iskustva...

evo novi topic zanimljive tematike:

idem na tjedne sastanke majki i ono sto vecinu mladih majki muci je prilagodavanje zivotu s djetetom, odgovornosti i obvezama koje nosi. zanima me kako je kod vas to islo, mozda najvise sa prvim djetetom?

ja osobno sam sa prvim djetetom to razrijesila sama sa sobom. rodila sam vrlo mlada i u to doba nisam imala apsolutno nikakve pomoci, zivjela sam (kao i sad, uostalom) daleko od roditelja, a muz je radio dugo i naporno da bi mogli zivjeti kako smo tada vec zivjeli u USA.

kad se mala rodila moj se zivot doslovce OKRENUO. no znajuci da nece zauvijek biti tako mala i bespomocna fokusirala sam se na prebrodivanje prvih mjeseci, plus sto sam krenula dva put mjesecno na te sastanke majki (koje i dan danas, 9 godina kasnije pohadjam i SUPER su mi), a najvise od svega mi je pomogao strog raspored koji sam nametnula i sebi i maloj, iz jednostavnog razloga da prezivim taj period! znam da zvuci dramaticno, ali I BILO JE. dvije godine kasnije sam ponovno zatrudnila te se jos jednom moj svijet okrenuo naglavacke... ali hvala dragom Bogu, uz iste metode i puno samokontrole, sve se poslozilo na svoje mjesto. ovaj put nije ni bilo krize u pravom smislu rijeci, samo trenutni sok koji sam prevladala sto sam samoj sebi postavila ciljeve i prioritete. iduce je dijete doslo vrlo neplanirano, ali sada gledajuci, bez ikakve dvojbe to je bilo pravo vrijeme za jednog malog plavog djecaka da dode na ovaj svijet :P :heart:

i na kraju, jos jedna bebica koja ce uvijek biti moja maza, a cije rodenje je bio cisto malo cudo :oops: ... no tu sam se vec osjecala kao totalno ispraksana mama, pa cak ne mogu ni govoriti o nekom velikom prijelazu.

moj muz sad radi manje, ali sam i dalje ja ta koja nosi kucu na svojim ramenima, so to speak. djeca su divna, ali bez discipline nista ;) ... raspored sam doslovce stavila na zid, svatko zna kad/sto/kako se radi, a ja prva pazim da se svega drzim kako bi se uvijek mogli osloniti na mene. trenutacno radim part time, ali sam uz njih velik dio vremena. volimo se i guramo dalje...

a sada, vase price :)!!!

Disciplina, rasporedi, metode, organitzacija, zna se što tko/kako/kada radi, o čemu ti pričaš? Tako je moj život izgledao prije djece. Sve sam planirala i organizirala i mjesecima unaprijed. Kad je došla prva beba, utonuli smo u kaos. S bebom se malo toga moglo planirati, a još manje planova održati.
Život mi se popravio kad sam se naučila opustiti, prihvatiti nered i kaos. Ništa ne planiram pretjerano unaprijed jer se većinom izjalovi.

Kod mene kao i kod brigite. Najveci nered u zivot mi unesu planovi. Ok mi je kad imam onako neki okvirni plan za dan. Puno ocekivanja sam morala spustiti na minimum i jednostavno se drzati onoga: go with the flow....Onoga cega se pokusavam drzati su obroci u cca isto vrijeme, isto tako odlazak na spavanje.
Hana_Sara, ovo o cemu ti govoris meni se desilo tek s drugim djetetom. S jednim djetetom sam mogla puno toga drzati pod kontrolom, planirati itd. Tek s drugim mi se sve naopako okrenulo i jos uvijek ucim kako se ne nervirati zbog gluposti, kako odustati od stvari koje mi se momentalno cine jako vazne, a ustvari nisu, kako se opustiti, jednostavno se izvaliti na pod i slagati kockice bez osjecaja da bi mogla "nesto pametnije raditi" itd.

KOd mene, ili je uvijek vladalo labavo stanje, ili ja nis ne kuzim, ali ja i s trecim evo cekam taj kaos, nered i raspad sustava. Pa sam se odlucila i na cetvrto.... :mrgreen:

Meni ti rasporedi i planovi ne znace bas puno. Jedina stvar koju "planiram" su rucak izmedju 2 i 4 i vecernji odlazak na spavanje izmedju 7 i 8. Ostalo su sve slobodne aktivnosti. 8)

Citiraj:

---

Hana_Sara prvotno napisa

raspored sam doslovce stavila na zid, svatko zna kad/sto/kako se radi, a ja prva pazim da se svega drzim kako bi se uvijek mogli osloniti na mene.

a sada, vase price :)!!!

---

Ovo nije ništa čudno,
već sam čula kako mame s troje i četvero klinaca bolje funkcioniraju kad isplaniraju dan.
Svima je lakše kad imamo neku rutinu, a i klinci su kao u vrtiću, funkcioniraju u grupi, rade sve skupa; mislim na sad ručamo, sad se igramo, sad idemo van...

Nas je još malo, tek jedno a drugo na putu, i moram priznati da je i meni lakše kad isplaniram dan...

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Kod mene kao i kod brigite. Najveci nered u zivot mi unesu planovi. Ok mi je kad imam onako neki okvirni plan za dan. Puno ocekivanja sam morala spustiti na minimum i jednostavno se drzati onoga: go with the flow....Onoga cega se pokusavam drzati su obroci u cca isto vrijeme, isto tako odlazak na spavanje.
Hana_Sara, ovo o cemu ti govoris meni se desilo tek s drugim djetetom. S jednim djetetom sam mogla puno toga drzati pod kontrolom, planirati itd. Tek s drugim mi se sve naopako okrenulo i jos uvijek ucim kako se ne nervirati zbog gluposti, kako odustati od stvari koje mi se momentalno cine jako vazne, a ustvari nisu, kako se opustiti, jednostavno se izvaliti na pod i slagati kockice bez osjecaja da bi mogla "nesto pametnije raditi" itd.

---

i kod mene je kao kod Brigit i Zorane :mrgreen: Sa Samijem se sve okrenulo naglavacke, s tim da je on sa nekih 10 mjeseci postao prezahtjevno dijete.
na prvo dijete sam bila spremna, ali za drugo jos ne... Hvala Bogu pa ih imam i iako mi je uzasno tesko sve se nadam da ce s vremenom biti malo lakse (barem dok Sami podje spavat cijelu noc)

p.s meni Forum Roda dodje kao skup majki koje Hana spominje :mrgreen:

Meni bas kao terapija dodju one teme tipa: djeca ustala u cetiri, kakao se rasuo po pola dnevne sobe, jaja lete iza sporeta itd. :mrgreen:

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

KOd mene, ili je uvijek vladalo labavo stanje, ili ja nis ne kuzim, ali ja i s trecim evo cekam taj kaos, nered i raspad sustava. Pa sam se odlucila i na cetvrto.... :mrgreen:

Meni ti rasporedi i planovi ne znace bas puno. Jedina stvar koju "planiram" su rucak izmedju 2 i 4 i vecernji odlazak na spavanje izmedju 7 i 8. Ostalo su sve slobodne aktivnosti. 8)

---

Ni kod mene nema raspada sustava, a bome nema ni "reda, rada i discipline". Jedino je ručak, kupanje i spavanje otprilike u isto vrijeme. A za buđenje im ne treba nikakva raspored (čak ni poznavanje ure :lol: ) - naime u pol 7 smo svi budni i spremni za novi krasan dan.

Mene bi dnevne rutine i planovi otjerali u očaj. Hanin način mi se čini malo gestapovski. :?

