Ljubilice moja,
Već dugo te čekamo, predugo. Ja mislim da te čekam od djetinjstva, od kad sam postala svjesna da sam ja curica koja ima mamu, i da to znači da ću i ja jednom biti MAMA i imati svoju malu curicu.
Često sam razmišljala o tebi, kada ćeš doći, kakva ćeš biti, mirna poput tvoje MAME ili mali vražićak poput tvog TATE?
Razmišljali smo kako ćemo te nazvati, kad bi voljeli da se rodiš, koje škole ćeš završiti, koje jezike ćeš naučiti govoriti, hoćeš li na balet, ili u muzičku, ili oboje.
Gradili smo planove, planove, planove…
Zaboravili smo na najvažnije, zaboravili smo ono najbitnije, a to je da - tvoj dolazak ne možemo isplanirati, o tome odlučuješ - TI.
Ja znam da to što te nema ne znači da ti se mi ne sviđamo, da ne znači da ti misliš da nećemo biti dobri MAMA i TATA, jednostavno želiš još malo svijet gledati s tvog malog bijelog oblačića na nebu, želiš dobro upoznati sve ove ljepote koje te čekaju kad dođeš...
Ne zamjeram ti. Nemoj ni ti nama, kad ti kažem da smo jako nestrpljivi , i TATA i ja.
Mi smo (OPROSTI NAM) uvjereni da smo već sad savršeni za tebe, da ne možemo imati ljubavi u sebi više nego je sada imamo, ti (još) - nisi.
Ali KAD dođeš mi ćemo ti to dokazati.
Anđeliću moj mali, vidim već sad da si mi tvrdoglava, mora biti po tvome zar ne?? Ma neka, ionako ćemo te razmaziti.
Ne želim da me gledaš žalosnu, ne želim da vidiš moje suzice iz mjeseca u mjesec, kad shvatim da opet nisi došla, ne želim da misliš da je ova MAMA pretužna za tebe.
Uvjeravam te da nisam, dokazat ću ti to.
Moje suzice su samo sve one neispunjene želje koje odu u vjetar, moje suze su samo sva ona bol koja stalno raste u meni, mada to ne želim , moje suze su samo isplakane nade i očekivanja..
Ali obećajem ti, mila moja, tvoja MAMA neće više plakati, bit će nasmiješena, bit će radosna, i bit će duboko, duboko uvjerena da ti ipak stižeš.
Možda si samo ,trenutno, predaleko i tvoj put je duži od puta nekih drugih anđelčića….
