Je li moguće biti 100% AP mama?

Možda je naslov malo čudan, ali evo što me muči... Na ovom podforumu smo uglavnom svi upoznati sa AP stilom roditeljstva, čitamo Searsa, JJ itd... U trudnoći sam sve to idealizirala i mislila da će sve biti ružičasto ako ispunjavam sve njegove potrebe. Nakon mjesec dana 'iskustva' kao AP mama skužila sam da, naravno, nije sve tako jednostavno. Ponekad ga ničime ne mogu umiriti, ponekad sam nervozna i neispavana i situacija je još gora, ponekad nemam strpljenja i imam osjećaj da se moram malo 'odmaknuti', a onda me peče savjest... Imate li i vi osjećaj da 'kiksate'? Uspijevate li svom djetetu pružiti sve?

savršenstvo ne postoji ;)

Ne postoji 10 zapovjedi AP-a, pa sad ti možeš po nečemu propisanom vrednovati jesi li ti AP mama i koliko %. Ako slušaš svoje dijete i trudiš se dati najbolje od sebe, to je to. I u tom slučaju blago tvojoj bebi.

ja mislim da je upravo tvoj umor, živčanost i promjena raspoloženja, jer si neispavana, ljuta ili nesretna ili
sretna, vesela, nasmijana
upravo dio AP-a.
dijete te mora upoznati kakva si uvijek, a ne samo kroz ruže i cvjetiće.
pitanje je samo kako to njemu prenjeti i objasniti.

dijete mora shvatiti da je i mama-čovjek! i da ga uvijek jednako voli.

Citiraj:

---

Mamita prvotno napisa

ja mislim da je upravo tvoj umor, živčanost i promjena raspoloženja, jer si neispavana, ljuta ili nesretna ili
sretna, vesela, nasmijana
upravo dio AP-a.
dijete te mora upoznati kakva si uvijek, a ne samo kroz ruže i cvjetiće.
pitanje je samo kako to njemu prenjeti i objasniti.

dijete mora shvatiti da je i mama-čovjek! i da ga uvijek jednako voli.

---

Nemam ništa za dodati... 8)

Citiraj:

---

Je li moguće biti 100% AP mama?

---

apsolutno nemoguće.
Jer ostavljanje djeteta u vrtiću ujutro nije AP. Jer, kao što mi reče, prijateljica, AP je ostati doma s djetetom :/
Pritom ne mislim na cijelu koncepciju vrtića, već na adaptaciju, plač i sl

Mamita, prekrasan post. Hvala ti. Sad se malo bolje osjećam

Citiraj:

---

spooky prvotno napisa

Citiraj:

---

Mamita prvotno napisa

ja mislim da je upravo tvoj umor, živčanost i promjena raspoloženja, jer si neispavana, ljuta ili nesretna ili
sretna, vesela, nasmijana
upravo dio AP-a.
dijete te mora upoznati kakva si uvijek, a ne samo kroz ruže i cvjetiće.
pitanje je samo kako to njemu prenjeti i objasniti.

dijete mora shvatiti da je i mama-čovjek! i da ga uvijek jednako voli.

---

Nemam ništa za dodati... 8)

---

Ni ja 8)
Mamita :love:

anchi moja, da samo znaš koliko puta po noći sam bila ljuta na Janu... I onda bih plakala jer tako ružno razmišljam. A ona, sunce mamino, nikada nije uzela to za zlo, i dalje je medeno cikila svoju ciku. Tako i Vedran zna da ti nikada ne misliš ozbiljno kad se osjećaš tako kako se osjećaš. :love:

ja ti nisam ni 100% mama (niti bi to ikad htjela biti) pa slijedom toga nisam ni 100% ap mama...
ja sam ti sve i svasta...i kao sto ja nju (D.) prihvacam u svoj razlicitosti koju mi pokazuje tako je i ona uprilici da upozna mene u svim mojim bojama...

mozes misliti groze da imas mamu koja je uvijek cool, nasmijana...onako etericna i lelujava...nestvarna - nikad se ne bi naucili nositi s neg. emocijama da nas odgaja takva osoba, cilj je da se u zivotu susretnemo sa svime i da se s time znamo nositi (to je najvaznija zivotna poruka :) ) .
:heart:

flower, ovo je prekrasno... uljepsala si mi dan... :heart:

Baš mi je drago da sam pročitala ovaj topic!

Ja sam imala ponekad trenutaka kad sam pomišljala da sam grozna mama svom djetetu upravo zbog toga što ponekad imam kratki fitilj, nemam strpljenja, umorna sam, živčana... pa se to u nekom trenutku odrazi na moje ophođenje s njom, a već u sljedećem se grizem i suze mi krenu. Onda sama sebi obećam da ću drugi put imati više strpljenja jer ipak je to mala beba koja ne zna i ne shvaća da je mama ljuta zbog tko zna čega i da onda nema puno živaca...

Inače nama je (i meni i md) trebalo malo duže da se "ufuramo" u roditeljstvo jer naša D. nije bila planirana i doslovno nam je živote preokrenula naopačke pa nam je duže trajalo i vrijeme prilagodbe na nju. Iako je s moje strane D. bila željena od trenutka kad sam saznala da sam trudna, ipak mi je trebalo neko vrijeme da se javi ona iskonska majčinska ljubav (kod mene to,eto, nije došlo samim rođenjem) i osjećala sam užasnu krivnju zbog toga što svoje dijete vidim kao malo cendravo biće koje mi ponekad čak ide na živce... Uh a još me prao i baby blues pa sam samo plakala... kad se toga sjetim...
Danas ju volimo najviše na svijetu i trudim se biti što bolja mama iako znam da ne mogu biti savršena i zato si više ne predbacujem.
Ali utješno je znati da se i druge mame suočavaju sa sličnim osjećajima i da je to normalno.

Cure :heart:
I mi smo samo ljudi, ali sve smo mi svojoj djeci najbolje mame na svijetu!
Da nije tako, ne bismo ni bile ovdje...

Hvala cure na odgovorima. Ovaj topic me malo opustio... Shvaćam da je ponekad naprosto nemoguće skočiti na svaki kme. Neki dan sam uspavala Vedrana i krenula se tuširati. Ma tek što sam zatvorila vrata tuša i pustila vodu, Vedran je počeo plakati. Naravno da sam se morala otuširati do kraja. Za to vrijeme (par minuta) je on neutješno plakao, a kad sam završila tuširanje imao je neki 'prazan' pogled, kao da je razočaran... Mislila sam da će mi srce puknuti... Isto mi se događa kad je u autosjedalici, a mi u vožnji... Stalno imam osjećaj da mu se na taj način šalju krive poruke. A ne mogu ništa...
Nadam se da mu to sve nadoknadim kada ga mazim, ljubim, kada papa, kada se nosa... :heart:

Kad ti je muka od svega, uzmi ti lijepo za sebe par trenutaka (minuta, sati, sto li je vec izvedivo u danoj situaciji), odmori se, napravi nesto sto zelis i volis ... i poslije ces sigurno biti puno vise AP raspolozena negoli na pocetku.

Nije AP ni iznurivanje roditelja ni stavljanje djeteta ispred sebe i svojih potreba vec miroljubiva aktivna koegzistencija svih clanova obitelji puna ljubavi (da malo parafraziram termin popularan prije 30-tak i vise godina ... :roll: ).

jutros sam to pitanje sama sebi postavila...
sat zvoni u 7, do 8 moram biti na dogovorenom mjestu, a malac (vec od 5 ujutro) zakacen na sisi spava...
pokusavam ga pomaknuti, izvuči se lagano iz kreveta... on se budi i plače...
ja žurim, dam ga muzu i dok se sredujem u wc-u čujem ga kako plače. dolazim, opet ga stavljam na sisu, umiruje se, ali kad ga maknem, opet plače...
odlazim, ostavljam ga uplakanog jer moram doći na vrijeme...(muz mi poslije kaze da se brzo umirio, ali meni slika njegovih suznih obraza ostaje u glavi dok vozim...)...

ne radim. stalno smo skupa. spavamo zajedno i budimo se zajedno.
pitam se kako ce to izgledati ako nadem posao i počnem raditi....

tanjaa, vrlo je slicno kod nas...

procitaj post od flower i mamite, mislim da su one to lijepo opisale. :)

Danas poslijepodne mi je došlo da sjednem i plačem.

Oprostite na malo neodređenom postu. Malac je zaspao nakon mnogo sati nervoze, plača, nosanja, maženja i cicanja, ali je odspavao samo 8 minuta tako da sam morala odmah k njemu.

Naime, danas sam zaista došla do tog famoznog pitanja, kako da ostanem dobra mama a recimo, stvaaarno jako moram na wc, on se plače (zubi i nervoza) a samo smo nas dvoje. I kad konačno odem na wc sva sam u grču jer on jeca i rida... čim se vratim, nosam ga grlim i mazim, jer imam grižnju savjesti, ne mogu mu pomoći a već osjećam kako ludim..

sad spava. igrali smo se i malo mazili. najeo se i zaspao. prekrasan je i ja ću zaboraviti do jutra sve muke i opet ću mu biti sretna mama..
ma već sam zaboravila.

:)

tiwi :heart:

Anchi, ako kao ogledne primjere AP-a uzimaš ovdje prisutne starosjedioce, jalov ti je to posao: kad sam ja na forum zavirila i vidjela kako zdravo hrane sebe i djecu, uvijek su požrtvovne i na usluzi svojim najbližima, ljubazne, s pravim riječima na pravom mjestu .. kompleks je bio moje drugo ime! :P
Sve dok ih nisam skužila kako pišu samo kad su u good moodu, taj dan im je bila plaća, baš od jutros su na godišnjem (si skužila kako se naizmjenično oglašavaju, pokrivaju jedna drugu), bila im mama, sve speglala i kuha cijeli tjedan .. jel tako cure?
I opet sam postala AdioMare, čitam Juula i spravljam domaći jogurt svojoj djeci. Možda kupim i tjestomat danas u Metrou, okanem se miješenja kruha "na ruke", a preostali "višak" vremena dodatno poklonim djeci ili samo sebi?
Puuuno te pozdravljam!
:love:

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

Anchi, ako kao ogledne primjere AP-a uzimaš ovdje prisutne starosjedioce, jalov ti je to posao: kad sam ja na forum zavirila i vidjela kako zdravo hrane sebe i djecu, uvijek su požrtvovne i na usluzi svojim najbližima, ljubazne, s pravim riječima na pravom mjestu .. kompleks je bio moje drugo ime!
Sve dok ih nisam skužila kako pišu samo kad su u good moodu, taj dan im je bila plaća, baš od jutros su na godišnjem (si skužila kako se naizmjenično oglašavaju, pokrivaju jedna drugu), bila im mama, sve speglala i kuha cijeli tjedan .. jel tako cure?
I opet sam postala AdioMare, čitam Juula i spravljam domaći jogurt svojoj djeci. Možda kupim i tjestomat danas u Metrou, okanem se miješenja kruha "na ruke", a preostali "višak" vremena dodatno poklonim djeci ili samo sebi?
Puuuno te pozdravljam!

---

:lol: :love:

malko manje smajlića, lijepo molim! :)

Citiraj:

---

ms. ivy prvotno napisa

malko manje smajlića, lijepo molim! :)

---

Molim onda briši sve osim prvog i zadnjeg.
Hvala. (smily ti šalje poljubac)

Tiwi, može savjet- kod nas pali ?! Kad je kriza s wc-om ili nečim sličnim ja Saru stavim u autosjedalicu i nosim sa sobom. Nju to obično zainteresira i tako je vuk sit, a koze na broju :)

I kod nas je funkcioniralo to sa autosjedalicom u WC dok je bio manji, ili bih ga stavila u maramu pa bi tako zajedno tiskali! :lol:
Sada se zaigra sam pa mogu nestati i na par minuta vise, i otusirati se u miru,.... bude proslo i to!

Bravo mamita! Lijepo rečeno!

I ja se često moram podsjećati da sam samo čovjek, da ne mogu biti savršena osoba, pa tako ni mama i da sam svojem djetetu potrebna upravo takva sa svim svojim manam i vrlinama. Postoji jedan divan izraz za to "savršeno nesavršena".
I lakše mi je kad vidim da svi dijelimo slične strahove, očekivanja i osjećaje krivnje.

Volim citat ovakve postove...Ljudske :D
ruku na srce, meni je cijeli ovaj AP podforum uvijek bio malo cudan. A evo, vec 2,5 godine visim na Rodi.

Mozda vas nisam dobro kontala, ili sta li vec... Ne znam, ali zbog vecine naslova na ovom podforumu, uvijek sam mislila da nisam mama AP. Mozda zbog slinga koji meni nije odgovarao, mog neuspjelog dojenja... ili...
Citajuci Mamitin post (i vecinu sa ove teme), pomislim da sam mozda i ja AP mama :/ Nemam pojma (jos jedan zacudjeni i samopitajuci smajli:)

Snorki, evo tebi jedna :*

E, da, nije loša fra ovo sa sjedalicom. Naravno u idealnim uvjetima :lol: Ali kad je frka, onda možeš ko ja danas, bebaća sa sobom, pa ti sjedi u krilu!! Uh, bolje i to nego da sam se upiškila (imam tendenciju odgađanja odlaska na wc) .. a malcu je baš izgleda bilo fora!

Cure tnx! Bio je to težak tjedan. Lakše je biti AP mama kad imaš podršku i malu pomoć MMa ;)

Puse svima

Citiraj:

---

snorki prvotno napisa

Ne znam, ali zbog vecine naslova na ovom podforumu, uvijek sam mislila da nisam mama AP. Mozda zbog slinga koji meni nije odgovarao, mog neuspjelog dojenja... ili...
Citajuci Mamitin post (i vecinu sa ove teme), pomislim da sam mozda i ja AP mama

---

Ja po tim nekakvim "Pravilima" onda jesam Ap mama, ali nikad nisam gledala na to. Onda ja nisam AP zato što ponekad izgubim živce i viknem. Ispričam se ja njoj kad se to dogodi, ali se osjećam loše.

Hoću reći, snorki, ja smtram da su AP roditelji oni koji se s pažnjom i poštovanjem odnose prema svojoj djeci, koji osluškuju i zadovoljavaju njihove potrebe, koji ih ne tuku, a ne isključivo mame koje doje, nose bebe u slingu i spavaju s njima u istom krevetu. Ja sve to radim, ali AP se osjećam najviše radi gore spomenutih razloga

Citiraj:

---

Tiwi prvotno napisa

E, da, nije loša fra ovo sa sjedalicom. Naravno u idealnim uvjetima :lol: Ali kad je frka, onda možeš ko ja danas, bebaća sa sobom, pa ti sjedi u krilu ...

---

To se vec i meni desavalo ... jutarnje budjenje, mala cendrava, ne zeli iz narucja, MZ spava k'o top, a meni frka za na WC ... a onda lijepo posjednuh Zrinku u krilo, jedino je malo problematicno si, da izvinete, obrisati guzu, ali uz malo akrobatike se i to rijesi. :mrgreen:

Na srecu, ti su dani sad vec ipak uglavnom iza nas ...

sinoć je Vid plakao i nije bilo šanse da se izvučem od njega spremit se za krevet. s njim u rukama sam: prožuljala zube, popiš... se, a pidžamu nije bilo šanse da obučem pa sam spavala u trenirci. samo sam čarape uspjela zgulit sa sebe. :/

aleta, jeste probali zajedničko tuširanje u priljepak-danima? andrej to obožava, grlimo se, mazimo a malo i peremo. :roll: jučer je smislio vrhunsku foru: ja ću se popiškiti na mamu! pa mi se popiškio na koljeno, to mu je bilo strašno smiješno.

uf, ovo nije bio klasični priljepak-dan, bio je baš sav jadan izvan sebe. izgleda da ga neka viroza hvata, cijelu noć je prospavao na meni, uz povremeno plakuckanje.

da, vec sam rekla da nije moguće biti 100% AP mama, kao što ništa nije moguće biti 100%...
i desi se puno puta da posumnjam u sebe... i u sve to...
ali....
jučer na ljuljama, sjedim ja na ljulji, matija na meni, i pjevamo zajedno zeku i potočić (on mumlja, ne zna govoriti:)), a neka baka s unukom sjedi na klupi blizu nas...
i pita ona mene: da li to on pjeva?
ja kazem: da, trudi se:).
a ona meni:
vec dugo nisam vidjela tako sretno i zadovoljno dijete.

a meni srce odjednom došlo ko neboder :) .

Mislim da je bit AP-a priznati samoj sebi, i svom djetetu, da nisi svemoguća, da nekad imaš potrebe ili emocije koje ne stavljaju dijete u prvi plan, i da zaslužuješ da se te potrebe ispune i emocije uvaže, ako je moguće bez zakidanja djeteta.
Pa ako ti je pritisak kao u ekspres loncu, a para izlazi na uši van, potpuno si AP ako se uspiješ odmaknuti od djeteta, udahneš malo hladnog zraka (ja izađem iz stana, jedan udah svježeg zraka mi je dovoljan da se saberem i samu sebe podsjetim da ni ja ni dijete nismo krive za situaciju koja me obara), a kad se vratim Tina mi se smije od uha do uha i guguće kao da me nije vidjela tri dana, a ne pola minute. A ako i plače, za tih pola minute se saberem dovoljno da je utješim kako nitko drugi ne bi mogao.
Desilo se do sad 5-6 puta. Nisam ponosna što se desilo, ali sam jako ponosna što nisam reagirala kao da je ona nešto kriva (kao moja mama), i što smo vrlo brzo ponovo uspostavile odnos pun ljubavi.

Anchi tebi :* što si otvorila ovakav topic i Mamiti i Flower što mogu mirno sada ići spavati.
Mi smo našeg dečka dobili nakon duge i preteške četiri godine borbe s neplodnošću i sada kada su sve moje molbe i želje uslišane, kada imam zdravog i prekrasnog sina, u ovakvim trenucima sam posebno bijesna na samu sebe i često si predbacujem da šta bi da taj IVF u Mariboru nije uspio, da kako je curama koje i dalje pokušavaju a ja sam nervozna i ljuta jer me zglobovi na rukama stravično bole i ne mogu ga nositi duže od 10-ak minuta, a on plače i traži me pogledom i hoće biti na rukama.

lara :love:

Lara, potpuno te kužim. I Vedran je došao nakon dugo čekanja i meni su takve misli par puta prozujale kroz glavu... :* :love: Eto, nisi jedina...

Ja cu samo kratko reci... tako je lako biti AP mama maloj bebi, a tako tesko vecem djetetu... :(

Valjda zato sto tako puno istine ima u onome da usmjeravati dijete znaci prije svega preusmjeravati sebe. :/