ŠTO MISLITE O PERSONALNOM ASISTENTU?

U nas su roditelji koji dobiju dete sa smetnjama u razvoju uglavnom prepušteni sami sebi. Oni su svojoj deci i negovatelji i rehabilitatori, život im se odbija kao na ringišpilu bez mogućnosti da predahnu i budu tom svom detetu samo roditelji koji u njemu i uživaju. Za dete je ipak i takav život u obitelji bolji od smeštaja u instituciju. Mnoge Zapadne zemlje u okviru sistema medisinske i socijalne skrbi o deci sa smetnjama u razvoju, imaju "personalnog asistenta", po struci defektologa. Uz njegovu pomoć dete odlazi npr. na fiziklnu terapiju, u školu,... on se brine o zadovoljavanju svih njegovih "specijalnih" potreba nastalih usled ometenosti. Naravno, on dete savršeno poznaje i zna kako da iz njegovih očuvanih psiho-fizičkih potencijala izvuče maksimum. Na taj način roditeljima je omogućeno da se nesmetano vrate svome poslu a da doma, svome detetu budu pre svega roditelji.
Nadam se da ste do sada već čuli za personalnog asistenta.
Verujem da bi kod nas to moglo da zaživi samo uz privatnu inicijativu. Šta o tome mislite? Da li bi skrb o svom detetu poverili takvoj osobi (uz pripadajuću nadoknadu)?

Sve dobro. Problem je jedino u vlastitom plaćanju asistenta. Ako se radi o stručnoj osobi, onda je ponešto skuplji od babysitterice. U razvijenim zemljama se društvo brine za podmirivanje troškova, a kod nas se jedino isplaćuje naknada za tuđu pomoć i njegu: mizerija.
Uzgred, beogradski defektolozi su ponešto pismeniji od ovih naših. Kad mi je trebalo stručnih materijala - puno kvalitetnije sam dobio iz Beograda.

u Zagrebu postoji "osobni asistent" preko projekta udruge PUŽ kao pomoć djetetu u školi.
Ja sam se izborila za svoje dijete da dobije 3. odgajatelja u vrtiću koji mu glumi osobnog asistenta