TVRDOGLAVOST ILI RAZMAŽENOST

:? Dakle, moj mališan ima 15 mjeseci i svoje nezadovoljstvo kada mu nešto zabranim npr. da sam hoda Ilicom bez da me drži za ruku, ispoljava bacanjem na pod, lupanjem glave u pod, ugrizima i sl. Iskreno ne znam najbolji način da se postavim. Prvo sam mu pokušala objasniti da to nije lijepo, da se može jakooo udariti ali nije pomoglo. Stvarno me to muči jer ne bih htjela da nastavi sa tim ispada bijesa kad god nije po njegovom a ne vjerujem u batine i ne želim ga pljusnuti po guzi. Eto nadam se da netko ima neki savjet te da je ovo još samo jedna od faza koju će prerasti :ups:

Faza je ;)

A kako da tu fazu najbezbolnije preživimo, jer prava je avantura krenuti sa njim bilo gdje. :(

cucnes, uzmes ga u ruke, snazno ga zagrlis, poljubis, kazes da ga volis, ustanes s njim u rukama i - odes dalje...

jednog ce dana nauciti sto znaci opasnost (ali ne tako skoro...)

a do tada je tvoje da ga sprjecavas da se u opasnost dovodi.


i jos nesto - to ce nekad znaciti da ces se 472 puta u 300m spustiti i ustati i ponovno ga spustiti i ponovno ga podignuti i ponovno se spustiti i ponovno ga podignuti... ali jedino tvojom dosljednoscu on moze, na neagresivan nacin, nauciti to sto mu zelis poruciti - a to je da prometnom ulicom ne moze hodati sam.

isto je primjenjivo na sve ostale opasne situacije.

kod nas je prestalo lupanje sa glavom :D aaaaali još uvijek tu i tamo gricne a kad se ljuti onda nešto priča sam sebi u bradu i to zvuči oreslatko i čudnovato kako svaki put ima isti text :)

Hm, moje dijete je s 15 mjeseci tek prohodavalo, pa se onda još vozio u kolicima. Ali s 20 mjeseci smo kolica ukinuli.
Što se tiče hodanja, mi tu baš nismo imali velikih sukoba. Kad prelazimo cestu, mora dati ruku, i tu nema razgovora. Ako neće, ili ako počne izvoditi nešto po svojem, nosimo ga. Ali stvarno rijetko imamo probleme.
Kod Andreja pali ovakav tip dijaloga: "Hoćeš li da... (tu navesti ono zbog čega ste krenuli, i što ga veseli, npr. hoćeš li da se vozimo tramvajem)?" Odgovor je, naravno, "da". Slijedi replika "Onda mi moraš dati ruku/ustati s poda/hodati do tamo" (što već) U pravilu, uvijek funkcionira.
I da, bila je faza kad se više tvrdoglavio, sad je to rjeđe. Prošlo ga je samo od sebe. Ne znači da mu neće opet doći :mrgreen:

Hvala vam, malo je lakše kad vidiš da su i druga djeca takva i da ne radiš grešku ako ga ne želiš čvrknuti po guzi jer to su obično komentari ljudi kad vide njegove protesne ispade :*

mali ti ima ono sto se popularno zove temper tantrumi i to je definitivno faza. mozda je najbolje da dok ta faza tako intenzivno traje naprosto izbjegavas situacije u kojima on dobiva takve napade. i da, to ce mozda znaciti da jedno vrijeme neces nigdje s njim moci ici osim u parkove i slicno sto njemu odgovara. nema shopinga, nema zatvorenih prostora (to je obicno ono sto ih najvise razjari) a onda ce sve to proci prije nego sto trepnes. i odjednom ili nece biti tih napadaja ili ces se ti toliko ispraksirati da jednostavno neces dovoditi ni sebe ni dijete u takve situacije.

A da zaboravih reći da je naš Borna prohodao sa 12 mjeseci, tako da je sad već usavršio tehniku hodanja i sve češće trči, a ne hoda. I normalno nema veće sreće od toga kad mu ti vičeš da uspori a on još krene brže mašući pa pa. Ne znam sve razumije ali ne želi poslušati :*

nasa m. je isto prohodala sa godinu dana i od tada do nekih 18 mjeseci nam je bilo pakleno (kulminacija s 14 mj cini mi se). jednostavno nisi stigao za njom trcati i neprestano je bila u nekoj opasnosti. dva put se ozbiljno ozlijedila, jednom cak zavrsila na sivanju brade.
a onda se postepeno pretvorila u potpuno razumno stvorenje, mislim trci i jurca ona i sad ko i svako dijete ali vec mjesecima hoda za rukicu (a ozbiljno sam bila uvjerena da to moje dijete nece nikada nauciti) i inace mozes svugdje s njom. i naravno to smo postogli bez ikakvog forsiranja i muke. jednostavno vrijeme napravi svoje.

