roditelji i skola

da li ste ukljuceni u rad skole, ili barem razreda vaseg djeteta?
ja nisam, a htjela bih
jako mi fali onaj kontakt koji smo imali sa tetama u vrticu, da se uvijek moze popricati o djetetu, sto radi, kako se slaze s drugom djecom, jel ima kakvih posebnosti ili problema za rjesavati, na sto treba vise obratiti pozornost... radionice zuajedno s djecom...

ovdje toga nema :(
skola je uvijek ujutro, uciteljice (nastava i boravak) vidjam samo na roditeljskom i na informacijama (ide sam u skolu i iz nje)

na prvom ovogodisnjem roditeljskom uciteljica je spomenula da bi se po hnos-u trebalo roditelje vise ukljuciti u rad sa djecom, uz odmah dobaceno retoricko pitanje: ali kad cete to stici?? :roll: radite, imate obaveze kod kuce, neki i drugo dijete ili djecu...

ima li netko pozitivnih iskustava?
kako pokrenuti ostale roditelje i zainteresirati uciteljicu?

nemampojma

organizirajte izlet roditelje i klince na jarun ili na sljeme ili na neko eko gospodrastvo za pa se malo podruzite

emily, ja sam u prvom razredu otišla kod ravnateljice, i zamolila ju da zajedno organiziramo jednu humanitarnu akciju. zvala se "oproštaj od vrtića".

svako dijete je trebalo donijeti jednu svoju igračku, i doniranjem te igračke simbolično se oprostilo od vrtića.

igračke su bile namijenjene opremanju jaslica u pakracu, a ono što nije bilo prikladno za jaslice - poklonjeno je dječjem domu u lipiku.

i tako je počela naša osmogodišnja suradnja! :D :D

predstavnik sam roditelja u vijecu roditelja.

za sad svi roditelji u razredu imaju moj broj telefona, pa ako im sto treba, imaju ideju ili nesto slicno - mogu me zvati. za sad me zvala jedna mama s problemom koji smo brzo i efikasno rijesili. ostali jos nemaju potrebu.

meni jako fale ti roditeljski sastanci sa svim roditeljima, iako znam da na njima isto ne bi bilo puno komunikacije (sudeci po onom prvom) :(

zalosno mi je to ubitacno raspolozenje: samo-da-se-rijesim-toga i pustite-me-na-miru

definitivno me baca u bed :(

isto se slazem da je jako malo kontakata s uciteljem i ostalim roditeljima. ida sama putuje u skolu i iz nje, autobusom, tako da je kontakt sa skolom stvarno iznimka...

Ja bih isto željela više sudjelovati u školskom životu svog djeteta i trudim se to postići. U Vijeću roditelja sam, tamo probam gurati neke ideje, saznajem što se u školi događa i planira. Informacije su svaka 2 tjedna, obavezno odem i tamo uz info o svom djetetu malo i popričam s učiteljicom. Za sada se suradnja nas roditelja svodi na slanje nekih materijala u školu koji im trebaju za boravak ili za redovni rad (skupljali smo lišće, plodove jeseni, sjemenke raznorazne i slično, za petak moramo napraviti neka peciva ili kruh za dane kruha), dakle uglavnom nešto što moramo odraditi doma. U svom razredu sam isto primijetila na roditeljskom da se roditeljima dosta žuri, da jedva čekaju da završi i nisu previše zainteresirani što mi jej jako žao.

Ja sljedeći tjedan organiziram za svoje roditelje bušenje bundeva, od mesa bundeve peći ćemo bučnicu.

Kad sam pitala klince tko bi došao, klinci su bili onak :/ bojim se da nitko neće doći (a popodne je).