buling medu bracom

kao sto se vidi nisam cest korisnik, ali tu i tamo pregledam sta se radi. Imam mali problem, stariji sin (Dominik 7g.) maltretira mladega (Franko 4g.) toliko da ovaj jadnicak za sve pita njega.Prvo smo pokusali kroz razgovor objasnit mu kako je Franko njemu brat, a ne igracka, pokusali smo i s kaznama tipa oduzimanja igrica, ne gledanja crtica naravno, nije upalilo. Prema drugoj djeci je skroz drugaciji cak dopusta da ga druga djeca iskoristavaju. Pomislili smo i na psihologa al' ..... Pomagajte, djete ce mi imati traume iz djetinstva od brata :(

Kod nas je identična razlika u godinama. Razlika je samo, izgleda, u tome što je moj mlađi sin jako samopouzdan i neda se baš maltretirati. Stariji sin je još uvijek jako ljubomoran, mada mu jako posvećujemo pažnju, ali svejedno. Ponekad se tako lijepo zaigraju zajedno, ali nakon pola sata lijepe igre krene svađa i nesuglasice. Nekoliko puta se dogodilo da je mlađeg brata zviznuo po glavi, u trbuh i sl. i to dosta jako jer mu ovaj nije vratio igračku, uzeo mu je nešto i sl. Tu ja uvijek burno reagiram, u smislu da mu ukažem na to da ga on sa svoje 33 kile može zaista jako ozlijediti i da tučnjava nije način rješavanja problema. Moj mlađi sin je dosta samostalan, hoće i on udariti brata i ne boji ga se uopće. Meni je veći problem kako održati situaciju mirnom, u zajedničkim aktivnostima i igri bez svađe. Skužila sam da je puno bolje kad se ja uključim pa se igramo skrivača, čovječe ne ljuti se ili neke društvene igre ili im dam neke zadatke (tko će nacrtati super sliku, pomaganje mami-slaganje igrački, pospremanje nekih sitnica...). Mislim da mlađem sinu trebaš podizati samopouzdanje i ukazati mu da ne treba za svaku stvar pitati brata, a sa straijim puno razgovarati. Ne trebaš isključiti ni psihologa ako se situacija nastavi, možda će imati dobar savjet kako da riješiš problem. Sretno!

enca, ja mislim da tvoj stariji kompenzira to sto je u odnosu sa drugom djecom on taj koji je "potlacen" ili "iskoristavan" kako ti kazes, pa onda on svoju snagu iskusava na bratu

moj S. to isto pokusava ponekad prema sestri. on nije od djece koja se namecu u drustvu, vise je on onih koji se u sukobima povlace...
na pokusaje da fizicki rjesava sukobe sa sekom, udaranje itd ja uvijek reagiram (ako sam prisutna, ako ne onda ocitam bukvicu kasnije kad saznam :roll: ), nikad ne kaznjavam, vec uporno objasnjavam da fizicko razracunavanje nije prihvatljivo, da se mogu ozlijediti, recenice tipa "da li ti volis da te netko udara" .... itd, isl.

tucnjava se kod nas dogadja u pravilu kad su nervozni, gladni, neispavani ...

Imam isti taj razmak, i slične probleme, iako fizički obračuni više nisu tako česti (od kad je u školi). Problem je u tome što je mlađi strpljiviji i spretniji u crtanju i slaganju kockica, i onda stariji od ljubomore to potrga, rastavi, pošara... a mali se iskreno tužno rasplače... dok ga ja utješim stariji se nabrusi na još gore osvete... ajde, jučer mu je nešto nacrtano pošarao i potrgao pa se ponudio da mu pomogne popraviti - nije ništa pomogao, igrao se dok je mali crtao ali bar malo podrške.
Da li (uvijek ili uopće) reagirati kad stariji mlađeg "prevesla" za nešto, tipa "daš mi ovu igračku zauvjek" ili vremena na kompjuteru i sl. - mislim na situacije bez nasilja, čista trgovina?

Citiraj:

---

Da li (uvijek ili uopće) reagirati kad stariji mlađeg "prevesla" za nešto, tipa "daš mi ovu igračku zauvjek" ili vremena na kompjuteru i sl. - mislim na situacije bez nasilja, čista trgovina?

---

i ja se ovo pitam
puno puta ne vidim, nekad se pravim da ne vidim i ne cujem trgovinu na stetu mladje, jer zelim da sto vise sami rjesavaju sukobe i nesuglasice
a sve dok nije ukljucena fizicka snaga i ruzne rijeci... recimo da mi je prihvatljivo :predaja:
s time da je sve vise situacija da se N. ne da preveslati, ili trazi zauzvrat nesto njegovo sto mu je drago, da budu jednaki

sad mi je malo lakse vec sam mislila da nije nesto u redu s mojim klincima. Metode su skoro sve isprobane od demonstracija, objasnjavanja, ignoriranja i kazni. Trenutno smo ga okupirali obavezama ujutro skola navecer trening, a izmedu toga pisanje zadace, pa bude preumoran, a i nema vremena za maltretiranje brata, samo ne znam do kada ce i to trajati :/ . HVALA

I mi prolazimo te silne svađe, tučnjve. Sve pokušavamo i nastavit ćemo.
Psihologica nam je savjetovala da pokušamo odvojiti vrijeme za svakoga pojedinačno. Zgodno, u svakom slučaju!

I svađe su ustvari škola za njih i nisu tako grozne kao što mi mislimo! Naravno i dalje trebaju našu pomoć, ali meni je to bilo kao smak svijeta, pa mi je puno lakše otkad sam dobila uputu stručnjaka.