sam kod kuce..ili u parku

vidim na nekoliko razlicitih topica ovakvu temu, pa me zanima kakvo je vase misljenje (mislim na one starije iz ove grupe).

ege ce sada napuniti 5 god.

u principu ne ostaje sam kod kuce (naravno mislim na krtako), ali sam ga 2 puta u zadnjih mjesec dana ostavila dok skoknem u ducan (koji je tocno ispod stana, ali mi smo na 3 katu). to je bilo u 2 slucaja kada je gledao crtic i nikako ga nisam mogla nagovoriti da ide samnom, a hitno mi je nesto trebalo.

pravilo je bilo: sjedi, gledaj crtic i ne mrdaj. ne otvaraj vrata NIKOME (sjeti se vuka i 7 kozlica, snjeguljice i sl.) cak sam mu na povratku ja zvonila, ali nije mrdnuo. ipak, iako to je mozda 5 min uzasno me strah..svega, a sad sam jos neke nove strahove dobila na drugom topicu.

u parku je uvijek netko s njim, ali naravno da su sad to vece udaljenosti nego prije jer on juri uokolo s drustvom. park je izmedu zgrada, sve je vidljivo, imamo ga uvijek na oku...

vec me sada spopadaju strahovi da ce za koju godinu ici sam u park. kada djeca pocinju sama ici van? (hocu li ja i svog 18-godisnjaka pratiti?)

ne znam za tebe, ja svog hocu :P

zezam se, ne znam, ali pomiso da on trcakara u parku sam , bez mog nadzora cini da se sva najezim od muke :( , iako je to jos daleko od nas, jos je premali....

Annabel ce isto 5 uskoro ali ja jos nisam spremna jer ustvari mislim da ona nije spremna nigdje sama. Ja ne bi nikako se usudila pustiti je samu vani da se igra osim u dvoristu koje je ogradjeno ali moji susjedi nizozemci malog od 3 godine pustaju a kanala oko nas more. Ne znam moj muz misli da sam ja cista paranoja ali ja mislim da nisam. Ipak djeca u tom uzrastu ma koliko im mi objasnjavali za nepoznate ljude i ostalo to bas ne kuze.

Marko je sa 6,5 godina tek prvi put ostao sam kod kuće, a ja sam skoknula u dućan. To je odlučio potpuno sam.

Više puta sam s njim razgovarala o tome na način: ti ne moraš uvijek ići sa mnom u dućan, ili u banku, ako to ne želiš. Ako bi radije ostao kući, reci mi, ali samo ako ti to želiš...

I jednog dana, u žaru igrice sa plejstejšna, odlučio: ajde ti sama, ne moram ja uvijek biti s tobom, neće ti ništa biti... :shock: :lol:

Ostavila sam kraj njega ogromnim brojevima moj broj mobača, napomenu da me zovne odmah ako ga bude strah, i da nikom, baš nikom ne otvara vrata (imamo naš tajni znak sa zvonjavom na vratima).

Ja otišla u dućan, knedla u grlu, grčevito piljim u mobitel, i ništa. Vratim se kući, Marko i dalje po igrici...

Sad nam je to česta pojava, ali ga uvijek pitam da li želi sa mnom, ili ne. Ne uvjeravam ga na način: pa ti si velik, vidiš kako druga djeca... To mi je koma :x

Mislim da dijete može ostati samo kad je zrelo za to, tu godine nisu neko čvrsto mjerilo. Djeca su različita, zato ne volim usporedbe sa "drugom, naprednijom" djecom.

Citiraj:

---

Minnie prvotno napisa

I jednog dana, u žaru igrice sa plejstejšna, odlučio: ajde ti sama, ne moram ja uvijek biti s tobom, neće ti ništa biti... :shock: :lol:

---

:lol: :lol: :lol:

kaj se tice samog eugena on meni ujutro kaze neka idem ja na posao da ce on ostati sam kod kuce :shock: da je po njegovom, vjerojatno bi vec covjek sam zivio ;)

A živimo u vrlo prometnom kvartu, dvorišta praktički i nema, pretvorilo se u prebukirano parkiralište. I ne traži me da ide u dvorište. A ja ga ne tjeram.

Inače je vrlo društven (definitivno nije na mene), bez srama razgovara sa odraslima, izvrsno socijaliziran u školi, na igralištu bez problema priđe grupi djece koju prvi put vidi, i za deset se minuta s njima igra kao da ih oduvijek zna...

Ja ionako stalno gledam u njega da nije štogod progutao, stvarno sam opsjednuta time, i čim mljacne ili prevrće jezikom, ja mu guram prst u usta.
Tako da se bojim da ću ga i ja pratiti do 18-e...
Ne mogu da zamislim kako će to biti kad ga budem morala pustiti da ide negdje sam.

Jooj...

Jednom davno ja sam sama sebi obećala da neću biti stroga ni posesivna mama. Dijete će mi imati slobodu itd.

Ne znam kaj mi se desilo u međuvremenu 8)

Nekad još davnije - ja sam s 4,5 godina otišla sama od Vrapča do Kustošije na sladoled. Čak ne sama, nego sam vodila i 11 mj. mlađu sestričnu. Vratila sam se sva ponosna kak sam sve lijepo zbavila - kupila karte za bus, sjela u pravi bus, kupila nam sladoled i potrošila taman sve do zadnjeg dinara kojeg smo imale.
Nakon povratka, sestrična je (ni kriva ni dužna :( ) od svojih dobila batine, a ja od svojih 5-osatno predavanje o tome da se to ne radi, da je opasno, da mi se moglo desiti ne znam kaj sve ne; plus zabranu izlaska iz sobe. Nije mi išlo u glavu kaj se uzrujavaju, jer ja ipak SVE ZNAM.
A danas se sjetim tog svog izleta svaki put kad mi Filip ode 15 m dalje od mene, i hvataju me frazi.

I usprkos obećanju da ću biti jako tolerantna mama, sve mi se čini da ću ga pratiti u školu, voziti van (za 15-ak godina 8) ) i čekati na izlazu :oops: Odnosno raditi sve ono kaj su meni moji radili, a ja sam ih smatrala pretjerano strogima.

A u park? Sada si obećajem da ću ga s 5 godina pustiti. Ipak, sa 6 ide već u školu :shock: , a ne mogu i tamo s njim. Treba djetetu slobode... Ali tko zna kaj mi još dođe do onda? :? :oops:

Još imam i peh da mi je dijete na mene. Neki dan ga ostavim kod bake (cca 350 m), i zovem za pola sata telefonom da ću doći po njega. A on se dere - ma ne moraš mama, znam ja i sam!!!
Kaj da velim? Bila sam dolje za 10 sekundi :roll:

joj- sve vas kuzim.
meni lucija ide kat iznad kod bake cca 10 stengi, a ja stojim na vratima i cekam i onda se derem kad cujem otvaranje vrata 'jeel dooslaaaa????'-
da- kao- vjerojatno ce se izgubit na stengama. :roll:

al si isto nemrem pomoc.

vani smo isto uvijek netko s njom, ne pustim ju samu ni na balkon tj terasu do koje jedine stepenice vode iz nase dnevne sobe.
ne- ja skupljam mobitel, telefon, vodu, oblacim se bla bla da bi isla s njom.

nekak si obecajem da cu je prije skole morat pustit samu jer ne znam kak bu u skoli inace.
al kaj ja znam- do tad- mozda odlucim osvjeziti znanje prvog osnovne pa se i ja jos jednom upisem i sjedim s njom u klupi....

Citiraj:

---

Ines prvotno napisa

al kaj ja znam- do tad- mozda odlucim osvjeziti znanje prvog osnovne pa se i ja jos jednom upisem i sjedim s njom u klupi....

---

A do tada će to ovaj novi "trkač" sam lutati po štengama :mrgreen:

drago mi je da necu biti jedina zabrinuta mama sakrivena u autu ispred nekog disca 8)

Citiraj:

---

egemama prvotno napisa

drago mi je da necu biti jedina zabrinuta mama sakrivena u autu ispred nekog disca 8)

---

:D :D
Čisto sumnjam da ćeš biti jedina.... :) :) ja već vidim sebe i svoje frendice kako skupa škicamo iza nekog zida...i čekamo 'djecu'....pa ja svoga Niku jedva pustim u drugu sobu....to nam je vrhunac....a vani sam uvijek korak iza ili ispred njega... a kada ću ga pustiti samog...valjda kad krene u školu.... :) :D mislim srednju.... :lol: :lol: :lol:

Citiraj:

---

egemama prvotno napisa

drago mi je da necu biti jedina zabrinuta mama sakrivena u autu ispred nekog disca 8)

---

joj- kak je to mene nerviralo.
u prvom srednje sam smjela u lapidarij jedino pod uvjetom da tata dolazi po mene.
onda me jadnik morao cekati na jezuitskom, a kad smo prolazili kraj lapa ja sam glavu imala na onoj gumi ispod nogu, da me ne bi netko slucajno vidio. :lol:

a sad mi se sve nekak cini da bum se i ja po jezuitskom motala pod stare dane.
makar mm veli da nema sanse da se ja zbudim u 3 ujutro i idem se vozat po gradu. :mrgreen:

Imat ćemo baterije pa ćemo si svaka iz svog grma davat svjetlosne signale jel zrak čist. Pa ako je čist idemo na klupicu na babinjak do fajrunta. I onda opet svaka u svoj grm. 8)

je, vidimo se onda pred diskacem :) :) :)

Utješile ste me. Nisam jedina i nisam luda. Ili nisam jedina luda :lol:
Sad mogu na miru smišljati kad i kako da joj uvalim sprej za samoobranu. :/

vi niste normalne :shock: :shock: :shock:
vrebati ispred diska :shock: :shock: :shock:

koja ce sa mnom unutra? :mrgreen: :mrgreen: :mrgreen:

Ja se nadam da moja neće ići u Jabuku.

Ivka :lol: :lol: :lol:

Citiraj:

---

ivarica prvotno napisa

vi niste normalne :shock: :shock: :shock:
vrebati ispred diska :shock: :shock: :shock:

koja ce sa mnom unutra? :mrgreen: :mrgreen: :mrgreen:

---

vec sam ja o tom razmisljala.
al usprkos svim mojim naporima da dijete naucim kaj je dobra muzika- ona i dalje brije na doktora stefanafranka ( znaci 'tema iz') i sasatinkedzo.
tam di bu ona isla- ja jedino s nogama napred.... :mrgreen:

ivarica :lol: :lol: :lol:

...ali imas pravo, tko zna sta se nutra moze dogoditi dok mi cekamo vani :shock:

Ivarica, dobra ideja :lol:

Vrijeme nam je da počnemo učiti djecu kaj je dobra muzika. ;)

no, dobro. zachatavate mi topic, a ja sam ocekivala odgovore tipa:

moj xy je sa 7 god isao sam u park, ili sa 6 god ostao sam doma po 10-15 min...

..i jos mozda koju kritiku da kaj sam tak posesivna mama....a kad ono, pa vi ste mi uz bok! :shock: :mrgreen:

Sestra i ja smo odrasle u naselju Trnje, kada sam krenula u školu nismo imali telefon doma, nego sam se javljala mami kada bi iz škole išla doma :) i sve je super funkcioniralo. Naravno, mama je šizila od brige, ali mi smo bile dosta samostalne (sestra je od mene starija 4,5 godine) i nije bilo nekih problema. E sada, mislim da je to danas malo drugačije, Tara je još mala pa ne razmišljam još o tome kako ću je puštati samu, ali sam svjesna da će i to vrijeme doći i morati ću. Pa, nebum s njom išla na nastavu, ili budem?? :D Šalim se malo, kao i vi sve naravno da bum bila u brizi, kako su bili i naši roditelji i naravno i meni je to uvijek išlo na živce.

Mene su moji do 3. razreda vodili u školu i u sve parkove. Samo sam mogla u susjedno dvorište, a i rolati se pred kućom - uglavnom sve što ne zahtijeva prelaženje ceste. U školu sam krenula sama tek kad su napravili semafore na putu kojim sam išla - inače bi me pustili i prije.
A mislim da ću i ja svoje tako voditi, panično me strah automobila i svega ostalog.
Što se tiče diskača... moj Daniel se počeo drmati u ritmu kad čuje techno. Mislim da ću naći neki kafić u blizini ako ne promijeni afinitete...

[quote="egemama"]moj xy je sa 7 god isao sam u park, ili sa 6 god ostao sam doma po 10-15 min...
quote]

Evo baš tako: moja Paula je bila sa 7 jednom sama u parku, na kratko, gledala je sam s balkona, već jedno 2 godine je pustim kod susjede na igranje, a i njena cura dođe k nama (stan je na istom katu). Sa punih 7 je bila sama u trgovini, i kad sam je pustila ona je bila sva važna, a ja sam si mislila, ajme meni, što ako mi neki manijek ( u tih 5 minuta) otme dijete. :shock: Na izlete sa školom ( i nekad s vrtićem) naravno pustimo. I sad smo je pustili kod baka u Slavoniju (teška srca, nije bilo drugog izbora)
Pa onda valjda i ja ulazim u kategoriju mame posesivno-uspaničene. a muža i mene počne boliti želudac kad se sjetimo da samo još jednu godinu imamo boravak. Sad je super, mi je vozimo u školu i kući, ali onda će morati sama busom (u našem naselju nema škole) :(

A u disko ću ići jedino ako tamo ne bude svirao tehno (ili neka nova strava za par godina), inače dežuram vani s čepovima u ušima:lol:

Meni je ova tema uzasan problem jer kod mene u naselju u ulici oboje djece koji idu sa Adiem u vrticem bez nadzora kruze po ulici a i sire. Dakle 5-6 godina. moj problem je sto naravno Adrian misli da bi i on tako trebao. Ja uopce ne vidim ovdje moralnu dilemu da ga ne pustim jer
a) defitivno mislim da koliko god ozbiljan bio ne moze u toj dobi dobro reagirati u slucaju kriznih situacija
b) cak i zakon regulira da djeca ne smiju biti van nadzora odrasle osobe prije skole.

Tako da se ni Ivan niti ja ne osjecamo uopce cudnim roditeljima jos uvijek jedno oko imamo na njemu. Meni je iskreno cudno da su roditelji toliko flegma da jedna 5god djevojcica moze cijelo popodne sama sjediti na rinzolu.
Tako da sad ja nekako pokusavam te klince strpati kod nas u dvrosite pa se igraju manje vise kod nas.

E, mame, mame, vi ne bi djecu same pustili ni na vjencanje ... ;) :mrgreen: :roll:

Ma, nije ni meni bas svejedno kad Vedran nekamo odjuri pa ga ne vidim, ali ... mislim da je bolje klince pomalo same "tjerati" da se snalaze u bijelom svijeti nego da nam nakon x godina kazu "Starci, meni je dosta da svuda idete sa mnom i da me nikuda ne pustate" i onda odu nekud bez traga umjesto da su to vec prije napravili korak po korak, "vjezbajuci se".
Meni se malo cini da je to vec pomalo poprimilo razmjere paranoje (molim, bez uvrede, nisam mislio tu na vas, vec na neke druge ljude koje znam iz prve ruke ...). Znam da je promet gust, vozaci ludi, kojekakvi tipovi se secu gradom, opca depresija i amoralizacija vuce ljude na svasta ... no, ti klinci ce kad-tad morati zakoraciti sami u zivot i mislim da ih na to treba navikavati vec od malena, koracic po koracic.

Ja sam sad u 40-toj i kao klinac zivio sam na rubu Zagreba i do osnovnjaka sam morao hodati 45 minuta (klinci u tom kvartu, Bukovcu, jos i dan danas hodaju tako daleko!) i to i prometnim ulicama bez plocnika, uz sume i preko livada i starci su me pratili do skole svega tjedan dana, nakon toga sam isao sa starijim klincima mjesec dana, a onda ... snadji se decko. U 5. razredu osnovnjaka sam vec isao sam u grad, u knjiznicu, a to je znacilo 15 minuta pjesice do busa, voznja busom pa tramvajem ... za mene je to bio veliki dozivljaj. OK, mozda onda nisu bila "ovakva" vremena, ali i onda je bilo svakakavih tipova po ulicama, manijaka po maksimirskoj sumi i svega ostaloga.

Nas sin Vedran je sa 4. godine jos premali da hoda sam uokolo ili ostaje sam kod kuce, ali je dosta velik da se npr. sam kupa u kupaonici (roditelji tu i tamo zavire da li je sve OK i provjere da je nivo vode u kadi dovoljno nizak), jurca sam uokolo po ducanima kad nije velika guzva, sam izadje iz vrtica i ceka me pred vratima ... SA bakom i djedom je vec sa 2 godine bio sam na moru tjedan dana, a sada tu i tamo ide kod bake i prespavati jer mu je to fora i obicno nazovemo ujutro da ga pitamo kako je spavao. Znam da cu i ja imati vrlo lak san kad ce prvi put navecer izaci u disco (ili kud ce se vec tada ici van ... :mrgreen: ) ili kad prvi put sam otputuje na more, no ... tak to ide.
A vjerujem da cete i vi prezivjeti ... znam da je u ovim postovima dosta zafrkancije, ali ... gdje ima dima ima i vatre! ;) :mrgreen:

Citiraj:

---

Jednom davno ja sam sama sebi obećala da neću biti stroga ni posesivna mama. Dijete će mi imati slobodu itd.

Ne znam kaj mi se desilo u međuvremenu

---

potpisujem te, skroz :lol: .

Citiraj:

---

vi niste normalne
vrebati ispred diska

koja ce sa mnom unutra?

---

ja vec sad sebi trazim drustvo za te dane :lol: :lol: :lol:

moj dorian ima 6,5 god., imislim da je jos uvijek mali da ga pustim samoga van na cestu, ali doma zna ostati sam i do 1h, ali mi je svekrva kat ispod (u kuci smo) tako da nemam brige hoce li se bojati ili nesto, uvijek se moze dole spustiti ili me nazvati na mob.

ja za sada ne mogu zamisliti da ga sa tri godine pustim samog van na ulicu, ali ako bude kao ja teško meni. :/

ja sam na SVOJE dugooootrajno inzistiranje sama sa 3,5 godine išla u Sloveniju na skijanje na dva tjedna s prijateljima obiteljskim, a sa 8 sam sama išla za Ameriku ;)

da podijelim s vama jedno iskustvo.

lani sam bila na svadbi na kojoj je, naravno :/ , bilo i djece. kako je noc prolazila djeca su bila sve umornija i cendravija i pametni roditelji su - pazite sad ovo!! :evil: - odnijeli kikice od 4,5 godina i auto da spavaju, zakljucali ih i vratili se na svadbu!!! :shock:

na jednu stranu to sto sam osobno protiv dovodjenja male djece na mjesta gdje se ostaje dugo budan, gdje se pusi i pije, sto ukljucuje i svadbe, ali ako su vec doveli dijete vrticke dobi, zaboga, neka ostane sa njima (u dimu cigareta :/ ), da ga imaju na oku, a ne u pol noci ostavljat dijete samo u autu na parkingu!!!

nekim ljudima bih stvarno oduzela djecu...

najbolje je to, sto mi je frend koji se tada zenio to ispricao tek sad (nisam tada primijetila), usput, i uopce mu to nije cudno da se mala djeca ostavljaju u autu :? :? :x

Evo ja ću biti malo konkretna. Ema od četvrte godine ostane sama u kući i gleda crtić dok sam ja kat niže kod bake. U početku sam je nazivala na telefon ali ona tako koncentrirano prati crtiče tako da joj nikakve nepodopštine ne padaju na pamet koje bi mogla izvodit po kući, za razliku od mene kada sam bila njene dobi u takvoj situaciji-
Puno teže sam se odlučila kada ju pustiti samu u dućan. Izveli smo to ovo ljeto. Dućan je od kuće udaljen 300 tinjak metara i ja ju vidim cijelo vrijeme. Mene je bilo strah ali ona je jako pažljivo dijete.
Najljepše od svega na kraju je to da se ona vratila kući sva ponosna i važna. Sada preko zime to ne prakticiramo jer rano padne mrak pa se ja ipak ne usudim pustit ju na cestu.

Mi zivimo u slijepoj ulici i mogu Luku bez problema ostaviti vani na ulici jer mi balkon gleda na ulicu. No, ipak on ima samo 3 godine i nikako ne mogu biti mirna da mi je sam vani. Obavezno je netko s njim, tetak, deda, baka, bilo tko od obitelji.
U kupaonici ga ostavim da se kupa, ali su vrata sirom otvorena i stalno virim unutra sto radi.
Utoliko je neovisan od roditelja jer je bio dva puta po mjesec i pol s bakom i djedom na moru. Nije da mu nismo nedostajali, jesmo i to jako, ali je on to nekako podnio (bolje nego mama :mrgreen: ).
Mislim da dijete do 7. godine nema sto raditi samo u parku, na ulici i slicno. Takav je i propis