... da sam loša mama. Zašto? Pa jer sam ostavila bolesnu kćerkicu doma koja me molila da ostanem s njom :cry: , a ja sam otišla na posao jer sam u toj firmi tek 2 mj. i na probnom sam roku i strah me da ne zabrljam nešto što bise moglo protumačiti kao da me nije briga za posao. Trebam taj posao jer je dobro plaćen i moram raditi. Ali mama u meni plače :cry: i već mi je sve koma, a tek je prošlo 9. Ona je doma sa tatom i idu u doktora u 13.30, ali nisam s njom i bojim se da misli da sam je opet ostavila. Kažem opet jer sam bila doma s njom skoro 2 ipo god. i onda smo se preselili i ja sam počela raditi, a ona je počela ići u vrtić i sve to nekako klapa (brzo se adaptirala) mada je već 3 mj. svako malo bolesna, ali radi mi neke male inate i kao da me kažnjava na svoj dječji način što više nismo skupa cijeli dan... MM kaže da preuveličavam situaciju i da ću napraviti od nje mimozu. Dajte par riječi da se ne osjećam ko zadnje g.... na svijetu.