Eto čini se da su onda moj b. i vaša m. par iz snova jer i on je stalno u nekoj šteti i opasnosti. I teško je stvarno izbjegavati situacije u kojima on to radi jer živimo u centru a i uvijek se nađe nešto drugo za raditi od onoga što bi mi roditelji htjeli, on uvijek ima bolji plan. No valjda će vrijeme učiniti svoje pa će se i on pretvoriti u razumnu glavicu a ne jurilicu. :love:

hoce, hoce i jos ces se s nostalgijom sjecati ovog perioda...meni je moja tako brzo odrasla da svaki dan kazem kako je super sto trebam roditi za mjesec dana pa opet mozemo sve iznova :D

ajde da se i ja javim jer moj mali osim sto je takodjer 15mjeseci,ima isti "sindrom" spustanja na koljena i glavom o pod .Ali ne grize :P mada mm i ja smo za sve otvoreni,tj spremni.U pocetku tog udaranja glavom o pod sam odmah cim bi vidjela da se spusta uzimala ga u narucje i pocela plesati,skakati ,trcati u drugu sobu da mu nesto vazno pokazem itd. Sada ako smo kod kuce kada tako krece da se spusti na koljena i ja lijegam na pod pa ga tako izbliza gledam i smjeskam se pa on zaboravi po sto je posao pa se pocnemo naganjivati cetveronoske po stanu.Svakako se moze reagirati,lakse je ako to u startu ne osudjujemo i spremamo pod kojekakve bezvezne izraze kakve su nas naucili..Kada ste vani,to je vec veci izazov.Ja se veoma trudim da ga zadrzim u kolicima kada idemo u setnju jer sam vec pocela strahovati od trenutka kada ga vadim iz kolica-tada mi pruzi rukicu i nema vise kud ja zelim,on tad pocne vodit kolo a vratiti ga u kolica nakon toga je bez protestiranja sf.No,kao sto rekoshe,sve je to faza..

Citiraj:

---

tridesetri prvotno napisa

hoce, hoce i jos ces se s nostalgijom sjecati ovog perioda...meni je moja tako brzo odrasla da svaki dan kazem kako je super sto trebam roditi za mjesec dana pa opet mozemo sve iznova :D

---

33 tako je krasno ovo procitati,zelim ti puno srece :heart:

i moj sven kad mu nešto branim ili reagiram na nešto što ne smije raditi, klekne i lupa glavom u pod ili u zid/namještaj, a počeo je i sa trčanjem do seke i šamaranjem. čak pokušava i mene lupiti. trudim se svaki put sačuvati hladnu glavu, jer se to događa barem 3 puta u sat vremena cijelo vrijeme dok su budni. ajde barem to ne radi kad smo vani jer mu je sve previše zanimljivo i ne ponaša se frajerski kao doma (baš ponekad pokušava provoditi silu, barem to tako izgleda). voljela bih da mogu kao sundrops prebaciti sve na šalu ali često mi baš tada drugo dijete krene u opasno istraživanje pa mi tada fali mogućnost trenutačnog kloniranja.
i ja se tješim da je to samo faza. i baš me zanima kakva nas nakon ovoga tek čeka... :mrgreen:

na zalost nemam vremena procitati sve postove ali E. ima 16 mjeseci i sad fino drzi za ruku kad hodamo. Do sada smo imali kaiseve (chicco), najbolja stvar na svijetu. Iako nije dala da je cuvamo za ruku u tom periodu, slobodno je hodala zato sto smo je cuvali na "uzici", nije se nijednom povrijedila zato sto kad pada, ti jednostvno kaiseve povuces prema gore i ona ne pada. To je stvar koju definitivno preporucujem svima kojima djeca prohodavaju i istrazivaju svijet u tom periodu. A cuva i tvoja ledja :D . Mozda kosta 100 kn...

http://www.babyuniverse.com/pro/baby...KidKeeper.html

mamasch,tko kaze da ja uvijek prebacim sve na salu?pa meni ponekad dodje da skupa s njim krenem glavom prema podu ili barem da se rasplacem..

