Kako se rodio moj mili Roko
Kako se dosada nisam javljala na forum,opisati ću vam kako se rodio moj Roko:termin porođaja bio je 22.11. a mamino sunce je odlučilo ugledati svijet tri dana ranije.To mi je bila druga trudnoća-svog starijeg sina Josipa rodila sam carskim rezom.Razlog:sporo napredovanje poroda i smanjeni broj otkucaja srca mog djeteta.Operacija je prošla u redu.Nakon dvije godine trebala sam ponovno roditi no ovaj sam put htjela ako je ikako moguće vaginalno.Trudovi su započeli u jedan u noći,bili su lagani i dolazili su svakih 7 minuta.Također su bili popraćeni pokojom kapi plodne vode,koja je počela lagano curkati.Nisam budila MM već sam skuhala kamilicu i pripremila se na dugu noć.Znala sam da imam još dosta vremena no bila sam istovremeno tužna jer sam uvidjela da mi MM neće prisustvovati ni ovome porodu(prvog je propustio jer je bio carski)-rano ujutro morao je poslovno u Italiju(neodgodivo)i trebao se vratiti istog dana navečer no taman kako je ispalo-prekasno.Trudovi su tokom noći bivali sve jači no to još uvijek nije bilo teško podnošljivo.U sedam ujutro bili su na pet minuta,ispratila sam muža,nazvala svog doktora Kraljevića u Vinogradsku koji me pitao što ja čekam,ne bih smjela čekati jake trudove doma s obzirom na carski.No meni se nikako nije žurilo,po jačini trudova znala sam da još imam vremena.Doručkovala sam,oprala kosu,mami dala zadnje upute što se tiče Josipa krenula s tatom i sestrom u rodilište.Tamo-prijem-pregled-bila sam otvorena tri centimetra,bušenje vodenjaka(nije bolilo) brijanje,klistir(dosta neugodno,ja svaki put jedva dospijem do wc-a).Sve u svemu,dok sam došla do boksa bilo je podne.Tada su mi dali drip-a da sam tada znala što znam danas nikada ne bih na to pristala,jer je počela zabava...
Jako me bolilo no šutila sam,držala se za onu željeznu šipku i uporno disala.Kad sam bila otvorena 5 cm(oko13.30)dali su mi nešto od čega me trudovi nisu bolili manje ali sam između njih "potonula",da ne kažem zaspala.Oko mene se stalno vrzmala babica Irina i bila je stvarno divna-masirala me davala mi vlažnu krpicu u usta,dragala me cijelo vrijeme po licu,hrabrila me :heart: i prolazila trudove skupa sa mnom...Nemam riječi kojima bih mogla opisati kakva je bila i koliko mi je pomogla.Meni je već postajalo neizdrživo.U 15 sati pregledao me doktor,rekao da sam otvorena 6(samo???)cm i rekao da on mora ići nešto hitno u Petrovu ali da me ostavlja u dobrim rukama(neki mladi visoki doktor,zaboravila sam mu ime)no ja sam se svejedno osjećala malo napušteno.Tada je počeo strašan pritisak i nagon za tiskanjem,povraćalo mi se,sve mi je bilo u magli.Jedan trud nisam nikako mogla držati da ne tiskam i tada sam se oglasila-počela sam vrištati,a kako sam do tada šutila svi su se strčali oko mene.Doktor me pregledao-8 cm i nestao negdje na tren,Irina me držala za ruke i pomagala mi disati,a ja sam osjećala kako se gubin i da ću taj čas umrijeti od bolova,nisam više mogla zadržavati tiskanje.Ponovno me pregledao doktor i dan danas mi nije jasni kak sam se u dva truda uspjela otvoriti još dva cm a za to su mi inače trebali sati.Još se stvorila neka plava starija babica i mogla sam početi tiskati.Komentirali su kako sam elastična,kako super tiskam i da ne budu rezali jer je procjena bebe 3300.Stvarno sam jako tiskala,kako je poslije ispali i prejako i sama sam si kriva,samo sam htjela dijete van...A nešto je luđački počelo peći,tako je peklo da to ne mogu opisati ali nisam htjela vrištati,samo sam željela da sve što prije završi.Ono što ni ja,ni doktor,ni babice nismo znali je da je mom Roku krivo procijenjena težina i da će se roditi sa 4 kile.Pukao mi je ožiljak od carskog na maternici,raspukla se rodnica i puknuo mi je mišić debelog crijeva...a ja sam sirota mislila da to tak mora peći.Kad je ispao van ona a on je jadničak na svakoj sljepoočnici bio stisnut kao da mu je netko glavu stavio u procijep.Derao se,bio je predivan i snažan-4 kg,53 cm Apg10/10.Kad su ga odnijeli,mene su uspavali jer mi se nije posteljica očistila do kraja.Imala sam četrdeset šavova i ne moram vam uopće reći koliko dugo nisam mogla sjediti a i dan danas plačem kad tvrdo kakam(i seks mi nije baš skroz bezbolan).Danas uživam u svojoj dječici i ponovno pokušavam zatrudnjeti-sve muke ovog svijeta podnijela bih ponovno za još jedno malo zlato....Skoro mu se nadam!
