Promocija slikovnice Medvjedić Srećko

Prenosim vam poziv koji je stigao do mene a neke će sigurno zanimati.
:*

POZIV


Udruga za kreativni socijalni rad s radošću Vas poziva na promociju slikovnice Vane Kostenjak «Medvjedić Srećko».

Tema slikovnice je kako reći djetetu da je posvojeno.

Promocija će se održati 27. studenog (ponedjeljak) u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5 s početkom u 16 sati.

Ovim izdanjem po prvi put se u našoj zemlji obrađuje ova osjetljiva tema.

Slikovnicu smo izdali uz pomoć tvrtki INA – Industrija nafte d.d., Simbex d.o.o. i Formica d.o.o.




Nadamo se Vašem dolasku, te Vas srdačno pozdravljamo!


Potpredsjednica Udruge:
Danijela Đurak
dipl. socijalna radnica

[quote="Mama Natasa"]Prenosim vam poziv koji je stigao do mene a neke će sigurno zanimati.
:*

POZIV


Udruga za kreativni socijalni rad s radošću Vas poziva na promociju slikovnice Vane Kostenjak «Medvjedić Srećko».

Tema slikovnice je kako reći djetetu da je posvojeno.


Ovim izdanjem po prvi put se u našoj zemlji obrađuje ova osjetljiva tema.

Konačno !!!!!

ovo je stvarno pohvalno :D pošto nisam iz zg neću moći doči pa molim adresu ili tel. gdje se može naručiti knjigica

------------------------------------------------------------------------------------- Nika 2003

Lijepo! Ne mogu doći u pondjeljak, ali ću potražiti u knjižarama.

I ja ću je potražiti u prodaji!

Napokon!!!!! :D

Puno hvala, Mama Nataša :* .

....u i mi bi to!javite ako saznate ako se negdje ta knjiga brzo može kupiti ONLINE!..jer dok dođe do sela mojeg malog... :roll:
:heart:

Javite u kojim se knjižarama može kupit.

Nas dvije bile na promociji i dobile slikovnicu.
Pita MM malo prije listajući.. " kaj.. sad smo medeki?!" :mrgreen:

Sanja, opiši malo, kakva je slikovnica?

I gdje se može kupiti?

Štampano je svega 500 slikovnica, i one će biti podijeljene knjižnicama, Udrugama koje se bave posvojenjem (Drugi način, BIOS), Domovima, CZSS... i sl. Neće biti u slobodnoj prodaji.

A slikovnica.. Meni je jako drago da je netko napravio slikovnicu na hrvatskom koja se bavi posvojenjem. Ali.. one slikovnice (kupljene na Amazonu) mi se puno više sviđaju.
Ima puno malih stvari koje su mi upale u oči.. Recimo, na prvih par strana se ponavlja "medvjedi ne mogu roditi dijete".. Ovo roditi mi nije najbolji izraz.
S jedne strane se dosta detaljno prikazuje postupak posvojenja (skupljanje papira, pisanje molbe, testiranja..), a onda skroz naivno.. medjvedići doznaju da postoji velika kuća sa puno malih medvjedića i odu tamo, po svojeg malog medeka. Ovaj ispruži ruke prema njima, i tako ih "odabere"..
A kako su medeki dospjeli u Dom (veliku kuću)? Njihovi roditelji su zamolili tete da su brinu o njima, i nađu im roditelje za čitav život. Hmm..
Na tih par strana ima dosta meni čudnih formulacija.. malo sve skupa nabacano.. Al ak sad to krenem objašnjavati, bit će dulje od slikovnice.
:mrgreen:

Mi ipak naručujemo one preko Amazona.. a ako mama uhvati trenutak-dva, možda napravi neku uz pomoć K. :)

Sanja, a tko je autor?

Zanemari, pročitala sam gore.

Dobila sam i pročitala slikovnicu o medvjediću. U njoj mi upadaju u oči dvije stvari koje mi se ne sviđaju. Prvo, ono što je Sanja već spomenula: romantičarski moment kada medvjedić bira svoje roditelje. To nema nikakve veze sa stvarnošću i može zbuniti djecu. Mnogo bi bolje bilo da je opisana stvarna procedura odlučivanja o tome. I u Školici smo učili da je djeci vrlo važno da je neka nadležna služba odlučila o tome tko će im biti roditelji i kamo pripadaju, a ne da je to stvar puke slučajnosti i još da ovisi o njihovom odabiru. Druga stvar koja mi nikako ne leži je proslava "drugog rođendana", to jest dana posvojenja. Što to znači "drugi rođendan", da "prvi", to jest pravi i jedini rođendan nije dovoljno dobar? Nije mi prihvatljivo izmišljanje tog drugog rođendana. Ostalo mi je OK.

nisam posvojitelje pa zanemarite moje pitanje ako ga smatrate glupim, ali što je loše u romantičarsko momentu kad dijete bira svoje roditelje?

zašto bi mu rekli "dala mi te institucija?" zašto ne bi bilo da ste izabrali jedni druge?

Niti ja nisam posvojitelj, ali se nadam postati. Koliko ja to shvaćam, budući da posvojeno dijete ima jako veliku stvar o svom porijeklu za prihvatiti i odraditi, i to će, kao i sve druge bitne stvari, odrađivati vjerojatno cijeli život, jako je bitno da mu roditelji ne govore neistine o tome jer će se kad-tad kasnije doći na detalje koji bi svakog živog čovjeka zanimali (kad dijete poraste, kad postane tinejdžer tj. punoljetan čovjek pa bude postavljao/la detaljnija pitanja o tome). Po meni je onda jako bitno da je ta priča konzistentna i da dijete uvijek dobiva jednu te istu (istinitu) verziju od svojih roditelja, da se tu ne stvaraju nekakve dodatne nesigurnosti oko cijele te priče svog dolaska kod svojih mame i tate.

Citiraj:

---

ninochka prvotno napisa

nisam posvojitelje pa zanemarite moje pitanje ako ga smatrate glupim, ali što je loše u romantičarsko momentu kad dijete bira svoje roditelje?

zašto bi mu rekli "dala mi te institucija?" zašto ne bi bilo da ste izabrali jedni druge?

---

Zato što to nije istina. Stvari se ne odvijaju i ne smiju se odvijati tako da se dijete bira. Posvojitelji ne biraju i ne smiju birati djecu, a djeca isto nikako ne mogu biti u poziciji da biraju. Kakve koristi od muljanja i zamagljivanja istine? Zašto bih svom djetetu pričala neku priču za koju ću mu kasnije morati reći da nije istinita?

Ninochka, možda ne znaš jer nisi u tome, ali niti roditelji, niti djeca ne biraju. U nekom broju slučajeva se niti ne vide prije.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Ninochka, možda ne znaš jer nisi u tome, ali niti roditelji, niti djeca ne biraju. U nekom broju slučajeva se niti ne vide prije.

---

Točno tako. Mi smo M. prvi puta vidjeli kad je posvojenje već bilo pravomoćno, odnosno onda kad smo išli svi zajedno kući. U domu nismo bili nijednom, pa ni taj put.

Hmmmmm .......

Nisam baš najsigurnija da je svaki romantičarski moment u priči o posvojenju suvišan. Niti da se svi stručnjaci slažu oko toga na koji se način djetetu treba kazati istina.

Ja nisam pohađala Školicu, ali sam konzultirala više stručnjaka. Štoviše, s jednim se kontinuirano savjetujem.

U domu u kojem je bio moj sin baš smo puno razgovarali na ovu temu. I ondje su nam naglasili kako djetetu kad počne postavljati pitanja baš treba kazati da je odabrano. Da smo željeli baš njega i da je to jedino gdje je dopušteno i poželjno modificirati istinu.

Također, rekli su nam da djetetu, ako ne želi prihvatiti istinu da je posvojeno, ne treba silom nametati tu informaciju. Bitno je da je čuje, da to bude izgovoreno i ostane negdje "u zraku", ali ako dijete inzistira da je istina drukčija ne treba ga žestoko razuvjeravati, nego prijeći preko toga do neke sljedeće prilike.

Slažem se da djetetu treba utisnuti dojam da je ono bilo željeno i da je upravo ono trebalo doći k nama. Mene M. često ispituje u tom smislu i ja mu odgovaram da nije slučajno da su upravo nas odabrali da budemo njegovi roditelji, da su nas izdvojili između ostalih kao najbolje roditelje za njega. Ja tako stvarno i mislim. U Centru koji nas je izabrao za njegove roditelje žena nam je rekla da već 20 godina radi taj posao i da uvijek ima osjećaj da je te ljude i to dijete spojilo nešto više od službenika koji tamo rade. Ali, ne mogu pričati ono što nije bilo - da smo ga odabrali u domu. Koliko sudim po njegovim pitanjima, upravo bi to za njega bilo šokantno, jer bi time bila otvorena mogućnost da smo izabrali i nekog drugog. U ovoj našoj, istinitoj varijanti, sviđa mu se to što je upravo tako bilo određeno. A u školici su nas izričitilo učili da je djetetu jako važno da su službene osobe odobrile posvojenje. M. je već u, recimo to tako, u drugom krugu razmišljanja o posvojenju, o svom biološkom porijeklu i o nama kao obitelji. Kad smo nedavno razgovarali o pitanjima koja njega muče, njemu su jako mnogo značili službeni dokumenti koje smo dobili o tome. Pristup jako ovisi o dobi djeteta - kad mi je postavio prvo pitanje o tome (Mama, tko je mene tebi dao?), a to je bilo kad je imao 2,5 godine, rekla sam mu da nas je nazvala jedna teta koja je znala da je on u domu za djecu i da čeka roditelje i rekla nam je: tu je vaše dijete, vaš M., brzo dođite po njega. Onda smo mi sjeli u auto i brzo, brzo otišli po njega. Tjednima smo glumili kako mi to brzo, brzo sjedamo u auto i idemo po njega. I tako dalje, pitanje po pitanje. Bilo mi je OK pojednostaviti cijelu priču dok je bio tako sasvim mali, no sada on ne bi bio zadovoljan ni sa čim osim potpunih odgovora. Slažem se da dijete ne treba žestoko razuvjeravati, ako ono samo ne može u određenom trenutku prihvatiti nešto od tih činjenica. Mislim da upravo dijete mora diktirati kada i kako će se pričati o tome. Važno je da roditelj govori istinu i da je uvijek spreman na komunikaciju o tome. Kao što je Lenina lijepo napisala, nije dovoljno nekoliko značajnih razgovora, nego to treba biti stalno otvorena tema.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Ninochka, možda ne znaš jer nisi u tome, ali niti roditelji, niti djeca ne biraju. U nekom broju slučajeva se niti ne vide prije.

---

JA to znam, a mora li dijete?

ne biraš ni rođeno, pa ću ja sinu ako me jednom pita kako je on došao baš meni reći da sam ga izabrala jer je najbolji i najljpši i .... bar dok je malen :heart:

ninohka, al samim tim odgovorom daješ dojam da ga voliš
zato što je najbolji i najljepši, a ne zato što je ON. što ako ga jednom budu vršnjaci zezali da je ružan (ili nešto sl)? što ako pomisli da ga onda ni ti više nećeš voljeti?

meni je moje dijete savršeno takvo kakvo je (sa svim vrlinama i manama). i od kad sam je prvi puta vidjela ne bi je mijenjala ni za koje drugo dijete u Domu, niti na čitavom svijetu..
al drago mi je da nisam morala uprijeti prstom u neko dijete i reći "hoću njega", ili obrnuto.. da mi se troje djece zakačilo za vrat (a u Domu je to skroz normalno..). kad smo mi posjećivali K, dječica bi kad bi MM prošao - muške ne vide često - vikala tata.. bilo nam je grozno, i najradije bi ih sve poveli doma. nekih scena se i sad jasno sjećam, i stravične su mi. niti jedno dijete ne bi to smjelo doživjeti.

Da, svakome od nas je naše dijete jedinstveno i ne možemo si zamisliti da bi na njegovom mjestu bilo drugo dijete (samo uz njega). M. i ja često o tome razgovaramo, a sjećam se da sam i ja sa svojom mamom razgovarala o tome "što bi bilo da si dobila neko drugo dijete". Ja svog M. uvjeravam u njegovu jedinstvenost u mojim očima, jer to i osjećam. Ali to je nešto sasvim drugo od priče o njegovom porijeklu, domu i dolasku u njegovu drugu obitelj. Tu njemu trebaju činjenice, a laži i fantazije bi ga vrijeđale. Ne znam, možda to ovisi i o djetetu, možda je s nekim drugim djetetom potrebno drugačije razgovarati. Vjerujem da to roditelji osjete i znaju.

Pokušat ću nagovoriti M. da mu pročitam tu slikovnicu, baš me zanima što će on reći.

Pročitala sam slikovnicu M. Odslušao je pažljivo, iako je on već prevelik za tu slikovnicu. Ja mu nisam davala nikakve komentare. Kad smo došli do mjesta o proslavi "drugog rođendana", on je rekao: "Pa ne može on imati drugi rođendan? Pa on se već prije rodio, zar oni to ne znaju? On je i prije postojao i rodila ga je jedna medvjedica." Poslije mi je rekao da je "knjiga puna grešaka", ali zapravo se radilo o sitnicama. Njegov jedini prigovor koji se odnosi na bit stvari je ovaj o drugom rođendanu.