Fizičke aktivnosti u stanu

Koliko djeci dozvoljavate ili branite trčanje, skakanje i sl. u stanu?

Primjer:
Stara godina, 9 h navečer.
Četvero odraslih sjedi za stolom u kuhinji i razgovara. Dvoje djece (6 i 8 godina) igraju se u dnevnom boravku i hodniku skrivanja predmeta, trčkaraju a povremeno se i dobacuju istim predmetom (spužvasta loptica). Boravak ima 20-ak kvadrata i oveću količinu elektronike u regalu (TV, DVD, linija, bežični telefon, slušalice…) te kompjuter u kutu. Vi kao domaćin:

a) mirno sjedite i uživate, eventualno povremeno provirite što rade
b) zabrinuti da će se nešto razbiti ili se ozlijediti smirujete ih, predlažete da igraju neku društvenu igru
c) kao b), s time da se aktivno uključite i igrate s njima čovječe ne ljuti se
d) podsjećate svoje dijete na zabranu trčanja po stanu i mislite kako bi i gosti mogli sa svojim učiniti isto

Ja bih se u konkretnoj situaciji odlučila za a), ali kako je isto predmet spora među spomenutim odraslima, zanimaju me vaša mišljenja…

Također me zanima, smeta li vas kad susjedova djeca skaču/trče/bacaju igračke po podu i mislite li da to treba braniti zbog obzira prema susjedima?

a) i to obzirom da je loptica spužvasta, da je samo dvoje djece, da nisu 2 i 3godišnjaci koji su nemarniji, a jo je i stara godina pa nitko ne spava u 9

Odgovor a. Moje dijete se teško može mirno igrati u prisutnosti još jednog djeteta, pogotovo kad su gosti u kući i kad je neka izvanredna prilika. U kući gdje živimo ima još tri obitelji s djecom podjednake dobi i svi smo tolerantni prema njihovom skakanju. Još nisam doživjela da bi se netko bunio zbog M-ovog skakutanja, a isto tako se ni ja nisam bunila zbog druge djece. Kad nam djeca dođu kući dozvoljavam skakanje i trčanje, a divljanje sprečavam.

Ima li ipak koji tehnofil zabrinut za svoje uređaje? :*

I jeste li ikad bili napadnuti od susjeda da vam djeca previše buče?

Da navedem neke argumente suprotne strane:

- stan nije za trčanje, trebaju se ispucati vani
- što ako razbiju npr. monitor vrijedan 4000 kn, da li se podrazumijeva da će platiti onaj čije je dijete napravilo štetu ili solidarno ili je to rizik domaćina? Čemu riskirati neugodnu situaciju pa možda i sukob s dobrim prijateljima kad se mogu igrati i bez skakanja?
- smeta ostalim stanarima /ovo ako se ne radi o staroj godini/. Ja sam doduše odrasla u zgradi iz 1920-ih s debelim zidovima gdje to ne igra ulogu ali je zgrada u kojoj sad živimo osrednje izolirana i ponekad se čuje zvonjava telefona, koraci itd.)

Napušeš im balone i daš da se naganjaju s tim. Mala je šansa da će nešto od elektronike stradati. Skipaš nasred hodnika lego kocke i male autiće, puzzle i slične igračke koje uvijek "pale" i nisu bučne.

Citiraj:

---

Ailish prvotno napisa

Koliko djeci dozvoljavate ili branite trčanje, skakanje i sl. u stanu?

Primjer:
Stara godina, 9 h navečer.
Četvero odraslih sjedi za stolom u kuhinji i razgovara. Dvoje djece (6 i 8 godina) igraju se u dnevnom boravku i hodniku skrivanja predmeta, trčkaraju a povremeno se i dobacuju istim predmetom (spužvasta loptica). Boravak ima 20-ak kvadrata i oveću količinu elektronike u regalu (TV, DVD, linija, bežični telefon, slušalice…) te kompjuter u kutu. Vi kao domaćin:

a) mirno sjedite i uživate, eventualno povremeno provirite što rade
b) zabrinuti da će se nešto razbiti ili se ozlijediti smirujete ih, predlažete da igraju neku društvenu igru
c) kao b), s time da se aktivno uključite i igrate s njima čovječe ne ljuti se
d) podsjećate svoje dijete na zabranu trčanja po stanu i mislite kako bi i gosti mogli sa svojim učiniti isto

Ja bih se u konkretnoj situaciji odlučila za a), ali kako je isto predmet spora među spomenutim odraslima, zanimaju me vaša mišljenja…

Također me zanima, smeta li vas kad susjedova djeca skaču/trče/bacaju igračke po podu i mislite li da to treba braniti zbog obzira prema susjedima?

---

u mojoj kuci vrijede moja pravila i ja sam ta koja sam odgovorna da se ista ispostuju. ako vrijedi zabrana trcanja, ja upozoravam svu djecu koja su trenutno pod krovom da nema trcanja i nudim alternativu.

kad smo kod drugih, upozorim djecu da za odredjene aktivnosti trebaju traziti pristanak i dopustenje domacina.

sto se tice tehnike i ostalog - nisam nesto ekstra osjetljiva na nju, ali mi niti ne treba da se dogodi slucajna nezgoda i prouzroci mi materijalni trosak. smatram da je moja odgovornost da se pobrinem da ista bude osigurana i da je djeca igrom ne mogu (bar ne lako i u prolazu) ostetiti.

Definitivno a - pa šta mogu razbiti sa spužvastom lopticom?
Dozvoljavam trčanje, skakanje (ak se baš pod ne trese) i sve ostalo, osim ako procjenim da postoji realna opasnost da se nešto uništi, razbije ili da se oni ozljede. I kada su kod nas tuđa djeca upozorim ih ako mislim da bi mogli nešto razbiti.
Moji su dosta glasni i nije mi se nitko od susjeda do sada žalio. ( u 9 idu spavati)

kod nas je dopušteno trčanje, skakanje, urlanje...
stalno su neka djeca kod nas, a ono što je važno ili sklono lomljenju, sklonimo i prostor prilagodimo djeci.

za NG je bilo osmero djece, od 8 mjeseci do 7 godina, skakalo se do padanja u nesvijest i jedino na što se upozoravalo je bio bor sa kuglicama: one pucaju tako nasitno da se netko može fino ozlijediti.

inače, da mi smeta dječje divljanje, nikoga ne bih zvala: ne mogu od djece očekivati da sjede za stolom i... igraju šah.

Citiraj:

---

litala prvotno napisa

u mojoj kuci vrijede moja pravila i ja sam ta koja sam odgovorna da se ista ispostuju. ako vrijedi zabrana trcanja, ja upozoravam svu djecu koja su trenutno pod krovom da nema trcanja i nudim alternativu.

kad smo kod drugih, upozorim djecu da za odredjene aktivnosti trebaju traziti pristanak i dopustenje domacina.

---

Isto ovako, u principu i kada smo u gostima vrijede pravila kao i kod kuće, osim ako domaćin ne traži drugačije.

Nitko ne može od djece očekivati da budu tiha i mirna, a na roditeljima je da postavljaju neke granice. Moj M. je stvarno turbo, ali još nikada nije ništa jako vrijedno razbio. Kad je bio sasvim mali, stvari smo sklanjali i zatvarali, a poslije smo ga učili da pazi i još više sami pazili.

Sto se mene tice, u Viktorovoj sobi, hodniku i trpezariji mogu na plafon. U dnevnu i spavacu je pristup zabranjen.


sticavje

Ja imam susjeda ispod koji mi svako malo zakuca po radijatoru. Ja ga razumijem i stvarno se trudim sprečavati klince da skaču. Ali ja ne mogu predvidjeti da će se skakanje ili trčanje dogoditi, mogu tek spriječiti da se nastavi.
Ako djeca baš imaju potrebu da se ižive onda zajedno odemo na krevet pa se ispušemo do maksimuma.

ja pucam kad mi netko skače po glavi. toleriram do određene granice. kad se to pređe (a to znači da sam pukla) - kucam na vrata (ne po radijatoru :mrgreen: ).

što znači da kikici nigdje nisam dozvoljavala skakanje - čak i kad su mi rekli da to susjedima "ne smeta". sigurno im smeta.

ja nemam susjede. zato je kod nas u pravilu dozvoljeno sve od glasnih i bucnih igara. jedino ako ih bude puno, a prostor nam bas nije izdasan - onda otvorimo balkonska vrata i svi nekako po inerciji samo izlete van na terasu i dvoriste - problem rijesen :mrgreen:

Mi smo u kući i bogu hvala na tome. Skači koliko god hoćeš. I poželjno je, da se bolje umori, bolje jede i spava. :mrgreen:
Jedino ne dozvoljavam skakanje po krevetu. Previše me frka da ne padne.

Citiraj:

---

litala prvotno napisa

ja nemam susjede. zato je kod nas u pravilu dozvoljeno sve od glasnih i bucnih igara. jedino ako ih bude puno, a prostor nam bas nije izdasan - onda otvorimo balkonska vrata i svi nekako po inerciji samo izlete van na terasu i dvoriste - problem rijesen :mrgreen:

---

:lol:

Citiraj:

---

litala prvotno napisa

ja nemam susjede.

---

bude ti maria71 posudila svoje! :lol: :lol:

joj, ne hvala! :mrgreen:

ja sam tako sretna i zadovoljna svojim susjedskim odnosima, ne bi ih mijenjala ni za sto :lol:

Ja susjede koji žive ispod mene ni ne poznajem, osim u prolazu, ali sigurno znam da su ljudi s čeličnim živcima ili slušnim aparatima koje često skidaju :mrgreen: .
Moji klinci nisu mirni ni kad spavaju, ni kad su bolesni, ni kad gledaju crtiće... Ja također najviše volim kad se ispucaju vani, ali ima dana kad to nije izvedivo, a osim toga nikad se oni vani toliko ne ispucaju da se ne bi još doma malo igrali lovice, skakanja s kreveta, skakanja na lopti...

Ono što ne dozvoljavam je napucavanje i bacanje lopte u zid, namještaj, plafon (baloni može) baš zato da ne bi nešto razbili ili srušili. Posebno sam alergična i izričito zabranjujem bacanje tvrdih igračaka i udaranje (rukama, igračkama, kojekakvim palicama) po radijatoru, namještaju, prozoru...
Ne volim ni izvlačenje stvari iz ladica i ormara, ali moji klinci to i inače ne rade (osim što su jedno vrijeme imali fazu skrivanja u ormar), a niti djeca koja su nam do sa dolazila nisu imala takvu naviku.

Ja uopće ne registriram što rade susjedi, osim bušenja udarnom bušilicom i sl, čujem jedino kad se baš skoncentriram ali mi ni najmanje ne smeta. Mi smo u prometno mirnoj ulici - slijepa ulica koja ulazi u park - pa ipak kroz otvoren prozor dolazi hrpa zvukova glasnijih od bilo čega što su susjedi u stanju proizvesti: klinci koji voze motore po pločniku :evil: , pokoji auto, "krumpira, luka, zelja" :mrgreen:

ja imam susjede koje nitko ne moze nadglasati pa s te strane nije bed :mrgreen:

sto se tice tehnike cim mi se dijete rodilo napravili smo osiguranje za nju, dakle sto god da unisti kod nekoga - osiguranje placa mislim da je to pametno

trcanje kod nas doma je dozvoljeno kao i sve sto nije opasno po dijete

skakanje u gostima nije dozvoljeno osim ako domacin to ne dopusti

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

kod nas je dopušteno trčanje, skakanje, urlanje...

inače, da mi smeta dječje divljanje, nikoga ne bih zvala: ne mogu od djece očekivati da sjede za stolom i... igraju šah.

---

:heart:
ovako je i kod nas

jedino ne dopustam kad vidim da radi(e) nesto sto bi ih zaista moglo kostati skupo, tipa u fazi kad zaista "divlja" do te mjere da vise nije nista drugo bitno osim divljanja onda se dogovorimo da je to jako opasno i da se ne smije i bla bla

kad su djeca u kuci, uglavnom se svi skupa igramo

Ispod nas zivi mm-ova sestricina i strina. Ne bune se, iako strina ponekad Filipa zove vriskavac :P Ne cudim se jer on stvarno zna urlati iz petinih zila, sto onda kad ga nesto smeta, sto iz cistog gusta. Djecije goste nemamo cesto, a kad dodju ima i vecih pa vece curice prave red. Filip nered uglavnom radi sam. Trcanje, skakanje i sl. dozvoljavamo, cak se znamo i pridruziti (ja cesce nego mm, on se ispuca na nogometu). Filip i ja posebno volimo skakanje i bacanje po krevetu. Branila sam mu zabijanje autom u ogradu na terasi (fakat je ful zvonilo) i lupanje po ksilofonu prije 9.