Do posljednje kapi- za buduće mame koje se možda dvoume
Dozvolit ću si tu slobodu da se izrazim na ovu temu, sa željom da svim budućim mamama, koje se možda još dvoume dojiti ili ne, dam na razmišljanje kako stvari teku svojim neuobičajenim tokom...
Jedno istraživanje je pokazalo kako manje od 5% majki ima neki, zaista valjan razlog, za nemogućnost dojenja.
Nisam stručnjak, pa tako i ovo ne treba shvatiti kao znanstvenu tezu, ali zaista vas uvjeravam kako su ti razlozi, gotovo pa isključivo psihičke naravi.
Jer doista sam čula svašta-objesit će mi se grudi- danas postoje kvalitetni grudnjaci, kozmetički tretmani i vježbe
-dobit ću ragade, bole me bradavice- pa, boli rana kad vam izvade zub, pa svejedno dobrovoljno sjedate na zubarsku stolicu...
Da ne nabrajam, po mom mišljenju, još hrpu sebičnih razloga...
A tko sam ja da si uzimam za pravo da prosipam pamet i sipam kritike?
Ja sam jedna mama koja vam želi prenjeti svoje iskustvo kako se na vlastitoj koži ne biste opekli, jedna mama koja diže glas protiv adaptiranih mliječnih pripravaka jer na to ima potpuno pravo.
Zato što moje zlato pije umjetnu mliječnu prehranu...i znam, kako samo dobro znam što to može značiti...
Ako još uvijek dvoumite biste li dojile ili ne, ili vam je možda pomalo smješna ova halabuka koja se diže oko monitoringa koda, apela za zabranu besplatnog rozog paketića, pokušajte zamisliti slijedeće...
Još su ga u rađaoni stvaili na moja prsa i tamo je cikio, slatko cikio i zaspao blaženim snom maloga anđela...Drugo mi ga jutro donose sa skorenim, bijelim tragom adaptiranog mlijeka u kutu malih usnica.. Oni su ga nahranili, pa mi ga doveli na dojenje sita i uspavana...Nahranit će i vaše, bez obzira koliko su pedijatri na neonatologiji prodojeće nastrojeni.
Ne slušajte, poput mene, dobronamjerne savjete mama-poznanica da ćete biti iscrpljeni, da vam je to jedina prilika da se koliko-toliko odmorite. Uzmite rooming-in. To vam je jedina šansa da donekle imate kontrolu nad boravkom vašeg čeda u bolnici.
Jer zalud ćete hodočastiti na pedijatriju i dizati prašinu. Svaka se prašina za čas slegne. Čim okrenete leđa.
Onda dođete kući i na prvi pogled sve biva u redu, dok ne shvatite kako maleni zna da je na bočicu lakše. I borite se vi, bori se i on..Ostaje gladan, plače neutješno, molećivo vas gledajući onim velikim, suznim okama.A vama srce nije od kamena, zar ne?!
Odlučni u nakani da se ne predajete zovete svog područnog pedijatra, hrabro zovete SOS telefon i dobivate podršku..Dobivate ideju, novi polet i snagu...Pet dana za redom, u nastojanju da ga hranite isključivo svojim mlijekom, mučite svoje gladno dijete, neprekidno ga držeći na prsima, sileći ga da se malo više potrudi...
Jer vi ste mama koja je od prvog trena znala što želi pružiti svome čedu, Pa, zaboga, vi ste bili na radionici dojenja i pod vlastitim krovom čak nemate niti jednu bočicu, onako, zlu ne trebalo...
Znate li koja se neopisiva radost proširi vašim grudima kada sve krene... Djetešce zadovoljno mljacne, vi konačno imate i više nego dovoljno mlijeka, nestane frustracija...Vi ste ponosni na svoju ustrajnost i svoga malog anđela...
Onda jednog dana zazvoni telefon...Neki daleki i vama nepoznati glas javlja da nema više osobe koja vas je odgojila..Da su se zauvijek zaklopile jedne umorne oči...I srce vam prekrije hladna studen,strašnija od najgore zime... U glavi vam tutnja i osjećate da se prelamate..danima bezglavo tumarate stanom, ne shvačajući kako će vas vaša bol boljeti još jače, iz nekih drugih razloga...
Nakon nekoliko dana kada ste se prvi puta u stanju sabrati potpuno ,djetešce ponovo ostaje gladno..Ne shvačajući problem, uspjevate izdojiti 30 ml u pola sata...I dan za danom ta brojka postaje sve manja dok se ne pretvori u jedno ništavilo...I ponovo se lačate telefona, iznureni, posramljeni i nadasve prazni od jada...
Kao da je netko prerezao neku pumpu koja jeizvlačila bijele ukusne kapi za vaše maleno...
Pa, gutate gorku knedlu grižnje savjesti i zovete neonatologiju bolnice u kojoj ste rodili... Što da mu date? Znate da su ga tamo hranili i zanima vas čime ?!
Nakon iscrpne provjere vaših i djetetovih podataka, jeste li zaista ona za koju se predstavljate ili nekakvo njuškalo daju vam naziv svog sponzora sa detaljnim uputstvom o pripremi dotične formule...
Proizvođači dječje hrane sponzoriraju rodilišta uskračujući vam pravi na konačnu odluku... Zar vam zaista nije jasno? Ona smije i mora biti jedino i isključivo vaša.
I tako ulazite u taj začarani krug..Vaše djetešce pohlepno siše gumenu sisaljku, gledajući vas nekim drugim pogledom, očima bez onog sjaja... Nož vam je zarinut preduboko u srce...
Ako ste ikada dojile, znat ćete o čemu vam govorim... Taj pogled ispod vaše dojke je nešto neprocjenjivo.Nemojte to izgubiti, molim vas, kao da ste zauvijek zatrli onu finu nit koja vas je povezivala.
Pa, počinje neka druga borba. neopisivo teža. Borba sa samom sobom. Izjeda vas vlastita savjest i upadate u neki ambis gdje caruju sram i suze. Nesvjesni da ste tek otvorili Pandorinu kutiju...
Djetešce više ne siše mirno...Ne osjeća sitost...Jede i više no što mu je potrebno. Njegov mali organizam reagira, a vi se od osjećaja krivnje hoćete rasuti kao slomljeno ogledalo. I pokušavate s tri različite formule ne biste li konačno pronašli onu "pravu"...
Znate li da je jedina prava mliječna formula ona koju vam je dala majka priroda?!
Na policama trgovina vlada šareno carstvo kutija obečavajućih natpisa...O, kako vas je samo lako zavesti nekim tlapnjama...
U neka su mlijeka dodali probiotik, Uvjeravaju vas kako je on idealna zamjena za vaša antitijela..,kako mališa dobiva sve kao i dojena djeca...
Da, jedino ako ste guska u magli...
Neće vas upozoriti na moguće nuspojave zbog kojih nećete spavati nočima.Ni vi, ni vaše dragocjeno. Neće vam reći kako postoji razlog zbog kojeg ni jedno tele ne pije adaptirano mlijeko ljudske majke.
Neće vam priznati kako maleno organizam nije posve sposoban bez problema preraditi kemijom dobiven proizvod....
dapače, oni otvaraju telefonske linije vlastitih savjetovališta, gdje, bojim se, rade polu- ili ne- educirani savjetnici..Sve u cilju smirivanja vaše savjesti. Sve u cilju promocije industrijskog lobija. Govore vam kako ste dobro izabrali jer dio tereta možete prebaciti i na druge članove vaše obitelji i kako nikada nije prerano da dijete naučite piti na bočicu... Smatrate li doista prirodno hranjenje vašeg potomka teretom?!
Na tom vas telefonu neće potaknuti na pokušaj daljnjeg dojenja...To im nije u interesu.
A vi ćete otvoriti svoj otanjeni novčanik i trošiti. Jer bočice sa sisačem koji imitira prirodno sisanje ne mogu opravdati 5 nagrada pokupljenih u bijelome svijetu. Vama trebaju neke druge. i to košta.
Jer bočice nije dovoljno istuširati pri obavljanju svakodnevne higijene. Jer adaptirano mlijeko ne dolazi idealne temperature i nije odmah spremno za uporabu, u zgodnom pakiranju, obučeno u grudnjak...
Mislite li da je jednostavnije?!Izazivam vas da probate, da me pogledate u oči i odgovorite potvrdno...
Želite li znati kako se osjeća mama koja nije uspjela, kada pogleda reklamu sa jednom Ivanom H.M. na televiziji?! Želite li znati kako se osjeća mama koja sluša vaše male razloge protiv, a htjela bi biti na vašemu mjestu da može birati?!
Vjerujte mi da ne želite...
Jedno istraživanje je pokazalo da manje od 5% majki ima neki zaista valjan razlog za nemogućnost dojenja. KOje su šanse da ćete i vi biti jedna od njih?!
Sve dok imate izbor, birajte mudro... Preklinjam vas!
Re: Do posljednje kapi- za buduće mame koje se možda dvoume
Quote:
Originally Posted by petarpan
Jedno istraživanje je pokazalo kako manje od 5% majki ima neki, zaista valjan razlog, za nemogućnost dojenja.
Nisam stručnjak, pa tako i ovo ne treba shvatiti kao znanstvenu tezu, ali zaista vas uvjeravam kako su ti razlozi, gotovo pa isključivo psihičke naravi.
Jer doista sam čula svašta-objesit će mi se grudi- danas postoje kvalitetni grudnjaci, kozmetički tretmani i vježbe
-dobit ću ragade, bole me bradavice- pa, boli rana kad vam izvade zub, pa svejedno dobrovoljno sjedate na zubarsku stolicu...
Da ne nabrajam, po mom mišljenju, još hrpu sebičnih razloga...
Sve potpisujem, a ovaj citat posebno. I pogotovo još kad čujem ovakvu priču, plače mi se. Jer sam se i ja, kao i svi mi, naslušala svakakvih glupih razloga, od mama koje ne znaju koliko su sretne i kakav zapravo blagoslov uskraćuju svojoj djeci.
Nekad sam baš jako :evil:
