Tužna sam do neba- gotovo je ...
...moj sin je odlučio od prekjučer da neće više ni blizu sise ... svi pokušaji su bili uzaludni ... pisala sam i email na la leche liga , dobila odgovor i savjete sve slijedila - ništa... pustila ga satima da "gladuje" misleći : ma uzet ćeš kad izgladneš... gladovao je ... završili kod doktora koji je rekao mada pun razumijevanja : ne možete ga više pustit da gladuje - opsanost od dehidracije prijeti u roku od par sati - dajte mu flašicu i nadajte se da će je uzet ... ja izdojim , i uzeo ! Sad se izdajam i dobija moje mlijeko na (kršitelj koda)-flašu , drugu i ne zna uzet , ponaša se kao na sisi još uvijek . Probala mu opet nudit - ma ni blizu neće - odma u jauk . A sve je počelo tim cirkusom , okretanjem glave , pa sisanjem, pa okretanjem , pa trza nogama , pa dreka , pa opet prihvati i eto na kraju odlučio da neće više . Što se dogodilo ???? Pa od samog početka nam je super krenulo i išlo super 5 tjedana dok se nije počeo izvijat na sisi . Eto borili smo se tako 3 tjedna i nažalost nismo uspjeli . Tek mu je 2 mjeseca ! Navečer odplačem svoje - jer fali mi ta blizina i osjećaj kod dojenja - nije isto flašu dati i dojit . Moj muž galami kad vidi da plačem pa me još gore ubije u pojam. Mlijeka ima - izdojim po 120 ml od jednom svaka 3 - 4 sata a on popije i tak samo 70- 80 ml , ali se češće javi ( ostalo mu ritam od dojenja ) :cry: ... Sad ću dobit depresije ... jel povratka više nema ????