vito ima 16 tjedana.
jučer smo prvi dan, nakon 11 tjedana dojenja uz izdajanje i nadohranu, isključivo dojili. :D
s vama bih željela podijeliti svoje oduševljenje, ali i čuđenje.
prvih pet tjedana mlijeka doslovno nije bilo, on bi bio i po deset sati na cici, od ljutnje i plača mi je napravio ragade... i ja sam krenula u nadohranu s tim da nisam odustajala od dojenja.
za svaki obrok dala bih mu cicu dok je ne bi počeo pljuvati i plakati, pa drugu cicu, pa izdojeno, i ako je ostao gladan - adaptirano. izdajala sam se nakon svakog obroka. to je trajalo satima, jer on nije želio satima nacicavati.
da ne dužim, tako je prošlo naših 11 tjedana i ja sam mislila da je to -to.
užasno mi je bilo žao što unatoč podršci okoline i super uvjetima ja jednostavno nemam dovoljno mlijeka. čitajući o tome kako - samo da se malo više potrudim i da znam kako - mlijeka bi bilo u izobilju, i kako je adaptirano mlijeko čak i u kombinaciji s dojenjem - zlo, bilo mi je grozno jer ja radim zlo svom djetetu.
tada sam otišla na rutinsku kontrolu kod ajurvedskog liječnika, prvu nakon poroda, dobila biljne preparate za uravnoteženje doša (tri su doše - principa - koji upravljaju cijelim organizmom) i već nakon dva-tri dana mlijeko je jenostavno poteklo. za dva dana riješili smo se adaptiranog mlijeka, a da ni sami ne znamo kako. prije toga pili smo ga 200 ml. dnevno.
sad mi ništa nije jasno.
jel zbilja svaka žena može dojiti ili postoje i neki poremećaji u organizmu zbog kojih nemamo dovoljno mlijeka, a ne manifestiraju se kao bolesti.
je li onda ipak kampanja - sve mi možemo dojiti ako se potrudimo i informiramo te ako nas okolina podrži, ipak nepravedna i neistinita?
ja znam da se kampanja temelji na podatcima szo, ali moja praksa sasvim je drugačija od te teorije.
koji su vaši komentari?
