Dariana

Sve je počelo 06.06. 2004. oko 13 sati (tri tjedna prije termina) kada sam iz znatiželje sjela za komp i počela gledati Severinin porno. Nakon 3-4 minute smijeha i premotavanja filma osjetila sam potrebu otići na wc. Ustala sam se, kad osjetim da mi nešto curka. Bila je to plodna voda. Kako mi je muž još bio na putu u Peruu, ja sam tu nedjelju uživala kod roditelja. Plan nam je bio porod u vodi uz prisustvo supruga koji je planirao poratak 08.06. No, kako je voda počela curkati opalila me realnost i shvatila sam da će Dariana doći prije njega.
U trenu sam odlučila da mama ide sa mnom u bolnicu i poslala sam ju u naš stan po neke stvarčice za bolnicu. Oko 18h stižemo u bolnicu, trudova nema a voda samo malo curka. Tamo obavim CTG, pošaljem mamu po još neke stvari nakon konzultacije sa doktoricom. Doktorica me pregleda, počnem malo i krvariti pa mi ona da uložak i kaže da ostanem u gaćicama. Kada sam stigla u rađaonu na klistir i brijanje jedna sestra se počne derati na mene " kako ste mogli obući gaćice, mislite li roditi u gaćicama"... Odmah mi je postalo jasno šta me čeka, pa se naoružam strpljenjem. Nakon klistira i brijanja druga sestra dođe po mene i odvede me u boks sa krevetom. Tu sam prokuhala. Mislim, pa na tečaju u toj istoj bolnici sam dobila sasvim druge informacije o mogućnostima poroda i educiranocti osoblja. Normalno, nisam pristala ležati nego sam zatražila loptu. Taman u to vrijeme mi dolazi mama i sestra mijenja priču. Oko 21 h su mi počeli slabašni trudovi a ja skakućem na lopti i silno se veselim svojoj bebici, dok me mama strpljivo pridržava i masira. Razmišljam o Dariu koji je taman bio negdje u zraku na putu za Nizozemsku.
Bilo je super, skakutanje, šetnja, tuširanje, voda... Onda negdje oko 01:00 h dolazi doktorica i priopčava da su mi trudovi jako slabi, pa da bi mi trebala probušiti vodenjak da mi počnu pravi trudovi. Otvorila sam se od dolaska u bolnicu (4 cm) do bušenja vodenjaka 5 cm. Od jačih treudova nije bilo ništa, pa me oko 01:00 "vežu" za krevet i daju drip. Tek onda sam shvatila kako je očajno ležati u bolovima. Onda oko 3 još jedan drip. Trudovi su se strašno pojačali ali su se i dalje pojavljivali u nejednakim razmacima (3 pa 4 pa 7 minuta). U onim najjačim bolovima sam režeći govorila mami da ću umrijeti, da više nikada neću ni pomisliti na nikakav seks... Tako je bilo do 05:30 kada sam shvatila da je bebiba vrlo blizu pa smo pozvali doktoricu koja je odmah pozvala sestru, a ja sam odahnula. Namjestili su me u sjedeći položaj i ja sam počela tiskati, a Dariana je izašla nakon samo dva potiska. Isti trenutak sam znala da ču barem još jednom sve ovo proči.
Bila je prekrasna. Malo pokrivena sa verniksom, onakva mala preslatka masna bebica. Odmah je počela plakati, pa su mi ju stavili na grudi i bio je potreban samo jedan moj poljubac i zagrljaj da se osjeti sigurnom i prestane plakati. Ostavili su mi ju oko 5 minuta a ja sam onda doživjela najjače osjećaje do tada. Naravno više uopće nisam bila umorna. Babica ju je zamotala u plahtu i dala mojoj mami, a ja sam gledala vađenje i pregled posteljice i šivanje te čavrljala sa doktoricom. Prije nego je otišla, mama mi je prokrijumčarila mobitel i ja sam dva sata provela u najljepšem umoru do tada. Slala sam poruke, i drijemala do odlaska u sobu. Otuširala sam se tri sata poslije poroda, i onda zatražila svoju bebicu. Ne moram naglasiti da ni slijedeća 24 sata nisam spavala nego ljubila i mazila svoju Darianu.
Sada uživamo u dojenju, maženju i prvim osmijesima.