Paula se u zadnjih mjesec dana strašno mijenja. Počela je raditi sve kontra, udara nas i vrlo je neposlušna.
Kakva je situacija kod vas i kako to rješavate?
Printable View
Paula se u zadnjih mjesec dana strašno mijenja. Počela je raditi sve kontra, udara nas i vrlo je neposlušna.
Kakva je situacija kod vas i kako to rješavate?
Nije ništa strašno, ali primjećujem promjene koje su više u smislu up&down...čas je nevjerojatno mazna, draga, nježna, izgovara nevjerojatne "ljubaznosti", surađuje 100%, a onda odjednom počne plakati i protestirati (ali bez suza, onako mjerka ispod oka našu reakciju) pokušavajući ostvariti nešto što se ne smije, a "neću" postaje omiljena riječ. Sve to pripisujem normalnom razvoju...to ionako najčešće radi kad je umorna ili kad je malo "zapostavimo" (previše radimo ili je predugo kod bake i sl.).
Da, i kod nas postoje takvi eocionalni rasponi i razdražlivost.
Najviše se bojim da joj takvo ponašanje ne postane "normalno". Trenutno joj se nemogu posvetiti maksimalno zbog bebe a niti ne želim imati dijete s kojim se sramim izaći među ljude (imamo takav slučaj s prijateljima).
ajme zar ima goreg od sindroma 1.5 godine?
paula svaka ti cast, sad znam koga cu pitat za savjete kad mi zaskripi
ivonna ja ti baš nemam neko iskustvo jer je Paula prilično mirno dijete koje se tek sad povampirilo :/
Trenutno je otkrila čari NE pa to obilato koristi u svom riječniu. Zasada je držimo na Djedu Božičnjaku ali Božić je blizu pa neznam što će biti kasnije
Ocigledno joj se nesto desava u zivotu, i treba se zapitati STO je uzrok tome. Djete svojim ponasanjem ukazuje na nesto, a na vama je da pokusate dokuciti o cemu se radi.Citiraj:
Paula prvotno napisa
Djeca prkose kad im je narusen integritet (verbalno ili fizicki) ili kad im je oduzeta njihova odgovornost (roditelj radi ono sto bi dijete trebalo samo - npr. obuci se, oprati zube, jesti itd. itd.itd). Razmisli o ovome, vrlo vjerojatno radite nesto sto djetetu ne odgovara. Ili se ponasate isto kao sto ste se ponasali prije npr. godinu dana, a ona raste i treba vise prostora a vi joj ga ne dajete.
Za ove "djecje faze", kaze Jesper vrlo mudro - nemaju djeca faze, nego roditelji ;) Roditelji su obicno ti koji kaskaju i cesto se teze prilagodjavaju na djetetovo odrastanje, pa tako i na drugacije djetetove potrebe (roditelji imaju tendenciju raditi onak kak su do sada radili, a da ni ne skuze da to vise ne fukncionira). I onda se desi to da dijete protestira, da je neposlusno itd.
Razmisli malo sto bi mogao biti slucaj kod vas.
Kad razmislim, definitivno si upravu. Glede samostalnosti - ona se sama ne želi oblačiti, veseli ju da je ja oblačim i u tome uživa jer su nam to trenutci maženja. Nažalost, Filip je strašno zahtjevan pa sam ju zapostavila. Ona se želi stalno igrati ali ja nažalost nemogu maloga nikome ostaviti jer svima urla i to po 2h :/
Može li to biti uzrok i kako da joj pomognem?
onda je to vjerojatno uzrok buntovnistva i kod mene :(
andrea pocne siziti i bacati stvari po kuci i plakati kad ja meri kupam, presvlacim, a pogotovo kad ju dojim. I nikakva objasnjenja to je tvoja seka, mama vas obadvije voli, ona je tako mala i gladna..nista ne pomaze :(
Paula uopće ne pokazuje znakove ljubomore. Dok braco cika uopće ne obraća pažnju - svaka igra započinje kao i prije i kao da se povampiri kad joj postane dosadno. Juri kao muha bez glave, jučer je čak nogama nabijala po kanti od smeća. Do sada nikada nije bila agresivna.
Braci se i dalje smije i nježno ga pomazi po glavi ali se max 10sec zadrži kod njega i onda odjuri dalje.
kak to mislis da se pred prijateljima (ili bilo kim drugim) SRAMIS vlastitog djeteta?Citiraj:
Paula prvotno napisa
imala sam ko klinka oko sebe par klinaca ciji su starci non stop korigirali njihovo ponasanje jer da sta ce susjedi reci. klinci bas nisu imali veselo djetinjstvo
"takvo" ponasanje je standard za taj uzrast pogotovo kad su zapostavljeni pa privvlace paznju jer roditelji u pravilu ignoriraju klince dok su dobri a reagiraju tek kad klinci pocnu stvarat gluposti pa klinci takvo ponasanje povezuju sa dobijanjem roditeljske paznje a cak i negativna paznja je bolja od nikakve
kod vas je jos dodatni shock rodjenje drugog djeteta
mislim da vi doma trebate preispitati vase ponasanje
Naravno da se mogu sramiti vlastitog djetete. Nije li roditeljima na sramotu ako su im djeca nemoguća? Ja se ne želim crveniti pred drugima jer upravo ono što kažeš - neodgojenost je rezultat nerada s djecom.
S druge strane, znam da se mora izigrati i nastojim je ne sputavati (tipa nemoj ovo i ono, izbjegavam govoriti nemoj vikati braco spava, kad nešto razbije ili se zaigra pa ne ode na tutu kažemo - nema veze ...)
Paula nije odgojno zapuštena jer s njom puno rade mm i moji roditelji. Čak je po govoru, crtanju i mnogim drugim pokazateljima napredna za dob. Problem je što se ja ne mogu baviti a ona najviše želi mene.
Nastojimo ju neignoirati, odnosno ignoiram ponašanja za koja smatram da je najbolje ne reagirati (npr. psovke)
I iz vrtća je pokupim odmah poslije spavanja a dovodim je izmđu 9 i 10h - tako da je što više samnom i bracom :/