Upomoć: MAMA IMA STRAH OD VRTIĆA!

Kao što se može vidjeti iz naslova, moj je problem što se užasno bojim vrtića, ali iz opravdanog razloga. Imam dvoje djece. Sin ima 2 godine i 7 mjeseci, a kćer godinu manje. U vrtić su krenuli u 1. i 3. mjesecu ove godine. Dobro su ga prihvatili i kada nisu duže odsutni odlaze bez problema. Mući me to što su stalo bolesni (čitaj: stalno na antibiotiku, koji im je već uvelike promijenio krvnu sliku). Znam da su u kolektivu oboljenja česta, ali mislim da je najveći problem u tome što u kolektiv puštaju djecu koja su zarazna, sa gnojnim sekretom iz nosa i koja kašlju, pa na taj način zaraze i svu drugu djecu. Samo je bitno da djete nema temperaturu. Ćak sam čula od jedne mame komentar: ma ja ti njega poslala u vrtić sa malom temperaturom, sigurno će mu sutra biti bolje! :shock: Moja djeca nisu posebno osjetljiva, ali kako su ti virusi već uvelike izmutirali, njihovi su simptomi grozni. Sin mi toliko kašlje da se guši, a kćer mi je već dva puta u 6. mjeseci imala početnu upalu pluča, od čega je jednom bila i u bolnici. Hranimo se stvarno pametno, puno voća, povrća, stvarno raznovrsno, tako da sumnjam da je u tome problem. Svaki puta kada dođem po njih u vrtić bojim se da ću vidjeti visuljak ispod nosa. Roditelji sa istim problemima javite se, utješite me ili šta god, ali ja ovo moram sa nekim podjeliti.

Sve poznato.
Prvu godinu-čak dvije klinci su više doma nego u vrtiću. Nekima ne smeta i otporni su, ali moji su bili katastrofa. Puno previše antibiotika, živaca i suza. Dva puta u bolnici , upala uha i pluća. Potraži svu moguću pomoć od bližnjih.
Znaći: - pri prvim pojavama bolesti prekidamo s vrtićem
- rezerviramo čuvanje sa bakom
- pijemo C vitamine i esberitoks n
- ostajemo doma do potpunog ozdravljenja

I onda opet kreneš s njima u vrtić i nakon 5 dana sve ispočetka.Grozota.
Sada nakon dvije godine vrtića i vađenja treće mandule, stanje je puno bolje, rijeđe mu se lijepe svi živi virusi i kad se zaljepe prođu u blažem obliku. Mišljenja sam da to nekako treba preživjeti i da se stekne određeni imunitet. neznam.možda griješim.
Najjednostavnije bi bilo izvaditi ih iz vrtića i čekati bolje dane, ali neznam ko si to može priuštiti.

Mare, hvala na komentaru. Uvijek kažem da bi mogla fizički do besvjesti, ali svaka njihova bolest me toliko psihički baci unatrag da se poslije oporavljam još tjednima. Pogotovo kada sezonu boleština započinjemo tako rano. Nisam mislila da ću htjeti da mi djeca brzo narastu. Zbunjuje me malo to u roditeljstvu. Prvo kada rodiš jedva čekaš da prođu grčevi, onda problemi sa dobivanjem zubiju, onda te bolešturine, pa prvi razred osnovne, pa pubertet...pa ispada da jedva čekamo da nas djeca prerastu i počnu se brinuti za nas :lol: Danas su prvi dan nakon 4 tjedna u vrtiću, baš me zanima koliko ćemo izdržati ovaj put. :?

Ja se nisam opustila već sedam godina, znaći od kad sam rodila prvo dijete. Kad spavam-ne spavam, čujem svaki šum iz njihove sobe.
Možda sam jednostavno preosljetljiva kao osoba. Punim baterije u dobrim danima, znaći uvjet je da nebudu bolesni, a onda nam nema kraja. Tako da za loše dane ima neko pozitivno sjećanje inaće bi skrenula.
I da, nemoj jedva čekati da odrastu, jer ja već sada uviđam istinitost one narodne : "mala djeca-mali problemi, velika djeca-veliki problemi".
A boleština će uvijek biti, sreća naša da danas imamo to što imamo, mogućnost za donekle sigurno zbrinjavanje naše dječice, s vremenom naućiš prepoznati simptome i reagirati na vrijeme,jer najbolji "doktor" svojem djetetu si ti sama. Pomoć stručnog osoblja dolazi u obliku sirupa, kapljica i ostalog, a ti njeguješ, maziš, paziš i daješ ljekove.
Zato, drži se i budi hrabra. Važno je ostati priseban, a u trnucima slabosti potražiti nas ovdje na ovim stranicama i bit će sve ok.
I ja nerjetko budem tema na nekim topicima i to onda kad mi treba nekoliko rijeći utjehe.
:heart:

Mare, :heart: !!

I mene muče slična pitanja, iako smo tek krenuli.
Naime, naravno da ga sa temperaturom, proljevom i povračanjem neću slati u vrtić. No ako bude ostajao doma kad mu procuri nosić ili kada zakašlje onda bi stalno bio doma. Jer nosić non stop curka. Nemma nikakvih upala, temperature i slično.
Vidim da i sva ostala djeca non stop šmrcaju i kašljuckaju, tete kažu da je to trenutno normalno i nikoga ne šalju doma.
Inače, on je uz to i dobre volje, pršti od energije, dobro spava i jede, ne vidim smisla da ostaje kod kuće. Kad bih ga ostavila doma dok nosić ne prestane curit, 100% sam sigurna da bi u roku dva dana po povratki u jaslice sve opet bilo po starom!

Moja V je ova 2 mj bila ukupno 13 dana u vrtiću.
Bila tjedan da na na privikavanju, po 2h, onda nas nije bilo u Zg 4 tjedna, kad smo se vratili bila pon-srijeda, počela šmrcati, ostala doma.
Prošli tj. pon-srijeda, počela šmrcati, u četvrtak sam je ostavila kući, nije imala temperaturu, u petak je išla, sve pet, vikend super, jutros doručkovala, super volje otišla u vrtić (vodimo je u 9h), kad sam iza ručka došla po nju (ne ostavljamo je na spavanju) kaže teta da kuri 38.5, iz čista mira. Do kraja tjedna ne ide sigurno, a za dalje ćemo vidjeti.
Toga sam se bojala kad je kretala u vrtić i nije nas mimoišlo.
Znam da dijete ne može biti pod staklenim zvonom, ali od zdravog djeteta koje je do 3.5 godine imalo nekoliko viroza dobila sam stalno bolesno i šmrcavo dijete, a to bi bilo još gore da je sve vrijeme išla u vrtić, da nismo bili 4 tj na moru.
Preporučuju da se djeca prvi put daju u vrtić u proljeće, travanj, svibanj, kad su lijepi, suhi dani pa su djeca puno vani, ali rijetko si tko može tako organizirati.

Baš mi to nikako ne ide i glavu. Cijelo smo ljeto, 5 tjedana bili na moru. Stalne promjene temperature, propuh u staroj kući i da sada sve ne nabrajam - ma sve stvari od kojih ih pokušavam u Zg-u zaštititi - sve smo to odradili bez i jednog slinavog nosića, a temperaturu da i ne spominjem...znam kolektiv...ali tako mi se srce slama kada su onako mali, bespomoćni i bolesni...i to STALNO! :cry:

Citiraj:

---

Preporučuju da se djeca prvi put daju u vrtić u proljeće, travanj, svibanj, kad su lijepi, suhi dani pa su djeca puno vani, ali rijetko si tko može tako organizirati.

---

A onda ti teško i prime dijete dijete u vrtić na adaptaciju. Evo ja pričala u svom da uzmu Miu (papire sam dala čim se rodila jer su u 5. mj. bili redovni upisi pa nek bude na listi čekanja). Rekli su da će ju probati uzeti (mjesta ima ali ne može biti upisana prije 1. rođendana) ali da im je na granici jer se u proljeće mijenja program vrtića- ide se puno van pa ne primaju nove na adaptaciju. Valjda je pravilo da se adaptacija odvija u zatvorenom. To sam samo malo pričala na hodniku pa nisam baš točno ispitala. mia počela plakat pa smo se dogovorili da dođem na službeni razgovor jedno mjesec prije.

Inače, što se tiče bolesti to je u početku tako. I meni je bilo jako teško kad je Stella krenula prošli mjesec i brzo obje završile na antibiotiku. Ali i teta u vrtiću i pedica me umirila rekavši da je to normalno jer svatko od nas od kuće donosi "kućne ljubimce"-misli se na viruse, bakterije, razne mikroorganizme na koje smo već otporni, a drugi nisu. I potrebno je vrijeme da sve to izmijenjaju među sobom i da tuđe "domaće životinje" postanu i naše "domaće životinje".
I ja sam si mislila kako roditelji mogu biti tako neodgovorni i poslati u vrtić šmrkavo dijete ili dijete koje kašlje/ kiše pa će zaraziti moje dijete. A sad i ja to radim. Zato što su mi i teta i pedica rekle da izbjegavanjem vrtića neću postići ništa i da opet kad jednog dana krene, a morat će jer ja radim, opet će morati proći taj proces izmjenjivanja kućnih ljubimaca. I zato da je bolje da svi dolaze i da čim prije izmjenjaju tko što ima i postanu otporni na tuđe, drugi na naše i onda smo mirni.
Zato se preporuča dovoditi dijete stalno, dozvoljeno je dovoditi i šmrkavu djecu i onu koja malo kašljucaju, sve osim kad ima temp, proljev ili je na antibiotiku.
Razumijem vas da ste ljuti na takve roditelje jer sam bila i ja dok nisam shvatila da je to tako, da mora steći imunitet. Ipak ako je dijete u vrtiću tako stalno bolesno znači da imunitet nije dovoljno jak iako smo mislili da je. Moja Stella je u malo više od dvije godine samo jednom bila na antibiotiku, karton nam je prazan osim redovnih pregleda- reklo bi se ima super imunitet ali ipak nema. Među nama joj je imunitet super jer je od početka navikla na naše kućne ljubimce a u vrtiću je dosta boležljiva i biti će dok ne navikne i na sve što druga djeca donose od svojih kuća.

To je moje mišljenje. I iako sam nekad i ja bila ljuta na takve roditelje i smatrala ih neodgovonima i da ne misle na drugu djecu koju će zaraziti sad smatram da je OK dovoditi dijete dok nema temp, proljev ili pije antibiotik

I ja se pridružujem očajnim mamama i potpisujem sve. Da imam izbora ostavila bih to izmjenjivanje sa domačim životinjama što kasnije ali nemam... :(

I mi smo sve to prosli i sad je trecu vrticku godinu izgleda stanje konacno stabilizirano kuc-kuc-pljuc-pljuc. Prvu godinu smo popili puno antibiotika, a drugu smo se propametili i svaki put s pedijatricom provjerili da li je antibiotik stvarno nuzan (radili svaki put bris ...) i ispostavilo se da je posrijedi uglavnom bio virus, tako da smo cesto rjesavali probleme bez antibiotika - mozda da probate nesto u tom smijeru. Problem u vrticima je sto su klinci uglavnom zarazni i prije nego im se pojave simptomi, a i cinjenica je da se bolovanje ne moze dobiti dok dijete nema temperaturu, pa na tom planu u biti ne mozes nista napraviti.

Drzite se i zelim brzo ozdravljenje!

I ja sam mama koja je u prevelikom strahu, često i nerealnom, za svoje dijete.
Ima 2,5 godine i ne priča pa mi ne može reći što ga muči.
Onda mi nagađamo.
U 9. smo mjesecu krenuli u vrtić, nikako ga nije prihvatio, nije jeo, spavao, a doma bio revoltiran, nemoguć - tko zna što se vrtjelo po toj maloj glavi.
Dosta nemirno spava i inače, budi se, oslabio je i naravno, pokupio virozu.
Na tu se nakalamila druga pa jedan antibiotik, drugi i tako smo mi s bakom već mjesec dana doma.
Ne moram vam ni reći jer vjerojatno znate kako to izgleda kad se dijete guši u kašlju, povraća...to me psihički ubijalo.
Sad je napokon ozdravio, još uvijek ima neku groznu boju, malo bolje jede, ali još uvijek nije onaj stari.
I dalje ga držim doma i stalno popipavam da nema slučajno temperaturu - već sam i ja bolesna od tog straha - a htjela bih da napokon krene, da se navikne na vrtić, da baka odahne - na kraju krajeva, doma mu je predosadno...
A mene je toliko strah da opet ne pokupi nešto, iako do vrtića nije uopće bio bolestan.
Valjda zato ni nije istesao imunitet.
Pusa!

valjda nam je svima isto, Sofi je krenula u vrtić u 9. mjesecu i koliko god se ja nadala da će nas to mimoići, nije-procurio joj je nos, dobila je upalu uha, bakterija joj je došla u krv i završila je tri dana u bolnici..od apsolutno zdrave dvogodišnjakinje preko noći se pretvorila u malog bolesnika
od dva mjeseca vrtića bila je tamo tri tjedna i sada se svakako krpamo da bude doma, malo bolovanja, malo teta čuvalica
kad sam prvi put dovela Sof u vrtić, tamo je bio maleni sa najgorim parom šmrklji koje sam ikad vidjela u životu i stalno su mu ulazili u usta..tata ga je samo šuknuo u sobu i odjurio, a ja sam si pomislila kako ni mi nećemo ovdje dugo..tako je i bilo
ako ništa drugo, barem mi je lakše kad vidim vaše postove pa znam da nije samo nama teško :heart:

Mi još nismo krenuli u jaslice, ali pripremamo se... pa nas je i toga malo strah! Bake i dede su nam 100km daleko pa ako se baš desi nije nam svejedno! Malo me tiješi to što pije svaki dan 1,5ml antibiotika (zbog refluksa) pa možda pomogne imunitetu (barem za sad jer dok se skinemo s lijeko valjda budu veliki problemi s imunitetom).
Imam jedno pitanje, mislite da dijeca u privatnim vrtićima manje nose zaraze u vrtiće ili to uopće nema veze?

Mislim da ti je svejedno privatni ili državni, moja frendica ima curicu koja ide u privatni i skoro svaki mjesec ostane 5 dana na bolovanju jer mala zakuri.... :/