I nas Filip izvodi sve to-lupanje glavom u pod, grizenje, tuca i otimanje kad god nije po njegovom. Ja cekam da ga prodje, a ne poduzimam nista narocito. Dignem ga, sad vec tako da me ne moze zveknuti glavom u zube i nosim dok se ne smiri. povremeno ga zapricam, ali mu obicno dam fore da se malo izvristi pa pocnem neku pricu u prvoj pauzi.
Lupanje glavom u pod me narocito uzrujavalo, ali sam se pocela kontrolirati i ne praviti frku oko toga-sad to sve rjedje radi.

Ono sto sam primjetila da je to sve rjedje kad je naspavan, kad ga ne vodim negdje pa ostanemo 5 minuta, pa idemo dalje vec kad ima vremena istraziti mjesto na koje smo stigli, te kad ga upozorim da cemo ici malo prije nego krenemo. A kad nemamo vremena-onda vriska+fight, ali dobro, vec izbjegavam glavu ko pravi boksac.

mi smo neku noć imali sličnu situaciju u merkatoru, jer je vidjeo vozić koja ja nisam htjela kupiti jer takvih ima najmanje 3. Nakon uvjeravanja on je odlučio da sve digne na noge, toliko je vrištao, plakao, bacao se da je bio sav mokar...ja sam već bila na izmaku snaga i nisam znala šta da radim to je trajalo oko 20 minuta (cijela vječnost) to je samo jedan od slučajeva inače ako šta hoće a ja mu ne dam ista je situacija, fakat ne znam šta da radim jer mi nekada dovede do ruba živaca. Isto kada ga pitam hoćeš li sok kaže neću, rekoh dobro a onda počne urlati i vrištati (uvijek popračeno strašnim znojenjem) i onda bih ja poludila...pomozite mi fakat ludim....sorry ako sam uzurpirala topic ali rekoh da ne otvaram novi

Citiraj:

---

tridesetri prvotno napisa

hoce, hoce i jos ces se s nostalgijom sjecati ovog perioda...meni je moja tako brzo odrasla da svaki dan kazem kako je super sto trebam roditi za mjesec dana pa opet mozemo sve iznova :D

---

Sretno sa novim mališanom! :heart:

i ja bih nastavila s "uzurpiranjem" topica kao bera, jer već danima razmišljam kako se postaviti kad moja N. silno glasno protestira zbog svake i najmanje sitnice koja nije po njenom. Npr. u posljednje vrijeme je luda za kemijskim olovkama (pri čemu nije da smo joj dali da se igra njima nego je vidjela da mi pišemo i zaključila valjda kako i ona to hoće/mora raditi) pa kako joj ne damo da se njima igra, šiza nevjerojatna - sva se zacrveni, oznoji, suze frcaju na sve strane, ruši se na leđa i sl. Uglavnom pokušavam je zapričati (sve rijeđe uspjeva) ili je zagrliti i smiriti (zna uspjeti), međutim brine me do kada tako i da li postoji još koji način za rješavanje takvih situacija. Ignoriranje kao metoda mi nekako nije sjelo...

Evo i nas uzurpatora :)
Mi imamo verziju sa bacanjem potrbuške na pod i plakanjem-ono usiljeno...Iznenadila sam se kad je reagirao na moje riječi da mu je to bezveze. Pitala sam također zašto plače, rekao je tužan(to je naučio u jednoj pričici-da tužni plaču). Rekla sam da ne bude tužan jer mama će ga odmah/za minutu/ za 2 min. uzet...i ono što ste rekle-čučnit na njegovu razinu, zagrlit, pričat...ili od ludila počet pjevat glasno, skakat ko zec ili (umetni nešto po želji :mrgreen: ).

I mantram sebi u bradu:TO JE FAZA :lol:

Citiraj:

---

bera prvotno napisa

mi smo neku noć imali sličnu situaciju u merkatoru, jer je vidjeo vozić koja ja nisam htjela kupiti jer takvih ima najmanje 3. Nakon uvjeravanja on je odlučio da sve digne na noge, toliko je vrištao, plakao, bacao se da je bio sav mokar...ja sam već bila na izmaku snaga i nisam znala šta da radim to je trajalo oko 20 minuta (cijela vječnost) to je samo jedan od slučajeva inače ako šta hoće a ja mu ne dam ista je situacija, fakat ne znam šta da radim jer mi nekada dovede do ruba živaca. Isto kada ga pitam hoćeš li sok kaže neću, rekoh dobro a onda počne urlati i vrištati (uvijek popračeno strašnim znojenjem) i onda bih ja poludila...pomozite mi fakat ludim....sorry ako sam uzurpirala topic ali rekoh da ne otvaram novi

---

Bera, ja sam sigurna da Dino jos ne zna sta znaci kupiti (i imati tri ista takva)...mada je tebi iznerviranoj to tako izgledalo. (Naravno sorry ako on to zna, pa ga ja potcjenjujem) Kad se Viktor za nesto zakaci, to je zato sto zeli tog trena da se poigra s tim...nikako da mu kupim...Mozda da mu jednostavno das igracku da je nosi i igra se dok ste u Merkatoru, a onda mu skrenes paznju na nesto osmo i vratite voz na policu....

eh sada da krenem i od predpostavke da fakat ne zna, ali stvarno pokušam mu lijepo objasniti da se to ne dira (sve me je strah da će danas sutra redom sve skidati sa polica, a već me optužuju da sam ga razmazila, ako i jesam neka sam), ali takvih situacija imamo na pretek čim mu nešto ne dam počne plakati i vrištati, jučer je to uradio dva puta prvo mojoj mami koja nije mogla dokučiti šta nije u redu i zatim ponovno poslije podne, a to sve traje po pola sata i nezamislivi su krikovi, jutros se je u pet probudio vrišteći (pomislila sam da je sanjao) ali nakon što se je razbudio nastavio je da vrišti sve sam pokušala maziti pjevati pričati, ali samo kroz krikove govori nemoj, neću i dino majo plače, nije se dao uzeti bacao se po krevetu vrištao bez ijedne suze...ne znam možda fakat ja grešim ali nikako ne znam šta više da radim fakat je tužno kada tako urla i plače, a moje riječi i dodiri mu ništa ne znače :( možda i nisam baš tako dobra mama kako sam mislila :cry:
jednostavno više ne znam kako da mu priđem, stvarno mi je teško, a sve je to počelo prije nekoliko dana. Izvinite mi na ovako dugom postu, ali jednostavno ne znam kome da se obratim i šta da radim

bera,cini sve samo ne ocajavaj.to sto unazad par dana tako reagira nije razlog da se pocnes samosazalijevati i posipati pepelom..tvoj maleni je stariji od moga tako da mozda nisam prava za savjet no,zasigurno imas barem jednu radnju koju znas da on voli,tj da ga uveseljava-pa onda podjite i ucinite to(moga ce uvijek smiriti npr odlazak u hodnik i penjanje/spustanje po stepenicama-to bi valjda mogao citavo dopodne raditi).
uglavnom,kada nastane vika i vriska, ostavi sve i usmjeri se na njega i nadji mir u sebi tako da ta uznemirenost ne prijedje na tebe.a onda,pusti dijete u sebi da ti kaze sto uciniti,makar to znacilo da ces poceti vriskati i bacati se skupa sa njime po krevetu..neznam u biti sto ti konkretno reci ali znam da ti sama imas najbolji recept za sebe jer,imas ti vec dosta iskustva u majcinstvu pa stoga,smiri se i kreni .

evo već dva-tri dana nismo imali napade bijesa, kada počne plakati sjednem ga i polako mu sve objasnim, a kako mu govorim da me gleda dok pričam, on sada kada mi govori nešto, a ja radim nešto drugo uhvati me za glavu okrene je prema sebi i kaže mi degaj me (gledaj me) :)

evo da se uključim sa par komentara,mada moj mali ima tek 13 mj. savjetujem svima da pročitate "Nove tajne sretne djece". vrlo konkretno i jednostavno. sviđa mi se i stil tete iz "Super dadilje" s RTL-a.
neke kombinacije i sama koristim i uglavnom funkcionira.
moj Mislav je imao običaj bacanja na pod ili vrištanja i još uvijek to ponekad pokuša, ali zavisno od situacije primjenjujem par metoda:
- skrenem pozornost nekom novom aktivnosti
- pokušam ga umiriti spustivši se na njegovu razinu, smireno i nježno mu govoreći, zagrlim ga, pomazim i umirim riječima
ili - odnesem ga na mjesto za odmor (uglavnom mi je to jedan dio zida) uz smireno ali strogo objašnjenje da takvo ponašanje neću tolerirati, te ga tamo ostavim
- jasno i glasno kažem: NE. to se ne smije raditi, to je ružno

