Za 10 dana stiže nam naša srećica!
Drage moje! Nisam se javljala cijelu vječnost, primarno iz razloga što nam se nije događalo ništa pametno ni po pitanju IVF-a ni po pitanju usvajanja. A onda sredinom 9. mjeseca su nas nazvali iz Centra za socijalnu skrb i pitali jesmo li zainteresirani za jednu djevojčicu od malo manje od 4 godine. Moje je jedino pitanje bilo da li je zdrava. Za dva dana smo bili na razgovoru (I gle čuda - jedini par u odabiru jer smo od desetak parova što su zvali bili jedini koji smo željeli usvojiti dijete od 4 godine). Isti smo dan dobili dozvolu posjetiti dijete u Dom i vidjeti kako reagiramo jedni na druge. I eto... sad je već mjesec i pol kako se družimo, ovaj je vikend prvi put ostala kod nas doma i prespavati, a za jedno 10 dana će sva moguća rješenja postati pravomoćna, tako da će i formalno postati naše dijete. Naša sreća je neizmjerna, totalno ju obožavamo i 100% sam sigurna da je volim barem jednako kao što bih voljela dijete koje bih sama rodila. I da ohrabrim vas koji razmišljate samo o bebama, dijete od 4 godine je S-U-P-E-R i totalna je predrasuda da je bolje da doma dođe beba (tu sam predrasudu i sama imala pred jedno dvije godine). :D
