porod kakav sam željela

Felix me već tjednima cima da sjednem i napišem svoju priču, a i sama se već 6 mj. spremam pa...
Unazad godinu dana sam gutala sve priče sa poroda ovdje na forumu. Znala sam da stvarno ne bi, ako baš nije frka rodila u nijednom rodilištu u Zagrebu, pa sam krenula u Rijeku. Htjela sam sve što prirodnije i iako me dočekao krasan liječnik, kad je čuo da imam poveći miom (dobroćudni tumor maternice), pa kad ga je još i uzv pogledao, rekao je da od vodenog , a ni poroda na stolici nema baš nikakve šanse za mene, jer da bi taj miom mogao ometati trudove, a da on ne želi riskirati. A ja sam željela, na stravu mog supruga, ali šta će čovjek! Mog prijatelja u Grazu sam pitala da li mi može preporučiti nekoga da mi da drugo mišljenje. Znala sam za rodilište u Feldbachu, ali to mi je bila zadnja opcija iako sam i tamo razgovarala sa liječnikom koji mi je rekao da taj moj miom nije nikakva prepreka za ono što ja želim. I tako preko mog prijatelja saznam za babicu Moniku Felber, on nam ugovori sastanak i MM i ja se uputimo k njoj kad sam bila u 7 mj. trudnoće. Moj njemački je pokupljen onako usput, nikad učeni pa sam tako tog mog prijatelja trebala i kao prevoditelja. Bar sam tako tada mislila. Prvi susret sa njom je bio jednostavan, žena je odgovarala na moja pitanja i rekla da se ne moram brinuti, da ona ne vidi razloga da moj porod ne bude onakav kakav želim i da dođem tjedan dana prije termina kako bi se malo upoznale i da se ja naviknem na nju... i to je za mene bilo to . Imala sam osjećaj potpunog povjerenja i da zna šta radi. E i onda je trebalo saznat šta mi sve treba i opet sam se obratila rodama i saznala da još jedna curka ide rodit k njoj, koje iznenađenje i sreća i tako sam upoznala Felix :love: I napokon je došlo vrijeme mog odlaska u Graz. U prvoj turi je išla sa mnom moja prijateljica, a MM je trebao doć onih par dana ranije. Kad sam došla na prvi pregled kod Monike, rekla je da sam 1 cm otvorena i da bi možda beba mogla doć za vikend(bila je srijeda) međutim malac je odlučio ostati ne samo taj već i sljedeći vikend na sigurnom tako da sam imala 18 dana za razgledavanje Graza. Osim neizmjernog i nikad doživljenog gušta prazne Ikee, H&m-a , našli smo i jezero i prekrasne parkove. Sve u svemu smo na kraju MM i ja imali prekrasno vrijeme skupa koje zbog selidbe i svega što s njom ide nismo imali prijašnjih mjeseci. No kako je on morao raditi opet je na "čuvanje" došla moja prijateljica Lidija koja je jaaaako htjela biti na mom porodu. Naime nagledale smo se svakakvih poroda i htjela je kao i ja jedan normalan bez nepotrebnih intervencija i tako 13.05 na njen rođendan u rano jutro oko pola 2 sam osjetila specifičnu meni nepoznatu bol i probudila svoju seku koja je trebala biti prevoditeljica i mjerile smo vrijeme i onako snene kad smo skužile da su svakih 6 min. smo se počele kikotati i probudile Lidiju i sve smo se tri sklupčale u krevetu i čekale jutro i brbljuckale i s nestrpljenjem čekale sljedeći trud.
Oko pola 5 sam probudila MM koji je bio u Zg i rekla mu da malac stiže. Polako sam oko 8 doručkovala,nazvala babicu koja je rekla da ako hoću nek mi naprave slanu kupku, pa je moja Lidija ispolirala kadu a ja sam se zavalila na nekih pola sata.
Oko 11 smo bili kod babice, cijela ekipa. MM, moja seka i Lidija.
Pregledala me , rekla da sam otvorena 8 cm, dobila sam homeopatski lijek iako smo vidjele prilikom prethodnih pregleda, (gledala me svaka 2 dana) da ja jednostavno ne odgovaram na homeopatiju :( . Za vrijeme pregleda je pukao vodenjak i nakon toga pošto je bio krasan dan rekla je da se odemo šetat po njenom vrtu. Dobila sam termofor da me grije i da ublaži trudove koji su se zahuktavali. Nakon jedno pola sata je došla do nas, provjerila kako sam i otišla nešto kopati po svom vrtu, što je meni bilo totalno opuštajuće. Žena štiha, a ja se spremam rodit . Moja seka i Lidija su išle po hranu za MM i dobile zadatak da se vrate oko 2. Tada sam se vratila u kuću i ravno u toplu kadu. Osjećala sam se ko mama kit koja pluta, a moja ekipa je prvo zvjerala uokolo,a onda im je babica rekla nek si donesu stolce, koje su si poslagali oko kade, pa su me gledali ko u kazalištu, i prvo su šutjeli, da bi se nakon nekog vremena opustili i smijali i izvršavali zadatke koje su dobili od babice. Ali kad nakon 2 sata trudovi nisu bili ništa jači, babica mi je rekla da nažalost trebam drip jer da moje tijelo neće moći samo, jednostavno ne ide.
U meni se ništa nije bunilo, jer sam i sama osjećala da stvar šteka, pa sam se prebacila na stol,jer uz drip ide i praćenje otkucaja srca bebe,e a onda se javio problem. Naime teta Monika rijetko ga daje ,kaže par puta godišnje,a ima oko 100 poroda pa nije bila sigurna da će mi naći venu.Onda je zamolila Lidiju (ona je dr.) da me ona pika,a vena nigdje. Vidjela sam užas u Lidijinim očima i samo se ispričavala, oprosti,oprosti. Iako stvarno nisam osjećala nikakvu bol. Na kraju su uspjele nekako zajedno nać venu na šaci i kemija je krenula. Prvo me iznenadila jakost i intenzitet i brzina, pa kad je babica vidjela kako to ide , smanjila je infuziju i namjestila je tako da imam uredne pauze koje mi pomažu da se odmorim, a da trudovi budu funkcionalni. I tako je krenulo, sa stalnim mijenjanjem položaja i ispuštanjem raznih zvukova. Onih koje bi mi ona prvo pokazala, a kad bi ja htjela eskivirat u „ joj“ ili neki drugi bolni uzvik, tu je bio MM koji je „pjevao“ sa mnom. Njegovu ruku sam držala gotovo cijelih narednih 4 sata i kad je bio trud stiskala je stiskala,pa me u jednom trenutku pitao, da li smije promijenit ruku jer da ga ova već poprilično boli.Naime on je bio mjerač boli mojih trudova. Negdje nakon 2 sata mi je babica rekla da sada ide dio koji mora ići jako polako milimetar po milimetar jer da je mom malcu jako usko i da će taj dio puta će biti najteži . Do tada sam bila već pomalo umorna,a onda me smjestila u položaj na koljena i laktove za koji sam prije mislila da će mi pasati ,ali… trudovi su tako bili najintenzivniji i bolni, pa sam u trudu dobivala masažu , svima je dala zadatke gdje i kako da mi masiraju leđa, osimMM koji je
“ brmbao“ samnom , hladio me ručnikom ,držao glavu, a kad trud prođe htjela sam samo da me puste na miru i tako je prošlo nekih sat vremena i mogla sam zauzeti položaj koji mi najviše paše. Donjela je i stolić ,namjestila sam se i probali smo i s njim, ali nije mi baš odgovaralo i ja se vratila na krevetac. Bio je dignut gotovo okomito, jedna noga mi je bila na prijateljičinom ramenu, druga na krevetu( na kraju sam bila sa nogama uprta u priju i babicu) ,a trudovi su bili sve intenzivniji.
U jednom trenutku me je babica zazvala i rekla neka samo spustim ruku i tada sam osjetila pod prstima malo glavice i kosice. Iz mene je samo izletio jecaj dragosti i sreće . Na trenutak kao da je sve stalo i postojao je samo taj dodir i ništa više. Lidija je plakala ,a babica se samo smješkala (znala je ona šta radi…) Neopisiva snaga se javila nakon toga, ako je trebalo još tolko kolko smo do tada (4 sata intenzivnih trudova) bila sam spremna.
E onda je došao trenutak kad sam dobila zeleno svijetlo da smijem tiskati i to mi je bio neopisiv gušt, tiskala sam svom snagom,a cijelo vrijeme mi je babica masirala i čuvala međicu jer smo se dogovorile da epiziotomije nema, pa ako moram puknut, neka. I u zadnjem trudu uz pomoć MM i seke koji su samnom tiskali je malac izronio van. Sasvim tiho i mirno, Teta Monika ga je stavila na moja prsa i odmah je počeo sikit , a ja sam bila sasvim sretna i zadovoljna i gledala u svog muža koji se samo cerekao i šutio i gledao nas i pokrivao. E i onda se začuo telefon ,20 i 35. babica je poslala moju seku da ga nađe i da se javi, a s druge strane je bila Felix. Ona je naime kaže tu. Babica pogleda moju seku i kaže GDJE? A Nina kaže, tu kod vas , pred vratima. A Monika razrogači oči i kaže ,o bože. I tako uleće Felix i njen M , dolaze se naravno javit. Ja onako pripremljena za šivanje, ona u trudovima koji jurcaju svake 2 minute i nas dvije ćaskamo. Najnormalnije, ona mi priča njihovu stravu jer nisu mogli dobit babicu isprekidana samo trudovima, a ja njoj kako je babica super i da je sve super i tako obje u svom adrenalinskom šubu sa osmjesima na licu sretne što se vidimo. Babica mi je dala lokalnu anesteziju jer sam ipak u zadnjem trudu popucala i to žestoko i otišla pogledat Felix. Za to vrijeme je pupčana vrpca prestala pulsirat, pa je MM spremno dohvatio škare i prerezao je. Babica se vratila, pogledala me i rekla 2 cm. je otvorena Felix, ali mislim da će to brzo. E i onda su se moje cure ponudile da pomognu sve spremit. I tako je krenulo ribanje kade-Lidija, pranje instrumenata i poda moja seka. Nakon nekih 40.tak min, kad je šivanje bilo pri kraju, otišla je ponovno pogledat Felix, vratila se pogledala me i samo rekla 8 cm. U pozadini sam vidjela kako su cure zastale i ubacile se u 5 brzinu, jer… Napokon sam bila gotova, bebu je samo obrisala i obukla, nikakve maltretaže sa pranjem i sl.. Ja nisam mogla hodati pa me MM uzeo u naručaj i odnio do kreveta, za nama je išla babica sa malim zamotuljkom, a cure su ubrzano čistile za Felixin porod. I nakon kratkog vremena MM i ja smo čuli plač i samo smo se pogledali, „šta već gotovo“, a prošlo je 3 i pol sata kako sam ja rodila, a još jedan mali anđelak je bio s nama. Moji muškarci su uskoro zaspali, a ja sam onako adrenalinski budna dočekala jutro.
Pošto je ovo već 3 stranica, a ja bi mogla još, jer ima još, neću više jer i ovako sam ugnjavila…
:mrgreen: :mrgreen: :)

dunduca :heart:, topla i predivna priča. sva sam se najezila dok sam citala, a oci mi zasuzile.

čestitam na malom :saint:

dundica :mrgreen:

Prekrasna priča, kad sam je čitala suze su mi došle na oči.. :heart:
Bilo bi lijepo kad bi svaka rodilja imala priliku birati na koji će način i gdje donijeti na svijet svoju djecu. Bravo za hrabrost, Dundica -što si se izborila za ono što si htjela.. :D

Jako lijepa prica :)

joj, divno
plačem od sreće s tobom
koja ekipa na porodu :D

Prekrasna priča :heart:

dundica, a ti si onaj drugi auto iz priče od Felix !!
Čestitam!
Što je babica predvidjela u slučaju da se zakomplicira kako su predviđali liječnici iz RH?? Priznajem, mučilo me to pitanje dok sam čitala.

napokon :love: :love:
zaboravila si detalj s koprivama i pregledu u vrtu :lol:

Čestitam Dundica!!! :love:

Tina Z, Feldberica ima jednu bolnicu blizu i rekla je da ako se šta zakomplicira ona ide samnom. Ako i bi bio carski, ja i beba dan nakon njega idem k njoj doma,na finu klopu maženje i paženje. E i onda ja nisam imala dilema. A moj je problem što sam "stara prvorotka" (35) pa su onda još više puhali, a i zdravstvenjak,pa su još jače puhali i isčuđavali se šta hoću.

aha, pretpostavljala sam tako nekako.
A koliko to košta (mislim carski u Austriji)?

Prekrasno!

Vi budete začas počele dobivati proviziju od gospođe, koliko bude joj sad trudnica iz Hr počelo stizati. :lol:

kakva luda ekipa na porodu, i k tome još umalo porod u duetu! :bouncing:

:heart:

Dundica, tebi stvarno nije bilo lako na porodu. Ali prica je bas za paketic maramica i puno smrcanja. I kako mozes reci ima jos, ali necu pricati? Sram te bilo. Hajde sad brzo dalje pricaj, pisi, ima nas koje zanima bas svaki detalj :*

Bravo! Svaka čast dundice, dok sam čitala priču neke slike su mi bile tak žive npr. ono sa kadom i tvojom ekipom koja sjedi oko tebe i priča dok ti plutaš :lol: .
Inače, thanks jer si mi svojom pričom pomogla da se dva dana pred polazak u Graz u jednom trenutku dvojbe ipak skuliram i odem roditi u Graz!
I živila nama naša teta Monika!

Divno, divno! Još jedna priča o porodu iz snova! Nikad nam ih nije dosta! Mogu samo reći HURA za vas i tetu Moniku! Svaka žena zaslužuje takav odnos i tretman! :love:

Taj jedan dan u bolnici sa carskim rezom košta 680 eura. U Feldbahu isti košta 460 eura. A Feldbah je udaljen 20 km. od babice pa sad...
A što se tiče ovoga da bi svaka žena trebala imati takav porod potpisujem. I sama Monika je pomogla jednoj mami da rodi kad je imala samo 16 godina, a rekla je da kad je sama imala svoj porod, porađala ju je njena mama koja je isto babica kod nje doma, da je to bilo nešto prekrasno i da je tada pomislila da svakoj ženi se to mora omogućiti. I onda ona otada to tako i radi. :)

Hvala vam na svim prekrasnim komentarima.
Prekrasnio je imati mogućnost sjetit se toga što si proživio i podijelit to s nekim ko to razumije.

Nisam znala da joj je mama babica. Naime, ima i kćer koja je isto babica.