već mjesecima to pali, a uspijevalo je i kod moje nećakinje (sada 5 godina). sjećam se slučaja kad je nešto bezveze počela urlati. lijepo sam joj i strogo rekla da ne želim slušati to urlanje i neka izvoli izaći i biti u hodniku dok ne prestane, te sam je tamo ostavila. imala je oko 2 i pol godine. par minuta je urlala, a onda otvorila vrata i rekla: Doda gotova sam!

..joj,moram pratiti ovu temu..i ja i MM već si par tjedana razbijamo glavu jer Karlo ima dane kad je taaaaako čangrizav i samo tuli..pa,npr. neće da ga tata presvlači nego mora-mama :mrgreen: ......-neće da mu nona obuče jaknu tj. nona mu je obuče on je skida i nosi mami da mu je obuče... :mrgreen: ..i tako,ima niz situacija..pa-baci neku stvar na pod i onda se natjeravamo i do pola sata hoće-neće dignuti..čak jednom se desilo-bacio nešto na pod mi kažemo digni,on digne i nasmiješi nam se a mi se okrenemo kad ono-baci opet! .. i tako sukcesivno jedno četriri pet puta............ :nope: pa hrana..-uh,koma-svaki dan mu je prva reakcija na jelo-ne juuha,ne kruuuha,ne paštaaaaa..-a šta bi ti jeo Karlo?..-KEKI!!!!!! tj. keksi. Ma moš' mislit!...i tako..pa budem malo pratila ovu temu,zanima nas oboje.... 8) :mrgreen: :love:

Citiraj:

---

anna-y prvotno napisa

par minuta je urlala, a onda otvorila vrata i rekla: Doda gotova sam!

---

:lol:

Ja dosada nisam vidjela ovu temu a sama je nisam htjela otvarati jer sam mislila da smo mi jedini ovakvi. Sad mi je odma lakše.
Naši su ispadi bijesa počeli već sa godinu dana ali su tada bili lakši. Samo bi se bacio na leđa i ostao ležati.Sada,7 mjeseci kasnije,ti ispadi postaju sve žešči i neugodniji.
Čini mi se što je situacija vidljivija i što je više ljudi na okupu to je scena žešča a meni teže da je završim.
Prije mjesec i po dana imali smo otprilike tri scene u nizu nakon kojih sam se ja doista rasplakala.Sutra dan sam krenula u šetnju i dalje plačući zbog prethodnog dana tako da uopće nisam reagirala na novu scenu poslije koje smo se vratili kompletno blatnjavi do glave doma.Stvarno sam bila bespomoćna i nisam mogla vjerovati da se takvo što može događati.Onda je bio malo prehlađen pa su malo bili ružni dani i ja sam shvatila da sam se preporodila otkako ne idemo vani.
Prekjučer ponovo krenemo sa parkom i odma scena.Hoće sam gurati kolica i kad stanemo jer je crveno na semaforu,baca se na pločnik,valja po podu i vrišti. Naravno svi gledaju u nas a uvijek se nađu neki koji to i prokementiraju :evil: .
Ipak čini mi se da sam ojačala i uspjela kontolirati situaciju.Nadam se da ću je u budućnosti jedva i zamjećivati a još se više nadam da će sama od sebe proći i nestati....zauvijek...

Sigurno je faza,N.je to isto prolazila,isto s nekih 15 mj a trajalo je....Najcesce ovo,nece dati ruku blizu ceste, kod prijelaza ceste,pa bi gurala kolica,posebno prek ceste, pa bi vristala,galamila,gootovo se bacala na pod.Treba biti dosljedan,ja bi je uvijek zagrlila (nakon sto bi presli cestu tak sto sam je digla),poljubila, rekla da je volim, da je to opasno i da ne moze sama,u pocetku je to uglavnom teklo bezuspjesno,ko da me ne slusa, iako bi svak put potvrdila, da,dobro mama.Ja bi je uglavnom svaki put dignula ako mi ne bi dala ruku(a kako je cim je stala na noge obozaval a hodat to je valjda dozivljavala kao veliku kaznu), ja bi je opet digla, nosila ili stavila u kolica.Vremenom je postajalo lakse, moras dati ruku jer idemo u park preko ili moras dati ruku jer idemo preko u ducan, ma s vremenom sve lakse, al u pocetku jako tesko i gotovo smo sve bespomocne u toj situaciji, al se dosljednost na kraju isplati.Danas mi daje ruku bez problema,kad idemo prek ceste npr, kaze mi :mama bzo (brzo) peko(preko) da ne dode auto :D

isuse bože, mene moje dijete sluša bez problema... i naprosti ne mogu vjerovat! ona.npr. cijeli dan čeka da joj donesem čokoladu i kad donesem presretna je, ali tada je prekasno da ju jede, i ja joj kažem da ju spremi u ladicu i dačemo ju jesti posle večere i ona ju bez ikakve scene odnese. i tako skoro sve! ali nije ona tulava, da samo pognuto sluša, ima ona svoj stav, ali me sluša kao da razumije da ju neću prevariti. ne znam....imam sreće, valjda :D

Da, faza je. Kad to počne probaj mu skrenuti paznju na nesto drugo sto ga interesira. Nama je uspjevalo. Nemoj mu objasnjavati jer oni to ne kuze a ti se samo izivciras. Proci ce...a dolaze i teze faze :mrgreen:

uf, i mi tu spadamo. mislim da to nema veze s razmazivanjem, nego djeca hoće po svome, a usput ispipavaju do koje granice što ide. kad se zvjerku nešto ne svidi mene pokušava ugrist (otud zvjerko), a MM gazi po nogama. točno zna što koga izbacuje iz takta. došli smo i do valjanja po podu kad neće doma, ili na onu stranu na koju bih ja. treba biti uporan, ja mu odpočetka tupim "opasno" za sve situacije u kojima bi se mogao povrijediti. pustila sam da se "povrijedi" par puta kad sam rekla opasno, ali ga nisam spriječila u radnji pa si je npr. malo pričepio prstić. tako mi je počeo vjerovat kad kažem opasno. ali da bi povjerovao da su jureći auti u toj kategoriji morala sam pustit da jedan prođe dovoljno blizu njega (u kvartu, i držala sam ga, naravno) pa da mi povjeruje. još uvijek me ponekad pokušava ugrist za ruku kad idemo preko ceste, ali sad, nakon 3-4 mjeseca upornog i napornog rada vidim poboljšanja. i kad trčkara po kvartu ispred mene stane par metara prije ceste (ne bi mi on trčkarao po svakom kvartu nego su kod nas gotovo sve ulice slijepe pa nema puno prometa i pregledno je)
al danas je napravio nešto o čem ne znam što bih mislila. bio nam je prijatelj na igranju, ivor je zaletio igračku kamiončinu na njega tako da ga je skoro srušio. kažem da ne smije tako, da to boli i da to nije lijepa igra i da se mi nećemo tako igrati, a on sam sebi ispali šamar :shock:
još je par puta tako reagirao danas kad je nešto bio "zločest" a ja ga opomenula, puknuo bi se po glavi ili obrazu.
odkud to?
ostala sam zatečena. nisam znala kako reagirat, došlo mi žao, cijelog sam ga izgrlila i rekla da nije lijepo tući, kao da je negog drugog mlatnuo. ne znam što bih drugo.

Moje zlato zadnjih par tjedana samo sebe udara po glavi čim nešto nije po njezinom, nekad i za sitnice. Učinili smo grešku, čini mi se, kad smo joj dali do znanja da nas to jako smeta i onda se stvar nastavila. Sad više ne govorimo "ne smiješ tući Saru" nego "kaži draga Sara" i onda je njezinom rukicom podragamo po glavici. Još uvijek to radi i grozno mi je to gledati, najradije bih joj ponekad popustila, ali onda se sjetim da je to za njezino dobro pa nekako izdržim. Nadam se da će brzo proći :/

cvijetak - proći će, tako su i moji klinci, pogotovo sven, sami sebe "kažnjavali". sad ponekad krenu ručicom prema svojoj glavi kad im nešto nije po volji ili kad im prekinem "misiju u nedozvoljeno", ali onda ja pitam "ma jesi li ti dragi sven/stela?" i u sekundi im se lice ozari i podragaju sami sebe.
samo budi strpljiva :coffee: