Printable View
Za šestogodišnjaka je već gotovo normalno da zna voziti bicikl,role. međutim kad je moje djete shvatilo da nije samo dovoljno kupiti jedno ili drugo i da odmah znaš voziti ili rolati nego se i pomučiti da naučiš, odmah je odustao. Ne pada mu na pamet da sjedne na bicikl ili da uzme role makar njegovi prijatelji se voze on će radije trčat za njima. Klizanje također. Pitam se dal mu je sve s motorikom u redu ? :? Nemrem vjerovat da ga ne interesira!
mozda ste prekasno poceli s pokusajima? ida je na bicikli davno i prije pete godine je vozila bez kotacica. role i klizaljke isto tako... kako rastu, raste im i ponos ;) pa je teze kad se padne a svi vec znaju i savladali su taj izazov...
mozda da mu ponudis da isprobava nasamo, negdje gdje ga nece prijatelji vidjeti, mozda mu je samo bed od njih? :)
Isti problem (možda sa drugim stvarima) imao je moj nećak. Problem je bio u tome da jednostavno nije naučio odtrpiti neuspjeh. I odmah bi odustajao. Ono što mislim to je da mi roditelji odigravamo najvažniju ulogu. I ako dijete nismo pripremili i na one "druge" strane života, ono će jednostavno odustajati.
Danas je to bicikl, role, sutra škola, fakultet, itd itd.
Dakle, ti i tvoj muž morate sjesti sa svojim djetetom i objasniti mu da mu neće sve uspjeti od prve, pa niti iz drugog pokušaja. Možda čak nikad. Ali treba probati. Budite izuzetno strpljivi sa njim. I ne radite dramu ako ne uspije. Ali mu ne dopustite da odustane.
Nedostatak samopouzdanja. Naoružajte se dobrom literaturom i na posao, puno razgovora, poticanja,ohrabrivanja...
Svaki oblik kinjenja, ruganja, uspoređivanja sa drugima koji su bolji - samo će ga još više rušiti i bacati unatrag.
Samopouzdanje je strahovito važno za čitav kasniji život.
takav je i toncek, em nije uporan (bar u sportu) i ne grize dovoljno, em motoricki nije bas najblistaviji.Quote:
Originally Posted by ivona
Jos uvijek vozi bicikl s pomocnim (a i to traljavo, usudjujem se reci), ne klize (odbija i probati) i ne rola. Doduse, u skijanju i plivanju je pokazao malo vecu dozu upornosti.
Al je zato pametaaan...
samo jos da dodam, mislim da kod tonceka ruganje prijatelja ne igra neku ulogu, on od rodjenja nije nikad imao upornosti kod svladavanja novih motorickih vjestina, jednostavno je takav. A i ja sam, pa ga kuzim.
Stvarno se trudimo. MM(45) je čak i sebi kupio role (pola jaruna se poonesvještavalo od smjeha) da uče njih dva zajedno a bome se i natrčao za njim po kvartu
treba poraditi i na vlastitom samopouzdanju, jer smo mi primjer nasoj djeciQuote:
Originally Posted by a zakaj
knjiga "Optimisticno dijete" dobro obradjuje ovu temu (djeca sa manjkom samopouzdanja i sa pesimizmom "u krvi")
napisem autora kad dodjem doma
pa ima nesto i u tome, ali...Quote:
Originally Posted by emily
u drugim podrucjima je prilicno uporan i ima samopouzdanja, ali u sportu (a prije u prosjedavanju, propuzavanju, prohodavanju...) ne grize.
Sjedne na bicikl, vozi se pola sata, i onda danima vise ne pita za to.
Po tome mislim da sam kao on, ni meni se ko djetetu nije dalo voziti na biciklu, kad sam mogla sjest u fotelju i citati cijeli dan.
Ivona, kako je u drugim podrucjima tipa pisanje, crtanje, citanje... jel ti je dijete perfekcionist? Ne mora biti nuzno povezano sa samopouzdanjem, nego mozda je stvar perfekcionizma, ako ne moze savrseno od prve, onda nece. Ako nemoze biti najbolje u necemu, onda ce biti najbolje od najgorih...tako ce okolina smanjiti svoje ocekivanje i pustit ga na miru. No da je tako, onda sto se npr. pisanja tice, ako nemoze pisati prekrasna slova od prve, onda nece pisati, i svu svoju snagu ce uloziti u ne-pisanju...ili kad proba npr. proba citati, ako mora slovkati, radije bi sutilo dok ne uspije savrseno izrecitirati recenicu (znam za takve slucajeve...)
U svakom slucaju, treba uciti dijete da je o.k. pogrijesiti, o.k. je pasti, sasvim je normalno koji put poderati hlace na koljenima, nema veze ako ne ide, i upornim radom i trudom ce uspijeti (i to tek nakon puuunnno neuspjelih pokusaja).
no naravno, to je samo moja totalno neprofesionalna ideja na temelju par postova!
I u pisanju i crtanju je takav . Nemogu mu objasniti da u nekim vježbenicama gdje je napisano slovo a ti moraš još recimo 5 puta ponoviti da je to stroj napisao i da ni ja nemogu tak lijepo napisati. Rezultira samo time da sve vise zaostaje. Neznam... Hvalimo ga kad god nešto nacrta il napiše, čak smo dali i uokviriti neke radove i objesili u dnevnoj sobi . Na jesen ide u školu , pričam s nekim mamama iz vrtića djeca im i čitaju i pišu , bojim se da će imati velikih problema
ahhh, Ivona, daklem, to je to - imas jednog desnohemisferca doma (imaijatakvedoma).
Jel isto tako i jako emotivan, i osjetljiv? Cas :lol: pa cas :cry:
i sklon samokritiziranju?
ma evo cijelog upitnika, pa si sama procjeni:
http://characterdriven.com/index2.ph...rfectionist%22
i za svaki slucaj, ovo je jedna knjiga koju nemogu dovoljno hvaliti, procitala sam ju u jednom dahu, sad se spremam za ponavaljanje gradiva:
http://www.amazon.com/dp/0684847930?...SIN=0684847930
Sad je faza da tuli na sve i sva. Poluditi ću. Malešna tuli , on tuli .... drama. Hvala na linkovima. Idem pročitat pa se javim..
Pita knjižnjičarka kako su naš preveli naslov knjige? ima li je uopće na hrvatskom?
koliko ja znam, nema je na hrvatskom, a rado bih da ju netko prevede jer ju smatram obavezna literatura za sve ucitelje koji rade s takvom djecom, a i za sve roditelje takve djece. Imam vec neke ideje vezi toga, samo trebam krenuti...
Zoila - knjiga vrlo zanimljivo zvuci!
JA pak imam drugi problem.. moja ne odustaje, ali je straasno frustrirana neuspjehom ili kad nije prva u necemu. Tesko je rjecima je utjesiti. Pokusala sam sto puta, ali to zavrsi recenicom: "Kuzim, mama, da, da... nije sve to bitno, ali ja to zelim, necu da Ana bude prva, daj mi bolje pomogni kako da se uspjem bolje popest od nje?"
Nezgodna je stvar sto sam otkrila da mi se dijete boji visine i stvarno se niej uspjela popesti kao i njena prijateljica. Ne mogu vam opisati koja je to frustracija bila. Ona je bila tooooliko ljuta, na rubu placa, suznih ociju, krenula se penjati jedno 20-tak puta, ali nije uspjela visoko kao Ana. :/ To je bilo prije mejsec dana, jos uvijek prica o tome kako moramo ici tamo to izvjezbati jer ne moze podnijeti da to ne moze.