Bas sam sretan!

Jucer navecer sam bio na jednom predavanju za roditelje sa temom disciplina. Predavacica je bila gospodja koja radi k25 godina kao socijalni psiholog u jednoj ZG-skoli, slusaci su bili roditelji djece uzrasta od 4 pa do 14 godina, a tema je bila kako (p)odrzati disciplinu djece na temelju postavki bliskim onima koje podrzava J. Juul - dakle, ne metodama nagrada i kazni vec osobnim autoritetom, djecjim povjerenjim i slicnim.

Predavanje je bilo uglavnom zanimljivo - nije da sam cuo nesto osobito novi, ali i poznatu materiju je dobro cuti jos koji put prepricanu drugim rijecima i sa novim primjerima, a pogotovo iz usta osobe koja radi svoj posao vec 25 godina i usto ima iskustvo podizanja vlastite djece.

Ono sto me je najvise zacudilo su bile reakcije roditelja koji vecim dijelom nisu shvatili poruke predavanja i nekako su ostali u vakuumu ocekujuci nekakve gotovo servirane recepte, a dobili su koncept, dobro objasnjen, no njima ocito ne bas blizak i razumljiv. No, u redu, za takvu promjenu taktike treba dosta vremena i to mi je razumljivo ... a ono sto me je ipak najvise zacudilo su problemi koji muce te roditelje:
- 5-godisnjak sam pali TV i roditelji ga ne mogu kontrolirati u gledanju programa
- 8-godisnjak koji satima i satima igra igrive na play stationu
- 4-godisnjak kojeg mama hrani dok gleda TV
itd itd itd
I roditelji onda size, skacu djeci po glavi, oni pruzaju otpor, vode se beskonacne svadje, komunikacija roditelj-dijete se vodi samo predbacivanjima, kaznama i lazima ...
... i nakon svega toga sam uvidio kako su nasi kucni problemi tako mali i neznatni i kako u stvari MZ i ja uspjesno odgajamo djecu. Znam da je neku djecu teze odgajati, a neku lakse, no nasi sigurno nisu medju onima najlaksima ... a ipak uspiejvamo. I ta mi je jucerasnja vecernja spoznaja dala jedan poseban osjecaj podstreka i srece s kojim sam se mogao mirne duse zabaviti jos frtalj sata s Vedranom prije spavanja umjesto da ga odmah tjeram u krevet i sa njih oboje sam se jutros malo provaljao po krevetu umjesto da ih odmah ganjam na oblacenje ... u stvari, tek ovako nekim uvidom u druge probleme i situacije uvidja se kako je neki put bolje brinuti manje i ne upotrebljavati silu te djeci dati odrijesene ruke. Jer u psoljedna 2 mjeseca nismo ni jednom primjenili neku kaznu (a zaprijetili mozda samo 2-3 puta), isto tako nije bilo ni nekakvih nagrada (osim pohvala i podstreka), en ogranicavamo posebno ni vrijeme na kompjuteru, ni gledanje DVD-ova niti nadgledamo na sto trosi svoj dzeparac ... a opet ej situacija puno puno bolja nego prije tri mjeseca.

Jest, danas ujutro smo se i ljutili na Vedrana kad nije htio popiti lijek i kad je gnjavio Zrinku dok ej cicala, no ... bilo pa proslo, nismo se puno navlacili zbog toga nit smo se zbog toga posvadili nego smo rijesili problem i isli dalje bez zlovolje u nama.
I zbog toga sam danas bas sretan i to sam zelio podijeliti sa vama. :D

Nadam se da i vi koji put bacite pogled na vas odnos sa djecom i vidite i njegove dobre strane, a ne samo probleme i nezadodoljstva. :)

:)

Tatek, bas mi je drago zbog vas. :) Iako, sada kad citam tvoje postove otprije, vezano za Vedrana, kao da citam o nasoj sadasnjoj situaciji. :/

Tatek, drago mi je. Ako se sjećaš, ja sam ti dala savjet da malo popustiš u strogoći i drago mi je da to daje rezultate. Djeca nam rastu i treba im davati sve više prostora za samostalno odlučivanje i odabire. Granice da, ali ne preuske. Ja sam isto olabavila prema M. i stvarno uživam koliko je sladak i kako se lijepo ponaša (dobro, ne baš 100%, ali 80%).

Tatek jako mi je drago zbog vas :D Totalno kuzim o cemu pricas.


Zorana sto se kod vas desava?

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Tatek, bas mi je drago zbog vas. :) Iako, sada kad citam tvoje postove otprije, vezano za Vedrana, kao da citam o nasoj sadasnjoj situaciji. :/

---

Proci ce.

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Tatek, bas mi je drago zbog vas. :) Iako, sada kad citam tvoje postove otprije, vezano za Vedrana, kao da citam o nasoj sadasnjoj situaciji. :/

---

Proci ce.

---

Definitivno ce proci, u to nema sumnje. Samo je pitanje sto se desava i kolike ce posljedice ostaviti (i da li ce ostaviti, ovisno koliko je bitan uzrok tog svega). Nesto se sigurno desava, i nesto sigurno ne stima u odnosima i stvarima kako su postavljene ako su svi nezadovoljni i frustrirani.

Tatek potpuno te razumijem, i drago mi je da si sretan...........

Kod nas još uvijek na neki način djeluju kazne i pohvale, nažalost, ali još nismo došli na vaš nivo ;) Ne, ne tučemo ih i ne šaljemo u kut, kazne su u vidu npr. zabrane gledanje nečega ili slanje određene igračke "na odmor"
Ali primjećujem pomake u komunikaciji između nas roditelja i djece. Pristupamo im kao prema izgrađenim osobama i neponovljivim jedinkama, sa njihovim različitim karakterima, zanimanjima i ponašanjima.

Bravo za vas :D

tatek, ni kod mene djeca visu nisu onoliko ljubomorna. ni blizu :D
sve se cesce zajedno igraju. A primijetila sam da nisu ni nemirni kao druga djeca. A jedno vrijeme sam mislila da su moji najgori. :mrgreen:

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Tatek, bas mi je drago zbog vas. :) Iako, sada kad citam tvoje postove otprije, vezano za Vedrana, kao da citam o nasoj sadasnjoj situaciji. :/

---

Zorana, ako zelis napisi malo opsirnije sto se to desava, bilo na forum bilo meni na PP. Otkako smo mi promijenili plocu primjecujem da i kod drugih opazam slicne pojave kao nase, mozda ti ili aj ili netko drugi moze dati neki upotrebljiv hint, prijedlog ... meni je bila vrlo korisna ona rasprava koja se vodila oko Vedrana prije 2-3 mjeseca, to je u stvari bila prekretnica.

Ako i ne, predlazem da malo popricate kod kuce, pogledate ti i TM problem sa svih strana, malo pitate i ... hm, uopce ne znam koliko djece i koliko stare imate :oops: ... i djecja strana nekad zna svojim odgovorima dati vrijedne informacije. A najcesce se radi o tome da se djeca osjecaju na neki nacin zanemarena, ili od jednog roditelja ili od baka/djedova/teta u vrticu ili im neke situacije ne odgovaraju i tome slicno.

Vjerujem da je i kod vas to samo jedna faza i da cete brzo skuziti o cemu se radi i okrenuti stvar na bolje.

[quote="tatek"]

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

hm, uopce ne znam koliko djece i koliko stare imate :oops: ...

---

Piše ti u sigu Zoraninom :P

[quote="Maja"]

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

hm, uopce ne znam koliko djece i koliko stare imate :oops: ...

---

Piše ti u sigu Zoraninom :P

---

Ah, Zorana, koja blamaza ... :oops: :oops: :oops:

Jedina mi isprika moze biti to sto se sig ne vidi kad se pise poruka ... :roll:

tatek želim ti kroz život još bezbroj takvih dana :love:

Pa desava se to da nikako ne izlazim na "zelenu granu" sa starijim djetetom.
Kad se mladja kcer rodila, ona je zauzela vecinu mog vremena, starija je izgubila svoju dotadasnju poziciju. To je valjda mjesecima trajalo, a da ja to nisam uopce kuzila. Na svaki bebin kme sam skakala, starija je uvijek mogla i morala cekati.
U medjuvremenu je krenula u vrtic. Pa s jednim vrticem nije islo, mijenjali smo ga za drugi. U tom vremenu ja sam nekako postajala sve nervoznija, jako cesto mi se desavalo da galamim bez ikakvog razloga. Sto god beba uradi bilo je super, sto god Zorka uradi bilo je popraceno mrkim pogledom i povisenim tonom......I to se tako vuklo do dana danasnjeg.....I sto sada imam? E pa imam starije dijete koje je vjecno cangrizavo, stalno place, nervozna je, kad nesto ne uspije uraditi place po sat vremena u komadu....pokupila je dernjavu od mene pa se i ona dere na nas doma. Zanovijeta oko cega god moze......A ja nemam pojma kako da se sada nosim s tim.
Nekad imam dojam da ona svaki dan pravi iste scene kako bi mi svakodnevno dala sansu da odreagiram kako treba i napokon da krenemo u nekom starom dobrom pravcu. A ja svaku priliku propustim....Eto to mi je sada u glavi.

Naš mali mishek je sad krenuo u život, puza sve u šesnaest i prohodava. A sve je tako šareno, svjetleće, sve to treba omirisat, opipat, okusit, dodirnut.. Pokušavam ga što manje sputavat u njegovom upoznavanju okoline. Ali ponekad je tako teeeško. Uhvatim se da cijeli dan samo ponavljam, ne to, ne ovo, pazi!, nemoj, stani... Uz more objašnjenja, i uvijek se nadam da me bar malo kuži. I onda stanem, zagrlim ga, sama sebi sam dosadna, mogu mislit kako je tek njemu. U potpunosti sam prihvatila odgoj bez "po prstićima i po guzi". Ali sada sam svjesna da se nisam dovoljno raspitala kako se treba postaviti prema djetetu, da se sve ne svede na zanovijetanje. Namjeravam to istražiti, a vama u metropoli zavidim što imate mogućnosti saznati o odgojnim mjerama od stručnih ljudi.
I na kraju kakav nam god dan bio, da li sam ja puno ili malo "zanovijetala", a Š. bio više ili manje nestašan, najljepši osjećaj na svijetu mi je kada se umiri na mojim prsima i mirno utone u san. Onda ga obasipam pusama i laku noć :D

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Pa desava se to da nikako ne izlazim na "zelenu granu" sa starijim djetetom.
Kad se mladja kcer rodila, ona je zauzela vecinu mog vremena, starija je izgubila svoju dotadasnju poziciju. To je valjda mjesecima trajalo, a da ja to nisam uopce kuzila. Na svaki bebin kme sam skakala, starija je uvijek mogla i morala cekati.
U medjuvremenu je krenula u vrtic. Pa s jednim vrticem nije islo, mijenjali smo ga za drugi. U tom vremenu ja sam nekako postajala sve nervoznija, jako cesto mi se desavalo da galamim bez ikakvog razloga. Sto god beba uradi bilo je super, sto god Zorka uradi bilo je popraceno mrkim pogledom i povisenim tonom......I to se tako vuklo do dana danasnjeg.....I sto sada imam? E pa imam starije dijete koje je vjecno cangrizavo, stalno place, nervozna je, kad nesto ne uspije uraditi place po sat vremena u komadu....pokupila je dernjavu od mene pa se i ona dere na nas doma. Zanovijeta oko cega god moze......A ja nemam pojma kako da se sada nosim s tim.
Nekad imam dojam da ona svaki dan pravi iste scene kako bi mi svakodnevno dala sansu da odreagiram kako treba i napokon da krenemo u nekom starom dobrom pravcu. A ja svaku priliku propustim....Eto to mi je sada u glavi.

---

Mislim da si an dobrom putu, shvatila si sto se to ponavlja iz dana u dan i sad samo treba izaci iz zacaranog kruga i ustrajati u tome.
Mislim da je ta prica o zavisti/ljubomori stara koliko su stara braca i sestre ... mladji samim time sto je tako mali i bespomocan dobije puno roditeljske ljubavi i paznje, stariji se osjeti napusteno i pocne praviti scene da privuce paznju, roditelji reagiraju ljutito, dijete jos prkosnije i eto ti kruga bez izlaza.
Mislim da vam je situacija vrlo slicna nasoj kakva je bila.

Ako ti mogu dati savjet: pokusaj biti blaga sa Zorkom, stedi ljute rijeci, a nalazi blage, ako napravi nesto sto nije OK, reci to normalnim tonom, ne povisenim, daj muzu da se on zabavi malom, a ti provedi neko vrijeme samo sa Zorkom ... tocno to smo mi radili i donijelo je plodove.
I da, pokusajte rjesavati probleme bez kazni i nagrada - opomena da, ali ne kazna. Isto tako, OK je nagraditi se necim, ali bez onog "ako ti x tad evo nagrade y" ili slicnog. I mi se nekad nagradimo, ali to ne zovemo tako: "bas smo se lijepo danas zabavili, ajmo na sladoled" kao sto ne nazivamo akznom situaciej tipa "gle, ako se ne spremis malo brze vjerojatno necemo stici na predstavu ili skoknuti do trgovine po cokoladicu".

Inace, danas ujutro smo imali doma show, MZ ide na razgovor za posao, mora biti tamo u 08:15, a klinci piju lijekove i nece ih popiti, rade scenu .. uf, bas smo bili ljuti, bilo je i povisenih tonova, no nismo ispali iz kontrole i rekli nesto sto bi pozalili tako da kad su napokon popili taj nesretni lijek vrlo brzo smo opet bili u kolotecini, nije bilo onog sugavog osjecaja krivnje (roditeljske) odnosno prkosa (djecjeg) koji truje kucnu atmosferu. To dozivljavam kao jos jednu veliku prednost nove situacije u nasoj kuci.

Tatek, baš mi je drago ovo čitati.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Tatek, baš mi je drago ovo čitati.

---

Mani jos draze tako zivjeti. Poznajem onaj osjecaj krivnje/ljutnje kad bih izrekao nesto sto u stvari nisam zelio (preveliak kazna, prijetnja, teska rijec),a i onaj osjecaj prkosa koji je stizao sa djecje strane.

Sad kad je neka krizna situacija kazem jasno i glasno kakvo ej pravilo odnosno sto ocekujem da se treba napraviti i sto ce se desiti ako se to ne napravi. Ako se ne napravi onda kazem nesto tipa "Ja sam tvoj tata i moja je duznost i odgovornost brinuti se za tebe i u ovoj situaciji zelim da napravis to-i-to". U 90% slucajeva se i napravi sto treba, jer vidi da mislim ozbiljno i da ga ne zaje*** nekim svojim hirom. Ako ne napravi, stize posljedica - ako se niej obukao na vrijeme, oblaci se pred kucom, ako ne pospremi tanjur u sudoper nakon vecere, slijedece jutro ce dobiti dorucak u prljavom tanjuru, ako ne pospremi igracke koje je razbacao, nece se moci igrati s njima slijedecih x dana.
IMa situacija koje se ne mogu tako rjesavati - recimo pijenje lijeka ili ako razbaca Zrinkine igracke, no tad vec nadjemo neki drugi nacin da to rjesimo ... nije uvijek lako, ali zlata vrijedi taj dobar osjecaj kasnije, bez gorcine u grlu i srcu.