Zasto vristi kad joj mama priblizi grudi?

Drage moje, molim vas za pomoc: ovih sam dana ( tjedana) svjedokom velike borbe moje susjede da svoju 1-mjesecnu kcer privoli na dojenje. Malena urla cim joj priblizi grudi ( pravilno joj stavlja dojku u usta). Nije stvar u praznim dojkama jer moja Lora redovito odlazi k V na desert i kaze da je mlijeko jako fino. Sto moze biti uzrokom takve reakcije bebe? Danas sam je opet i ja probala dojiti, ali ne prihvaca ni moje grudi. Imate li kakvih savjeta / ideja? Napominjem da malena zbog kukica nosi sinu.

moja prva curica je bila takva ... sjećam se da sam se preznojvala svaki puta kad bi ona okrenula glavu od mojega cecka kao da joj dajem ne znam što i udri u dreku, onda sam se ja dovijala kako da je nagovorim da primi, pa kad je primila nije iste sekunde procurilo, pa je onda opet pustila, bacakala se i vrištala, pa je onda počelo špricati na sve strane a ja sam pokušavala spojiti nju i cecek u tom špricanju, onda je sisala dok je curilo samo, čim bi prvi val prestao (trebalo je pričekati kratko da dođe drugo mlijeko), ona bi opet okrenula glavu i vriska ... i tako svih 9 mjeseci. Nekada je tako vrtila glavom lijevo desno, da u tom vrtenju nikako nije mogla pogoditi bradavicu, jednostavno nije stigla osjetiti da je to što je dotaknula upravo ono što traži. Kad smo joj počeli navečer dodavati flašicu, bez pardona je otkantala moje gnjavatorske cecke, imala sam osjećaj da je jedva dočekala i bila sam blago uvrijeđena.

Inače smo našli neke trikove kako smo se nosili s tim, npr. dok je bila poluumorna lakše se je smirila tih par sekundi dok nije otpustilo mlijeko, pa bi već do prve pauze zaspala (ne bi stigla doći u onu fazu da se okrene i bacaka), onda je ostatak mlijeka dočekala polako cicajuću u nekom polusnu. Znala sam ležati s njom i po 2 sata dok nije povukla svo mlijeko u tom polusnu. Dojenje na budno, dok je ona bila nabrijana 100 na sat je bilo skoro nemoguća misija. Problem je bio i kad je bila prejako umorna onda bi odmah zaspala. A morali smo dojiti i kad je bila gladna a nije bilo vrijeme za spavanje, ali to je bilo ovako kako sam gore opisala. Onda smo tempirali da uvijek podji budu pred spavanje.
MM mi je pružao veliku podršku u tome, cijalu nauku smo imali.
najgore je bilo kad smo bili kod rodbine, ona vrišti, svi okolo govore nemaš mlijeka dijete ti je gladno zato vrišti, onda mlijeko počne špricati na sve strane - tko nema mlijeka, ha :x,

Jesu li ovi problemi otpocetka?

Koliko beba ima popiskenih i poakaknih pelena u 24 sata?

Dobija li samo dojku ili jos nesto (voda, caj, adaptirano)? Koristi li dudu varalicu?

Je li bebi smeta sto mlijeko odmah ne curi? Da se ta mama proba malo izdojiti dok mlijeko krene, a onda ponuditi bebi?

Mozda mama ima prejaki refleks otpustanja mlijeka pa se beba zagrcava i smeta joj, pa ne zeli uopce dojiti?

Najbolje bi bilo da sama ta mama nazove SOS ili da se javi ovdje.

kod mene je bio sporiji refleks otpuštanja (i sad je), prvoj bebi je to očito jako smetalo, nije imala strpljenja čekati taj period ... druga beba uopće ne reagira na to, vuče smireno i strpljivo dok ne procuri.
Možda probati rješavati ovako kao što je Nataša rekla - s malo izdajanja na početku.

Hvala vam na savjetima, zovemo u ponedjeljak SOS telefon.

TinnaZ - što reći, nego svaka čast na ustrajnosti :love: devet duuuugih mjeseci s takvim reakcijama :shock:

SVAKA ČAST :klap:

e to nam je tada bilo jedino dijete, i MM mi je pružao ogromnu podršku, čak do toga da je i dolazio ranije sa posla, obavezno je on kuhao ručak, radio apsolutno sve popodne dok je bio doma, da bih ja malo došla k sebi od jutarnje smjene.
Sada s dugim djetetom nisam se mogla mjesecima načuditi kako to dojenje ustvari može biti lagano, već sam bila spremna na još jedno trnovito dojenje.
Ali naša curica više ne doji, no i dalje je takva, samo povezano na stvari kojima se sada bavi. U zadnje vrijeme sam počela kopati koliko takvo čudnovato ponašanje može ili ne može imati veze sa induciranim,ubrzavanim itd. porodom. Nekako sam stvorila vezu između ponašanja moje djece i načina na koji su rođena; nadam se da je to samo moja fikcija.

Vezano na ovu temu, sada znam da problem prihvaćanja dojke može biti povezan i sa davanjem flašice, a njoj su davali sigurno flašicu u rodilištu 8 dana. Bolje da tada nisam znala za tu vezu jer bih pošizila, ionako sam bila ogorčena na pristup i sve skupa sa poroda.

...mojima nisu davali flašicu u bolnici pa opet taj problem :(
Mali se zna često derat ko da mu nudim bodljikavu žicu da sisa a ne dojku :evil: i na kraju uzme i 3 Minute se "davi" brzo gutajući i onda se opet počne derati a to deranje znači " diži me brzo sa sise " i kad ga dignem izgleda kao sit i onda je sve ok :shock: . I kako čitam ovdje ( srećom pa slučajno naiđoh na ovaj forum Rode ) a čitam koji put i na njemačkim forumima ( neće svaki ni švabo lijepo dojit :lol: ) - da toga ima dosta kod malih sisavaca - zašto to rade ...?? Sam Bog dragi zna ... Tu treba samo imati slonove živce da se ustraje u dojenju. Ja svom znam katkad "podvalit" dojku sa šeširićom - onda ju prihvati, ali ja odma u toj sekundi izvadim šeširić i on sisa dalje sasvim normlano :shock: , ali to radim samo kad sam na rubu sloma živaca ( ne da mi se još navikne i na šeširić ) . Kod starije ćerke koja je to isto radila kao beba , u očajanju sam je " odbila " od danas-do sutra od sise i dala flašicu u nadi da će s tim problem biti riješen - šipak !¨Ona je mrzila i flašicu i tek su tad nastali pravi problemi - a ja dojit prestala - mlijeka više nema ,,, i tako se borili sa flašom čitavu godinu i duže , gledajući je kako povraća i gladuje :cry: ... otada mrzim i flašicu - ali eto dala bi je u slučaju da dijete ne umre od gladi - znači - drž se dojenja do iznemoglosti - dat sve od sebe - ne mora značit da će sa flašicom biti bolje ( moje iskustvo ) .

A ja mislila da sam jedina. Ma ja sam već diplomirala na svim tim tehnikama i načinima cicanja.
U početku je lijepo cicala, pa je došao tzv. štrajk, mislim da negdje u njenom 2-3 mjesecu koji još uvijek lagano traje. Svaki dan nešto novo moram smišljati da prihvati cicu jer me nakon par puta uvijek prokuži. Bože tako mala i tako pametna. Npr. danas vidim da je gladna, a k tome i umorna:
PLAN A: stavim ju na krevet, spuštam se i vadim NJU, tu strašnu CICU :heart: , i ona brzo okrene glavicu na drugu stranu, ja legnem kraj nje pogleda me i počne se plakati i vikati. Ok, nećeš tak.
PLAN B: ona cendra, dižem se iznad nje na koljena (četveronoške) i stavim joj cicu, nekad cica i smije mi se, ko da kuži da me zeza, a ja se pokušam lagano spustiti na bok, ma neee, :shock: ne dolazi u obzir, opet se plače i tak nekad znam četveronoške biti iznad nje i čekati da se napapa.
Ako plan B ne uspije idemo na
PLAN C: uzmem na ruke da ju na rukama podojim, ali u 80% slučajeva ne funkcionira
PLAN D: obučem se, stavim maramu, cipele i nju obučem i idemo van na zrak da se izgladni. Nakon tog silnog oblačenja i plača kod oblačenja izađemo van i vani smo 5 min. i udri u plač, i liže doslovce sve, moju bradu, lice zraak. Brzo, brzo trčimo unutra, skidaj sve to dolje i brzo cicica! :zaljubljen:
PLAN E: Da čekam dok je pred spavanje? Mojoj curici je dosta 2 ili tri puta na dan po pola sata spavanja, to je za nju gubljenje dragocjenog vremena. :mrgreen:
PLAN F: Na snazi je od danas. Umorna je jako bila i gladna, legla sam pored nje i samo stavila cicu nisam joj niti nudila niti ju pokušala k sebi okrenuti. Okrenula je glavicu od cice, a ja čekam i gledam TV, ona škica mene i škica cicu i eto okret prema cici i hop :shock: , ciicaaa! Mala mudrica. Ali bilo bi prelijepo da bi trajalo, pošto je to bio drugi podoj na toj cici brzo je bila gotova i ja skačem na drugu stranu, ali izgleda da nisam bila dovoljno brza, :) nije više htjela. I tada je išao plan D, ali čim sam ju stavila u skafander, već ga je lizala i spavala, brzo sam joj ponudila cicu i nastavila je sisati u spavajućem miru :saint: .

Eto tako Vam je kod nas, puni smo ideja, jer moje malo je zahtjevno. Mislim da ne moram niti pričati kakav je to težak osjećaj kad se dijete okrene od tebe i cice i neće ju, sva mi snaga u sekundi ode, to me toliko psihički iscrpi da je to neopisivo. A kad padne noć i pospremim ju na spavanje, traži cicu svaki sat dva, tada mi je tako lijepo dojiti da mi suze idu od tog osijećaja. :cry: Ali ne damo se!! Prošle smo težak početak, borile smo se sa mlijekom za opstanak, veliki štrajk je iza nas, a ovo je naša vesela svakodnevnica. A sad kad vidim da nismo jedine, nekak mi je ipak lakše.

Kao da sam sama pisala gornje postove. Moja Eva je vrištala kao da je netko kolje i okretala glavu od mene, tako da ju je nekad morao smirivati mm. Kad bi je on uljuljkao (tako da je već skoro spavala), prihvaćala je bez problema. U jednoj fazi, koja je trajala ako se dobro sjećam skoro mjesec dana, dojila je samo u snu, drugačije nije bilo šanse. Lovila sam je pri uspavljivanju i pri buđenju. Ako bih zakasnila, ništa od jela. :evil: Sva sreća da je bila spavalica, pa je i tako jela svakih 1,5 do 2 sata.
Kod nas je bio problem u prejakom refleksu otpuštanja mlijeka. Negdje sa 5 mjeseci problemi su nestali i tek nam je tad dojenje prestalo biti mučenje. Sad je cica njena najdraža :D .

kod mene je bio problem u sporom otpuštanju, evo baš sam neki dan pratila, treba cca 1min. da krene. Drugo dijete, srećom uopće ne ragira na to, vuče na prazno kako da ide najslađi med. Ali mi je problem kod njega što se on ne bi skinuo sa cica nikada, uopće ga ne dira kad prestane curiti, on vuče bez obaziranja. Kad skuži da nema više smisla da vuče na prazno, onda se digne (pod uvjetom da nije zaspao), ja počnem spuštati majicu, a on primi rukama ne spuštaj i baci se opet na mene. I tako po 3-4 puta. Ako ga uzmem na ruke, i pospremim se, onda jedno vrijeme protestira i vrtišti kako sam mu mogla uzeti njegovu cicu.

Citiraj:

---

vrtišti kako sam mu mogla uzeti njegovu cicu.

---

Joj jedva čekam taj dan, nadam se da će doći.

to je sin, a kćer je bila ona koja je okretala glavu

Nema veze, hoćeš reći da neće doći, vidiš ja se ipak nadam da ću i to doživjeti.