Promjena ponašanja djeteta koje doji u ntrudnoći

sad sam 13 tjedana trudna i noa još dosta doji
do nedavno, rekla bih dok nisam ostala trudna bio je low maintenance dijete, noćnih podoja je bilo dosta, ali trajali su kratko i ja se ugl ne bih ni probudila, nikad nije plakao, zaspao bi za tren oka

sad je situacija skroz drugačija, ugl. ne želi ispustiti cicu ni dok spava, pokušam li se malo pomaknuti odmah vriska, plač
noći bez buđenja svih troje i plača postale su endemska vrsta
općenito je postao puno zahtjevniji

može li to biti posljedica mojih hormona u mlijeku?
kakva su vaša iskustva?

iskreno, ja to uopće nisam povezivala sa trudnoćom, jutros mi je ta hipoteza bljesnula, do sad sam tu njegovu promjenu pripisivala neizbježnim fazama

:cekam:

ma dajte, što nitko???

kod zare je bilo velikih promjena u ponašanju, ali zato što sam ja imala užasne mučnine, povraćala i nisam se mogla baviti njome (čak smo preselile kod mojih kako bi se oni cijeli dan brinuli za nju, jer sam ja doslovno cijeli dan ležala u krevetu).

razmisli je li se tvoje ponašanje promijenilo, ili u odnosu na nou, ili općenito

da li tebe dojenje smeta (psihički i/ili fizički)?
mene je užasno smetalo, na oba načina, zara je to sigurno osjetila, i to je isto vjerojatno utjecalo na njeno ponašanje.

ma, uglavnom, ne mislim da je do hormona (odnosno, da hormoni u mlijeku utječu na ponašanje naše dojene djece), nego da je do promjena u našem ponašanju koje su pak uvjetovane promjenama u našim tijelima, a naša ih dječica jako dobro snime.

Ja isto vjerujem da nije od hormona u mlijeku nego do ponašanja, možda si i nesvjesno ipak nešto promijenila ili je dijete čulo neki razgovor.
Ja baš i nisam primjetila tako nešto da se noću više budi i više traži cicu. Zapravo smo baš u to vrijeme učili uspavljivanje bez cice jer sam ja počela raditi pa ju je baka čuvala i onda je dnevno uspavljivanje moralo biti bez cice... pa je počela izbacivati i za noćno i manje se buditi i tražiti. Ali kod mene je mislim više sve bilo vezano zato što sam počela raditi i zato što sam bila nervozna jer mi dok isplašio nekim problemima na početku trudnoće, nego zbog hormona trudnoće...
Inače, djeca jako osjete svaku našu promjenu, možda i više nego mi, reagiraju na našu nervozu...

ne bih rekla da se išta drugo promijenilo
nemam mučnine, osjećam se ko da ni nisam trudna, bradavice me ne bole :/
dojenje me ne smeta, ali od kad ima te noćne predstave budem živčana,
noćas npr. sam poživčanila jer sam imala osjećaj da me je netko objesio s balkona za sise i tako držao cijelu noć
danju je situacija normalna, bez nervoze
ipak ću malo dublje razmisliti je li se ipak nešto promijenilo (osim toga što sam trudna)

Citiraj:

---

aries24 prvotno napisa

dojenje me ne smeta, ali od kad ima te noćne predstave budem živčana,
noćas npr. sam poživčanila jer sam imala osjećaj da me je netko objesio s balkona za sise i tako držao cijelu noć

---

Ova slika mi ne izlazi iz glave i svako malo puknem od smijeha.
Morala sam ti doć i poslat :* .

pa sad, kad i ja to vidim ovako napisano smiješno mi je, al bogme noćas mi nije bilo do smijeha :nope:

Do nisam imala spontani, dok mi je tijelo jos bilo trudno, Neva se zaista intenzivno kacila na sise. Prva dva mjeseca po 20-ak puta na noc. Kad je trudnoca pocela odumirati, a tijelo se pocelo ponasati netrudnicki opet je cicala standardnih 5 puta na noc. Napominjem da sam ja cijelo vrijeme svjesno bila trudnica, ali da sam ipak vjerojatno osjecala da trudnoce vise nema i da je to utjecalo na njeno smirivanje sa sisanjem. Ja mislim da nije toliko stvar u hormonima u mlijeku nego u nekom suptilnom mehanizmu osjecanja koje kod djece postoji, a koji je kod nas odraslih ili umrtvljen ili ga zanemarujemo na racun umnoga.

