Čitajući Vaša iskustva sa poroda poželjela sam podijeliti svoje iskustvo.
30. kolovoz, termin za porod, ja i mm na SD na kontroli. Otvorena 2-3 prsta (od početka kolovoza) Dok. je provjerio plodnu vodu koja je bila mliječna. Pitao me gdje živim, ja kažem u Dubravi a on će valjda ćete stići... Ja presretna, cijelu trudnoću se molim da prođe sve brzo. Zadnja tri tjedna trudnoće sam se osjećala kao da ću svaki dan roditi. Taj dan poslije podne otišli smo kod moje mame na pitu bučnicu (inače sam strogo vodila računa da budem sita - ne daj Bože da idem gladna rodit - kako ću izdržat :lol: )
21 sat, ja i mm gledamo onu emisiju Bar na novoj tv. Počelo me boljeti onako kao menstrualni bolovi samo jači. Nije bilo nikakvih pravila, boli pa prestane, nisam mogla uhvatiti ono na 5 min. Ja se pitam jel to to ( a znam da je). Zovem mamu i pitam da l da idem odmah, ona kaže pričekaj malo pa odi. Otišla sam se istuširati, napravila si frizuru, sredila se i kažem mm idemo, valjda je vrijeme :lol: dobro, tad je već malo jače bolilo. Usput sretnemo njegovu sestričnu i kažemo idemo u bolnicu valjda su trudovi :lol:
Na SD oko 22,30. Da, to su trudovi, uskoro ću rodit svoju curicu :D , otvorena 5 prstiju.
Sestra (kojoj ne znam ime a voljela bih da znam) me klistirala i to dvaput :oops: Ja naime nisam znala da se treba uzet ta "stolica" odmah, nego da će nužde biti u više navrata a kad ono...Ali ok, nije mi to bilo strašno. Zatim me i obrijala. Ja sam mislila da nas obriju ful, a next dan kad sam vidjela svoje dlake :shock: :D . Kao da sam se ja sama sređivala.
Zatim sam davala dok. Goudi podatke i tada je bio vrlo zločest jer me skoro nije htio primit, da kako ja iz Dubrave došla na SD, da je kod njih gužva i bla bla...a ja lijepo kažem da kako da ja sad odem u Petrovu nakon što sam kod njih obavljala preglede. Na porodu mi je bio super.
Neko vrijeme sam hopsala u onoj prostoriji gdje je wc, dopisivala se sa svojima i mm. Oko pola 1 dođe sestra i kaže sad idete u boks i biti će sve gotovo za dva sata :D Javljam svojima. Na žalost nisu mi pustili muža jer sam par dana ranije završila na zaraznoj :cry: a stvarno smo se jako pripremali, čak smo ponijeli i kameru.
I tako dođoh ja u boks, prikopčala me sestra na ctg a ja opet trebala na wc, pitam ja da idem il da tu, ona kaže odite al kad se vratite samo možete rodit ovdje .
Ja sam htjela epiduralnu i bila sam na razgovoru kod anesteziologa koji mi je lijepo rekao da nemaju dovoljno i da ću ju dobiti samo ako bude prijekopotrebno - dobro, i to je bilo olakšanje ako mu je za vjerovat. Ali ja sam svejedno navaljivala a dok. kaže vidjet ćemo... Nismo vidjeli. Dobila sam odmah nekakav koktel protiv bolova i sestra me je pitala hoću malo dripa ja sam rekla ne, hvala. Čula sam da trudovi od dripa rasturaju pa nisam htjela riskirati. I tako ja rađam, ljudi moji kad sam uhvatila disanje to me je spasilo, poslije više nisam ni glasa pustila. Dok. Gouda me je došao pogledati tu i tamo i čak me je i za ruku držao kad sam ga ja zamolila :) Par puta sam ih molila da mi dovedu muža ali nisu htjeli :evil: Bolovi su bili jaki ali sam ih uspjela kontrolirati disanjem. Zboravih spomenuti da su mi prokinuli vodenjak negdje na sredini poroda. To me nije boljelo.
Konačno otvorena 10 cm i idemo konačno po sunčicu. U pomoć je došao i dr. Zudenigo (koji me ujutro primio na kontrolu) i on mi je nalijegao na trbuh. Ni to me nije boljelo, čak bih rekla da mi je bilo olakšanje. Između trudova su me zezali i pitali kako mi se sviđa na SD i hoću li im opet doći :P Izgon je kratko trajao i nije me strašno boljelo, rezali su me ali ni to me nije strašno boljelo :? Rez nije bio velik, ne znam koliko šavova ali nije velik. I konačno, u tri sata ujutro na treću godišnjicu braka rodila se sunčica :love: Spremačica je gledala sa strane i rekla kako je lijepa, to mi se baš urezalo u pamćenje, to sam joj i rekla kad je sutradan došla u sobu u posjet nekoj svojoj poznanici.
Sunčicu :heart: su odmah uzeli, ja sam ju gledala kako ju sestra kupa, mjeri... Apgar 10/9. Onda ju je zamotala i stavila na mene otprilike 5 minuta.
...Sunčica me pogledala svojim lijepim okicama i počela plakati... Nikada to neću zaboraviti... I tata ju je odmah vidio na hodniku...
Ja sam nakon toga drhtala jedno dobra 2 sata. Znam kad me doktor šivao da sam se pitala kako će on to uspjet, valjda ne bu na krivo
:lol:
Moram reći da kad sam rodila nisam plakala. Bila sam nekako sva izvan sebe da je to završilo i da sam uspjela. I bila sam neizmjerno ponosna i sretna.
Oko 6 ujutro su me stavili na hodnik. I tako sam na hodniku provela do 14 sati dok nisam došla u sobu. Ali nije me bilo briga, bila sam toliko sretna da im ne bi zamjerila niti da su me na cestu izbacili :P
Moj porod je bio lak onoliko koliko to porod može biti. Mislila sam da je bio i lijep dok nisam došla na Rode i vidjela koliko sam zapravo propustila što mnoge stvari nisam znala i danas mi je zbog toga baš stvarno žao. A kad se sjetim da mi nije bio mm :cry:
Ovima na SD ništa ne zamjeram, bili su ok, ali samo to, ok. Sestre nisu bile ni ljubazne ni ne ljubazne, onako, bezizražajne.
I moram reći da mi je sretna okolnost tada bila što je bio mir, nije bilo gužve i to mi je bilo super. Ujutro su počele dolaziti trudnice sve jedna za drugom...
A moja sunčica, sunce moga života...Potekla je ljubav... Do danas nisam uzela zraka od ljubavi koja se rodila u meni, a mislim da nikada ni neću. :love:
