Grickanje noktiju i općenito ..tikovi

Molim savjet, pomoć. Moja curica, u jedanaestom mjesecu će navršiti četiri godine, je od početka devetog mjeseca krenula u vrtić. Nakon par dana započela je sa grickanjem noktiju. Naravno, moja je pretpostavka da je to međusobno povezano, no ne smanjuje se. Prilagodbu smo relativno dobro prošli, već je na samom upisu u vrtić tamo ostala cijeli dan.
Doduše, ponekad žica da ostane kod bake ili da ju čuva teta koja ju je čuvala do odlaska u vrtić. Nemamo mogućnosti za neku drugu opciju, niti smatram da je dobro da i dalje bude izolirana od društva djece svoje dobi..ma, famozna socijalizacija.
Međutim, postoji još jedan tik od negdje početka ove godine, kada je počela žmirkati. Posjetili smo oftalmologa, i nakon pregleda je dobila naočale zbog dalekovidnosti i astigmatizma. Nije strašno i ne mora stalno nositi naočale, već prilikom usredotočenih radnji (crtanje, gledanje crtića i slično), no žmirkanje je ostalo. Primjećujem da je jače i učestalije u vrijeme kada je umorna.
Ne znam da li da radim problem, posjećujem psihologe, pedgoge, ili da joj ostavim još neko vrijeme kako bi vrtić prihvatila kao nešto normalno i dobro u potpunosti. Evo, ako tko ima sličnog iskustva u rješavanju problema, molim za savjet.
I još jedno pitanje..da li je tko koristio otopinu od Oktal Pharme (sad trenutno ne znam naziv) za sprečavanje grickanja noktiju?

ja cu se prikrpati ovom topicu
kako djelovati ako se primijeti da dijete pokazuje znakove da bi moglo poceti grickati nokte

jel dobro stalno upozoravati i micati ruke od usta? znam da bi bilo najbolje eliminirati uzrok, ali ja ga ne znam :(

ida je vise drzala prste u ustima nego grickala nokte. pa je polako pocela grickat kozicu... ne mogu se sad tocno sjetit kad je to pocelo, ali je prije pete godine... negdje nakon seste sam joj kupila neku otopinu u apoteci za mazanje noktiju i kozice... znam da na njoj pise da nije za djecu mladju od sest godina. mazali neko vrijeme, prorjedilo se stavljanje prstiju u usta. stavlja ih i sad ponekad, ali ne tako intenzivno...

smijesno jer bilo sto je i noa trazio da mu mazemo prste (ida je molila da ne mazemo...) i bio sav ponosan...

noa je jednom, mozda dvaput izgrickao noktice, ja sam mu sva zalosna tuznim glasom rekla kako sad nemam sto siskat :( ;) a to nam je inace tjedni ritual, i vise nije ponovio...

Ma ja sam pokušala sa svačim, od istraživanja psihe (tipa da li ti je lijepo u vrtiću, da li te netko tuče, šta se radi, što ti se sviđa, što ti se ne sviđa), pa nisam doznala NIŠTA.
Pa sam joj obećala da ću joj nalakirati noktiće :saint: ako ih ne bude grizla. Ona nevino kažem..neću mam nikad više...i za par minuta se negdje zavuče i gricka. Sad već shvaća da nam nije drago, pa se negdje sakrije, ili zavuče po pokrivač i gricka. Rekla bih da joj je to sad već prešlo u naviku, možda više i nije povezano sa onim prvim stresom u vrtiću.

S. isto vise drzi prste u ustima, nisam jos vidjela da grize nokte, ali mislim da pomalo gricka kozicu :/
on inace voli imati ruke u ustima, ili navlaci rukav od majice zubima :roll: , ja ga zezam da cu mu kupiti dudu ako tako voli stalno nesto motati po ustima

ledena, ja mislim da nije uvijek samo jedan tocan razlog zasto pocinju tikovi (moguce da moze jedan izolirani dogadjaj biti okidac), vec se skupljaju malo po malo, mozda osjeca pritisak, nesigurnost, neprilagodjenost ... dijete vjerojatno ni samo ne zna zasto gricka ...

Evo što Sears kaže o tome:

http://www.askdrsears.com/html/6/T064000.asp

BREAKING ANNOYING HABITS
The following are the most common childhood habits. Below each habit you will find the four habit-breaking helpers.


NAILBITING
Motivators: Keep hands busy. Keep both hands on book. Put hands in pockets watching t.v. Compare with unbitten nails.

Relaxers: Dangle hands, let fingers go limp. Lay in bathtub and let hands float. Massage hands and fingers.

Substitutes: "Hide nails" by clenching fist, clasp hands together, grab sleeve, clasp chair arm rests. Carry nail clipper in pocket, use when urge to bite is felt.

Special helpers: Wear mittens, manicure to keep nail and cuticle nice. Consult pediatrician for signs of damage to cuticle or infection.



TWITCHING

(e.g., blinking, facial twitching, shoulder shrugs, head jerks, forehead wrinkling, throat clearing, sniffing, neck stretching)
Motivators: Remove triggers and stressors. Watch self twitch in mirror. Ignore and distract when it happens.

Relaxers: Practice touch-relaxation: urge to twitch, massage muscles involved. Take deep breath and let muscles go limp.

Substitutes: Rotate head and stare at horizon. Tighten opposite muscles, e.g., shoulders. Take a drink of water. Shrug both shoulders together.

Special helpers: Consult child's doctor to exclude medical causes.

Ja sam probala pa sad grize nokte i na nogama :roll: .
BUdući da mi se to sada čini čak i opasno, jer ih izgrize do mladog mesa potražila bih onu tekućinu. Poroblem je tkđ. počeo kada je krenuo u vrtić.

MOja leona je isto počela gristi nokte odmalena, rekla bih odkad je krenula u jaslice...
Ali ja se neću puno živcirati oko toga, iako mi je žao kad se ogrebe s izgriženim noktićem...

Ona se često sama zaustavi i mrmlja u bradu da samo male bebe grickaju nokte (nisam joj to ja rekla!).

Ja neko mislim, svi mi imamo neke tikove, neke načine otpuštanja pritiska, barem svi ljudi koje znam.
Ja grizem usne, moj Miro škripi zubima, frendica stalno mota kosu oko prsta itd.
Žao mi je što je Leona "izabrala" baš griženje noktića, ali bojim se da tu ne mogu puno učiniti, život nam je svima stresan, htjeli-ne htjeli :(

Evo da vam se javi jedna grizačica noktiju od kada zna za sebe.
iskreno, ne znam zašto ih grizem i to mi je grozno. Pokušavam se kontrolirati kada se uhvatim sa prstima u ustima ali masu puta ih izgrickam dok sam u nešto zadubljena i pojma nemam da to radim.
Pokušavala sam i skužiti da li to radim zato što sam nervozna, tužna, ljuta... ali ne mogu skužiti. najčešće je to kada sam u nešto udubljena ali nema neke veze sa tim kako se osjećam.
Sjećam se kao klinka da mi je najgore bilo kada su me stalno upozoravali na to i onda bi ih poskrivečki grizla dok me nitko ne gleda. To opominjanje i razgovori zašto to radim nisu nikada pomagali, jedino su me živcirali.
Pokušavala sam i sa tim gorkim lakovima i premazima ali meni to nije bila prepreka. lak bi jednostavno ogulila zubima a premazi su se u kontaktu s ustima (slinom) isprali.
Možda ako vas to jako smeta ili mislite da ima neku psihičku pozadinu, da odete psihologu pa probate naći uzrok. Ja sa psihologom nisam nikad probala ali kažem, sve drugo što jesam nije imalo efekta :/

Ledena19, mislim da ipak socijalizacija nije prošla idealno...očigledno je za nju bila stresna, ali nije reagirala kao druga djeca.
Nisam psiholog, ovo je moje mišljenje.

Ja bih na tvojem mjestu popričala sa nekim psihologom i NIKAKO ne reagirati pred djetetom na njegove tikove. Onda ih postane svjesno. I nemoj mu mazati noktiće tim užasom.

I pusa maloj mišici! :*

mamma san, nekako sam i ja tog mišljenja. Naizgled je sve u redu, no i kod nje, kao i kod svih nas nervoza i stres izbije negdje.
Sumnjam i ja u tu socijalizaciju, osobito zbog želje da ide baki, teti. A vrtić je, barem naizgled dobar, koliko već može biti dobar u manjem gradu. Po mom mišljenju najbolji koji smo mogli pronaći.
U biti, iznenađuje me činjenica da sa njom, mlađom (imam i stariju kćer, već 11 godina) prolazimo sve neke stvari koje sa starijom nismo imali ni u naznakama. Isto je bio vrtić, s tim da onda nisu dozvoljavali adaptaciju, koju smo ovdje prošli (ja u vrtiću zajedno s njom, pa tako tjedan dana, ugrubo rečeno). A starija je sve to prošla bez ikakvih znakova tjeskobe, unutarnje napetosti, ma sve super i sve za pet..tako da nas ova mlađa doista iznenađuje. Na izgled je otvorena, umiljata curica, sa posebnim šarmom, a iza...nešto do čega očito ne mogu sama doprijeti. :?

ja i moj brat smo zajedno krenuli u vrtić. ja sam imala 3,5 a on 2,5 godine. I sjećam se našeg prvog dana. Tata nas je doveo i meni je bilo sve interesantno. Sjećam se da mi je teta pokazala wc i da sam bila oduševljena malim školjkama. Sjećam se da me smjestila za "muški" stol gdje su se klinci igrali telefonima..i da sam sagnula glavu i buljila u pod, dok po mene nije došla jedna mala Mikica (kasnije moja najbolja frendica) i odvukla me za svoj stol. Moji prvi dani bili su prekrasni!!

Sjećam se isto tako da je moj brat urlao na vratima vrtića. Kako taj prvi dan tako i svaki sljedeći. Tata nas je ostavio na ulazu i otišao. Trebalo mu je vremena da se prilagodi.
Posljedica: počeo je gristi nokte na rukama...a kad je njih pogrizao, onda i na nogama :mrgreen: i danas je on muškarac (i roditelj) koji ima kopita umjesto prstiju...i da, grize ih i danas (izbacio je one na nogama iz upotrebe :mrgreen: ) u bilo kakvoj stresnoj situaciji..pa bilo da je ta situacija neki stres na poslu, doma ili jednostavno napeti film. I ne, nisu mu pomogli lakovi za nokte...

Danas sam razgovarala u vrtiću sa tetom. Kaže da je malena jako dobro podnijela adaptaciju, barem na prvi pogled. Nije plakala, tulila, radila scene uobičajene za djecu njene dobi, pa je vjerojatno dio napetosti izbio u vidu griženja noktića. U ponedjeljak idem na razgovor s pedagogicom, pa ćemo vidjeti. Nadam se da ću joj uspjeti pomoći..