Citiraj:

---

aries24 prvotno napisa

pa sad, kad i ja to vidim ovako napisano smiješno mi je, al bogme noćas mi nije bilo do smijeha :nope:

---

nisam trudna. al ova slika, znam ju, ela se toliko nacicava noću da me ujutro silno peku bradavice ... baš si o dobro opisala, upravo tako peku
evo :* za podršku

tebi ela ni u avataru ne da odmora :lol:

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

da li tebe dojenje smeta (psihički i/ili fizički)?
mene je užasno smetalo, na oba načina, zara je to sigurno osjetila..

---

nisam ni je trudna al eto imam slično iskustvo kao aries.
meni se dešava ovaj problem. nisam još o tome pisala, bilo me sram, neznam bed mi je zbog toga, al eto priznat ću.
meni nekad dojenje ide užasno na živce :( i onda mi i Vita ide na živce. po danu mi se to nikad ne dešava, stvarno se volim pomaziti s njom na taj način (jer je to zapavo jedini način na koji se ona mazi i stisne uz mene-nije neko mazno dijete. a i fora mi je kad mi sjedne u krilo i kaže cic-cic ).
ali po noći...ajme... tu je problem. ja sam ponekad toliko neuračunljiva po noći, i prije sam bila takva kad bi mi nešto remetilo san. dok je bila skroz mala nisam osjećala da me noćno dojenje smeta al zadnjih par mjeseci intenzivno. pogotovo sad kad sam počela raditi i kad se moram naspavati.
da bi bed bio veći ona se stvarno ne budi jako puno, možda 2-4 puta al i to mi je nekad previše. ima noći kad ju bez problema stavim uz sebe i dam joj ciku i ljubim joj glavicu a onda opet ima noći kad poludim. kad kažem mm da ju uzme i nosi kak zna i umije jer je više nemrem.
neku noć sam bacila jastuk na pod i vikala da ću poluditi :(
užasno se loše osjećam jer se tad nemogu kontrolirati,a i bed mi je zbog vite jer ju samo zbunjujem

Citiraj:

---

meni nekad dojenje ide užasno na živce

---

Nisi jedina. :love:

bubimira, nisi snimila ovaj topik:
Ne volim dojenje!
;)

ili:
meni je dosta!

prije bi te prestalo biti sram :mrgreen:

thx lutonjice.
bacila s na čitanej, pročitala i :shock:

cure su s tolikom lakoćom o tome pisale a ja nisam ni samoj sebi mogla priznati da mi dojenje ponekad nije gušt.
nemoj se sad smijati al ja sam doista mislila da sve cure ovdje u tome uživaju.

je li ti bar sad lakše? ;)

pa malo mi je pao kamen sa srca. da.

već sam mislila kako odustati od dojenja jer ovak nema više smisla da ja šizim,al eto vidim da se i drugi bore i to još sa gorim situacijama od moje.

obećajem sebi da ću joj večeras dati svaki put kad poželi

Sad sam u 13 tjednu i dojim dvogodisnjaka. Dojenje mi zadnjih dana uzasno ide na zivce- ne mogu vam opisati tu nervozu...
Do sad nikad nismo imali problema- vec par mjeseci ne dojimo uopce nocu- a i dnevno smo dojenje smanjili na 1-2-3 puta na dan.
Ne znam dali je ovo normalno i hoce li proci- ili da krenemo sa odvikavanjem?
Molim vas pomognite mi! Upravo ga dojim i bas je grozno! :cry:

dođi na ovaj topik:
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=14663

tu se jadamo (između ostalog) :/

meni je bilo grozno dojiti jedno vrijeme :cry: , što možeš tamo i pročitati, sad je puno lakše (25. sam tjedan)