pred porod...trebam savjet!
trebam savjet vezano za moju situaciju...
Pred porod sam, jos 20 tak dana. Tesko mi je jer me razara osjecaj krivnje zbog tijeka dogadaja oko moje trudnoce...
Upoznala sam tatu djeteta pocetkom godine, naglo sam ga pustila u svoj zivot, poceli smo zivjeti , ali sam pocela primjecivati da je ososba koja se ne obazire na moje osjecaje vec vrlo manicno fura svoj film. Stvari su krenule nizbrdo kada je on otisao na veceru kod svojih rodaka, a na koju je meni bilo zabranjeno otici. On je to objasnio da je to zbog koristi. Onda je poceo mijenjati raspored mojih stvari po stanu bez da me pita, poceo je kontrolirati moj bankovni racun jer je imao neku racunicu.
Poceo je kontrolirati sto kupujem, pozivi mojih frendova je odbijao..odlazci na kavu ...
Osjecala sam da ne prihvaca mene vec da me zeli staviti pod svoju kontrolu na vrlo profinjeni nacin...slabilo mi je samopostovanje, nisam vise citala, osjecala sam se lose...
Onda sam zatrudnila i poceo me strahovito nervirati, nisam ga mogla vidjeti na oci dok mu nisam na jedan grubi nacin rekla da ode iz mog stana i da se preseli kod rodaka. Prestala sam ga voljeti.
On je rekao da je dijete moja odgovornost i da je bolje da abortiram. Htjela sam dijete i evo me pred porod.
No, on je poceo okolo mene prezentirati da sam ga iskoristila za dijetei trazio je novac od mene. Cak je na javnom mjestu bacio stol i casu na mene trudnu. Nije se izvinio.
Sada me progoni osjecaj krivnje i ostali osjecaji oko moje odluke da iznesem situaciju sama, sto sam lisila dijete oca...
On naravno nije nikada tijekom trudnoce nije pitao za dijete niti sto mi treba....vec prica da sam ga iskoristila....
Tesko mi je i trebam savjet :cry:
evo malo mene s iskustvom jednoroditeljske majke
Angie, samo da ti dam podršku, jer znam nije lako, ali postoji sunce iza oblaka, pogotovo ako mu dozvoliš da se pojavi... s navršenih 27 godina rodila sam predivno stvorenje, slično kao ti iz veze bez budućnosti, s puno moje ljubavi... sama na porodu, sama u životu (pardon uz moju majku) ali svejedno, sama...i tužna često, jer sam bila drugačija od ostalih trudnica... sinčić me je ispunio i usrećio (iako je bilo teško- 24 h biti roditelj, bez predaha)...i tako skoro 5 godina, dok jednom sasvim slučajno nisam upoznala divno biće koje me je (ne znam kako) zavoljelo iako nisam bila spremna voljeti... dala sam nam šansu, a kad sam shvatila da ga prihvaća i moj sin, bilo je lakše krenuti u novi život... sad imamo 6-mj. bebu koju svi obožavamo i priznajem sve je puno ljepše i lakše... nije sve došlo preko noći, ali danas sam sretna jer sam iskusila sve i znam da život može biti i drugačiji od onoga što svi uglavnom zamišljamo... ne želim da se pokolebaš kad ti bude teško... sigurno te negdje čeka nešto novo...pa iako sam već zaboravila kako izgleda biti samohrani roditelj (sad dijelimo obaveze roditeljstva) nikada ne zaboravljam taj period svoga života i na njega gledam s poštovanjem, ponosom i ljubavlju.... i zato sretno ti bilo! :D :D
Re: evo malo mene s iskustvom jednoroditeljske majke
Ta beba može biti tvoja sreća najveća, ona tebi i ti njoj...
Nemoj da išta upropasti vašu lijepu budućnost, zašto budućnost ne bi bila takva, lijepa i sretna?
Ma kaj će ti takav muž, kaj će djetetu takav tata? Bolje vam je bez njega :)
Re: pred porod...trebam savjet!
Citiraj:
angie prvotno napisa
Sada me progoni osjecaj krivnje i ostali osjecaji oko moje odluke da iznesem situaciju sama, sto sam lisila dijete oca...
Ovakvog oca si lišila svog djeteta,pa treba ti čestitati.Samo hrabro,glavu gore i bit će bolje. :*
Re: evo malo mene s iskustvom jednoroditeljske majke
... nije sve došlo preko noći, ali danas sam sretna jer sam iskusila sve i znam da život može biti i drugačiji od onoga što svi uglavnom zamišljamo... ne želim da se pokolebaš kad ti bude teško... sigurno te negdje čeka nešto novo...pa iako sam već zaboravila kako izgleda biti samohrani roditelj (sad dijelimo obaveze roditeljstva) nikada ne zaboravljam taj period svoga života i na njega gledam s poštovanjem, ponosom i ljubavlju.... i zato sretno ti bilo! :D :D[/quote]
skroz sam shvatila bit tvoje price jer, znam, da me ceka slicno iskustvo...donijela sam odluku iako sam mogla ici linijom manjeg otpora i prihvatiti da neko crpi moju i bebinu energiju...
teske su mi neke noci jer sam sama, znam da jos malo pa i nisam, ali suoucavam se sa skroz drugom realnoscu mog zivota.
Nekada se i krivim zasto sam morala bas tako pogrijesiti i imati bebu s nekim tko nije za mene...
Ali nadam se da cu imati snage iznijeti svu situaciju sama i da ce mi bog u tome pomoci...
Nadam se i da ce me netko zaista iskreno jednom i zavoljeti, a ne u meni gledati racunicu i misliti pri tom samo na sebe :heart: :heart:
Hvala :love:
Re: pred porod...trebam savjet!
Citiraj:
angie prvotno napisa
trebam savjet vezano za moju situaciju...
...Cak je na javnom mjestu bacio stol i casu na mene trudnu. Nije se izvinio.
...
Nemam komentara.
Samo hrabro i dalje, sve ce doci na svoje, a imas i Rode koje ce uvijek priskociti u pomoc savjetom i lijepom rijeci :heart:
david je ugledao ovaj svijet
David se rodio 14.12., deset dana prije termina, tri sata bolova na dripu i on je izasao, najsretnije sam bice na ovom svijetu i znam zasto sam se napatila toliko u trudnoci....zezam se i kazem frendovima da sam se zaljubila dozivotno :love:
dala sam priliku tati da ga vidi, ali je on nazvao to jutro i rekao da ne moze doci jer se napio loseg vina i da ga boli glava....pa ako ikako moze popodne...taj dan sam se naplakala zbog davida, bilo mi ga je jako zao jer se nije ni rodio , a ovo govno od osobe mu je vec zabilo strijelicu u srce
i tako sam napravila definitivan cut cut cut....prijavila sam dijete na svoj ime uz izjavu tko je tata i sada neka se on bakce s Centrom za socijalnu skrb. Nije mi potreban njegov novac jer imam ok posao i moci cu nekako izaci na kraj..a i Bog ce nam pomoc :heart:
I David sada lezi kraj mene i volim ga najvise na svijetu :love: :heart:
E, imam jedno pitanje! Htjela sam staviti sliku, ali je prevelikog formata, kako da je smanjim???
puse curama