Pa sto ovo ne ovisi o osobnom karakteru roditelja i dinamici cijele obitelji? Nekim ljudima odgovara i za njih je savrsen strogi raspored i bez njega imaju osjecaj da se sve raspada, neki pak osjecaju da mogu zivjeti jedino tako da se puste vjetru na volju, a ostali su tu negdje izmedu.

I sad moze netko tko voli slobodno s vjetrom ici pricat nekom drugom kak je to puno bolje, al ak je taj drugi netko tko bez rasporeda tesko funkcionira, te rijeci mu nece bit od nikakve koristi. I obrnuto.

Ono kaj je najvaznije je da se covjek sam nade u ovom spektrumu gdje je kolko tolko zadovoljan i sretan.

Iskustvo o tome kako si pronasao svoje mjesto u tom spektrumu, ili dokle si dosao u potrazi, to je meni puno zanimljivije za cuti.

Citiraj:

---

Ancica prvotno napisa

Pa sto ovo ne ovisi o osobnom karakteru roditelja i dinamici cijele obitelji? Nekim ljudima odgovara i za njih je savrsen strogi raspored i bez njega imaju osjecaj da se sve raspada, neki pak osjecaju da mogu zivjeti jedino tako da se puste vjetru na volju, a ostali su tu negdje izmedu.

---

Ovdje se slažem s Ančicom.

Ja se također trudim biti organizirana koliko god je to moguće više, jer tako lakše funkcioniram. Kada u svom životnom ili radnom prostoru imam unaprijed utvrđen kakav-takav raspored, tada nema mjesta glavobolji jer je red i u glavi.
Počevši od nabavki i pripremi namirnica za kuhanje, (bar za prva tri dana u tjednu) preko obroka u određeno vrijeme do čišćenja stana određenog dana u tjednu.
Ja imam svoje rutine i sretna sam s njima, a isto tako si dozvolim i odstupanja, ovisno o tome kako diše ostatak obitelji.
Pobornik sam reda i rada, pogotovo u brojčano većim obiteljima, što ne znači da takve obitelji žive u nekoj vojničkoj stegi ili da se ne znaju besposleno izležavati dok bi imali što "pametnijeg" za raditi.
Po meni je samo važno svakodnevno pronaći vrijeme koje članovi obitelji posvećuju jedni drugima.

zanimljiva stajalista cure. 8)

a da, poslid ocito nisi razumjela sto mislim pod redom, radom i disciplinom (koji su meni btw pozitivne konotacije). ma kakav gestapo :lol: ... nama je to vise nacin da se stvari zaista obave na vrijeme, da ne kasnimo svako jutro u skole i vrtice, da se sa svakim djetetom stigne pozabaviti a k tome da i kuca bude u redu.

moram priznati da je istina da to ponekad lici na vrticki pristup, ali - pali :D

Kod mene je totalni kaos. Ustajem u šest, a liježem u ponoć. Piramida nespeglanog veša, razbacane stvari, ormari kao poslje tornada, a nema mi draže kad u Nedjelju poslje ručka sa :mrgreen: zatvornim vrata kuhnje sa neopranim suđem i tanjurima na stolu i svi zajedno zapičimo na Sljeme.
p.s. mislila sam prije da će mi nered pobjeći ako ga ne riješim na vrijeme, ali vjerujte nije nikamo otišao.

Isto i kod mene. Nekad mi je bilo nezamislivo ostaviti prepun stol svega, ne skloniti od ručka, ne obaviti dnevno, tjedno, mjesečno pospremanje. Kad je stigao P. najprije sam se nesvjesno mučila s kaosom jer nisam stizala sve što sam naumila, odnosno većinu toga.
Kad je propuzao i prohodao, počeo kopati po oramarima i ladicama, raskapati igračke, mislila sam da ću sić s uma. Kad bi zaspao, mene je čekalo veliko pospremanje.
Sad, nakon 19 mjeseci naučila sam ignorirati nered, što ne znači da živimo u neredu, ali ipak ne histeriziram nad svakim predmetom koji nije na svom mjestu. Pospremim kad stignem i skrušeno se divim svojoj mami, i svim drugim roditeljima koji su prije trideset godina bez ovovjekih novotarija i pomagala u kućanstvu i šire, uspijevali izići na kraj s dvoje i više djece.

Ja volim da se sve stigne i obavi na vrijeme.Uživam u organizaciji i ispunjavanju dnevnih obaveza tako da sve štima.Djeca su odgovorna i drago mi je da ih tako mogu odgajati.Djeca vole imati male dužnosti,recimo;maknit tanjure poslje ručka,a drugo oćisti stol,treće oćisti pod.Osjećaju se korisni i to jako pozitivno utječe na njih.Mislim gdje je neki red da se tu mogu postići dobri rezultati ,općenito mislim.Kod kuće sam s djecom tako da sam maksimalno posvećena njima,sve je pod kontrolom i to me raduje.Sa jednim djetetom nije tako bilo,ali sad kad ih je četvero jednostavno morali smo tako da bi sve funkciniralo.Troje ih ide u školu i odlićni su učenici što je mamin ponos i plaća za sav trud. :D


Ljubica 31.03.1997 :heart: :saint:
Filip 10.08.1998 :heart: :saint:
Sandra 10.09.1999 :heart: :saint:
Romea 13.03.2003 :heart: :saint:

Citiraj:

---

ljubica krizanovic prvotno napisa

Ja volim da se sve stigne i obavi na vrijeme.Uživam u organizaciji i ispunjavanju dnevnih obaveza tako da sve štima.Djeca su odgovorna i drago mi je da ih tako mogu odgajati.Djeca vole imati male dužnosti,recimo;maknit tanjure poslje ručka,a drugo oćisti stol,treće oćisti pod.Osjećaju se korisni i to jako pozitivno utječe na njih.Mislim gdje je neki red da se tu mogu postići dobri rezultati ,općenito mislim.Kod kuće sam s djecom tako da sam maksimalno posvećena njima,sve je pod kontrolom i to me raduje.Sa jednim djetetom nije tako bilo,ali sad kad ih je četvero jednostavno morali smo tako da bi sve funkciniralo.Troje ih ide u školu i odlićni su učenici što je mamin ponos i plaća za sav trud. :D


Ljubica 31.03.1997 :heart: :saint:
Filip 10.08.1998 :heart: :saint:
Sandra 10.09.1999 :heart: :saint:
Romea 13.03.2003 :heart: :saint:

---

awwww Ljubice :heart: ... potpuno te shvacam! i ja imam cetiri andjela i divno nam je, ali i organizirano :lol:

Ove godine sam upisala i fakultet,kršćanska pedagogija.Vanredni sam student ali mislim da upornošću i dobrom voljom čovjek može puno postići.Djeca su sretna što i mama ide u "školu",tako da sam sretna što sam pozitivan primjer svojoj djećici.Ma sve se može kad je red u kući,postaviš si ciljeve i samo se čudiš koliko imaš snage i volje da postigneš ono najbolje za svoju obitelj.Čak smo razmišljali da idemo na peto djete,ah obožavam bebe,taj miris,male rućice,nožice,prstići...
Sve treba radit sa srcem,živit život sa punim plućima. :tele:
Pozdrav svim mamama!

LJUBI 97
FILI 98
SANDRI 99
MEA 03

I kod mene je sve sjajno i bajno kad sam doma vikendom ili kako sada čak četri dana za blagdane, ali drugačije je kad odem ujutro na posao u sedam, a vratim se u četri. Tada neznam kaj bi prvo počela raditi, a da sve stignem od kuhanja za slijedeći dan do vremena samo za klince, za domaće zadaće, za muža, za moj aerobic, a sad kad krenemo na neke aktivnosti za klince..bit će veselo.
Puno snage i vremena oduzima mi radno mjesto i teško je uskladiti to dvoje, a da bi sve savršeno funkcioniralo.
I moji klinci su spremni pomagati i postavljati stol i pospremiti svoju sobu ali one dane kad sam ja doma cijeli dan i kad rasporedimo obaveze kroz dan i tada su smireni i sretni i zadovoljni, ali preko tjedna ima dosta nervoze, jer oni me jedva dočekaju da dođem doma, a ja moram u kuhinju, a oni moraju čekati svoj red. Tako da tu dolazi do tih faza kad jednostavno ostavljam sav taj "nered" i odem s njima van ili se jednostavno igramo u sobi.

Citiraj:

---

rinama prvotno napisa

Tako da tu dolazi do tih faza kad jednostavno ostavljam sav taj "nered" i odem s njima van ili se jednostavno igramo u sobi.

---

I dobro da si tako posložila prioritete :) .
U svakom slučaju, sve ćeš ti to odraditi, ali dok su ti još mali sve drugo može čekati. Kad im prestaneš biti centar svijeta imat ćeš puuno vremena za kuhinju, a to će vrijeme doći brže nego što misliš.

Ma nisam ja nesretna radi tog, nazovima ga "nered" u životu, nego samo mislim kako je ponekad vrlo teško biti mama i supruga i zaposlenik i da stvarno bez tog rasporeda kojeg se već spominjalo nebi život nikako funkcionirao. Zato mene puno iznenađuje kako postoje žene iz mog obiteljskog kruga koje su iz dana u dan nezadovoljne i koliko snage troše na živciranje zato što npr.nisu stigle pousisati kuću.
To je po meni bedasto.
Treba uživati u životu.

Citiraj:

---

rinama prvotno napisa

Ma nisam ja nesretna radi tog, nazovima ga "nered" u životu, nego samo mislim kako je ponekad vrlo teško biti mama i supruga i zaposlenik i da stvarno bez tog rasporeda kojeg se već spominjalo nebi život nikako funkcionirao. Zato mene puno iznenađuje kako postoje žene iz mog obiteljskog kruga koje su iz dana u dan nezadovoljne i koliko snage troše na živciranje zato što npr.nisu stigle pousisati kuću.
To je po meni bedasto.
Treba uživati u životu.

---

to je istina, ali moje je iskustvo takoder da se sve stigne kad se dan rasporedi... ja doduse ne radim toliko sati na dan kao ti, ali uz njih cetvero svaki sat van kuce mi je dvostruko dug.... no htjela sam zapravo reci: nije u redu sto je uvijek zeni tesko.rijetko kad cujem muskarce da im je tesko biti tata i suprug i radni covjek... trebalo bi to nekako bolje rasporediti, kaj ne?

kod mene doma se o ovom dosta razgovaralo i srecom pa mi je muz postavio prioritete ispravno :). on sad provodi vise vremena s ovm vecima i imamo jednu vecer na tjedan kad vecih dvoje pod obavezno odvede van na neke aktivnosti (moze to biti samo sladoled, a moze i kazalisna predstava), a ja se dotle posvetim mladima. i jos takvih malih stvari koje puno znace smo slozili da nam bude lakse :)...

Moj muž isto jako puno pomaže,vodi djecu zaista svuda,a djeca naj više vole da ih tata lovi po sobi.Da muž ne surađuje i ne pomaže u odgoju i brizi za djecu ne bi bilo dobro ni skladno.To mi je jako važno i mislim da nije takav da bi se ja jako trudila da postane isto tako odgovoran i brižan otac.Grozno mi je kad se žena sama muči a još i radi eee takog bi ja mužića brzo osvjestila. :mrgreen: Sebičnost je neprijatelj braka,važno je da se obostrano maksimalno trudimo i tada mora sve štimat. :love:
Pozdrav svima :*

Citiraj:

---

Hana_Sara prvotno napisa

ali moje je iskustvo takoder da se sve stigne kad se dan rasporedi...
i jos takvih malih stvari koje puno znace smo slozili da nam bude lakse :)...

---

Slažem se, ali tu sam primjetila da sam isključivo ja hebena stranka, a to mi se sve manje sviđa.
Ne mogu reći da mi muž ništ' ne pomogne, ali ne onoliko koliko ja mislim da bi trebao. Ili meni možda smeta puno stvari pa da ih ne gledam - lijepo ih napravim - u svoje slobodno vrijeme.
I onda sam isfrustrirana jer u zadnji tren prije posla čupam obrve, jer bih radije legla u krevet nego otišla s mužem u kino, jer u jutro prije posla spremam iza sebe i djece da me, kad se vratim, ne dočeka nered... šišaš nered, ali ja ga ne mogu ignorirati i pored najbolje volje :( .
Zato znam, sve se može organizirati, ali kako po koga...

Nismo svi te sreće pa da možemo reći kako muževi skoro pa ravnopravno sudjeluju u obvezama u domu i kući. Moj se baš i ne dići nekom voljom za uskočiti ako ga ne zamolim. Odgajan je 25 godina u jednom ritmu gdje nikad nije morao ništa raditi jer je tu bila njegova mama koja je vješto ispunjavalja sve njegove želje i prohtjeve. Teško je sad klesati čovjeka u tridesetim godina nebi li dobili sliku kakvu mi želimo, tako da uspjehom smatram to što je stvarno ok čovjek u kompletu pamu ne zamjeram puno što recimo nezna skuhati ručak ili oprati suđe.
Ali mi je ovo i dobra škola jer i ja sada imam dva sina i sigurno ću u vidu imati i paziti kako ih odgajam. Sad imaju 4 i 7 godina i oni već sada znaju da se poslovi obavljaju zajedno, tako da sam danas bila ugodno iznenađena kad sam se vratila s aerobica, a njih dvoje su pobrali veš sa sušilice i spremili ga kraj daske za peglanje, eto, sami se sjetili.

mi zasad imamo kakav takav raspored: dizanje oko 8 -9, higijena, doručak, spremanje kreveta i ostataka nereda od prethodnog dana, igranje doma ili gledanje crtića, po ljetu šetnja i nabavka za ručak, kuhanje, mali jede i ide ponovno spavati oko 1 -2. Za to vrijeme muž i ja jedemo kad on dođe s posla, kućni poslovi, čitanje...dok se dijete ne probudi. onda opet igra s malim, šetnja, posjet baki ili prijateljicama/igra u parku....kupanje, večera i spavanje oko 9. tako svaki dan

Čovjek se ući dok je živ,tako da se i tridesetogodišnjaci mogu naučiti bit onakvi kakva je potreba u obitelji.Kako mi žene uvjek se moramo i možemo prilagoditi i od nemogućeg napravimo moguće.A oni jadni kao nemogu jer su tako odgajani.Ma i moj je bio mamin sin kojem je mama služila i jadna žena robovala svima u kući.Ali od početka sam ja to tesala,jer rodi se prvo,drugo,treće...eee pa nije ni žena od čelika.Trebalo mi je puno UPORNOSTI,STRPLJENJA,VOLJE DA PROMJENIM SITUACIJU i tako deset godina ja nisam odustajala a sada je pažljiv,zainteresiran,ma baš onakav kakav treba biti.Sretna sam što nisam odustala kad je bilo naj teže :love2: Baš lijepo što vaši dečki pomažu,ja imam jednog sina i jako je pažljiv prema meni učit ću ga da pomaže svojoj ženi.Upornost,puno razgovora,dobra volja ,stpljivost tad se može puno toga promjeniti.Puno pozdrava od jedne koja ostvari sve što zamisli 8)

Lijepo je to, kako sam već rekla, ali kad nejde, onda nejde i to je tako i ti ili se možeš radi toga pojesti od muke ili se možeš s tim pomiriti i kompenzirati takvu situaciju sa nekim njegovim vrlinama.
Uostalom, da imaš muža koji ti nije od velike pomoći sigurno nebi rodila četvero djece, jel tako?
Tvoja je sreća što si ti uspjela u preodgoju, a ko zna možda i ja s vremenom to isto postignem.

Zar je poanta u preodgajanju?
Za koga smo se onda udavale: za nekoga koga smo u startu htjele promijeniti :/

Ma ja mislim da nije u tome poanta u globalu, već možda samo malo prilagoditi. Tim izrazom, istina, malo preopširnim, mislili smo kao načinom kako ukljućiti i muževe u obaveze oko doma.

Niti sam išla za tim da preodgajam muža, niti sam ga preodgojila.
U obveze oko kuće i djeteta uključio se sam..od sebe. Pomogne kad treba i odmogne.
I nisam ga trebala tuči.... :mrgreen: a niti on mene.... :roll:

Nema tu nikakve tučnjave,sve polako i strpljivo,nikad se nebi pomirila sa nećim što me ugrožava ili čini nesretnom.Upravo zato što se dao mjenjati,popravljati,prilagođavati rodila sam četvero djece.Moli me da idemo na peto jer kaže da će sve pomagati,ajoj kako slatko kad mjenja pelene,kad kupa djecu,kad usisava,kad meni skuha čaj......I sve to meni moja borba dala :lol: :lol: :lol: :lol: Ali stvarno ljepo kad od početka muž pomaže i ne treba ga "preodgajati".Nemojte me pogrešno shvatiti ali stvarno ima žena koje nose sav teret odgoja i kuće pa su frustrirane.To se može promjeniti jer znam iz svog iskustva.Ali ima muževa da jednostavno nemožeš ništa učiniti jer neće i gotovo. :evil:
Ma nisam ja ratoborna samo znam šta mogu promjeniti i to se mjenja za dobrobit cjele obitelji. :heart: :heart: :heart: :heart: :heart: :heart:
Puno pozdrava svima :*

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

Zar je poanta u preodgajanju?
Za koga smo se onda udavale: za nekoga koga smo u startu htjele promijeniti :/

---

ja mislim da svaka osoba u koju smo se u zivotu zaljubili ima puuuno toga u sebi sto se nama i ne svida. i mi takoder nosimo puno toga sto se toj osobi ne svida. ali udajemo se za cijeli taj paket. a onda, ako stvarno zelimo da bracni sklad potraje, svaki radi neke kompromise, svaki se malo zrtvuje i trudi se ne pokazivati one stvari koje njegovu drugu polovicu iritiraju do boli. to nije uopce lako, ali je u velikim obiteljima izrazito vazno.

tako je.
ali, čovjek se "treba" mijenjati ako on to sam želi/odluči/shvati da mora... a ne da ga netko drugi mijenja i kroji prema svome "aršinu".

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

tako je.
ali, čovjek se "treba" mijenjati ako on to sam želi/odluči/shvati da mora... a ne da ga netko drugi mijenja i kroji prema svome "aršinu".

---

tako je :)

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

tako je.
ali, čovjek se "treba" mijenjati ako on to sam želi/odluči/shvati da mora... a ne da ga netko drugi mijenja i kroji prema svome "aršinu".

---

To sam u startu i rekla,
čovjeka se ogaja od rođenja i sve ono što upije od najranijeg djetinjstva i način na koji nas roditelji odgajaju tokom svih tih godina, ispoljava se u odrasloj dobi kad vidimo produkt koji je ili nije spreman prihvatitit trenutnu situaciju i prilagoditi se po potrebi.

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

tako je.
ali, čovjek se "treba" mijenjati ako on to sam želi/odluči/shvati da mora... a ne da ga netko drugi mijenja i kroji prema svome "aršinu".

---

pa da, to bi bilo idealno u svakom slucaju. no svi znamo da nije bas uvijek tako :mrgreen: ... i dok nam je svima manje vise simpaticno da zene mijenjaju muskarce, kad muskarac to cini zeni onda obicno povezujemo isto sa psihickim zlostavljanjem. ali iskreno, vidim obje strane na ovu temu. jasno mi je zasto je ljubica malo forsirala ono sto joj je bilo vazno da suprug preuzme (cak i ako on sam nije bio tako odgajan), a jasno mi je i zasto apricot smatra da to nije bas ok, mijenjati covjeka koji bi trebao biti vec sam po sebi kompletna licnost. eh, sad ti budi pametan :/

Kod nas u kuci nema bas nikakvog reda - spava se dok se god moze, i kako tko moze, napravi se ono sto se mora po kuci, nitko nikoga ne gnjavi i svi sretni i zadovoljni.
Sve se okrece oko H i njoj je sve podredjeno. Ostalo mi uopce nije vazno. Ako ne stignem danas u ducan, jedemo kruh od jucer. Ako nesto ne speglam, obuce se nesto drugo. Po kuci pospremamo kako stignemo - ako ja uspavljujem H, MM ce objesiti ves ili pospremiti kuhinju. Sve na kraju se nekako napravi, nije mi bitno da se stigne sada ili danas. Mislim da u zivotu ima jako malo stvari koje su stvarno vazne, hitne ili neodgodive da bi se morala ravnati prema nekom rasporedu.
MM je divan, sve mi pomogne po kuci, posvecen je H gotovo kao i ja - vise radi od mene pa je manje doma, ali dok je doma ravnopravni smo u svemu: u brizi za dijete i kucanskim poslovima. Nije tako odgajan, njegova mama naravno nije trazila od njega da doma radi ista, ali nasa veza je od samog pocetka ravnopravna. Nikada nisam ni pomislila da bi bilo drugacije - vjerojatno onda ne bi uopce funkcionirali. Dakle, nisam ga ja mijenjala, ali shvatio je da su u nasoj vezi drugacije postavljene stvari. I sam se promijenio, odnosno razvio - kao i ja. Mi smo rano prohodali, ja 16, on 20 i tada sigurno jos nismo bili formirane osobe. Dobro je da smo se formirali zajedno, mislim da zato tako super funkcioniramo.

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

Zar je poanta u preodgajanju?
Za koga smo se onda udavale: za nekoga koga smo u startu htjele promijeniti :/

---

kaj sa nama koje se nismo udavale, jel smijemo mi preodgajat partnere 8)

ja sam se u tom preodgajanju najela takvih bljuvotina dok se mats vjezbao kuhati da nemam pojma kaj je bilo pametnije. nije da sam ja trazila da kuha nego njega opsjeda ideja da su muski rodjeni kuhari

najbolje je kad ocisti kuhinju, popali svijece, sipa si casu vina i pusti muziku (jer kao treba atmosfera za kuhanje) pa onda otvori ono knorr gotovo jelo pomjesa zacine sa vodom i to je njegovo kuhanje. da ne velim da je da bi narezao 3 mlada luka koji idu u jelo kao jedino povrce koje mora narezuckat morao kupiti profesionalne nozeve jer kak ce covjek kuhati bez neophodnih pomagala

mogu li primjetiti da sto vise djece - vise se cijeni organizacija :mrgreen: ?

Citiraj:

---

Hana_Sara prvotno napisa

mogu li primjetiti da sto vise djece - vise se cijeni organizacija :mrgreen: ?

---

Naravno, sve ostalo vjerujem da bi dovelo do rasula.
Ja i kod svoje, brojčano manje obitelji, volim organizirati/isplanirati/razmisliti o tome što bi i kako mogli i trebali. Jednostavno tako funkcioniram kao osoba. I tako za obitelj imam više vremena.

Mnogi muški trebaju verbalni poticaj za pomaganje. Ono, znate, "Pa što mi nisi rekla, otkud da ja znam što hoćeš" - ona priča o Marsu i Veneri...