Što kada neće zaista ništa jesti??

OK, imam problem. Roko ima 14 mjeseci i ne postoji hrana koju on želi jesti. Bilo da se radi o voću, povrću, mlijeku, mliječnim kašicama, slatkom, slanom... apsolutno ne postoji ništa što on želi jesti.
Jelo se svodi na to da proba prvu žličicu (nekada sam, a u zadnje vrijeme na silu), pojede 2-3 i to je to.
Znam da radim pogrešno, ali on doslovno jede na silu jer ne postoji drugi način da išta pojede.
Primjetila sam da ga je potrebno jako animirati kako bi uopće otvorio usta. Dok mu je nešto što dobije u ruke interesantno (a to je par sekundi), dotle otvara usta, i onda opet ništa.
U početku se to dešavalo samo kada bi jeo povrće i/ili meso, sada to radi kod svakog obroka.
I,da, jede full mixanu hranu jer ukoliko mu dođe i najmanji komadić hrane sve ispovraća. Tek je zadnjih 15-ak dana počeo jesti napolitanku jer mu se topi u ustima i to je jedino od hrane što hoće prinjet ustima. Svaki pokušaj davanja komada mrkve, sira ili bilo čega drugoga završava time da hranu baci na pod i ne želi ni probati staviti u usta (dok sve ostalo što nije hrana ide odmah u usta).

Ima li itko bilo kakav pametan savjet što napraviti?? Ne namjeravam ga šopati jer vjerujem da će mu se zamjeriti, ali opet mi ga je full žao jer znam da mora nešto jesti. Makar imam osjećaj kada mu ne bi dala 5 dana jesti, da se uopće ne bi bunio. Ne znam od čega to djete živi :/

Ajme, Annie, vidim da dijelimo sličan problem, ja sam u zadnje vrijeme na rubu snage, i više ne znam što da radim. Nažalost, ne znam kakav bih ti savjet dala, jer kod nas nikakvi savjeti ne pale.
M. je totalno nezainteresiran za hranu, i stvarno ne znam od čega on živi, vjerojatno od jogurta i voća, jedine hrane koju stavi u sebe, i da ne zaboravim mamino mlijeko. Svi pokušaji aninimiranja, isto kao i kod vas, pale par sekundi, uzme jednu žlicu i to drži u ustima 5,10 minuta. Ništa novoga neće da proba, sve mu je bljak i koliko god se ja trudim oko hrane i kuhanja, rezultata nema.
Što da ti kažem, tužna sam zbog toga :( , i meni bi trebao neki dobar i pametan savjet, ali sumnjam da bi nam išta pomoglo, dok on sam ne odluci da želi jesti.

Pustite ih da budu gladni. Jedan dan. Pa što?
Dajte im da piju da ne dehidriraju i kad ogladne sami će tražiti.

Možda imaju sasvim drugačiji bioritam od vas roditelja.

Znam da je to moja mam napravila sa sestrom i upalilo je. Poslije toga nije odbijala hranu. No važno je da ju se nije nudilo.

Osim toga vjerujem da je to prilično frustrirajuće, pa kad klincima daješ jesti a oni odbijaju, njih onda još više na to tjera energija koju odašiljemo dok smo ljuti. Oni misle: Radije neću jesti nego uz ovakav pritisak.

Ma sve to stoji, LeaB, ali to kod nas traje od početka dohrane, znači punih 19 mjeseci, i čovjek u takvoj situaciji stvarno postaje očajan.
Ja pokušavam ostati pribrana što duže i svjesna sam lošeg utjecaja moje nervoze i negativne energije na njega, ali kad znaš da cijeli dan nije ništa stavio u usta osim jednog jogurta, kako možeš reći "Ma jest će kad bude gladan". Nije to tako jednostavno, uvijek misliš je li gladan, je li to dovoljno za njegov rast i razvoj... Možda se ja previše opterećujem time , ali takva sam...

Citiraj:

---

Rhea prvotno napisa

kako možeš reći "Ma jest će kad bude gladan". Nije to tako jednostavno, uvijek misliš je li gladan, je li to dovoljno za njegov rast i razvoj... Možda se ja previše opterećujem time , ali takva sam...

