sopanje iliti prisilno hranjenje

nedavno sam imala prilike razgovarati sa jednom poznanicom iz domaje ( ja zivim u Americi, ali su mi tu u Hrv korijeni) koja u jednom nasem velikom gradu radi kao ispomoc u privatnom vrticu. i sad, doslovno me sokiralo kad mi je sva ljuta pricala kako se tete u tom PRESKUPOM vrticu ponasaju prema djeci koja ne pojedu rucak do kraja. :evil:

da ne bi ispali tracevi prve vrste, djevojka (moja sestricna) je svarno pouzdana i nemam razloga sumnjati da je to sve vidjela na vlastite oci, ali jer je mlada i treba joj taj part-time posao, nije nista komentirala.... jos. u biti mi se obratila jer zna da i sama imam djecu u vrticu, ali u americi i da budno pratim sto se zbiva, kako se postupa prema njima itd. no da skratim, u cemu je stvar:

tu su djecu doslovce hranili na silu, ona kaze da je to bilo strasno za gledati. i to ne samo one koji su odbijali jesti, nego i one malo sporije, kao da ne bi "prosanjarili" rucak. par djece je zaplakalo na samu naznaku da bi teta "sjela pokraj njih" (drugim rijecima pocela ih sopati velikim punim zlicama variva). vrhunac je bio sto je dozivjela da jedan decko sjedi za stolom DVA SATA nakon rucka, jer nije mogao pojesti do kraja. dodala je jos da decko nije bio neki mali koji ne bi volio jesti, nego snazan decko, gotovo predebeo za svojih 5 godina :( . kao da vec nema problema s tezinom, ovo nabijanje krivnje sto nije pojeo cijeli kelj ce mu sigurno pomoci :roll:

dakle, drage moje forumasice koje saljete djecu u privatne i ine vrtice, da li ste svjesne nacina na koji se prema vasim malenima tamo ophodi???

Ne mogu vjerovati da to još uvijek rade...Šopanje je bio direktan razlog zbog kojeg su me moji svojedobno ispisali iz vrtića - bila je jedna odurna rospijetina koja mi nije dala da se maknem od stola dok ne bih sve pojela i isto mi je gurala pune žlice u usta dok se jednom nisam ispovraćala i onda im je moja mama digla generalnu frku i isti dan me ispisala iz vrtića.

Dan danas se toga sjećam, a nisam imala ni 5 godina. Sjećam se te tete.

Odvratno.

Smatram da je tvoja sestrična DUŽNA razotkriti te odgajateljice, makar anonimno.

strašno

a ne kužim koji je njima motiv da šopaju djecu, kaj dobiju bolju plaću zato kaj djeca kakti sve pojedu :?

jadna dječica :(

kikica ide u školu s curom koju su zaključavali u kuhinju u vrtiću - jer nije popila mlijeko. pa joj je teta nalijevala u usta :evil: ... ponekad ju je teta kuharica oslobodila (kad je mogla). mala se nije usudila reći mami, pa je to trajalo ohoho... tek kad je rekla - stvari su se promijenile.

dodatni problem - to dijete ne podnosi mlijeko (ne samo zbog toga, već i zbog organizma koji ga ne prihvaća).

Citiraj:

---

Hana_Sara prvotno napisa

dakle, drage moje forumasice koje saljete djecu u privatne i ine vrtice, da li ste svjesne nacina na koji se prema vasim malenima tamo ophodi???

---

Ovo je prestrašno ali ipak sam mišljenja da su to izolirani slučajevi a ne da se sve tete odnose tako prema našoj djeci.

Citiraj:

---

andrea prvotno napisa

strašno

a ne kužim koji je njima motiv da šopaju djecu, kaj dobiju bolju plaću zato kaj djeca kakti sve pojedu :?

---

ma mislim da je stvar u tome sto bi po njima djeca trebala sve pojesti u odredeno vrijeme plus ne zele bacati hranu itd...

ali cure, moja je poanta da, ako to rade u PRIVATNOM vrticu, gdje stvarno inace veli i moja sestricna da puno rade sa svakim djetetom ponaosob i inace se ok odnose prema malenima (ne bez veze sa kolicinom novca koja se vrticu slijeva na mjesecni racun), kako je TEK u onim vrticima gdje se radi o parsto kuna mjesecno i gdje nema apsolutno nikakve motivacije za prosvijetljenim metodama... :/

velim, ja sam u inozemstvu i bas sam zadovoljna onim kako se ovdje pristupa rucku u vrticu (ostala sam par puta na tom dijelu sa djecom bas iz ovog razloga). postoji li u hrv vrticima ta opcija, je li ikoja od vas actually vidjela kako se prema djeci konkretno postupa za vrijeme jela? ili svi vjerujete tetama na RIJEC da su ok i ne sile nista? jer ja na zalost mislim da ni ove tete u pitanju ne vide to kao neku veliku prisilu, nego samo odgojnu metodu :(

desava se, vise kao izolirani slucaj i najcesce nailazi na odobravanje tih doticnih roditelja, koji su presretni da im dijete ista pojede...
pomalo je to zacaran krug - dijete koje ne jede ili ne jede dovoljno (po procjeni rod. ili odg.), mama koja prvo pita - sto je pojeo?, teta oja se osjeca lose jer dijete nije nista pojelo i neki njihov javni ili presutni dogovor. Ne odobravam - nikad, ni u privatnom ni u javnom vrticu, niti u trenucima dogovora tete i rod. nista ne bi trebalo biti vaznije od djeteta.

situacija u privatnim vrtićima je često mnogo gora nego u državnim. čula sam groznih priča od cure koja je radila u privatnom vrtiću - vlasnica nit' je bila stručna, nit' zainteresirana čuti što struka kaže. savjesne tete su se snalazile koliko su mogle, ali na najmanji znak neposluha stizala je prijetnja otkazom. najluđe je što roditelji nisu imali pojma kako se s njihovom djecom postupa, a to su još i masno plaćali.

jasno da nije ovako u SVIM privatnim vrtićima, i voljela bih da sve takve priče dolaze iz samo jednog vrtića, ali izgleda da u državnim vrtićima ipak postoji bolji sustav kontrole rada (flower će znati objasniti).

Citiraj:

---

Hana_Sara prvotno napisa

ali cure, moja je poanta da, ako to rade u PRIVATNOM vrticu, gdje stvarno inace veli i moja sestricna da puno rade sa svakim djetetom ponaosob i inace se ok odnose prema malenima (ne bez veze sa kolicinom novca koja se vrticu slijeva na mjesecni racun), kako je TEK u onim vrticima gdje se radi o parsto kuna mjesecno i gdje nema apsolutno nikakve motivacije za prosvijetljenim metodama... :/

---

Ja sam na adaptaciji vidjela kako se ruča. Nemam razloga vjerovati da inače nije tako.
Mislim da danas kod nas u Hrvatskoj nije utemeljana generalizacija privatni vrtići su dobri jer su tete dodatno motivirane, a javni vrtići su svi redom loši jer je tetama plaća mala. Po iskustvima roditelja na Forumu i izvan njega, shvatila sam da je moguće, zapravo da je nerijetko slučaj, da su privatni vrtići jako loši jer su slabije kontrolirani i da su državni vrtići i tete u njima sasvim ok jer jednostavno pošteno rade svoj posao.

Citiraj:

---

moja je poanta da, ako to rade u PRIVATNOM vrticu, gdje stvarno inace veli i moja sestricna da puno rade sa svakim djetetom ponaosob i inace se ok odnose prema malenima (ne bez veze sa kolicinom novca koja se vrticu slijeva na mjesecni racun), kako je TEK u onim vrticima gdje se radi o parsto kuna mjesecno i gdje nema apsolutno nikakve motivacije za prosvijetljenim metodama...

---

U ovome bi se gadno mogla zeznuti. Jer su cesto gradski vrtici (koji btw NE RADE za parsto kuna jer im do pune cijene novac daje grad, tj. lokalna samouprava) pod boljom kontrolom, iako je meni ovo vise stvar tete i ljudskosti nego cinjenice koliko love kaplje vrticu.

Moje je dijete na srecu vrlo brbljavo i oduvijek je pricala o svemu sto se dogadja, i dobrom i losem/nepravednom. Kod nas je jedino pravilo da trebas pojesti onoliko koliko si izvadis (s tim da mozes vaditi vise puta, ako ima), tete evenutalno motiviraju verbalno da se dijete potrudi jesti vise.
Ema jede samostalno otkad je usla u jaslice tako da slucajeve sopanja nismo imali, a to sam i naglasila tetama - da je ne sile da jede, neka ne brinu o tome u toj mjeri da MORA pojesti sve sto je u tanjuru, svaki put (u jaslicama nisu imali mogucnost samostalnog vadjenja klope u tanjur) i da joj dozvole da nesto ne jede ako kaze da ne voli.

Ne znam kako je sada ali do pred par godina tete su bile bolje plaćene u državnim nego u privatnim vrtićima.

Kod nas ne šopaju, dapače...tko hoće jede, tko neće ne mora.

Kad sam ja išla u vrtić stvarno je tako bilo. Mislim da bi sad poludjela da vidim nešto takvo (ne samo mom djetetu). Na sreću i moji su vrlo brbljavi i govore mi sve što se u vrtiću događa. Za Aleksandra npr. znam da u vrtiću dosta često uopće ne jede ručak jer mu ne odgovara. I nitko ga ne sili.

Vrtići nisu državni, već gradski (općinski) - grad (općina) ih, uz roditelje, sufinancira. Pa tako i grad (općina) tetama isplaćuje plaće, grad (općina) kupuje opremu, hranu...
Odgojiteljica (VŠS) zaposlena u npr. zagrebačkom gradskom dječjem vrtiću ima veću plaću nego VSS na državnom proračunu.
Osim toga, ide ih gradska božićnica, gradski regres...
Pa da je tetama baš tako loše, ne bih se složila

moje dijete srećom voli jesti pa nema puno problema
ali npr neće da jede krumpir i tu nastaju problemi jer bi po kuharici
trebao sve pojesti,ne šopa ih ali dosta viče i koliko sam čula ima "dopuštenje" od par roditelja da njihovu djecu udari ako ne slušaju :(

jucer citam da je Austrija od EU dobila po nosu jer vrtici imaju mnogo djece u grupi. Zato su proglaseni najlosijim vrticima u EU.
A nema sanse da bi ovdje neka teta udarila dijete :shock:

koje hororor priče
srećom, nisam imala prilike vidjeti nešto takvo
ali i da roditelji znaju biti svakakvi - ne pokupiti dijete iz vrtića, doći pijani itd.

Čuj kako kod bilo, ja ne bih mogla prešutjeti tu grozotu pa i pod cijenu otkaza, ali ja sam MAMA pa na to gledam drugačije jer to danas-sutra nedajbože netko može napraviti mojem djetetu...

Moja sestrična je teta u gradskom vrtiću. Kad sam joj pričala kako se ja još uvijek sa užasom sjećam da su mene prisiljavali da jedem u vrtiću, rekla mi je da se tako radilo prije 25 godina, ali da danas tete moraju svakom djetetu staviti na tanjur hranu i pomoći mu ako sam ne zna jesti, ali ako dijete odbija - ni u kom slučaju ga se ne prisiljava.

E sad... tako je na papiru. Naravno da roditelji trebaju paziti poštuju li zaista tete ta pravila. I ne samo pravila u vezi hranjenja.

Moj M. ide u gradski vrtić. Zadovoljna sam s menijem, mislim da je raznovrstan i zdrav. Moj M. spada među djecu koja dobro jedu, ali ne hranu koju ne vole. (I voljela bih vidjeti tog koji bi njega prisilio da jede!) On mi je objasnio pravilo za vrijeme ručka: svatko mora pojesti bar malo. Ako kaže da hoće malo, dobije malo i toliko pojede. Oni koji hoće puno dobiju puno, mogu i repete. Jedu sami i nitko ih ne šopa. Nije mi se žalio, znači da je to OK, jer on bi svakako rekao da mu nešto smeta.

moj mali ide u jaslice u sopotu i sve ok.on inace sve papa a kada nece nesto jer mu ne pase ili mu je takav dan..teta kaze danas nije bas htio...ili papao je malo manje ili popapao je puno i sl.nitko ga ne tjera. u bivsim jaslicama jednom sam dosla po njega,osim sto je kao beba od godinu dana stalno sam hodao po predvorju i od straha i jada se sam drzao za maicu i plakao i nikada nisam visjela da ga netko tjesi os teta!!!! i jos je jedna rekla da ne zna jesti sendvic<...ej pa ima godinu i par danaaaaaaaaa :evil: :evil: ,ja dojdem dakle po njega a teta sjedi nasuprot malca,koji urla,gura mu zlicu u usta i usta zatvara slincekom a drugom ga drzi iza za glavuu,malo protrese...valjda da proguta.....moje dijete je nakon par dana izaslo iz tih jaslica. nema pravila,ja kazem ovako-NE RADITE POSAO KOJI NE VOLITE POGOTOVO AKO SU TO DIJECAAAAAAAAA :x :x :evil:
eto .hvala bogu tu mu je super,od prvog dana ga maze i paze,posto je nakon soka prvih jaslica privikavao se na ove mislila sam da ce trajati isto mjesec dana....ali tu smo se odmah navikli i moj malisan sa zadovoljstvom ide u jaslice i ostaje i mase mi ,a sada vec i ne bi kuci :lol: :lol: koja faca 8) 8)
drage moje,nekada treba banuti u vrijeme u koje nikada ne dolazite,to ja znam napraviti....onda vidite kako se netko ponasa...isto ili drugacije....tobra isprobana taktika

Ne znam kako je u L. jaslicama, a niti ne znam kako bih to mogla saznati. Vrata se zaključavaju, a na zvono nitko ne reagira (neko vrijeme nije ga niti bilo!). U vrtić se ne može ući (niti izaći) izvan vremena u kojem su vrata otključana. Barem to nama nije uspjelo onako kako bi trebalo.

Prošli tjedan kada smo najavljeno došli po L. ranije, zbog toga da ga odvedemo na sistematski pregled, nitko nije reagirao na našu zvonjavu, pa je MM po L. otišao kroz kuhinju (!).
Sutradan je na vratima pisalo nešto kao "Strogo zabranjujemo roditeljima prolazak kroz kuhinju". Naravno, ne mislim ja da ta zabrana nije u redu, ali nema upute kako u jaslice ući npr. u 14 sati.
Razgovarala sam s pedagogicom o tome, ali ništa se nije promijenilo.
Prekosutra opet moramo izaći ranije jer odlazimo fizijatru.
Ovaj puta ćemo morati kroz dimnjak?! :(

Nisam sve postove pročitala, ali vidim da uspoređujete privatne i javne vrtiće, pa da napišem što sam nedavno čula...
Slučajno sam se upoznala sa jednom tetom koja inače radi kao teta u vrtiću i kada sam joj rekla da još ne znam što ću sa malenim kada počnem raditi ona mi je odgovorila da ukoliko nemamo baka servis, nikako ga ne upisujemo u privatne vrtiće jer je u njima situacija znatno gora nego u javnima i to kaže iz vlastitog iskustva jer je radila i u jednima i u drugima. Kao primjer mi je navela da su dječicu u privatnom vrtiću prisiljavali da nakon obroka sjede s podignutim ručicama u zraku ( dok im se svima ne obrišu ruke), a to je znalo potrajati, jer su navodno zidovi bili friško pofarbani i nikako se nisu smjeli zaprljati. Jednako tako nisu bile dozvoljene nikakve dječje igre pri kojima je postojala i najmanja mogučnost da se ti isti zidovi zaprljaju. PA NEĆE VALJDA VLASNICI SVAKE GODINE FARBATI? :evil:
Što se tiče uloženog novca i dobivenog, stanje je jednako loše jer kaže da se u takvim (privatnim) vrtićma pazi na svaku kunu (možda i lipu), pa se štedi gdje god se može (i ne može), a jadni roditelji misle da ako su više platili da će njihova dječica i više dobiti. Nasuprot tome, u javnim vrtićima se zna koliko novca ide po djetetu i to je to. Ne kaže da je standard sjajan, ali je zadovoljavajući i ne mjere se milimetri sirnog namaza na kruhu i sl. stvari koje se upravo rade u ovim drugima.
Da li je to zbog nepostojanja kontrole privatnih vrtića ili zbog nečeg drugog, i da li će se s vremenom situacija općenito u vrtićima poboljšati, tko zna. Ja se nadam da hoće.
Eto, htjela sam samo priču iz prve ruke podijeliti s vama. :(

A ja evo znam za slucaj sopanja u drzavnom vrticu :nope:

Planirala sam malog tamo upisati, i ni sama neznam zasto nisam (sad znam :mrgreen: ).. I onda sam kasnije pricala s jednom mamom cije dijete ide u taj vrtic da cujem njihova iskustva, pa mi je ispricala da je generalno zadovoljna ali da su imali jaaaaako puno problema oko jela - jer su tete jako forsirale da mala jede a i inace je bila problematicna za jelo, a tada je to stvarno postalo veliki problem. I da im je zaista trebalo uzasno dugo da se promjeni odnos prema curici i da je prestanu forsirati. E sad jel to rade s drugom djecom i dalje, neznam. Al ostala sam stvarno :(

Zaista je to iskljucivo vezano za tete i njihov odnos prema djeci - tak je nebitno jel to privatni ili drzavni vrtic (barem sto se sopanja tice).

To su meni radile kad sam bila mala - šopale su me, tjerale me da sjedim dok ne pojedem ili mi u zdjelicu s nepojedenom juhom uvalile glavno jelo. I tjerale me da pijem mlijeko, iako su im moji roditelji iks puta rekli da sam alergična.

:/

Gradski vrtić u Bijeničkoj.

Nadam se da je sad tamo bolje, ali svoje dijete ipak u taj vrtić ne bih upisala.

Naše iskustvo gradskog vrtića je isto bolje od privatnog.
Kada smo Marka doveli u privatni ispirili su nas van odmah kao zbog higijenskih razloga roditelji ne smiju ući u sobu,znači adaptacije nema. Ne znam tko je više to oplakao ja ili on. Prostor nije bio adekvatan, previše djece nagurane, suterenske prostorije kuće znači strop prenizak... Mislim da nisu šopali djecu ali su ih kljukali bombonima kao psiće, ako su dobri taj dan, ako nešto dobro naprave... :evil:
Zbog premalog prostora kod djece je rasla agresija...Uglavnom, u gradskom svega toga nije bilo i Marko ga je odmah prihvatio. Tamo sada imaju velike sobe, velike hodnike, sportsku dvoranu, dvorište...i što mi je najbolji pokazatelj on voli ići.
Mi ne jedemo meso a njemu smo ostavili po volji pa smo rekli tetama da ne mora jesti ako ne želi. Oni si sami grabe a isto je pravilo da pojedu što si ugrabe.

u našem gradskom vrtiću je upravo suprotno:

kad smo krenuli u njega, zara je jako slabo jela, i meni se teta svaki dan maltene ispričavala govoreći da zara nije skoro ništa jela, ali da je njihovo pravilo da dijete jede koliko hoće i da ju NE SMIJU tjerati da jede.

a ja bila presretna s tim pravilom :D i čvrsto vjerujem da ga se drže, jer mi se inače ne bi imala potrebu toliko izvinjavati (a to je valjda radila jer neke roditelje očito smeta upravo to što ne šopaju klince)

U nasem vrticu je pravilo
ako dijete pojede sve, dobije bombon, inace ne.

Uzas! Kad sam se pobunila na roditeljskom sastanku, ostali roditelji su me napali.

Onda sam jasno i glasno rekla tetama da meni nije bitno je li ona sve pojela ili ne, a Ledi objasnila da ne mora svaki dan dobiti bombon, da ja nju svejedno volim i stanje je sada OK.

Tete mi sve rjedje govore je li pojela ili nije, facom im dajem do znanja da me nije briga. Ali, to je njima nekakvi refleks, jer je vecini roditelja stalo samo do te informacije, ostalo ih uopce ne zanima.

Meni je to s bombonom totalna nebuloza, i sam bombon kao "zdrava" hrana i sama cinjenica da nagradjuju za jelo, nesto sto smo evolucijski programirani da radimo. Ali, bez podrske ostalih roditelja ne mogu nista, mogu samo tetama svojim primjerom ukazivati da rade glupost.

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

kikica ide u školu s curom koju su zaključavali u kuhinju u vrtiću - jer nije popila mlijeko. pa joj je teta nalijevala u usta :evil: ... ponekad ju je teta kuharica oslobodila (kad je mogla). mala se nije usudila reći mami, pa je to trajalo ohoho... tek kad je rekla - stvari su se promijenile.

dodatni problem - to dijete ne podnosi mlijeko (ne samo zbog toga, već i zbog organizma koji ga ne prihvaća).

---

e ovo se dogodilo i meni. alergična na miljeko od rođenja, a teta me tjerala da ga pijem i onda me još namlatila jer sam kao "povraćala iz inata". Mama me odmah ispisala i digla generalnu frku

Sjecam se kad sma bio u jaslicama (btw. zna netko koja je dob za jaslice, ne znam koliko sam tad imao god. :mrgreen: )

Tanjuri su bili puni do kraja.. i ja nisam siguran da bih sad to uspio pojesti.. nisi se mio maknuti sok SVE ne pojedes, ako nisi sam jeo, tjeran si i shopan.. a istovremeno si imao pogled na salice s cajem/sokom koje si smio samo gledati dok sve ne pojedes.. jednom mi se samo desilo da sam toliko dramio i ne mogao jesti i valjda izgledao kao da cu umrijeti, da mi je teta Đurđa (ako tu zenu ikad sretnem, bit ce fizickog obracuna) donijela soka.. naravno, ona je drzala salicu da ne popijem previse slucajno..

U vrtic srecom nisam isao...

imam pitanje.jel istina,cula sam od frendice, da je prie nekoliko dana pisalo ili bilo na tv kako je teta u vrticu za kaznu cijelu grupu zatvorila vani u dvoristu jer su bili nestasni i nisu dobili rucak???? :evil: :evil: a kao poslijedica je opomena ravnateljice :? :? :evil: :evil:
isuse da covjek razmisli gdje djecu ostavlja.a sve nama pravila ja sam imala dve cuvalice,prva me je ocistila-mislim na lovu i garderobu a druga je bila bogom dana...eto i sad ti znaj

jassi, pročitaj:
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...476&highlight=

Ja sličnu situaciju imam kod kuće, malena mi je u baka servisu i ova ju stalno naganja sa žlicom, jer "mala ne zna koliko joj treba". Dok smo MM i ja kod kuće još je OK, ai se bojim što se događa dok smo na poslu.

Imate li osjećaj da generacija koja je iskusila oskudicu i glad cijeli život ima nerazriješen odnos prema hrani? Prežderavaju se "da se ne baci" (a manje kuhati?) i šopaju dječicu.

Mene su doma tjerali jesti i stvarno se toga jezim.
A u skoli sam na jelu (s obzirom da u vrtic nisam isla) u dzep od kute trpala onaj odvratan polukiseli kruh s grozdjicama i masne piroske sa sirom jer smo sve morali pojesti.
A sto se vrtica tice, mislim ko kulenova seka da Leona vise bake uhranjuju nego u vrticu, no za svaki slucaj odmah cu sutra pitati tete o tome i dat im do znanja da mi je svejedno koliko je pojeo.
Ne znam koliko se po ovom, a i po mnogim pitanjima, razlikuje privatni od drzavnog vrtica, jer sve ovisi o tetama.

Mislim kako šopanje (kao ni mnoge druge stavri vezane za vrtić) nemaju veze s tim da li je to privatni ili državni vrtić već isključivo ima veze s tetom (odnosno odgajateljicom) koja radi u dotičnoj ustanovi.
To je jedino bitno i ljudi prilično griješe kad o privatnim i državnim vrtićima pričaju kao da bi u njima trebala biti neka razlika.
Ljudi moji privatni vrtić plaćamo iz svog džepa, a državni isto tako samo preko razno raznih poreza i prireza.

mislite li vi (kao roditelji) onda da su se stvari drasticno promijenile od vremena kad smo mi svi isli u vrtice? jer vise manje svi kazete da su vas sopali, ali vasu djecu ne...? ili sam krivo shvatila?

naravno da su se promijenile, mijenja se mozda presporo u odnosu na ono sto vecina nas zeli ali se mijenja i to na bolje.

Citiraj:

---

kulenova_seka prvotno napisa

Imate li osjećaj da generacija koja je iskusila oskudicu i glad cijeli život ima nerazriješen odnos prema hrani? Prežderavaju se "da se ne baci" (a manje kuhati?) i šopaju dječicu.

---

Baš tako se i meni čini.

Citiraj:

---

Hana_Sara prvotno napisa

mislite li vi (kao roditelji) onda da su se stvari drasticno promijenile od vremena kad smo mi svi isli u vrtice? jer vise manje svi kazete da su vas sopali, ali vasu djecu ne...? ili sam krivo shvatila?

---

da
s tim da danas mi, puno više nego naši roditelji, shvaćamo važnost kvalitetno provedenog vremena u vrtiću i znamo kako želimo da naša djeca provode tih 7, 8, 9 sati. i puno više brinemo oko emocionalnog razvoja naše djece.
pa si damo truda i ne upišemo dijete u prvi vrtić, nego istražujemo dok ne nađemo onaj koji najbolje odgovara našim zahtjevima (a takvih ima i državnih i privatnih).

pa tako moje dijete, u državnom vrtiću, nitko ne šopa, nitko ne tjera na aktivnosti koje joj se ne sviđaju, ide obavezno svaki dan 2 puta van u dvorište, uči engleski ... ...

A zbog čega vas ne zanima jel dijete jelo ili nije, jel spavalo ili nije?? :?

Nije da mi se sad svijet oko toga vrti, ali zanima me jel ručao ili nije jer to obično bude pokazatelj ili da mu se ta hrana ne sviđa ili naznaka možda bolesti?? Također, ak nije jeo ručak, onda mu ga ponudim doma, inače dobije voće i sl.

Isto tak, ak nije spavao, znam da ću ranije početi s rutinom pred spavanje, a ne kao inače da ne pošizi...

mislim da nije stvar u tome da nas UOPĆE ne zanima, ali tete imaju tendenciju samo to smatrati važnim i samo to i reći kad dođemo po djecu (jela je dobro, spavala je dobro, sve super).

a mene puno više zanima:
je li bila dobre volje
šta je radila
je li bilo nešto zanimljivo (izvalila neku foru, poljubila nekog dečka bla bla)

a da li je jela i spavala mi može reći usput