, sad je malo popustila jer baš se ne stiže presvlačiti, a i nije više vrijeme za ljetne haljinice. jedva smo dočekali jesen :mrgreen:

ja imam problem s dernjavom-svojom


jučer sam radila osam SATI U NASTAVI-REDOVAN RASPORED :roll:

3 osma i jedan sedmi i došla kući i ......na sličnu situaciju počela sam se dernjati-jadno :roll:

jedino riješenje je da se šećem pol sata oko zgrade prije nego kaj uđem,druge mi nema

klo :heart:

Ja josh uvek znam da podviknem. Svojevremno su po par puta dobili po guzi ali kao prvo nishta nisam postigla sem trenutnog mira (sve se ponavljalo josh milion puta uprkos shljepkanju) a kao drugo moram da priznam da imam jaku ruku i da se plashim da necu moci da iskoktrolishem bes i udarim polako. Zato sam odustala od lupkanja i preshla na prichu (i ponekad viku kad bash preteraju).

iskreno, od lupanja se tezhe odviknuh nego shto se naviknuh. X puta mi je ruka opet poshla ali sam se suzdrzhala i pochela da drobim u nedogled. Da chovek ne poveruje kako ruka nauchi pokret posle samo par puta :/

Elem, fitilj mi je sve duzhi i to mi je za nepoverovati. Sad sam josh stpljivija jer su krenuli u jasle pa smo svi josh uvek tuzhni ujutru (ja ne pokazujem ali mi se srce kida) i onda se trudim da im celo popodne prodje bez ijedne vike sa moje strane.

Oni su prvih dana nakon jasli bili nepodnoshljivi. Tukli su se, gurali, bacakali za svaku sitnicu. To opravdavam chinjenicom da nisu spavali u jaslama a ni kuci nam nije bolje ishlo jer su se svako malo budili da provere jesam li tu (uz plach, naravno). Sad spavaju u jaslama oko 1.5h a onda ih odmah po budjenju kupim i vodim kuci ili u shetnju da nadoknadimo propushteno vreme. Kroz mesec dana cu pocheti da radim pa ce ostajati josh 2h nakon budjenja ali do tada ce se vec naviknuti i ukapirati da mama UVEK dodje po njih,

Razumem njihov bes, trudim se da im udovoljim u granicama normale i da ostanem mirna kad preteraju. Ne zhelim da od mene uche da se vikom reshavaju problemi jer se ne reshavaju. Da idem pravim putem potvrdjuju mi i tete u jaslama koje se odushevljavaju kako su tihi (ne povucheni, samo se ne dernjaju za svaku glupost kao druga deca), kako umeju da saradjuju, saslushaju, poslushaju, kapiraju zashto nema vishe soka ili zashto se mora spavati. A to mi daje snage da ovako nastavim.

Zakljuchak: da nadjem pravi nachin vaspitavanja trebalo mi je cirka mesec dana.

Kloklo.........budi moja mama :P :heart:
Skoro si me rasplakala....Zmaj si ispala sinoc.

Ja sam zlostavljacica po prirodi. Nije nalupan, ali da sam imala poriv - imala sam. I sad ga ponekad imam, ali se savladavam. I mislim da cu prestati da budem zlostavljacica tek kad i poriv nestane. Stvar vjezbe.
A tek nam dolaze terrible two...

Ali ja stvarno vjezbam. I crpim vasa iskustva. I citam Juula.
I vjerujem u sebe. (sto je inace rijetka pojava...pitam se zasto li :P ...)

Mi smo imali neku sličnu epizodu neki dan - dođe on iz vrtića i nosi puding jer nije stigao jesti. U drugu ruku uzme pištolj i ide piškiti na tutu. Obično to on obavi sam, al najedamput čujem vrištanje i plač - popiškio se jer se nije mogao skinuti budući je držao stvari u rukama (moram napomenuti da se po danu nije u gaće popiškio nekoliko mjeseci, čak mislim od početka skidanja pelene u svibnju).