---

Koliko sam shvatila on ionako ne želi jesti. Pa zato ti je to prigoda da iskušaš njegovu glad. I ne može mu ništa biti od jednog dana. To je sigurno.
A brineš se ionako. Znam sa je to koma. I ne znam mamu koja se ne bi brinula. :taps:

I mi smo imali sličnu situaciju. L je jako malo jela, cica je je bila zakon.
Pokušavali smo svašta, rezultati su bili slabi. Stalno sam se pitala da li činim dovoljno. Naravno bilo je trenutaka kad bi izgubila živce.
No na sreću ipak smo uspjeli da ne napravimo kontraefekt, pa sada imam curku koja voli i jede raznoliku hranu.
Znam cure da je teško, ali izdržite u tome da hranjenje ne postane prisila.
Meni je u tome pomagalo i to, što mi je mama rekla da ja kao mala nisam gotovo nista jela. Pa sam si mislila ajde moja L barem voli cicu, a ja ni to nisam imala.

Kod nas je situacija takva da bi on non-stop pio čaj,ali da bi jeo nema šanse

A koliko su vam djeca visoka, teška? U granicama normale? Jesu li zdravi?

Citiraj:

---

larmama prvotno napisa

Meni je u tome pomagalo i to, što mi je mama rekla da ja kao mala nisam gotovo nista jela. Pa sam si mislila ajde moja L barem voli cicu, a ja ni to nisam imala.

---

I mene to tješi :)

M. je visok i težak u granicama normale(na težini bi trebalo malo poraditi), i hvala Bogu, zdrav je. Znam da je to najbitnije i da ne treba brinuti ako je sve ok, ali ipak...

Jooj Annie, mogu misliti kak ti je..a i ostalim curama. Ja sam bila na rubu kad je an bio bolestan pa par dana ništa nije htio ni okusiti!
Samo sam htjelareći da su mi starci pričali kako moj brat s jedno 2 godine nije htio ništa staviti u usta tri dana, onda su ga vodili doktoru i on im je rekao "Kad ogladni, jest će"..i tako je i bilo!
Znam da nije neka utjeha ali oni očito nisu baš toliko gladni kad ne žele ništa staviti u usta.
A Rhea, tvoj mali barem ima tvoje mlijeko!
Niš' držim vam fige!!

Roko je u granicama normale, inače je strašno vesel, jako, jako aktivan i čovjek bi reko da jede ko vuk koliko ima energije.

Ma, sve je to ok, ali kak nije gladan kad dnevno pojede par žličica nečega i to na silu. Pa od čega živi???

Ja sam isto mislila da se previše zabrinjavam,ali sad mi već stvarno nije svejedno ošto se to da ne želi otvoriti usta proteglo na SVU hranu, a ne samo onu za koju sam mislila da jednostavno ne voli :/

Citiraj:

---

Kod nas je situacija takva da bi on non-stop pio čaj,ali da bi jeo nema šanse

---

caj sa secerom?

pa sto se cudis onda?

imam ja u obitelji jednoga koji 'nista ne jede'. ne, doista, kad sjedne za stol ne otvara usta, uopce. ni moljakanje, ni prisila, ni voce, ni povrce, nista.

ali zato sam na svoje oci vidjela da je prije tog sjedanja za stol pojeo jedan sladoled, popio dvije bocice mlijeka, punomasnog, nekoliko stapica, dva-tri keksa, smokvu.... dalje nisam brojala. to je bilo u razdoblju od deset ujutro do nekih 13 h.
za rucak nije pojeo nista. dakako. ne znam tko bi.

za veceru opet nije htio za stolom otvoriti usta, ali je u prolazu pojeo nekoliko komada kruha, malo paradajza i paprike, i tak, nisam bas u detalje pratila.

ali je nakon tog dana njegova mama tuzno izjavila: ajme, opet nista nije jeo, pa od cega to dijete zivi.

pa kad cujem da neko dijete koje izgleda ok, napreduje dobro, nema nikakvu kronicnu bolest, lijepo spava itd, nista ne jede, ja to ne vjerujem.

