Povraćanje, normalna emotivna reakcija ili...

Krenuli smo u jaslice, (16mj.) Ok. Tamo smo prvih tjedan dana povraćali svaki dan, ali sad je sve dobro. U jaslice idemo već mjesec i pol, još je malimali na cici. U zadnje je vrijeme počeo žestoko protestirati (mama se zaposlila). Non stop plaće i traži mamu.
MM također protestira.
cit: Kad je samnom sve ok, čim ti dođeš odmah plače. Razmažen je. On je muško, ne smije biti tak cendrav itd.

Od kada je MM preuzeo kontrolu, zbog toga što me malimali stalno traži i u stanju je 24 sata držati cicu u ustima, mali mali redovito kod kuće povraća navečer.
MM mu kaže cit: Ne deri se bezveze, Noah Zašuti, mama će doć i dat će ti cicu. Malimali stalno plače.

MM mi govori da nesmijem ići prek njega u odlukama tj ak on kaže Noi da ne plaće da ga ja onda ne smijem ić tješit ili grlit. Jedva to nekak izdržim i onda Noah povraća. Ne znam više kako dalje.

Dali da bezobrazno odkantam MM i nastavim po svom ili da idem dalje doslijedno kako kaže MM. On navodno jako dobro kuži djecu. Samozvani pametnjaković. hehe. Pa vi meni recite.

Uzmite u obzir da mali mali počinje plakat iste sekunde kad ja izađem iz sobe ili ga spustim na pod. :?

probleme s mužem moraš sama riješiti jer ga ja, očito, ne poznam kako inače funkcionira, a oko djeteta..izignoriraj ga jer, da oprostiš, lupeta gluposti

Citiraj:

---

piky prvotno napisa

nastavim po svom

---

tako

a mužića malo educirati ;)

Bilo bi ti lakše da ti i TM imate iste stavove (mislim i MM nije baš uvijek u potpunosti u suglasju sa mnom: čitaj ima manje strpljenja :mrgreen: ), ali tvoj Noa ima 16 mjeseci, oprosti ako zvuči grubo, ali okrutno je na taj način ga "disciplinirati" jer on to ne shvaća, niti shvaća zašto mu ti ne dolaziš, niti disciplinske metode TM, a jedino što mu poručuješ je da je sam i ostavljen :( u svojoj boli. Prema tome, ti radi po svom ;) ...
Iz mog iskustva, osjetljiva i vezana djeca (neovisno da li su muška ili ženska) ne mogu se "odgojiti" da budu drukčija, već im sa puno ljubavi i strpljenja treba pokušavati uliti sigurnost da se polako odvajaju od tebe.
Prema tome, nemoj dozvoliti da ti dijete pati, voli ga :) , odpili muža za sada , ali ga i polako pokušaj preodgojiti i riješi vaš odnos i zajednički stav prema sinu.
I da, mislim da povraća zbog toga što mu je odvajanje od tebe trauma :/ .

Dijete plačem pokazuje neke svoje emocije (tugu, bol, bilo što), jer još nije u mogućnosti te emocije izverbalizirati. To što dijete povrati nakon jakog plača, je jednostavno faza...moje dijete je tako izreagiralo 2-3 puta (jednom kod doktorice, jednom doma kada se lupio,..i eh ako je još možda bio koji put, ali se ne sjećam)

Ako ga se nauči da ne plače, naučili smo ga da je grozno pokazivati emocije. I kakvu ćemo osobu dobiti kad odraste? :/

Tvoj suprug je jednostavno ljubomoran (i ja sam to isto prošla sa svojim) i sve probleme koje ON ima u komunikaciji sa svojim djetetom očigledno okrivljuje tebe, i vrlo vjerovatno, ako ne sad onda ubrzo, dojenje. I teško mu je shvatiti da je ovako malom djetetu još uvijek najveća utjeha mama. Ako dijete doji, ta utjeha se najčešće ostvaruje kroz dojenje.

Moraš podučiti svoga supruga. Naravno da neće prihvatiti tu poduku baš svaki put. Ali moraš probati...pokaži mu primjerom.
Kad je dijete jako žalosno i plače, neka mu ne drži prodike, nego ga jednostavno zagrli i kaže mu da ga razumije. I neka ga pusti neka dijete isplače svoju tuge...na njegovom ramenu u toplom zagrljaju punom razumijevanja...i bez optužujućih riječi.

Citiraj:

---

piky prvotno napisa

MM mi govori da nesmijem ići prek njega u odlukama tj ak on kaže Noi da ne plaće da ga ja onda ne smijem ić tješit ili grlit. Jedva to nekak izdržim i onda Noah povraća. Ne znam više kako dalje.

---

Ovo mi zvuci grozno. Mislim da to ne smijes dopustiti. Osim toga, TM je malo prerano zapoceo sa odgojnim mjerama, pa to je jos beba 16mj!!!

btw, mene zanima zašto ti ne smiješ preko njegovih odluka, a on vrlo očito i bešćutno gazi tvoje odluke?

mali se definitivno "boji" tate :(
dajte nekako sjedite, razgovarajte...

moja rodica je povracala kada je krenula u prvi razred osnovne skole. Nije htjela u skolu, a onda bi izjutra krenula povracat. Na kraju se ispostavilo da je razlog njenog povracanja to sto je uciteljica imala razlicite stavove prema djeci koja su cijelo vrijeme rata u Bosni bila u Sarajevu, te onoj djeci koja nisu bila tu... Naravno, moja mama se ko tigrica nakostrijesila i pravac u skolu, ne cekajuci nikoga da reguje. Iznapadala uciteljicu i naravno rijesila problem. :mrgreen: