"život u oblacima" / "sve će mi oprostit"

dakle, odlučim ja danas otić s malim u školu da razjasnimo kad je dopunska iz matematike i treba li i dalje ići. naime odličan je učenik i nije mi jasno kako on sad ne zna treba li i dalje ići. plus toga idem vidjet kad će više počet informacije za roditelje. i tako dođemo pred školu i učiteljica tamo - odlično pomislim i sva ponosna ju pozdravim.
razgovor prenosim:

Ja: dobar dan, ja sam mama od Kikija.
Ona (jedva me pogledavši): e, dobar dan.
Ja: ma recite mi treba li Kiki još na dopunsku?
Ona: a nek dolazi ako hoće
Ja: :? a kad je, koji danom?
Ona: mama, dopunska je četvrtkom, predsat.
Ja: a informacije, ne znam jesu li počele?
Ona: a kad niste bili na roditeljskom...
Ja: (lagano ljubičasta u faci od srama i slažem da nismo mogli doći, a ustvari nismo ni znali za njega): oprostite nismo mogli, kad su informacije?
Ona: četvrtkom u 14,15.
Ja: hvala! pomazim malog po glavi i kažem ajde pred ulaz.
Ona: a di ćeš ti, škola je završila!


(kako završila, nije ni trebala počet još???!!! :? )

Ona: ja Kiki ne znam di si ti, škola je danas bila u 10, svi su bili i sad je gotova, danas nismo ništa predavali!

otišli smo toooliko posramljeni da je to strašno.
učiteljica me cijelo vrijeme nije pogledala, muž u autu se slegao u sjedalo od sramote i otišli smo popišani do bola.

ono šta je najčudnije je da je odlikaš, ona svaki put kaže kako se s njim može o svemu pričat, kako se vidi da je puno proputovao..... međutim ON nikako da bar jednom donese sve knjige, da se sjeti svih domaćih zadaća iako piše na papir, zaboravlja zadatke i aktivnosti.... sve u svemu sram me je.
ako mu sve serviram i za njega radim tek onda nisam ništa napravila.

na momente mi je ko smušeni genij, na momente ko #$%#$
šta da radim???? :(

p.s. molim vas na pp ime kojeg dobrog psihologa/ice u splitu!

Tak ti je to s tim muškićima... :*

Vjerujem da ti je bilo grozno i mislim da nas ovdje ima podosta koji možemo sličnim primjerima posvjedočiti nemar, nediscipliniranost i zaboravljivost naših odlikaša.

Prvo, ponašanje učiteljice mi zaista ne izgleda ni najmanje profesionalno. Ili se mogla ispričati jer sada nema vremena pa vas eventualno naručiti na razgovor ili je mogla odvojiti par minuta pristojne komunikacije.

Ona je očito vaš nedolazak na roditeljski i česta zaboravljanja vašeg sina povezala s vama i drži vas možda roditeljima koji nedovoljno brinu za svoje dijete.

Ja ne mislim tako, ali mislim da ste možda ipak morali uvesti neki jači sustav kontrole. Kod nas je to trajalo par godina, u jednom periodu sam bila toliko očajna da sam mislila da sam u nešto sigurna samo ako bih direktno zvala učiteljicu. Naravno da to nikada nisam napravila, ali nas par roditelja iz susjedstva se jednostavno "umrežilo" i tako smo pomagali jedni drugima u obavještavanju, podsjećanju i sl.

Inače, sa sinom smo radili svašta: imao je i posebnu malu bilježnicu u koju je morao zapisivati svaku, pa i najmanju sitnicu koju učiteljica kaže da mora donijeti, napraviti, kad se mora doći, sve je morao zapisati...

I opet bi se desilo da ponekad nešta zaboravi. Nakon nekog vremena su se naučili nazvati jedni druge telefonom i provjeravati za zadaću i sl.

Ja sam i dan danas zavidna onima koji kažu (većinom su to roditelji ženske djece) da oni s učenjem i školom svog djetata nemaju ništa. Tako je i mojoj mami bilo sa mnom i sestrom. Al meni, eto, nije tako.

No, ja sam druga priča jer je moje prvo dijete hendikepirano u fizičkom i psihičkom smislu pa mi se ove teškoće sa sinom u školi čine majušne i sastavni dio života većine roditelja. A imam i još jednog skroz malog pa si mislim da će možda s njim biti lakše kad krene u školu.

A možda bude i teže...

Važno da je živ i zdrav...

Šta god bilo - očito je da morate uvesti neke promjene. Nadam se da će to biti na obostrano zadovoljstvo i vas i vašeg sina. :love:

kao da pišeš o mojoj kćeri, isto odlikašici. neka djeca, čini mi se ona koja ne funkcioniraju kroz strah nego prema vlastitoj zrelosti, prihvaćaju obaveze nekim svojim tempom. mi smo "takvi" eto dogurali do šestog razreda. tek ove godine mogu reći da je vidljivo sazrela. nikakve metode prije njene prirodne zrelosti nisu palile. nadam se samo da je učiteljica ok i da kuži dječicu.

Mi smo sad u petom razredu, nije loše ali moglo bi i bolje. Po datumu vidim da je Kiki dobrih 3-4 godine iza naše djece. Znači, još se morate "tesati".

Andora oprosti, ali ja bi tebe sad zadavila !

Šta će tvome sinu psiholog ?!

Tvome sinu treba učiteljica koja će ga podsjetiti na nešto, reći mu da zapiše u bilježnicu (pa muke ti-mi smo sve pisali u teku do 3 razreda)nazvati mamu i zainteresirano i pristojno s njom razgovarati !

A ti i muž trebate zauzeti takav stav i ne sramiti se..pa on je dijete..pametno, razigrano, dobro..Šta oćeš ?

Tu učiteljicu bi razbila !!!!

:*

pa čovječe, kako on zna sve o II svj. ratu, sve bitke i datume, bit takav freak za povijest, a ne sjetit se domaćeg rada?

kako može znat sve o formuli 1, a ne sjetit se donit stari papir u školu?

kako može i kužit knjige koji ni stariji ne čitaju, a ne zna/može naučit običnu pjesmicu iz hrvatskog?

kako može pričat sa svakih odraslim o gotovo svemu, a ne sjetit se kad mu je škola sutra?

ono šta me posebno "oduševljava" je to da je njemu najveća briga ne zakasnit u školu, uvijek trči prema školi i onda dođe tamo, skoro sve već zna od sebe, ona mu daje naprednije zadatke i udžbenik za naradeni razred, sve riješi i svo vrijeme ko da je u oblacima. podatak šta, kad, koliko, zašto - z a b o r a v i!!!

bog te maz'o, šta će bit do osmog razreda? :roll:

ma znam ja da je najvažnije da je zdrav, sretan... ne sputavamo ga ničim, s njim se o svemu priča, mazimo se, batine ne dobiva i ne kažnjava ga se ovako il' onako, al me toliko brine ta njegova "glava u torbi".

šta će mi psiholog? - nemam pojma, možda negdje griješim, možda sam ja negdje pogriješila......

Moje skromno mišljenje je da je on samo zaigrani pametni dječarac, koji naravno, ne zaboravlja ono što ga zanima.. ;)

Meni je ovdje iskreno rečeno krivo jedino što je ta učiteljica tako bezveze nastupila, a vi ste "krivi" :P što ste se smeli i niste joj skočili za vrat i rekli da to nije način..Ako i postoji "problem" u školi, ona je ta koja bi vam trebala ukazati na to-pa ne sjedite vi s njim u klupi

Po HNOS-u (koji je dobro zamišljen, ali..) je on jedno nadareno dijete koje treba (kao i sva djeca koja u nečemu odskaču) i posebnu pažnju, program..

Ako možeš dogovorite se da ima notes, teku, blokić u koju će zapisivati kad i šta ima/mora..a ako stvarno želiš ipak u psihologa (što je u stvari pozitivno, ali sam ja regirala onako jer je bilo nekako u negativnom kontekstu) znam da postoje dobri na Mejama..Čeka se red, ali se isplati..
:love: :*

Andora, ne brini, mali ti je genijalac, a oni su smušena bića. Evo ti jedne anegdote koja govori u prilog tome:
Čovjek koji je prema Mensinoj ljestvici postigao najveći br. bodova, inače fizičar, vozeći svoj auto u autopraonicu "na četke" zaboravio je zatvoriti prozore na autu. Moš' mislit' kaj je bilo :lol: !!! Priča je istinita.

Genijalci se bave nečim drugim, oni trivijalne stvari iz svakodnevnog života jednostavno adaktiraju u folder Nepotrebno. Imam jednu takvu doma: riješi sve matematičke zadatke od prve bez greške za užasno kratko vrijeme, ali zaboravi ponijeti tu istu zadaću u školu. Pročita knjigu jednom i zna citirati određene odlomke, ali sfuša najgluplje pitanje iz lektire jer joj je to bez veze raditi. Iz Prirode treba nacrtati kompas, a ona se igra na karti i određuje položaje kontinenata, gradova.... i mozga o tome iz čega je narastao prvi krumpir (jer inače raste iz gomolja, ali nju zanima od kud prvi gomolj :smajli mame koja se tuče po glavi jer ne zna odgovor na to pitanje: . Ne brini, sabrat će se do neke mjere. Ostavi ga u njegovom svijetu, tu i tamo ga podsjeti, provjeri i uživaj u druženju s takvim djetetom. Oni su zaista velika inspiracija i fenomenalni partneri za druženje. Ne treba ti psiholog nego strpljenje i razumjevanje.

djeca su jednostavno razlicita. i to je to.
moja kcer uredno, ali svaki dan, zaboravlja svoje jakne, veste, carape...
i mi svaki dan kad je pokupim iz skole trazimo po skoli, vrtu, boravku odjevene predmete. u pocetku sam bila ponekad izvan sebe, sad sam se pomirila sa sudbinom i cekam kad ce se to promjeniti.

interesantno skolske stvari knjige, zadace i slicno nikad ne zaboravlja, u naprednoj je grupi i dobiva posebne zadatke.

ali i dalje nema pojma di je ostavila vestu, ili jaknu, svaki drugi dan je nadem s jednom carapom ili bosu.... :?

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

ali i dalje nema pojma di je ostavila vestu, ili jaknu, svaki drugi dan je nadem s jednom carapom ili bosu.... :?

---

ko i moj, po snijegu bi mogao otić van u badiću, bez frke legne u trenerki u krevet - ne sjeti se pidžame.... o pranju zubiju neću ni govorit :mrgreen:

uh, tješi me da nismo sami :saint:

niste sami, moj je u drugom razredu u listopadu s prijateljicom posao na ribanje, stjenovita plaza 5 min od kuce, ali zivimo na frekventnom mjestu, a vratio se u donjim bijelim gacicama i sa ruksakom na ledjima; bilo mu je vruce.
sad smo cetvrtasi i polako stvari idu nabolje. ali jos uvijek u testovima preskace zadatke jer "su ga zbili pa ga nije primjetio". ali je primjetio i zakljucio da cesto zbijaju 10. zadatak u testovima iz prirode i matematike.

uvijek se zadnji spremi i obuce, bilo u skoli ili na treningu. nema sanse da zapamti kad negdje treba doc, ali zapamti gdje. doduse, jako rijetko zaboravi domacu zadacu (to mu je ocito vazno), ali je u 2 godine izgubio: jaknu, majicu, komplet ruksak, 2 badminton reketa, mobitel, zdravstvenu iskaznicu, 7 kupacih gacica, nekoliko lopti i da ne nabrajam dalje. na regionalnom plivackom natjecanju je zamalo skocio u bazen u majici, zaboravio je skinuti. jednostavno u oblacima.
stvari idu polako na bolje, ali se ponekad pitam grijesim li ja u necemu, jer mm i ja smo mu bili susta suprotnost u njegovim godinama.
bilo bi lijepo da se javi neka mama sa starijim djetetom i iskustvima da znamo sto nam je za ocekivat.

A pa sad mi je lakše kad znam da nismo jedini :taps:

anadelvito, tek sad vidim tvoj post. dakle, nadamo se promjenama u 6 razredu...:)

Eto i nas. Definitivno živi u svom svijetu. U prvom razredu katastrofa od zaboravljanja. Sad u drugom smo uspjeli uvesti minimum pravila. Ono što je bitno piše se u blokić (pa ne stigne napisati sve na vrijeme :mrgreen: ). Za ono što zaboravi dužan je sam nazvati telefonom i raspitati se, posuditi bilježnicu da prepiše, vratiti se sam u razred po zaboravljenu stvar itd. Znači, sva svoja zaboravljanja mora sam odraditi. Sad je već našao mehanizme snalaženja :* .
Posljednja situacija koju smo imali su bili listići iz matematike koje je zaboravio u školi. Slijedeći dan se ispostavilo da ih nije zaboravi nego je učiteljica svima pokupila i spremila u ormar. Tko zna gdje je on bio u to vrijeme :* .
I ništa, plivamo dalje. Čini mi se kao znanstvena fantastika kad roditelji izjave da je njihovo jednako staro dijete potpuno samostalno što se škole tiče.
Nema veze, naučit ćemo se i mi samostalnosti. :heart:

ajme kako se slatko nasmijem na komentare o vašoj djeci, u svakom vidim i mog malog! :heart:


možda osnujemo Klub djece u oblacima! :lol: