Gdje su roditelji?

Jučer smo bili u parku pored kuće. Sven je stajao na dva metra od mene i u jednom trenutku je krenuo prema ljuljačkama. Odmah sam ga pozvala, međutim on se počeo smijati i bježati od mene. Potrčala sam za njim, međutim, nisam ga uspjela uhvatiti (to mi ni danas nije jasno kako mi je uspio tako brzo pobjeći-čak sam se bacila na pod za njim ne bih li ga uhvatila :roll: ). Klinac (od prilike oko 4-5 godina, ne više) koji se ljuljao iz sve snage udario je ljuljačkom iz sve snage Svena posred čela. Sva sreća da se nije ništa strašno dogodilo (samo mala čvorugica) s obzirom što je sve moglo biti. Sven se počeo drečati na sav glas. I dok sam ga ja digla, utješila i pregledala prošlo je sigurno 3-4 minute. Cijeli park je vidio što se dogodilo, ali nam nitko nije prišao. Bilo mi je žao i tog klinca jer nije on jadničak bio kriv, a vidjelo se na njemu koliko se preplašio :(
I sad, ono zbog čega sam otvorila ovaj topic. Da sam ja na mjestu roditelja od tog klinca, sigurno bih došla vidjeti što se dogodilo, i ako ništa drugo, utješila bih svoje uplašeno dijete. Njegovi roditelji nisu se pojavili, tj. uopće ih nisam vidjela. Nije mi to baš jasno. Onda si mislim, možda ih nije ni bilo u parku, ali to dijete je ipak premalo da bude samo vani. A ako su bili, zašto se nisu pojavili? Sve to stvarno mi je bilo tužno, što zbog Svena jer je nokautiran, ali i tog malca koji je isto doživio šok. Baš ružno i tužno :(

Ne znam, možda ja sad pretjerujem jer me sve to dosta uzdrmalo. Što vi mislite? Kako bi vi reagirali da ste roditelj tog dijeteta?

sigurno bih prisla, rekla bih svom djetetu da se isprica ako je nenamjerno ozlijedio drugo dijete, utjesila ga, isto tako i onog drugog ozlijedjenog klinca.

Ja kod sebe u kvartu vidjam i tako male (cca 5 god.) da se igraju sami u parku. Nekad pod nadzorom starije brace, nekad mama viri s balkona, a nekad skroz solo :( . Tako da nije nemoguce da mama ili tata nisu bili u blizini.

ja isto viđam malce same na igralištu! :(

uf! :(

nazalost i mi imamo primjer iz parka da tako mala djeca (5 god) budu bez nadzora roditelja.

Mislim da su takva djeca i inače uglavnom prepuštena sama sebi :( i s obzirom na to da nemaju roditeljskog nadzora drugačije se i ne znaju igrati,a i ponašati.

Kod mene,u susjedstvu,normalna je stvar pustit dijete bez nadzora po cijeli dan :?
Mislim,nema tu prometa ali opet...nije mi to bas jasno :?

Prije neki dan meni dolazi zena na vrata (nikad je vidjela jer smo se tek doselili) i pita me je li kod moje kcerke njena kcerka od tri godine. Ja joj fino objasnim da moja Edi ima pet mjeseci da i da jos nema prijateljica. Bas mi smijesno bilo... Uglavnom mala je odlutala u tek novoizgradjenom naselju u kojem se skoro pa niko ne poznaje. Elem cerga djece se igra do 22 sata uvecer. Uglavnom bez nadzora roditelja.
Ne znam, mozda ja panicim, ali ne bih smjela pustiti djete od tri godine da se igra u dvoristu bez mog nadzora. :? S druge strane, nekako moram omoguciti djetetu da ima lijepo djetinstvo.


18.3.2004-Edita :*

moja djeca su sada u fazi kad ostaju sama u parku. To je pomalo pocelo kad je Kristina krenula u skolu, ali tek su sada za praznike vise vremena poceli provoditi sami vani. Karlo je sa njom i on ima 6 god. ali sigurno ne bi bio sam vani da nije sa njom. On se od nje ne odvaja, a ona je vrlo savjesna(koliko to dijete te dobi moze biti). Imaju tri mjesta na koja mogu ici-park pred kucom, park ispred susjedne zgrade i vrtic, i iako znam da nece nigdje drugdje otici, svjedno mi srce stane ako nisu u parku kojeg vidim s prozora i ako moram ici po njih na ova druga dva mjesta

Da imam samo jedno dijete, sigurno ga ne bih pustala samo van prije nego krene u skolu, ali nekako sam sigurnija kad su skupa

Danas smo opet bili u parku i saznala sam da dijete ima 5 godina i nije bilo samo u parku. Bio je s mamom koja je i danas kao i prekjučer sjedila na klupici 15-ak metara dalje i brbljala s frendicom. Pored nje u kolicima je još jedan klinac mlađi od godinu dana koji dreči jer hoće van iz kolica, a ona se uopće ne obazire. Tu su još starija seka od kojih desetak godina i brat mlađi od ovog od 5 (moja procijena 3-4 godine). A mislim (koliko sam ju sretala po kvartu) da ima još jednu curicu. Znači, svi su oni bili iprekjučer, ali nitko se nije uopće obazirao na ono što se dogodilo :evil:
Danas je ovaj mali od 5 godina jurio na biciklu kojim se još ne zna zaustaviti po parku među hrpom klinaca koji su tek prohodali, a mama se uopće ne obazire. Naprotiv, kada ju je mali plačučim glasom (jer je pao) dozivao jedno 10-ak minuta nije se niti okrenula. Tek je nakon tih 10-ak minuta poludila jer se mali dere, dignula derući se na njega da šta vozi bicikl ako ne zna i opalila ga tri puta po guzi :shock: :evil:
Nisam to sve skupa mogla gledati i pobrali smo se doma :(

Jooj, kak je to tužno...ja sam inače zaista veseljak po prirodi i ne padam lako u bedove, ali ako me nešto rastuži to je kad vidim kako se često mame grozno ponašaju prema svojoj djeci...pa kako mogu, gdje im je srce :cry: :cry: :cry:

Baš smo jučer sestra i ja doživjele nekaj slično na Cvjetnom trgu. Oliver i Tara su se igrali pokraj onog spomenika i jedan dečkić je sjeo pokraj njih (mama je sjedila s nekim muškarcima na kavici) i odjednom je maleni legao doslovno na Olivera i sestra je odmah potrčala jer se prepala da Oli ne lupi glavom od beton. mama od dječaka se je samo okrenula i čekala što će biti :shock: . Sestra i ja nismo mogle vjerovati da nije prstom mrdnula. Nakon par minuta taj isti dečko je odjednom jako zagrlio Taru i povukao je na što se ipak dotična dama digla i prišla sinu, i tako smo seka i ja raspredale o tome kako nam nije jasno da na takve situacije pojedine mame ili tate opće ne reagiraju, kao da se to njih ne tiče :? stvarno mi nije jasno.......