spavanje...

nasa cura i njenih sedam godina i poneki medo svake noci zavrse u nasem krevetu...

i sad, ja pokusavam dokuciti sto o tome mislim, osjecam...

prve dvije godine spavala je u kreveticu, nije voljela dodire, nije voljela spavat s nama. tada smo proveli mjesec dana na putu i spavala je s nama, tako nastavila i kad smo dosli doma. do noinog rodjenja spavala je s nama, ili u djecjoj sobi, na velikom krevetu, s jednim od nas.

kad se rodio noa, spavali smo i dalje tako - ili u nasem krevetu, ili u njihovom velikom krevetu, u raznoraznim kombinacijama. isto tako dok se rodio leo.

sa sest godina preselila se na krevet na katu. odlazila spavat gore neko vrijeme ali vrlo rijetko docekala jutro gore.

sad vec dulje vrijeme sve rjedje i rjedje ode spavat u svoj krevet. zaspi ili s tatom na kaucu ili odmah direkt samnom u mom krevetu.


to je bila kronologija :mrgreen:

e, sad, sto mene muci? muci me ta potreba da cijelu noc spava uz nekoga. zali se na ruzne snove (nekad isprica nekakve medvjede i slicne zvjeri... cesto se ne sjeca...), ponekad da je boli stomak (kao veceras...). ne zeli spavat sama. tako kaze. i ne pomaze sto je noa u istoj sobi, u krevetu ispod. ne pomaze ni da spava s noom u istom krevetu (npr. mojem, a ja na kaucu...). treba joj netko dovoljno velik...

ne tjeramo je da spava sama ako/kad ne zeli, ali, iskreno - bude mi naporno guzvat se po krevetu sa svo troje (noa redovito zaspe uz nekoga, prebacimo ga u krevet i najcesce doceka tamo jutro, iako zna pred jutro oko pet doci kod nas), plus sto ovu dvojicu premjestam po krevetu bez problema, ona je prevelika i ne mogu je ni pogurnuti da se bolje namjesti, pa je budim, pa se razbudimo obje, pa probudimo lea, pa cica u funkciju, pa sto cuda...

eto. zato je i post velik jer ja ne znam sto uopce mislim :/

sto da radim da joj omilim spavanje u svom krevetu. guzva joj ne smeta, guranje niti, hrkanje ni najmanje, leovo drdanje i dojenje - nula bodova...


ja stalno imam osjecaj da se to dogadja zato jer sam ja nju "naucila" (citaj - trenirala :cry: ) da spava sama kad se rodila... sto je veca - veca je i dulja i potreba da to ponistimo...

Litala.. meni je skroz slatko uopce citati o tome kako vi organizirate to vase spavanje. Gore,dolje, jedan, drugi treci... super! :heart:

Sto se tice navike - najbolja fora je sto se doista lako moze dijete naviknuti na neke stvarcice (nepotrebne) i to vrlo brzo! Ali isto tako ide natrag i obrnuto. Ja primjetih da kad Omi spava preko vikenda kod bake (onda baka iz nekog razloga uvijek spava s njom) onda trazi spavanje s nama. Znaci, dovoljna su 2 dana da se tako sto dogodi! Isto tako i sa crticima, slatkisima itd....
Ono sto ja napravim je da legnem s njom u njen krevet (jer zajedno ne mozemo spavati jer se ona toliko rita da je to po zivot opasno), citam joj pricu, pokazala sam joj vjezbu opustanja, zamisljanja svjetlosti i boja oko nje (sugeriram joj boje, ali isto tako joj kazem ako osjeti da treba neku odredjenu neka zamisli upravo tu) i uglavnom tako se skroz umiri i zaboravi da nije htjela spavati prije tu. I od slijedeceg dana bude sve ok!

A sto se tice navike stvorene jer je dijete spavalo u krevetu kao malo, mislim da to ipak nije to. Iako bi moglo biti, ali samo radi ovih godina poslije 5,6... kad to mozda vise nije bilo nuzno, ali se nastavilo.

No,nije vazno. To se moze srediti i kao i sa svim ostalim, postupno! Ja bi to korak-po-korak. Npr. stavila bi njen madrac (da ne furas krevet cijeli u spavacu) u vasu spavacu sobu. Ako je to too much korak da sama na njemu spava odmah prvu noc, onda nek netko uz nju dolje zaspi i samo se na krevet popne kasnije. Tako par noci. Pa par noci sama uz madrac. Pa je pitati da li bi ona u svoju sobu gore htjela. Ako nece, nece, jos malo ovako. Onda naci nesto slatko i simpaticno i bitno poput nocne lampe dostupne pored ruke (to je Omi jaaako vazno!) u boji koju sama odabere koju montira zajedno s tatom :mrgreen: i neka pokusa. Ako ne uspije, bude sutra. Uglavnom, u roku od mjesec dana problem cete sto posto rjesiti.

____________

Treba provjeriti jos dvije stvari prije nekih promjena:
!) Da li je trenutno u fazi povecane potrebe za vasom paznjom?
2) Da li je mozda gledala neke filmove/crtice radi kojih se boji? I ni slucajno ih ne bi trebala gledati prije spavanja (pa ni pozitivne).

Ovo pod tockom 2 smo otkrili kad nam je Omi rekla da "sanja ruzno".... ,a par dana kasnije otkrismo da je s bakom kasno gledala neki film radi kojeg se boji jos uvijek.

Pozdrav. Mi nemamo problema sa spavanjem u krevetu, ali jače no ikad prije traži da netko legne uz njega dok zaspe i teško se umiri. Ima strašne snove, poneke napadaje strahova zbog kojih ne želi sam proći hodnikom od npr. dnevnog boravka do njegove sobe.
Ono što sam htjela reći je da ti strahovi (navečer) i ružni snovi kod nas nisu vezani sa onime što gleda na televiziji, već je to jedan od načina ispuhivanja pritiska koji doživljava tijekom dana. Drugi načini na koji ti pritisci mogu izaći na površinu su npr. tikovi ili mucanje.
Kod nas je uzrok škola, tj. onaj pritisak koji on akumulira tijekom dana. Što je period naporniji, to su snovi burniji (zna izgovarati cijele rečenice u snu).
Provjeri ako idete u školu, nije li to dio "problema" ili se nešto drugo događa zbog čega ona traži osjećaj sigurnosti i podrške.

Moguce je da skola stvara svakojake obrasce..... cak stovise, nama se zivot preokrenuo naglavacke (kao i njena psiha) radi skole. Bas me to rastuzuje.
I ne skole, kao predmeta, ucenje i to sve.. vec kao djece svadalice, rugalice, vike uciteljice, prijetnji, pritiska itd. :(

Citiraj:

---

litala prvotno napisa

ja stalno imam osjecaj da se to dogadja zato jer sam ja nju "naucila" (citaj - trenirala :cry: ) da spava sama kad se rodila... sto je veca - veca je i dulja i potreba da to ponistimo...

---

ne mora biti. ina isto jos uvijek spava sa nama u krevetu, a nismo ju "trenirali".
ja/ mi zapravo isto neznamo sto da mislimo, posto je ona stvarno vec jako dugacka i velika i prilicno se naguzvam, tako da ja cesto odem spavati u njenu sobu.
medutim nista nam ne pada pametnoga na pamet, kako da joj omilimo njen krevet i sobu.

evo, razmisljam o ovome i dalje...

i nista nisam pametnija.

i najbolje bi mi bilo da nisam kod njih u sobi rastavljala spojeni krevet, vec ostavila kako je bilo. imala bih gdje spavati... ovako, dok leo jos doji, ne preostaje mi nego - guzvanje...

hvala na savjetima :heart:

litala, ja isto mislim da bi idino spavanje moglo imati veze sa polaskom u skolu
ipak je to za dijete stres, makar pozitivan...
nova okolina, djeca, ipak osjecaj natjecanja i dokazivanja...

ja sam kao i malina primjetila da se tezi periodi i napetosti manifestiraju kroz nemirnije spavanje, lose snove, nekad trazi da mu drzim ruku ispod glave (spava na katu kreveta na kat) dok ne zaspi, ili barem 5 minuta kad legne... jer nazalost prevelik je da spava zajedno sa nama (zbog velicine kreveta tj. premalo mjesta)

sad me strašite, ja sam mislila da su sve muke po spavanju prole, a B ima tek šest. On se od strahova brani tako da se pokrije po glavi, sebe i svoju dekicu, jastuk i zeka :mrgreen: Spava sam u sobi, čak se i uspavljuje sam , tj. mi pročitamo priču, tata ga ušuška i odemo.

ma jasno je meni da ona "obradjuje" dogadjaje, da je i skola pocela i da i pozitivan stres moze utjecati na spavanje...

slagala bih kad bih rekla da pojacano spavanje kod nas mogu sa sigurnoscu povezati s pocetkom (ili nakon pocetka) skolske godine. ne znam... ona jednostavno ne zeli ici spavati u svoju sobu, ni sama, ni kad je noa na donjem krevetu... ne znaci joj svjetlo, ne znace joj razni medeki s kojima sad spava (pocela spavati s plisanim medvjedom kad je napunila sest godina...), ni cinjenica da se vrata njihove sobe nikad ne zatvaraju a na nasoj ih ni nema...

bude sva pokisla i tuzna ako joj, koliko blag nacin bio, sugeriramo da ode ili da bi trebala spavati u svojoj sobi...

cak kad u prici s drugima, prijateljicama npr., krene prica o prespavljivanju kod nekoga (cemu se jako raduje), onda slegne ramenima, "sramezljivo" se nasmijesi i kaze - da jos ne moze prespavat kod nikog, jer ne spava sama u krevetu...

pa se ja sad pitam - je li dobro ili lose sto smo u sedmom mjesecu promijenili krevet i kupili ovaj 2x2 ili bi bilo bolje da je ostao onaj 1,6x1.8... kako bi tek onda spavali?

Bubice, ne mora biti da ce i tvoj B. preokrenuti plocu ;)
S. je uvijek volio spavati kraj nas, dok je N. sa cca 4. godine odlucila da je velika i da ce spavati sama u svom krevetu. Koliko god sam bila vesela zbog bolnih ledja, dizanja po noci i prelazenja u drugi krevet pa vracanja nazad k njoj .. itd. ostala sam malo i :shock:
iako smo jos uvijek svi zajedno u istoj sobi, sigurna sam da bi ona bez problema spavala sama (ili s bratom) u svojoj sobi. dok za njega nisam tako sigurna....

mene su "trenirali" da spavam sama.
prvo sama samcata, a onda se, kad sam imala 3 godine, rodila seka pa smo spavale u istoj sobi, ali naravno svaka u svom krevetu.
užasno dugo sam se uvlačila roditeljima u krevet (do kraja osnovne).
tada smo, kad sam ja bila na kraju osnovne, seka i ja dobile svaka svoju sobu - ne moram ni reći da sam onda odlazila spavati kod mlađe seke u sobu na neku jadnu fotelju na rastezanje, ili sam pak nju žicala da dođe spavati u moju.
to je trajalo do kraja srednje :shock:
dan danas mrzim biti sama u sobi po noći.
također, od najranijih dana pa sve do danas, obavezno spavam uz upaljeno svjetlo.

a ja sam, recimo, uvijek mrzila spavati kraj nekoga.
Spavanje u roditeljskom krevetu kad bi npr. dosli gosti, ili sa sestrom u krevetu, ili kasnije s prijateljicama... sve mi je to bila gnjavaza.
Tek sam s deckom koji je prethodio mm-u otkrila da moze biti ugodno spavati kraj nekog zivog bica. A sad uzivam s dvoje, ponekad troje :)

Ema, 6g.3mj. ne pokazuje nikakvu potrebu da se makne iz naseg kreveta. Cak i spominje strah od nocnih mora (ne znam koji, spava ko top, ne kuzim da bas ima nocne more).

Nama (MM i meni) je to ok, ne smeta nam, ne vidimo nikakve patologije u tome, ali sve cesce nailazimo na jako ruzne i agresivne stavove prema tome - jer ljudi svasta pitaju pa nekad ubodu i ovo pitanje, gdje spava, a Ema se ne ustrucava reci jer je nikad nismo ucili da to skriva niti aludirali da bi to zajednicko spavanje moglo biti nesto lose.

U biti, malo me strah lijecnickog pregleda za skolu, ocekujem to pitanje, jer nam se zalomilo i kod skolske psihologice i bilo je dramaticno....

BusyBee zašto dramatčno. Kaj vam je rekla? Mislim, zanima me da vidim kaj nas čeka jednog dana :mrgreen: . Nisam znala da to pitaju...

Mi dvoje smo par dugogodišnjih spavača kod roditelja.
Ja sam se roditeljima zavlačila u krevet do nekih 14 g., mada sam do 5 g. spavala u krevetiću. Nikada mi se nije sviđalo spavati sama, ni danas.
MM je do svojih 12 g. dolazio u krevet roditeljima, ali trebate imati na umu da je on tada imao 90 kg. Kao beba je uvijek spavao među roditeljima, nije nikada bio učen spavati sam.

Sada svo troje spavamo zajedno.
Navela sam naše slučajeve kako bih ukazala da ljudi (a kojima se ipak dozvoli) za zajedničkim spavanjem mogu jako dugo imati potrebu.

I moj sin od 8g spava samnom u krevetu i ne vidim nista lose u tome,nece do zenidbe, i brat mu je spavao tako negdje do 8g,a iselio se jer vise nije bilo dovoljno mjesta kad mu se mladji brat rodio. I ne vidim da ima nekih problema s tim,ja sam djecu dugo dojila i bilo je jednostavnije i za mene i za njih da spavamo skupa.

Pitati će te sigurno na liječničkom pregledu...

Što se tiče noćnih mora - one su tipične za ovu dob, B kaže da sanja noćne more, kada povremeno ne želi ići na vrijeme na spavanje onda nas uvjerava da sanja samo ružne snove, "nikada lijepe...".

aaaa, vidje moje teme :mrgreen:


moze apdejt? ida vec nekoliko mjeseci spava sama :klanj: a u medjuvremenu smo - prvo promijenili one krevete na kat, stavili opet krevete na kat (samo drugacije), to je nesto malo pomoglo dok su bili novi, aktualni... prije nekih mjesec dana, opet smo spustili onaj gornji krevet dolje i sad spavaju u spojenim krevetima (velicine jednog poprilicnog bracnog...).

ida ode spavat sama, ne zali se na more, osim vrlo rijetko (jednom u mjesec-dva), ima nekoliko plisanaca i jastuk jagodice bobice.

noa i dalje zaspi uz tatu na kaucu, jutro doceka u svom krevetu.

leo je nedugo prestao dojiti po noci (cca 2-3 mjeseca), jako lako i jednostavno zaspe (sam kaze da hoce spavati, odvede me u sobu, legne, popije gutljaj vode, zaspe) ali moram lezat tih par minuta pored njega. sad ga lagano ucim da spava u djecjoj sobi, s noom u krevetu - jer nema mjesta za jos jedan krevet... inace se rijetko budi nocu, ali nije problem ako se i probudi, bitno da dio prespava tamo...


eto, rjesava se sve, samo od sebe... samo ponekad bude naporno :heart: ;)

Ma znam ja da se rjesava samo od sebe i mi aposlutno jesmo ok s tim da je cekamo da to odradi kad sama bude spremna (ne bi skodilo ni da MM dovrsi vise njenu sobu :roll: ), ali pusem na hladno, zbog iskustva u skoli i komentara koje je dala psihologica na racun toga sto Ema spava s nama.

BB, kakve je to komentare dala peihologica?
Duje koji je sad osmogodisnjak od svog 5 mjeseca spava u svojoj sobi a do tada je spavao u svom kreveticu u nasoj sobi.Nikad ,ali bas nikad nije spavao sa nama do prije otprilike dvije godine.Sada svako jutro oko 4 sata prvo ode u WC a onda on i pasic dobauljaju u nas krevet.Ubaci se u nas krevet (najkomicnije mi je kad kaze"oprostite trebam malo mjesta") i nastavi spavat do momenta kad se svi trebamo probudit.Nikad mi nije spominjao nikakve nocne more,samo mi je objasnio da kad se probudi ujutro voli doc u nas krevet,a ja i MM u tome ne vidimo nisat lose,dapace......

peihologica-----psihologica :oops:

Da to nije normalno, da nase dijete osjeca da nas brak ne stima i da se postavlja kao ljepilo medju nama (tada nas je, mene i MMa, vidjela prvi put i jedino sto je cula je od mene - mame, da se dijete ne veseli bas odlasku u skolu i da mi se cini da je zrela u svim aspektima za skolu, samo da emotivno nije), da je moram na silu maknuti pa taman se derala par noci, da joj nista od toga nece biti (od deranja, a na moju opasku da ne zelim da osamostaljenje iz obiteljskog kreveta povezuje s traumom).
Dijete ni jednom nije vidjela.

Pipi,
tada me pogodilo jer nisam mogla vjerovati kakve nam je dijagnoze nabacila i osjetila sam da bih se trebala opravdavati i "braniti". Sad se uopce ne brinem oko tog dijela sto misle kakvi smo (E je totalno samostalna i napredna sestogodisnjakinja), ali se bojim reakcija i problema jer ljudi (vecina) ocito u tome vide samo patologiju, a E ce biti prisutna i ne bih zeljela da pomisli da je nesto lose u zajednickom spavanju.

Daniel je oduvijek spavao sam. Kao bebač u kindaču kraj nas, a kasnije u svojoj sobi. Nikada nije bilo problema. Bilo je faza kad je htio da budemo s njim dok ne zaspi ali to su bile fale koje kako su došle tako su i prošle. Sada spava koji put, vikendima kod nas ako to poželi ali nije često.

Mislim da ako roditeljima i djeci ne smeta zajedničko spavanje, nitko se u to nema pravo mješati. Pa neće to trajati zauvijek. Doći će dan kada će dijete samo htjeti u svoju sobu.

Moj brat je isto do cca 7. razreda spavao sa mamom i tatom, a ja za razliku od njega nikada nisam voljela s njima spavati. To mi je bilo poput kazne :roll: . Djeca su različita i imaju različite potrebe.

BB nemam pojma kakva je tvoja situacija ali ti mogu reci o svojoj .Spavanje mog sina sa nama definitivno se ne uklapa u teoriju psihologice.
MM i ja smo jako emotivno i fizicki povezani a isto tako i nas sin sa nama.
I mislim da je jedini razlog tome da on dolazi u nas krevet bas onaj koji je on rekao..a to je da mu je gust se uvalit izmedu nas.....a zasto i ne bi bio?.....budenje ujutro je negdje izmedu raja i pakla.....ma ne bas pakla ali cistilista.Prvo nas pomalo budi MM-ov mobitel sa pjesmom koja nas svih pomalo zivcira,nakon deset minuta ponovo ista pjesma i nakon deset minuta sat a u meduvremenu se jedno od nas troje razbudi i panicno pocima sa tiradom da ce tata opet morat pojesacit do ureda a Duje ce zakasnit u skolu.Doduse tajo je vise puta pjesacio do ureda ali Duje nikad nije zakasnio u skolu.U meduvremenu i pasic pocme trazit da ga pustimo u vrt na piskenje tako da je zapravo svako jutro veselo. 8)
Curke ,moja kucna biblioteka je puna knjiga o djecjoj psihologiji,odgoju djece,prehrani,trudnoci,porodu....sve sam ih progutala a u stvarnosti sam malo toga nasla korisnim.Puno vise mi je pomoglo ucenje iz vlastitog iskustva(ne samo kad govorim o roditeljstvu) i izmjena iskustava sa drugim ljudima.Ovim sto sam napisala ne zelim umanjit vrijednost naucnih savjeta ali moja osnovna misao vodilja je da smo mi svi razliciti i da su nasa djeca razlicita i nasi prijatelji i nasa rodbina i da se vrlo malo toga moze ukalupit u nekakav statisticki stereotip.

Jos priznaj da psic isto spava s vama.... i onda mogu reci da su nam sleeping arrangements vrlo slicni. :lol:

Pasic spava sa Dujom do 4 ujutro a u 4 se oboje smjestaju u nas extra king size krevet....... 8)

:mrgreen: :heart:

eto, ja neznam dal je spavanje sa roditeljima ok ili nije ok...
ja sam bila mlada mama i nisam ni znala za teoriju spavanja sa roditeljima, moji to nisu prakticirali, pa nisam ni ja...

znam za primjer djevojcice iz Tjasinog razreda..
isli su u skolu u prirodi u Crikvenicu, i imaju djevojcicu koja jos spava sa roditeljima...
bila je ziva muka...
na putu se "razbolila", plakala je cijeli put i cijeli dan...pa je onda priznala da spava sa mamom i tatom...i da ne moze spavati sama...
6 dana trauma...plakanja, zvanja roditelja da je dodju pokupiti...

to nije ni najgore...nego su djeca naivno zlobna i sad jadnoj djevojcici smisljaju nadimke, zovu je mamina beba...vise im u razredu nije dorasla...jednostavno su je odstranili...

Moji klinci spavaju u svojoj sobi, ali mi se ponekad znaju zavući pred jutro u krevet. onda se pomazuljamo i ustajemo, manje-više. Međutim, kad dođe baka, moja mama, obvezno spavaju s nom, i razvlače trosjed u boravku da je to već komično, iako postoji još jedan ležaj, zapravo prazna soba u kojoj baka može spavati. Svekrvu to nikad nisu tražili. Sve je pitanje stava i granica. I ne mislim da je tu nešto loše. Mi smo beskrajno bliski i namjeravam tu bliskost sačuvati.

Citiraj:

---

realna prvotno napisa

eto, ja neznam dal je spavanje sa roditeljima ok ili nije ok...
ja sam bila mlada mama i nisam ni znala za teoriju spavanja sa roditeljima, moji to nisu prakticirali, pa nisam ni ja...

znam za primjer djevojcice iz Tjasinog razreda..
isli su u skolu u prirodi u Crikvenicu, i imaju djevojcicu koja jos spava sa roditeljima...
bila je ziva muka...
na putu se "razbolila", plakala je cijeli put i cijeli dan...pa je onda priznala da spava sa mamom i tatom...i da ne moze spavati sama...
6 dana trauma...plakanja, zvanja roditelja da je dodju pokupiti...
to nije ni najgore...nego su djeca naivno zlobna i sad jadnoj djevojcici smisljaju nadimke, zovu je mamina beba...vise im u razredu nije dorasla...jednostavno su je odstranili...

---

meni ovo nije problem djevojcice (sirotica :heart: ) vec ucitelja koji su bili s njom na izletu i - u prvom redu - roditelja - koji su morali pretpostaviti sto ce se dogadjati i razgovarati s njom unaprijed o putu, objasnit uciteljima, biti spremni ici po nju ako nece stimati...

grozno mi je da je ona od cijelog "edukativnog" izleta na kraju zavrsila sa sestodnevnom neprekinutom traumom... :(