Ja mu kažem da nema problema, da se to svakome može dogoditi i da se idemo presvući jer je skroz mokar, ali tek onda je počelo urlanje, vrištanje i sl. Ja smireno govorim (mada me niti ne čuje od urlanja) da se nije stigao skinuti jer je imao pune ruke i da mora osloboditi ruke kad ide piškiti i da mu nitko to neće uzeti, a on šizi i vrišti i gura me i hoće tući i ne da se skinuti, izmiče se.

Meni već lagano živčeki titraju i opet probam pričati, ali sa svakom mojom riječi on vrišti sve jače i ja pukla i izišla iz sobe. Mislim si, bude prestao brzo, no nema šanse. Nakon 20 min. njegovog urlanja puko mi je film i na silu sam ga skinula i otišla oprati, a onda je u kupaonici počeo vrištati da hoće na tutu (tuta nam obično stoji u sobi). Rekla sam da ne može i da može ići na WC i on dalje urla, ali se popiškio na WC, istuširala sam ga i onda se počeo smirivati. Nakon toga smo obavili smireni razgovor o svemu što se dogodilo i otišao se igrati, ali je meni trebalo dobrih pola sata da dođem k sebi i da se smirim.

Ruka mi nije poletjela jer nemam naviku, ali moram priznati da mi je došlo da maltene lupim svojom glavom o zid kako me iživcirao. :roll:

Kloklo i Leona :heart:

kloklo imamo identičnu priču. i kod nas pale dogovori i kompromisi i još minutu i gotovo . razuman klinac reklo bi se :heart:

naravno ne uvijek. isto sam ga znala po guzi, ali vidim da nema vajde jer nije lakše ni meni ni njemu

sad reagiram ko što si opisala. 8) maknem se, eventualno ga odvedem u sobu sa pritvorenim vratima na hlađenje i on me zove kad se smiri ili sam izađe. i da obično traje 5-10 minuta

Citiraj:

---

ninet prvotno napisa

A tek nam dolaze terrible two...

---

Nista one ne dolaze :lol: "Doci" ce ak se ti ne prilagodis tome da ti dijete raste i da se TI moras promijenti u odnosu prema njemu. Ak ti nastavis isto kao da je on npr. 1 god starosti, tzv. "terrible two" su ti zagarantirane :mrgreen:

O cemu pricam? Pricam o tome sto je jako pametno receno od strane Mr. Juula. Covjek to objasnio jako dobro (i iz mog iskustva tocno 100%). Klinci sa 2 godine pocinju traziti samostalnost. Jednostavno rastu i razvijaju se i traze vise slobode. Ukoliko im mi pristupamo isto kao prije npr 6 mj. desiti ce se to da ce se kod njih stvoriti bunt. Zasto ce se stvoriti bunt? Pa zato sto im MI ne dozvoljavamo da rastu i razvijaju se kak ih priroda tjera. I oni se na taj nacin bore za sebe, za svoju priliku za rastom i napredovanjem.

Ista stvar s teenagerima. Nemaju oni problem - roditelji ga imaju: neznaju kak sad s djetetom koje trazi toliko slobode, i onda ga od straha jos vise stisnu. I sta se desi, naravno jos veci bunt. I onda je dijete grozni teenager :lol:

Ukoliko vi kao roditelji uspijete prilagoditi svoje ponasanje i odnos prema djetetu u skladu s tim kako ono raste, dijete u tom slucaju nema protiv cega protestirati i buniti se jer moze normalno napredovati i ergo nema ni tipicnih faza tzv "terrible two" ili "teenagera" 8)

E tog se dijela bas dobro sjecam....kad poredi pubertet i menopauzu...
Da li bi ti bilo grozno mrsko ili nekome od vas, da ovdje napise nekoliko primjera iz zivota o ovome.....Sta se desi tj. kako konkretno traze vecu slobodu, i kako je dobro, a kako pogresno reagovati...?
Ja nekako, a vjerujem i vecina, najljepse uci na konkretnim primjerima, poput ovog od Kloklo.

Citiraj:

---

A onda je počela vikati: smirila sam seeeeeeeee, smirila sam seeeeeeeeeeee, pusti meeeeeeee…

---

:lol: :lol:
joj, kak mi je ovo poznatoooo... :cekam:

Citiraj:

---

Sta se desi tj. kako konkretno traze vecu slobodu, i kako je dobro, a kako pogresno reagovati...?

---

Ja sam vec i bogu i vragu dosadna s primjerom pranja zuba :lol: Ali to je jedino cega se kontkretno sjecam i sto ce mi valjda ostati urezano do smrti - jer sam valjda tak ponosna sto sam to skuzila i promijenila svoje ponasanje.

Ono... Perete zube svaki dan. Ti mu peres, sve 5. Jedan dan on pozeli sam prati. Ti ZNAS da on nezna jos prati sam zube, te zelis i dalje nastaviti tak kak je dosad bilo (fakat ti se ne da prati cijelu kupaonu poslije, em sto ce mu pasti cetkica u umivaonik ili ce ju on mozda umociti gdje ne bi trebao, em ti se ne da trositi vjecnost na pranje zuba, ti to obavis puno brze i zubi su 100% cisti poslije, tko zna kak ce on to napraviti, itd..). I trudis se i dalje da mu ti peres zube ne bi li to bilo najlakse i najbezbolnije. No pocne se desavati sljedece. Svako pranje zuba - AGONIJA. Lijepo je do tada pljunuo kaladont redovno, ali sada.. Sada ga gutne SVAKI PUT i pritom te POGLEDA u oci dok to radi! Zabavno ne? U tebi se bude nagoni da mu kazes "neces ti MENEEEEE!!!!" :mrgreen: No tada stajes i razmisljas u cemu je problem, jer ZNAS da klinci prkose kad im je narusen integritet ili kad im se ne dopusta rast. Povrijedila ga nisam, a ovo drugo.. A haaaaaa!!!!! Covjece ne dam mu da nauci sam prati zube! Pa hellou! Nema problema. Dam mu cetkicu, izvoli peri, izadjem van iz kupaone (ak nema publike, nema ni predstave :mrgreen: ), stisnem zube kak ce to sve izgledati. Naravno da je sve bilo ok, i da sam to mogla napraviti davnih dana. Ali lakse je zadrzati kontrolu nego ga pustiti da to odradi sam. I tako moje dijete u tom trenu nije bilo terrible two, niti je bilo zlocesto, nego sam ja uvidjela da ga ne pustam da raste :saint:

moja zube prvo perei sama već nekih pola godine onda mi tek nastupamo s finalnim četkanjem :mrgreen: ukoliko želim požuriti stvar samo si još više zakompliciram


kod nas je primjer - ustane ujutro - u zoru, po ljeti joj ne možeš objasniti da je tek 4 ujutro i da se vrati u krevet jer ona vidi dan kroz prozor, i prvo što napravi je da uleti u svoj ormar i prebire koju će haljinu obući i ako nema one koju je ona sanjala onda je PANIKA!! i suzdržavaš se, suzdržavaš ali kada se 200 puta na dan presvuče i skine do gola kada je hladno, i naravno barem 150 puta joj moraš pomoći jer se zapetlja u svu tu silnu robu, fitilj brzo plane - ali moram priznati da mi je sve duži i sve se duže mogu suzdržavati da ne reagiram na plač i dernjavu

metoda napuštanja sobe dok se ne smiri i kod nas djeluje - pokatkada se smiri za minutu a ako je premorena vrištanje traje i desetak minuta - a koji raspon decibela :roll: :shock: nisam imala pojma da to može

inače - može se darat kolko hoće, ali štrample i duge rukave (na koju god želi haljinu) mora obući - no to i napravi kada prođe kriza odbijanja i ja prestanem inzistirati

inzistiranjem uvijek izvlačim deblji kraj - zato samo cool 8)


(imam još primjera ali sada ne mogu zbog bebe pisati ...)

Moja Leonarda ima ponekad napadaje nervoze, ali isključivo kad je gladna i umorna. Tada se ili zagrlimo ili "pomirimo" ili pošaljemo u sobu na hlađenje. Prije je to bilo često, osobito u dobi od cca godine dana -dvije kad je znala što hoće, a to nije mogla izvesti (staviti baterije u igračku, ili zavezati vezice npr.)

Ne sputavam istraživački duh osim kad je opasno po zdravlje i skulirana sam od početka. Kad je htjela prati zube-prala je sama, kad je htjela jesti priborom-jela je, kad je htjela piti iz čaše -pila je, kad je htjela nešto što je naizgled preteško za male ruke (upravljati mišom), nakon nekog vremena živčanjenja-uspjela je. Sad mnogo potencijalno napetih situacija rješavamo isključivo razgovorom, nema joj ljepše nego satima diskutirati (kao razgovor s visokotonskim razgalsom) :roll: Pošto ona ima "hiper-reakcije" , bijesni uvijek najjačim intenzitetom bijesa, onda činim ustupke njezinoj samostalnosti jer joj postizanje nekog cilja najveće zadovoljstvo.

Cijena razvoja integriteta je katkad nesnosni nered, kuhinja u kaosu i puno dreke. Kao što se i ja nerviram (doduše manje bučno) kad mi nešto ne krene od ruke. I kad joj kažem koliko sam ponosna na nju i na njezino lijepo ponašanje i njezine sposobnosti...ma to je totalno rastopi! Osigurano cijelo poslijepodne dobre volje :)

Anchie, zaista ima puno takvih primjera di ne damo djeci da rastu i onda mi radimo problem tam di ga nema.
No, ovo jučer mi ne miriši na to.
Naš ritual spavanja ima neku okvirnu shemu kad se i što radi i obično Leona sama u neko doba kaže, idemo spavati, umorna sam. To mi je jako drago jer potpisujem Juula da djeca kompetentno mogu odrediti kad su pospana, gladna, jel im zima ili vruće i sl.
U tim područjima sam sasvim cijepljena od borbe za moć i ja jučer nisam rekla Leoni da nema više crtića zato da ona shvati "da sam ja gazda" već zato što sam bila umorna ko pas i gazila bi svoj osobni integritet da sam je pustila da me cima još pol sata s "ja bi ovo, ja bi ono"

I ja sam nedavno opet guštala u Jullu i fakat u srcu osjećam da je čovjek u pravu, ali kao što reče ninet i kao što čovjek sam kaže, mi kročimo relativno nepoznatim teritorijem, slabo ima primjera oko tebe. Znaš kaj ne treba raditi, ali bogati, kako terba raditi, tu se moraš uzdat u se i u svoje kljuse i riskirati grešku.
Ja nemam pojma kak bi on prokomentirao sinoćni slijed događanja...

Meni se činilo ok pustit je da ljuto plače jer nekako frustraciju mora izbaciti iz sebe, samo se mi veliki znamo kontrolirati pa ne dramimo toliko, a ona je mala i burno ragira jer je jednostavno - mala :mrgreen:
Kako bude rasla, tako će se bolje nositi s emocijama, nikakve kazne s moje strane ne bi to ubrzale.
Eventualno bi ubrzale privid samosavladavanja, dijete bi naučilo da je u našoj kući nepoželjno pokazivati emocije, pa bi kuhalo u sebi, a ekspres lonac bi puknuo u pubertetu...juhu, veselja :mrgreen:

Ali kad je počela sa sustavnim uništavanjem vrata odlučila sam da je vrijeme za akciju.
Prodikoblebitis mi se ionako nikad nije činio korisnim, pa sam je radije fizički zgrabila i zaustavila, a kratko smo o tome popričale tek kad smo se smirile i kad sam bila sigurna da je u stanju čuti kaj joj govorim.

Mislim da sam u sebi dosta dobro obračunala sa dugo usađivanim principom da je svrha dječjeg života poslušnost pod svaku cijenu, radije ću imati savjesno dijete čije kvalitete će se pokazati malo kasnije, jer savjest se izgrađuje dulje nego poslušnost koja će biti zgažena prvim pubertetskim prištićem :mrgreen:

Citiraj:

---

ninet prvotno napisa

Kloklo.........budi moja mama :P :heart:

---

Može! Ja bi drugo dijete, a Mirko kaže sve ok nema preblema, nije meni bed odgajat drugo dijete, al ko će ga napravit, težak je to posao :lol:
Pa eto usvojit ćemo tebe i preskočit taj seks koji je ionako samo za slabiće :lol:

Citiraj:

---

kloklo prvotno napisa

No, ovo jučer mi ne miriši na to.

---

Niti nije bilo. Ja sam se nadovezala na Ninet i "terrible two".

Meni se cini da si ti dobro odradila ovo. Sasvim je ok da dijete sizi (mora se nauciti nositi sa frustracijom) ali nije ok da ti unistava stvari (tvoja osobna granica koju se mora nauciti postovati).

:*

Odlicni primjeri....Kad ih citam onda prepoznam i nase primjere...Npr. Viktor se za vrijeme rucka penje i na stol i na nas, otima escajg, gadja se hl****m itd... dok ga pokusavam nahraniti 1001 problem. Stvarno bi roditelja koji misli da dijetetu treba staviti 10 kasika u usta doveo samo do nervnog sloma. Onog trena kad sam konacno shvatila sta to znaci i pitala "hoces sam?", a on suvereno odgovorio "tam!", dala sam mu da sam sjedi na trpezarijskoj stolici i jede (ako se to tako moze nazvati) opet mir u kuci. (i cirkus po podu.....al zivci svima na mjestu) :)

anchie, ovo s pranjem zuba mi je tako jako poznato!
Nakon što nam je neko vrijeme pranje zuba bila noćna mora (svima nama), sad ga puštam da ih "pere" sam (u stvari, samo žvače keficu, ali sam je sebi važan u toj situaciji). I poslije toga ga lakše dobijem da mu ih ja još jednom operem, i sad je sve super. Do neke nove situacije.

Sad mi je malo lakše kad sve ovo pročitam. I moj Karlek ima dnevne ispade po dvadest minuta, pa čak i duže. Neki dan je lizao i pod u hodniku kod ulaznih vrata( ne moram ni reć kak je tam zmazano). Stalno nam viče kak smo mi gupani i strpat će nas u kavez. :roll:

Kloklo (kada vidim tvoj nick uvijek te zamišljam kako piješ vodu) :lol: super odrađeno.
kad ovo čitam prepoznajem i Svena u dosta primjera, pogotovo unazad par mjeseci. Ali mi sad trenutno imamo obrnutu situaciju što me, moram priznati, pomalo i brine. Naime, on je postao uuuuužaaaasnoooo lijen. Neće se sam oblačiti, prati zube, vratiti čašu na stol i još masu primjera. Svaki put mu je odgovor 'neda mi se'. Ja mu zasada popuštam iako suimnjam da je to ispravno, ali nekako si mislim možda ga prođe kao i svaka druga faza do sada. Ali da mi polako počinje ići na živce, počinje. Jučer sjedi na zidiću i jede čokoladicu, pola metra do njega kanta za smeće a on papiriće baca po podu. Na moj komentar da to nije lijepo nego da to digne i baci u smeće odgovor je 'neda mi se dizati'.
Nakon toga navečer u jednom trenutku udari prijatelja. Opet mu kažem da to ne radi jer je ružno nego da porazgovara s njim ako ga nešto smeta. Odgovor je naravno bio 'radije ga udarim, neda mi se razgovarati' :/
Kroz glavu mi prolazi slika teenagera masne kose, lijenog k'o guzica i inertnog do boli koji sjedi pred TV-om i prazna pogleda bulji u ekran nezainteresiran za cijeli svijet oko sebe :(

Brunda imas J.Juulove knjige?

Mozda da mu pocnes JASNO davati do znanja svoje granice, i isto tako mozda razgovor o vracanju njegove odgovornosti njemu?

Citiraj:

---

anchie76 prvotno napisa

Brunda imas J.Juulove knjige?

Mozda da mu pocnes JASNO davati do znanja svoje granice, i isto tako mozda razgovor o vracanju njegove odgovornosti njemu?

---

I meni se čini, Brunda, da bi recimo u slučaju tog papirića trebalo Svenu objasniti da nije tvoja obaveza čistiti njegovo smeće, već njegova...

Nakon što sam ponovo čitala Juula zaprepastila sam se koliko puta djeci pokušavamo objasniti neke stvari koristeći neosobne fraze tipa to nije lijepo, to se ne radi i sl.
Nisu one loše, ali nisu efikasne ako su solo, bez začina.
Čini mi se bi bilo bolje probati osobnijim pristupom. Evo kako bi ja s Leonom...otprilike...
"Slušaj zlato. Ja ne želim da okolo bacaš smeće, niti da ga ja bacam u kantu umjesto tebe. Ti si velika curica i možeš i trebaš sama počistiti za sobom. Ja to od tebe očekujem jer znam da možeš... ajde baci taj papirić u kantu, pa idemo tražiti jel ostao koji maslačak na livadi ;)

Klo, ti si moja inspiracija!
Valjda zato jer je urođena nježnost ono što mojoj osobi fali, kužiš na što mislim; neki ljudi su melem na prvu loptu, ja se ipak kravim malo kasnije :mrgreen: ... a ti mi se činiš oličenjem blagosti, pa si fitilj nadoštukavam slijedeći tvoje primjere.
Naravno da su mi inspiracije i moja Velika i Malena sreća, ali kako kaže anchie ne dozvoli si s xygodišnjakom postupati kao s osobom nedorasloj situaciji koju realno mogu odraditi njihovi vršnjaci.
Ah, život je takav da se ja redovito pogubim na relaciji između mlađeg i starijeg djeteta, pa mi onaj stariji, jadan, ispada kao pokusni kunić u odgojnim metodama.
Sva sreća pa je Juul pun razumijevanja za mene 8) ...

eto i mene. priznajem poletila mi je ruka po peleni. nekada mi dojde da bacam stvari -to u onoj situaciji kada me gleda u oci i namjerno radi sto zna de ne smije. onda sam cak isla kod psihologa-kaze zena mali je super,je pun zivota ali to sto vama radi a i jaslicama ne znaci da vam pokazuje ljubav i da ima povijerenje u vas. ja na rubu placa!!!!!!!1 ja mislila on me mrzi jer ima samo mene i sigurno mu ne pruzam sve sto hoce itreba jer radim ko luda i jurcam okolo i vucem njega pa tako on mene zeli kazniti-a kaze teta -ne suprotno. janjoj lijepo priznam da je znao dobiti po peleni i da dreknem ko sivonja-npr kada je na tv-u ili kada je soba poplavljena....., a ona kaze, oni sve razumije,pokusajte se obuzdati koliko mozete,shvacam da ste nekada preumorni. i tako ja mislila i mislila i odlucila,ruka vise ne poleti,ali nekad zelim pa brojim u sebi,dreknem jos ali manje a kada krene histerija,bacanje,urlanje,plac itd pokusavam mu odvuc paznju ili ga ostavim da se smiri a ako ne ide primim ga i zagrlim ili jednostavno odvojim od nedozvoljene radnje da sebi ne naudi. manje drecim i smireniji smo oba :D . je da mi je nekada za hititi se, i talno si predbacujem da sam ja kriva jer ako mu nisam bila sposobna zadrzati oca i cjelovitu obitelj,kako cu ga onda izvesti na pravi put...?????
ali mislim da polako cu uspijeti, radeci greske kao svi.
dakle voda mi je u ustima a brojim kada pozelim protresti pelenu.
je da on ima svoje teroristicke napade kada nekad ja placem od muke pred njim pa me gleda u cudu ali -----biti ce ok to sve ;)

AdioMare, fala :oops: :love:

Baš si mislim kak bi bilo zgodno da prije trudnoće živimo par godina s nekakvim hologramom u obliku djeteta na kojem bi vježbali, prije nego dobijemo originalni primjerak :lol:

Jassi, ja se iskreno divim samohrani roditeljima jer se vi ne ne možete pokriti jastukom po glavi i reći onom drugom "Preuzmi, brzo, jer ću je ja za 5 sec. baciti kroz prozor ako se ne smirim" :mrgreen:
Jako mi je drago da vidiš napredak i da si sve bliže mami kakva želiš biti :*

Imam Juulovo kompetentno dijete i život s kronično oboljelom djecom (ali ovu drugu nisam još pročitala).
Sviđa mi se kloklo tvoj prijedlog. Svakako ću probati tako. Znam da me čeka sto i jedno natezanje i za to sam u principu spremna i ne živčanim oko toga osim kad mi se jaaako žuri, najčešće da ne zakasnim na posao. A onda su najčešće i najžešči otpori. Ali to sam skužila da je baš zato što osjeća moju nervozu i nestrpljivost.

Citiraj:

---

Brunda prvotno napisa

...i ne živčanim oko toga osim kad mi se jaaako žuri, najčešće da ne zakasnim na posao. A onda su najčešće i najžešči otpori. Ali to sam skužila da je baš zato što osjeća moju nervozu i nestrpljivost.

---

Znam dobro o čemu pričaš :(
Baš sam rekla nekidan da nekad prokunem onu prvu glupavu sufražetkinju koja se borila za pravo žena na rad van kuće....di joj je pamet bila, kokoška jedna :nope: :mrgreen:

hvala kloklo,
najgore mi je kada kontrola popusti i ja urlam a vec znam da krivo radim :cry:
ma pokrijem se ja jastukom ali kad on zaspi i onda dernjam i cvilim pa je ok. cuja danas ujutro je prije jaslica-a ja sam u startu kasnila s ustajanjem jer jednostavno tijelo nije moglo nakon sto budjenja po noci ustati prije 6 sati, htio je ici susjedi i njenim macama,pa je sjeo na bicikl i nije htio dolje,prije toga se derao u kupaoni jer sam spremila stolicu na kojoj pere zube, nije htio u lift a kad je usao je maznuo susjeda po nozi, vani je htio u smetlarnik i nikako prema autu, na kraju kada nije nista pomoglo sam ga primila zaruku-priznam ne njezno i dreknula da stoji kod auta dok sto vreca koje sam imala u ruci ne odlozim u gepek,pa je on naravno poceo plakati a i ja skoro. kad je sjeo u auto, onako sa suzama kaze-mama ljuta,a a ja narubu suza....a ko je bio zlocest pa je mama ljuta, kaze on ..toni. na to kazem ja toni je ssada dobar a mama nije vise ljuta i odosmo u jaslice. i jos u ducano odslusam predavanje zakaj ne izlazim i druzim se-a ja nemrem objasnit da mi ga nema ko cuvat, pa sba raz........dijdem preko pola sata zakasnjenja na posao,a jedva cekam da odem po malog teroristu u jaslice jer idemo na rockas frendici gdje ima livadu da jurca!!! 8)