Printable View
Dragi roditelji, ko brine o vašim posebnim anđelima ako vi morate radit? Kakva je osoba kojoj poveravate svoje dete, kakve uvjete ona mora ispunjavati?Ko vam pomaže kada poželite ili vam je neophodan odmor ? Da li uopšte imate pravo i mogućnost i da razmišljate o predahu? Da li se i kako bake uključuju u brigu o detetu?
Toliko, deklarativno brinemo o zaštiti dece i poboljšavanju kvaliteta života obitelji uopšte, ali, kako mi se čini, konkretne pomoći nema.
Ne moram raditi na poslu ... Hvala Bogu barem me to mimoišlo jer sam se tako mogla u potpunosti posvetiti svojim anđelima.
Baka je pomagala kad je trebalo ... i ta pomoć je neprocijenjiva.Druga baka je pak tražila da djecu dam u dom jer ih se stidila.Nije ih posjećivala niti je pitala za djecu ,a još manje ju je zanimalo kako prolazim dane... a bilo je dana da sam bila totalno iscrpljena i psihički i fizički...
Sad je sve iza nas i uštimali smo svoje potrebe i obaveze...i idemo dalje.
Ja sam se upustila u fajt i sa institucijama i sa ljudima koji su ne svojom krivnjom jednostavno slijepi na tako jednostavne potrebe posebne djece...
Živimo u 21.stoljeću , a neki su nažalost još u srednjem vijeku .
koliko su ti stara djeca i kakve probleme imaš sa "sistemom"?
Blago svima onima koji nisu morali ostaviti svoje neverbalno dijete sa nepoznatom dadiljom. I onima s kojima se dadilje nisu cjenkale znajući sa su ucijenjeni posebnošću svog djeteta. I onima koji nisu morali ići na posao misleći šta sve njihovo dijete gubi zbog toga. I onima koji nikad nisu na licu nove dadilje vidjeli gnušanje prema svom djetetu "jer ona je prije ovoga čuvala jednu baš simpatičnu, pričljivu curicu". I onima koji se nikad nisu uhvatili kako ispričnim tonom nakon povratka s posla pitaju dadilju kako je ona, a ne kako je dijete provelo dan. I onima koji dadilji ne moraju kupovati poklone koje si ne mogu priuštiti.
Lijepi moj dječak, baš mi je lijep taj dječak. Poslušno je ostajao sa mnogim nepoznatim dadiljama, mirno hodao pored njih na povratku iz vrtića. Davao im rukicu s povjerenjem. Strpljen. Bog ga blagoslovio.
:cry:
da, ostavljala sam svoje dijete koje je imalo godinu dana i nije komuniciralo i nije samostalno sjedilo (kao ni danas). Vrlo pažljivo sam birala uvijek dadilje i sa svima sam bila jako zadovoljna. POklone pažnje sam darivala samo za Božić. SVe moje dadilje su nakon posla kod nas našle posao :D
:cry: :cry:Citiraj:
Christabel prvotno napisa
:heart:
Nema riječi kojima mogu opisati koliko sam pažljivo birala dadilje. To je morala biti barem izdaleka nekome poznata osoba. Morala sam izabrati između onoga što se nudi. Živim u gradu puno manjem od Zagreba, ovdje je izbor manji. A mene na poslu ne pitaju imam li uopće djecu, kamoli imaju li ikakve potrebe. U mojoj struci nadređeni su mišljenja da se djecom trebaju baviti bake.
Ovu sam temu pročitala jer sam upravo danas srela jednu poznanicu koja me pitala da li mi sina još uvijek čuva dadilja koja ga je čuvala prije 9 mjeseci. Kad sam joj rekla da ne, ona mi je ispričala da ih je jednom vidjela u parku i da se dadilja grubo derala na njega. Ta grubost ju je naganala da pogleda tko to viče tako na dijete i prepoznala mog sina.
I da ne ostane sve u sivom tonu da kažem da sada imam prekrasnu dadilju. Žena koja mi sad čuva djecu je najmanje obrazovana za to, a najbolje i najveselije radi taj posao. Ima toplinu i ništa joj nije teško.
A to vidim i na djeci: jako je vole. ONi su najbolji barometar, kako u tome, tako i u drugim stvarima.