Citiraj:

---

Annie prvotno napisa

Roko je u granicama normale, inače je strašno vesel, jako, jako aktivan i čovjek bi reko da jede ko vuk koliko ima energije.

Ma, sve je to ok, ali kak nije gladan kad dnevno pojede par žličica nečega i to na silu. Pa od čega živi???

Ja sam isto mislila da se previše zabrinjavam,ali sad mi već stvarno nije svejedno ošto se to da ne želi otvoriti usta proteglo na SVU hranu, a ne samo onu za koju sam mislila da jednostavno ne voli :/

---

kako to pojede na silu? jel mozes to objasniti?

jos nesto: vrlo cesto se mame tesko drze onoga 'kad ogladni, jest ce' jer se uplase, ne mogu izdrzati itd. znaci, dijete ipak dobije hranu i prije nego sto zatrazi.
meni se cini da tako nauci da ce mama uvijek brinuti za to. i da to nije njegova odgovornost.
ono jedenje u prolazu, ubacivanje hrane u usta na prevaru itd. vodi k tome da dijete hranu jednostavno ne dozivljava.

ja cu opet riskirati neke krasne komentare :roll:
naime, moj srednji klinac normalno jede. ali 2 puta se dogodilo da je rekao za cijeli rucak (koji inace voli) da je fuj i da on to nece. pa sam mu je ostavila rucak za veceru. pa je on opet rekao da je fuj i otisao spavati.
taj dan je dakle pojeo nesto za dorucak, ostalo je bila voda.
sutra ujutro je trazio obilan dorucak, a s ruckom nije vise radio probleme do tog drugog puta. opet se ponovilo isto. to je bilo prije vise od godinu dana.

usput da pojasnim, trzaim ok klinaca da probaju hranu. ako im se doista ne svidja ne moraju jesti. kad si nesto sami vade na tanjur upozorit cu ih da pojeedu sve sto su izvadili. ne volim kad se hrana baca.

takodjer, oko jela nema nikakve predstave u smislu nutkanja, ucjene, odvlacenja paznje, aviona, jedan-za-mamu i sl. cak i ovaj najmanji malac dobije svoje u tanjuric pa se sluzi sam. ja ga hranim samo tekucom hranom za koju je rijetko zainteresiran.

annie potpuno te razumijem,
moje su curke (sad imaju 14,5 mj.) ljeti jele 5 "šefljica" svaka svega što bi skuhala. davile se u blitvi i ribici...uživale u voću, povrću...svemu!!!!!
kako je krenula jesen i zima sve nizbrdo! :cry:
sad štrajkaju, ne žele ništa što su jele jučer, ništa što je spasirano, ništa što je samo usitnjeno. okrenula sam sve moguće načine...od bljutavog do začinjenog....od kašice do komadića...od potpuno novih okusa, do već im poznatih...više ne znam što bi.

mislim znam ja da bi mogle pojesti vrećicu štapića sa sezamom ili čokolade, ali im ne dajem.

zdrave su, normalnog rasta, težine, žive na 3-4 žlice uguranih na trikove. nikada ih nisam silila ni na što, vole sjediti u hranilici, vole se igrati same sa žlicom, narežem im voće i stavim pred njih, nešto pojedu, nešto gnječe i razmazuju... :(


ne znam.....

Annie, kako stojite sa samostalnim hranjenjem?
Das mu porciju i kasicicu da sam jede (ne govorim o finger food) ili ga ti hranis?

Citiraj:

---

ivana7997 prvotno napisa

ali zato sam na svoje oci vidjela da je prije tog sjedanja za stol pojeo jedan sladoled, popio dvije bocice mlijeka, punomasnog, nekoliko stapica, dva-tri keksa, smokvu.... dalje nisam brojala. to je bilo u razdoblju od deset ujutro do nekih 13 h.
za rucak nije pojeo nista. dakako. ne znam tko bi.

za veceru opet nije htio za stolom otvoriti usta, ali je u prolazu pojeo nekoliko komada kruha, malo paradajza i paprike, i tak, nisam bas u detalje pratila.

...
pa kad cujem da neko dijete koje izgleda ok, napreduje dobro, nema nikakvu kronicnu bolest, lijepo spava itd, nista ne jede, ja to ne vjerujem.

---

Ti ne vjeruješ, ali takva djeca postoje.
I ja poznam par slučaja gdje se djeca pretrpavaju takvim glupostima i naravno da onda nisu gladna, ali M. stvarno ne jede ništa u prolazu, ne jede smokije, bombone, kekse, sladolede i sl., ne pije sokove, čajeve, a i dalje nije gladan i neće da jede.

Rhea, ali sama si napisala da ga jos dojis. i da jede voce i jogurte. znaci da nesto ipak jede.

i hranis ga na prevaru, dakle pojede i ono sto ne bi.

dakle, nije u onoj kategoriji za koju ne vjerujem da postoji :)

Citiraj:

---

ivana7997 prvotno napisa

Rhea, ali sama si napisala da ga jos dojis. i da jede voce i jogurte. znaci da nesto ipak jede.

i hranis ga na prevaru, dakle pojede i ono sto ne bi.

dakle, nije u onoj kategoriji za koju ne vjerujem da postoji :)

---

A u principu se slazem sa ivanom.....djeca koja NISTA ne jedu a zdrava su i vesela postoje koliko i odrasli koji NISTA ne jedu, a zdravi su i debljaju se.... :mrgreen:

Da, ivana7997, dojim ga, pojede malo voća i jogurta, ali zar je to dovoljno jednom dvogodišnjaku? Ja mislim da nije.
Čuješ, on pojede tih par stvarčica i to je to, svako od nas je drukčiji, on jednostavno nije zainteresiran za hranu, takav je bio od početka dohrane. Vjerojatno mu više ni ne treba. Ali mene to jako opterećuje.
Inače, dvogodišnjaka je jako teško hraniti na prevaru, tako da to kod nas više ne pali.

Kao što sam napomenula, hranimo ga mi, znači ne jede sam. Ne interesira ga, ne želi staviti u usta ništa što je hrana. Niti kašasto, niti kruto. Samo baca na pod.
A na silu...koma...staviš ga u krilo i natjeraš da otvori usta makar za 2 žličice. Znam da je koma,ali stvarno ne znam kaj da radim.
Čaj više ne dobiva. A ne jede ništa u prolazu, jer ne želi.

Evo jednog savjeta koji sam ja dobila: zapisite po danima sve sto pojede u tjedan dana, uključujući i piće.
Meni je jedino bio problem kako izmjeriti koliko doji.

Cure ja vas potpuno razumijem, teško je to razumjeti onima koji nisu bili u toj situaciji. Prihvatiš prvi mjesec, pa drugi, pa 6 mjeseci, ali svejedno se malo, malo pitas da li sve dobro radis.
Kod nas uglavnom nije bila situacija prihvacanja samo jedne vrste hrane (osim mesa ) , nego jednostavno jedenje u mikroskopskim količinama, sto je naravno cesto znacilo i jedna zlicica.
I da L je uvijek bila sitna, ali zilava. I kao beba nikad nije imala jastucice, nego su joj se vidjeli misici na rukama.

Citiraj:

---

Rhea prvotno napisa

Da, ivana7997, dojim ga, pojede malo voća i jogurta, ali zar je to dovoljno jednom dvogodišnjaku? Ja mislim da nije.
Čuješ, on pojede tih par stvarčica i to je to, svako od nas je drukčiji, on jednostavno nije zainteresiran za hranu, takav je bio od početka dohrane. Vjerojatno mu više ni ne treba. Ali mene to jako opterećuje.

---

Rhea, razumijem te jer sam i sama sa svojom starijom kćerkom izvodila predstave zbog jela, jer nije htjela jesti onoliko koliko se meni činilo da trebala.
tek kad sam puuno kasnije shvatila da to nema smisla i prestala brinutio i visiti joj nad tanjurom, onda je i ona počela bolje jesti.
zapravo i sad jede malo manje od drugih, ali očito da je to njoj sasvim dovoljno, jer nit je premršava, nit bolesna.

s obzirom da ti dijete još doji i zdravo je i normalnih "dimenzija" :mrgreen: , kažem-ne brini, još jednom, NE BRINI.
neće umrijet od gladi, neće dehidrirat ako doji.
nekoj djeci treba više vremena.
majčino mlijeko ima visoku kalorijsku vrijednost, ne treba se gnjavit sa žvakanjem i nije rijetkost da neka djeca prihvaćaju nadohranu puno kasnije od drugih.
ja uvijek za utjehu preporučim ovaj topic http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...ghlight=carlos
i za praktične savjete knjigu Carlosa Gonzalesa , pedijatra "My child won't eat", imamo kopiju u Rodi.
evo i još jednog zanimljivog iskustva http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...=696441#696441

Citiraj:

---

mim prvotno napisa

Slučajno sam naletjela na ovaj topic pa da vas malo utješim. M. je sad stara 9 godina tako da je i priča jako stara. Ona je, naime, s godinu dana prestala jesti bilo kakvu hranu i ostala je isključivo na mom mlijeku. Trajalo je više mjeseci, a pedijatar je rekao da se ne brinemo sve dok dobiva na težini (nije mu čak bilo važno ni koliko dobiva). Uglavnom, M. je unatoč tome što nije jela ništa nego sam je isključivo dojila uredno dobivala na težini kao i ostala djeca, za nekoliko mjeseci sve se sredilo i ponovo je počela normalno jesti kao da se ta epizoda nije ni dogodila. Naputak koji smo dobili bio je: Ne pokazati da nam je stalo da pojede bilo što, biti smiren, ponuditi jelo, a ako odbije-ništa. Eto, sad je curetak natprosječne visine i težine, nosi moje majice i jedva čeka da se počnemo mijenjati za cipele :) . Dakle, ako vam klinci ne jedu, a dojeni su-ne zabrinjavajte se, sve će se to srediti. I ne pokažite da vam je stalo da pojedu. Klinci kuže da titramo oko njih samo da pojedu ono što smo zamislili da bi trebalo i onda im više godi pažnja nego samo jelo. Dakle-samo mirno.

---

Citiraj:

---

mamma Juanita prvotno napisa

s obzirom da ti dijete još doji i zdravo je i normalnih "dimenzija" :mrgreen: , kažem-ne brini, još jednom, NE BRINI.
neće umrijet od gladi, neće dehidrirat ako doji.
nekoj djeci treba više vremena.

---

Svjesna sam ja toga, ali ovako s vremena na vrijeme malo poludim od brige, ali prođe to mene brzo.
Hvala na tvom postu, baš me umirio.
Eto, mi spadamo u skupinu dječice koja baš ne vole papati i treba se pomiriti s tim, i definitivno ih ne treba prisiljavati, već ih pustiti da sami odrede kad i što će jesti. Ma bit će bolje, sigurna sam :)

I moj maleni je potezak na hrani, ali ja ga ne silim da jede, iz razloga jer sam i sama imala traume od hranjenja, sjecam se da je moja mama isla sa tanjirom za mnom i sopala me u sred igre, ili mi na silu davala jesti te bi na kraju sve povratila :/ Imala sam fobiju od hrane i ne zelim da i moj sin prozivljava ni slicno sto sam ja kad je hrana u pitanju.

Srce me boli kad znam da do 12 u obdanistu nije pojeo ni zalogaj, a kuci nakon prve kasike pocne sa placom i dizanjem ruku da ga izvadim iz stolice, i izvadim ga kad vidim da stvarno ne zeli jesti, a kad ogladni, zove me sam prema frizideru. :)

Nekad super jede, a nekad skoro pa nista.

Danas je u obdanistu na sveopsto cudjenje personala, smazao porciju ribe sam i trazio jos. :) A juce je pojeo samo komadic krastavca. :mrgreen:

Citiraj:

---

Hvala na tvom postu, baš me umirio.

---

baš mi je drago :).
ako budeš nekad htjela posuditi knjigu, javi mi se na pp, imam i ja svoju kopiju.

I ja sam prije par mjeseci s ovakvim problemom izašla na ovim stranicama. Moj M.sad ima četri godine i jede ko vrabac, ali doslovno.
Mršavko je i vrlo često bolestan, uz sve to ima i bronhitis.
On je dijete kojem se nemože staviti žlica u usta ako je on rekao da neće.
Ne postoje baš nikakve rijeći ni djela da bi ga razuvjerili. Izgubila sam i previše živaca koliko sam ludila zbog njegovog jela. Kad sam pitala pedijatricu šta da napravim, samo je kratko rekla: kad se mama prestane živcirati i djete će poćeti jesti. Na moje iznenađenje tako je i bilo.
Stavljala bi jelo na stol, bez da sam ga zvala da dođe jesti. Mi ostali bi počeli s jelom, kad evo njega: :shock: pita: A JA? Mene nino ne dzove?
Mi bi samo šutili, stavila bi u njegov tanjur malo hrane, on bi došao do stola i sam pojeo to što je u tanjuru, a mi skoro popadali pod stol, ali smo šutili i nismo obračali pažnju na njega. Veliku ulogu je odigrao i stariji braco od sedam godina kojem sam objasnila da uvijek prokomentira hranu u pozitivnom smislu, jer ga braco gleda kao Boga i sve što ovaj stariji kaže i napravi, on to ponavlja.
Danas smo odlično, mada ja još u dubini sebe nisam potpuno zadovoljna njegovom ishranom, ali šutim i stavljam na stol. Svaki tjedan sam uvede neku novu namirnicu, kako želi i koliko želi.
U našoj kući postoje i slatkiši, ali samo nakon jela, npr.1 bonkas. Pije se čaj, ali gledam da bočica obične vode Jane bude uvijek dostupna. Cijedim mandarine i naranće, jer ih cijele ne želi pojesti, ali sok uvijek popije.
Juhice u zakon i kuhaju se svaki drugi dan.
Smokići i keksići se jedu ali puno rijeđe. Jabuka uvijek sat i pol prije ručka, jer aktivira glad. Mlijeko samo ne želi, ali s čokolinom ga unese po pola litre dnevno.
Takvim načinom pojede sve što mu treba u toku dana.
I još nešto, bolje da svaki dan jede jedno te isto, nego da ne jede ništa.

A da nije u pitanju nedostatak nekih vitamina koji rezultira manjkom apetita? Navodno postoje neki sirupi koji potiču apetit :/
Ne znam...

Shiny, ja kupila sirup. Ali on jednostavno ne želi otvoriti usta ni za sirup... :/

Citiraj:

---

Annie prvotno napisa

Shiny, ja kupila sirup. Ali on jednostavno ne želi otvoriti usta ni za sirup... :/

---

Daj mu kasiku da sam popije.

Ma Ninet, nema šanse. Proljeva odmah. Isto ko i kašasta hrana - odmah na pod, a kruta ako i uspije uzet u ruke, u usta nema šanse da stavi. A točno kuži, jer sve ostalo ide odmah u usta. Sve osim hrane.

Niti mi ne jedemo od rodenja. Prvo ga je umlatila novorodenacka zutica i samo je spavao, kad smo zavrsili na adaptiranom onda je vristao cim je vidio bocicu. Dok je bio u bolnici zbog urinarne infekcije morali su ga staviti na infuziju jer je odbijao i mlijeko i caj. Od 6. do 10. mjeseca zivota je dobio NULA grama.

I nama su tada dijelili savjete neka izgladnimo dijete, neka mu samo ponudimo pa ako nece-nema veze. I tako je zivio na 2 zlice cokolina ujutro i pola staklenke vocne kasice, iz dana u dan. Tezina na 10.centili (ili percentili sto li je vec) a rodio se na 50. Pali smo i na 3. centilu i onda nas posalalo gastroenterologu. Prosli pretrage i nista nisu nasli, dobili smo mjesec dana da krenemo dobivati na tezini inace bi nam sljedovala enteralna hrana.
Srecom da je uslijedila faza da nesto ipak jede ali je sve isto moralo duugo biti miksano jer bi od svakog konkretnog zalogaja povracao. Sada smo vec dugo u fazi ne-jedenja, ima skoro 2,5 godine i taankih 11 kila. Svaki smrkavac je njegov. Za hranu nema nikakav interes, vristi cim vidi hranu u svom tanjurici, baca je, ne dolazi u obzir da sam nesto stavi u usta.

Ja rjesenje nemam - izgladnjivanje nam nikada nije dalo rezultata, da je otporan - nije (imao vodene kozice sa 8 mjeseci, 6 tura antibiotika u prvoj godini, bronhiolitis, VUR, upale uha), da napreduje fizicki - ne napreduje, a ocekuje se od djeteta da napreduje. Kuhali smo i sareno i miksali i sjeckali i ne miksali, i mi ga hranili i pustali da jede sam... i nista.

Ako smo u posjeti, restoranu itd. nije u stanju pojesti niti zalogaja. On cijelo vrijeme trci, igra se - nema vremena za sjesti.

Samo da zdravlje sluzi nasu tetu cuvalicu jer bi se lose proveli da moramo na jesen u vrtic.
Eto, savjet vam ne mogu dati jedino to da pustanje da dijete bude gladno ako odbije jedan rucak, to pali kod djece koja inace jedu ali odbiju pojedini obrok, ali kod djece koja odbijaju gotovo svaki obrok jos nisam vidjela da je bilo uspjesno.

Annie, ne znam sada više jel kod vas ovakva situacija od početka dohrane ili u zadnje vrijeme. Mi smo imali period od 4 mjeseca u kojima Tin isto gotovo ništa nije htio jesti. Samo je sisao i povremeno jeo štapiće. Kad su mu prije tjedan dana niknule dvije četvorke isti dan, odjednom je ponovno počeo jesti. Uglavnom, njemu su ta 2 zuba probijala puna 4 mjeseca, za to vrijeme imunitet mu je bio u totalnom minusu, stalno je bio bolestan i ništa nije jeo.

Kod nas je tako zadnjih par dana.

Wellcome to the club!! :mrgreen:
Lovro je doslovce prestao jesti sa točno 2. godine. Do tada je jeo jer ga je hranila teta čuvalica..a njoj je samo zjevao i jeo je toliko koliko mu je stavljala u usta. Čak je u par navrata povratio (prenatrpan)...
No kad je ona otišla doslovce je prestao jesti...mislim od veselja što ga nitko ne tjera.

Ne moram niti reći koliko sam bila očajna! Tada me je doktorica utješila da 2godišnjaci jednostavno smanje količinu hrane i da nerijetko očajne mame dolaze na savjetovanje kako da ubace onu količinu hranu u dijete koje je dijete prije jelo...međutim kao što je netko rekao, ako je težina i visina u prosjeku...sve ok!

ja sam bila toliko očajna (da se razumijemo i danas sam!) da sam se bacila na proučavanje hrpetine literature...i osnovna stvar je:
DIJETE MORA OSJETITI GLADA! Znači sokova, ušećerenih napitaka ne smije biti do 1 sat prije obroka, a voda se pije zadnje do 1/2 sata prije obroka.
Između obroka nema grickanja. Jedite sa djetetom. Pokažite mu da hranjenje može biti zabavno i pričajte za stolom. O hranjenju ne pričati i NE SILITI DIJETE DA JEDE! Hrana mu ne smije postati sredstvo privlačenja pažnje, niti mu se smije zgaditi. Bez obzira kad je zadnji put jeo, ako mu ponudite jelo a on ne želi jesti, jelo maknite od njega i recite mu da će ga dobiti onda kasnije kada će biti gladan. U međuvremenu ne nuditi hranu..

Dakle to su samo neki savjeti. Iskreno, kao roditelj koji kroz hranjenje svojeg djeteta proživljava užas, apsolutno vas razumijem. Ali, čovjek treba u sebi prelomiti i odlučiti se ne uzrujavati oko neklopanja. Iskreno, meni to uspjeva tek zadnjih 15 dana... :/

Mi samo šaljemo pusu našem frendu :*

Kiselo otvara apetit, meni su uvijek prije ručka davali kisele krastavce, jer je to uz pire-krumpir bilo jedino što sam, navodno, jela. I navodno sam dosta dobro jela u društvu, pa možda da malim ne-gurmanima dovedete na igru nekoga malog gurmana karizmatskog lica i mljaca.

Hm, Lea bome pojede dva tri kisela krastavčića ali ništa od otvaranja apetita :/

pituljica :love: