Udario ga je djecak-kako reagirati?

Jucer dodjem po maloga u vrtic i kaze mi teta da ga je udario jedan djecak. Nije rekla kako i zasto, a po onome sto nam je Leon doma rekao taj ga je djecak udario, ali i srusio na pod :(
Tete su odreagirale po meni vrlo korektno, natjerale djecaka da mu se isprica i da se pomire i poljube.
No, jutros mu je izostao neizbjezni smijesak prije odlaska u vrtic s negodovanjem: Ne ici u vrtic :(
MM kaze da je ipak sve bilo u redu kad su dosli do vrtica, ali je sigurno ova situacija uzrokovala njegovo negodovanje.
Kako biste vi reagirali?
Sto mu reci pritom?
Prvo sto sam ga pitala kad mi je teta to rekla je jel se i on tukao, i dobila sam negativni odgovor i od Leona i od tete, uz napomenu da je on jako pristojan :heart:
Poznavajuci ga on se rasplakao cim se to dogodilo.
A htjela bih ga nauciti da ne reagira tako, zbog njega.
Ucimo ga da s "ljutom facom" (koju je vidio u crticu Thomasu :) ) kaze: Nemoj me udarat. I napravi to kad vjezbamo doma, ali sumnjam da to izvede i u real life.
I opet pitanje: Kako vi reagirate kad vidite tako nesto?
Sto kazete svojim malenima?

Mia ima u vrtiću nekoliko dječaka koji tuku oko sebe. Njoj sam rekla da mu kaže da to nije lijepo, ako joj nap. opsuje, a kad je udari da se makne i ne igra se s njime. I nastojim joj objasniti da su djeca u takvim trenutcima nesretna jer se ljute a ne znaju to pokazati na drugi način, no da ona kaže u sebi da mu oprašta. Kad mi priča o tome kažem joj ajmo zajedno reći: Bla bla, ja ti opraštam.
To je afirmacija, i ne očekujem da je izgovara sa svojih 4 godine, no šalje joj poruku da je plemenitije razumjeti.

A uostalom, tko ih može zaštititi od svih nepravda koje se dešavaju.

Citiraj:

---

LeaB prvotno napisa

Bla bla, ja ti opraštam.

---

Leon je tati jucer rekao da ga je decko sucajno (slucajno) udajio :)

Citiraj:

---

LeaB prvotno napisa

A uostalom, tko ih može zaštititi od svih nepravda koje se dešavaju.

---

Niti mi je namjera drzati ga pod zvonom, jer u tom slucaju ne bi ni isao u vrtic (s obzirom da imamo tu mogucnost), samo zelim znati kako je najbolje umiriti njegovu osihu, jer takvi dogadjaji upravo na nju i djeluju, a opet da u svemu dijete stekne jos vise povjerenja u nas (roditelje).

ne znam, ne dramim previše oko toga.

zaru je prvi dan vrtića (još sam i ja bila s njom) jedan dječak udario. rekla sam joj da u tom slučaju odmah potraži tetu i sve joj ispriča. tako je i napravila, teta je pozvala dečka, ispričao se itd itd. zara je još taj i idući dan pričala o tome, a kasnije se najnormalnije igrala s tim istim dečkom i nikakvih problema nije bilo.
mislim, udarili su je i njeni prijatelji van vrtića, ona se rasplače i sva je potresena 5 minuta, onda se ispričaju, izljube i to je to.
ne vidim da to ostavlja teške posljedice na njenu psihu (a inače je totalno miroljubiva i nježna).

objasnila sam joj da se djeca tuku kada su ljuta/ tužna/ nesretna, a ne znaju to drugačije izraziti i ona je zadovoljna tim objašnjenjem.
također sam ju učila da kaže "nemoj me udarati", ali ako dijete nastavi, da se makne.

i to je to.

Citiraj:

---

Mony prvotno napisa

Niti mi je namjera drzati ga pod zvonom, jer u tom slucaju ne bi ni isao u vrtic (s obzirom da imamo tu mogucnost), samo zelim znati kako je najbolje umiriti njegovu osihu, jer takvi dogadjaji upravo na nju i djeluju, a opet da u svemu dijete stekne jos vise povjerenja u nas (roditelje).

---

Jasno je to. Ni ja nisam mislila drugačije.
Rekoh to da znaš da smo u istoj dilemi. Da li je objašnjenje dovoljno da ih umiri i da se ti konflikti s djecom u njima riješe.
Mislim da je jer su to mali sukobi.

Pitanje što to znači udario. Ako je to posljedica naguravanja u igri ili nekog bezazlenog sukoba, samo bih djetetu objasnila da se postavi i da se brani i da pozove u pomoć tetu. Mislim da se ne treba u sve dječje stvari petljati.

Ako je to neko mlaćenje koje se ponavlja, prvo bih razgovarala s tim dječakom. To je moja metoda - da vidim kakvo je dijete, što misli o tome, zašto se to događa. Do sada mi je uvijek palio taj razgovor s djetetom i nikada nije došlo do toga da moram tužakati dijete teti, psihologu i tako dalje. Mislim da je to stvaranje nepotrebnih problema, osim ako se ne radi o nekom ekstremnom slučaju.

Ja očito imam dijete drugog kova. Moja princeza je došla u već formiranu grupu od prošle godine, gdje je jedna curica bila neka vrsta šefice. Kad je moje dijete htjelo uzeti neku igračku, ta mala šefica ju je udarila.
Sve smo to čuli kad je princeza došla doma i ja pitam što je ona napravila na taj udarac. A ona kaže: udarila sam i ja nju, ne bude ona mene tukla! Nije bilo nikakvog psihološkog efekta (tipa plakanje), već nešto sasvim drugo: Uh, ako me još jednom udari, srediti ću je (uz režanje :lol: i ljutu facu).
Da se razumijemo, ne potičem princip oko za oko, ali u ovom slučaju je to očito upalilo jer nema više problema s tučnjavom u vrtiću (za sada). Mislim da je to nekakav normalan način socijaliziranje, tj. učenja socijalizacije - nije sve uvijek med i mlijeko, djeca se moraju naučiti postaviti i u ovakvim sukobima. Sve je u redu dok je to minoran i bezazlen udarac...

Da sad ne ispadne da je moje dijete jedan od tih agresivaca- nadam se da nije, nisam primjetila. Mi ju nekako uvijek učimo da se izbori sama za sebe - pri tom baš nisam imala na pameti ovakve situacije. U ovakvim situacijama čovjek nikad nije siguran kako reagirati, jer je problem agresija drugog djeteta a ne vlastito dijete.

Citiraj:

---

Mony prvotno napisa

Ucimo ga da s "ljutom facom" (koju je vidio u crticu Thomasu :) ) kaze: Nemoj me udarat. I napravi to kad vjezbamo doma, ali sumnjam da to izvede i u real life.
?

---

prvo da kažem da mi je ovo preslatko :love:

a sad da se vratimo na problem

ja dramim oko tog,tj.dramim na svaki oblik "fizičkog"ugrožavanja moga medenka jer smatram da sam mu tu ja neophodna.Zašto?Zato što njega takvo ponašanje jaaako zbunjuje i on nezna kako da se nosi s tim(nekad ga stomačić zaboli) zato što ga neko djete "zaskoči"
što se verbalnih napada tiče,za svoj uzrast, izvrsno parira i malim ivelikim nestaškama(ali ima i dobar primejr u mami , a pogotovo u MM-u) i jako je sretan kad se sve završi na verbalnom "okršaju"

da se vratimo u oblast fizičkog nanošenja boli

isa nije preosjetljiv tj. ne plače za svaku sitnicu i ne smatra svaki udarac udarcem(do određene granice, to čak podnosi sa smjehom, jer valjda misli da je zeza), ali kad on nekome kaže:a zašto ti mene tučeš kad vidiš da me boli(a obavezno kaže:to boli) onda tu na scenu stupa onaj ko je trenutno s njim(MM, ja ,teta ...) i kad sam ja tu,prvo se obratim isau i kažem pred tim djetetom kako je to bilo jako ružno i da on nije kriv(jaaaaako rijetko on provocira)i onda mu kažem da priđe tom djetetu i da mu kaže da ga ne smije tući i da se to više ne smije ponoviti i da se djeca moraju lijepo družit, a ne tući(ako vidim da je dovoljno, ostanemo na tom, a ako dijete isaa ignoriše, onda mu i ja to sve obajsnim)

moj problem su mame koje indiferentno stoje pored i gledaju kako im djeca maltretiraju drugu djecu :evil:
Eh te mame nikad! ne poštedim kritike(iako, poslije mi bude žao djeteta, jer mu niko ne daje smjernice u oblasti socio-društvenog odgoja :( )

rozaaaaaaa!!!!!!!!! ljubi princezu!!! :lol: :lol:

Znam da će me sada svi napasti, ali ja nekako nisam Gandijevski tip.
Zapravo ja jesam, ali baš zapravo zato što smo MM i ja totalno miroljubivi, čak pasivni i puno puta smo spušili u životu zbog toga, nekako ne učimo V za okrene drugi obraz.
Daleko od toga da potičemo agresiju, ali nisam znala što da joj kažemo, kako da se definitivno postavi.
Rekli smo kad je netko 1x gurne, udari ili je na bilo koji drugi način grub neka se makne od njega. Ali nismo znali što joj savjetovati ako to nije dosta, ako drugo dijete nastavi s agresijom, a teta nije u blizini.
Ali naše dijete je samo riješilo stvar.
MM ju je doveo iz vrtića s fanjskim ogrebotinama u korjenu nosa uz očni kut i ispod oka. Jedan dječak ju je ogrebao, ali je ona njemu vratila, udarila ga je nogom. Pitala sam je što je bilo, rekla je da ju je dječak ogrebao, iz čista mira, i ona ga je udarila. I što je čudo ona uopće nije plakala, a inače se zna rasplakati kad ju se krivo pogleda, ali to ju je valjda tako razljutilo da nije se sjetila plakati.
I razapnite me, ali nisam joj rekla da ga nije trebala udariti.
Kao prvo sam se uplašila radi blizine oka, a nekako vjerujem da tom dječaku više neće padati na pamet da je grebe.
I ako ona nekoga udari iz čistog mira, neka joj vrati. Naravno njen vršnjak.

ma ja mislim da se mi MORAMO postavit sukladno karakteru našeg djeteta.Nema tu neke vrle filozofije.
Ako dijete ne zna da odgovori na fiziči atak, tu smo mi da mu damo opcije definisanja odgovora na isto, a ako zna, onda trebamo pazit da se sve odvija u granicama normale.
Moje dijete recimo zna doskočit na svaku retoričku upadicu, ali ga svaka vrsta fizičkog nanošenja boli ZBUNJUJE! on ne zna zašto to neko radi,pogotovo ako su se prije toga lijepo igrali.
Meni je recimo princeza cool i jako me njeo ponašanje podsjeća na moje od prije :)
Moja nana,žena koja strašno voli mir i harmoniju, kaže da kod mene nije palilo to "riješavanje riječima"
Uvijek spominje sljedeći slučaj:
nana je čuvala nas 5 -toro unučadi, ja sam bila najmlaša,dok su ostali bili dosta straiji od mene(8-10 godina), međutim, ja sam bila najveći živac.
I kad bi neko od djece iz susjedstva udario te moje rožake(sve muškarci), oni bi počli bježat, a onda bi čovjek vidio malu nakostrješenu glavicu kako trči prema djeci kojj jure moje rožake i viče:
"ma ako vas dohvatim, ma vi ćete moje rođake, joj samo dok vas stignem, što bježiš, čekaj ako si mangup...",a svi za 2 glave viši od mene :lol:
to nakostrješeno ljuto klupko energije sam vam bila ja(nekad i bosa, a ako ih ne mogu stići onda kamenje frca na sve strane :oops: )
jedan od njih me stalno provocirao sa druge strane ceste i nikad ga nisam uspjela stić, DOK jednom nisam sa drveta skočila na njega
:shock:

jadna moja nana :love:

zbog ovakvih crta me MM zeza:si don kaarleone :lol:

zapanjujuće je kako se čovjek promjeni,smiri,stiša, sazrije,odraste ...

šta je postalo od osobe koja je u srednjoj školi preko vikenda bila izbacivač :mrgreen:

Citiraj:

---

white_musk prvotno napisa

ma ja mislim da se mi MORAMO postavit sukladno karakteru našeg djeteta.Nema tu neke vrle filozofije.

---

I ja sam ovog vikenda dosla do ovakvog zakljucka ;)

Citiraj:

---

white_musk prvotno napisa

moj problem su mame koje indiferentno stoje pored i gledaju kako im djeca maltretiraju drugu djecu :evil:
Eh te mame nikad! ne poštedim kritike(iako, poslije mi bude žao djeteta, jer mu niko ne daje smjernice u oblasti socio-društvenog odgoja :( )

---

ne znam..moje dijete je među temperamentnijima (čitaj: otrgnut će drugom djetetu igračku iz ruke, ako se ovo buni još će ga i gurnut, i klasične slične radnje) kolkogod se mi trudili objasniti mu. ne stojim indiferentno kad nekog u parku napadne, ali ako je manji sukob, dam im priliku da to sami riješe. normalno da ću uletit ako baš počne kinjit neko dijete, ili neko drugi njega, ali ako se pokefaju oko nečega pa odmah uleću mame spasiteljice :roll:
pls, ako nas sretneš u parkiću naj se na me ljutiti, ali ja bih radije da djeca polako počnu učiti riješavat sama takve stvari, a ne čim je frka "maaamaaa!!!"

zaboravila sam reć: mislim da je bolje za Ivora da mu neko dijete vrati tako što će ga opalit nogom, nego da mu ja unedogled objašnjavam da nije lijepo i da buba. bude prije shvatio da buba

pa ne očekuješ valjda da majka stoji sa strane i gleda kako joj neko fizički malretira dijete :shock:
moje dijete nije osjetljivo i kao što sam već rekla:

Citiraj:

---

white_musk prvotno napisa

isa nije preosjetljiv tj. ne plače za svaku sitnicu i ne smatra svaki udarac udarcem(do određene granice, to čak podnosi sa smjehom, jer valjda misli da je zeza)

---

i definitivno mi nepada na pamet da ga ohrabrujem da konflikte rješava tučom u daranjem nogama.
Meni ne bi bilo drago da vidim kako isa lupi nogom neko dijete koje mu ništa nije uradilo.

a što se tiče:

Citiraj:

---

white_musk prvotno napisa

ls, ako nas sretneš u parkiću naj se na me ljutiti, ali ja bih radije da djeca polako počnu učiti riješavat sama takve stvari, a ne čim je frka "maaamaaa!!!"

---

jel ti pri tome misliš:
ne moj se ljutit ako moje dijete počne lupat tvoje dijete.Pusti neka se lupaju kolko imaju snage, i pri tome molim te, ako moje dijete i pretjera, postaraj se da tvoje djete ne traži tvoju zaštitu vičući:maamaaa, jer već sa 3 godine trebaju naučit konflikte rješavat sami, pa ako treba i šakama. :?

Pa čiju će tražit ako neće moju :?

ma, ne sviđa mi se to nikako :nope:

Zebra, ovakvo tvoje stajaliste mi je totalno neprihvatljivo!
I da te sretnem u parku, naravno da cu se naljutiti ako ti sjedis na klupici i galantno gledas kako tvoje dijete tuce neko drugo dijete. Iako do toga ne bi doslo, jer bih bila tamo da sprijecim :x
Ja sam ipak misljenja da kad dodje do toga da se potuku ipak roditelji trebaju ili cak moraju uskociti, ko sto to zapravo rade tete u vrticu.
Sami ce rjesavati neke stvari kad nekih stvari postanu svjesni.

Citiraj:

---

zebra prvotno napisa

zaboravila sam reć: mislim da je bolje za Ivora da mu neko dijete vrati tako što će ga opalit nogom, nego da mu ja unedogled objašnjavam da nije lijepo i da buba. bude prije shvatio da buba

---

Ali ne bude shvatio da "nije lijepo"...

Moj nećak je u vrtiću lupio jednog dječaka i izbio mu zub.
Znam da ćete sada svi ostati :shock: no to je bilo prošle godine (on je sada 1 razred).Teta je to naravno rekla roditeljima kada su došli po njega,oni su razgovarali s njim i ispalo je da su se igrali i da je to ustvari bilo nehotice.
Sestra se javila i roditeljima toga dječaka i ispričala se;ljudi su normalno reagirali i rekli da je zubić već visio o koncu i da zaista vjeruju da udarac nije bio jak.
Moj nećak se ispričao tom dječaku i drugi dan su se igrali kao da ništa nije bilo.
Ja znam da nikome nije ugodno da mu netko udari dijete,no isto tako mislim da neki udarci nisu namjerni već slučajni.
Također mislim da nema potrebe dizati preveliku graju oko takvih situacija;naravno ukoliko se ne radi o sustavnom maltretiranju.

Citiraj:

---

MIJA 32 prvotno napisa

Moj nećak je u vrtiću lupio jednog dječaka i izbio mu zub.
Znam da ćete sada svi ostati :shock: no to je bilo prošle godine (on je sada 1 razred).Teta je to naravno rekla roditeljima kada su došli po njega,oni su razgovarali s njim i ispalo je da su se igrali i da je to ustvari bilo nehotice.
Sestra se javila i roditeljima toga dječaka i ispričala se;ljudi su normalno reagirali i rekli da je zubić već visio o koncu i da zaista vjeruju da udarac nije bio jak.
Moj nećak se ispričao tom dječaku i drugi dan su se igrali kao da ništa nije bilo.
Ja znam da nikome nije ugodno da mu netko udari dijete,no isto tako mislim da neki udarci nisu namjerni već slučajni.
Također mislim da nema potrebe dizati preveliku graju oko takvih situacija;naravno ukoliko se ne radi o sustavnom maltretiranju.

---

slučajni ispadi su jedna stvar, samo što mi o tome ovdje nismo uopće govorili :/

meni je neprihvatljiva namjerna agresivnost prema mome djetetu i ljudima uopće

pričali smo o ovoj temi ovdje:

http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...ghlight=tu%E8e

Citiraj:

---

MIJA 32 prvotno napisa

Također mislim da nema potrebe dizati preveliku graju oko takvih situacija;naravno ukoliko se ne radi o sustavnom maltretiranju.

---

Slažem se WM :) zato sam i napisala na kraju ovo boldano...trebala sam dodati ili namjernom udaranju.