Citiraj:
Ministar zdravstva otkriva zašto još nije regulirano izvantjelesno začeće
Ljubičić: Banka zametaka podijelila je struku
Rođenje četveraka potkraj prošle godine u Petrovoj bolnici u Zagrebu, i to uz pomoć jedne od metoda medicinski potpomognute oplodnje, aktualizira pomalo zaboravljeni prijedlog Ministarstva zdravstva o medicinski potpomognutom začeću koji je prije godinu i pol iz javne rasprave povučen na doradu te koji bi trebao odrediti zakonske okvire tog dijela medicine i zamijeniti napokon zakon iz 1978. godine. Struka se treba usuglasiti kaže ministar zdravstva dr. Neven Ljubičić. Riječ je o stručnom zakonu koji ne zadire, kao što se to želi katkad prikazati, u politiku. Struka se mora opredijeliti za određene metode i postupke u medicinski potpomognutoj oplodnji.
Što to konkretno znači?
- Još nije riješena dvojba treba li dopustiti banku zametaka. Jedna je struja za banku i zagovara liberalniji pristup, druga zagovara izravnu implantaciju zametaka nakon izvantjelesnog začeća, ali ne i banke u kojoj bi se zameci čuvali. Potonji je tzv. talijanski model i konzervativniji pristup. Banke otvaraju put manipulacijama i ilegalnim donacijama, što se, kao što znamo, događalo u mnogim zemljama u svijetu. Zametak u banci ne može biti vlasništvo bolnice, nego bračnoga para, a zakonodavstvo jako teško može regulirati i najmanju mogućnost manipulacija. Usto, među onima koji zagovaraju model bez banke zametaka dio liječnika smatra da za oplodnju nije potrebno vaditi tri, nego samo dvije jajne stanice.
Ne raspravlja li se o tome već predugo? Čini se zapravo da ste ovaj zakon gurnuli u najnižu ladicu.
- Pa, Italija je, primjerice, prije donošenja svog zakona imala javnu raspravu punih devet godina. I ja čekam konačnu odluku struke o modelu za banku zametaka ili bez nje. Ostalo je uglavnom riješeno i definirano. Primjerice, najveći dio struke još je uvijek protiv donacija jajnih stanica jer se donacija jajnih stanica iskustveno pokazala lošom u smislu većeg broja potencijalnih manipulacija.
U iščekivanju zakona čak i postojeće banke sjemena sustavno propadaju, pa i parovi koji za začeće trebaju donaciju sjemena odlaze u inozemstvo.
- Točno je da se taj dio ne radi u opsegu u kojem bi možda trebalo. No, zato smo i planirali da se, primjerice, u novom centru za ginekologiju i opstetriciju u KB-u Split otvori odjel za medicinski potpomognuto začeće za područje južne Hrvatske. Dakle, planiramo i ondje pokrenuti sustav kakav, primjerice, danas ima Klinika "Vuk Vrhovac".
Ali, ako odluka bude model bez banke zametaka i k tome ako se za proces oplodnje i implantacije budu uzimale samo dvije jajne stanice, uspješnost će opasti i žena će morati više puta na vađenje jajnih stanica, što znači još više muke.
- Uspjeh nije vezan za broj jajnih stanica, ali slažem se da će i žena i njezin liječnik biti, rekao bih, inkomodirani i tražit će se njihov veći angažman.
Hoće li žena koja nema partnera imati pravo na izvantjelesno začeće?
- Temelj mora biti obitelj, jer pravo je djeteta da ima oba roditelja.
Na koju ste se stranu osobno opredijelili?
- Osobno smatram da bi Hrvatska i zbog svoje tradicije i kulturološkog naslijeđa trebala biti više naklonjena talijanskom modelu. Kako bilo, o tome će konačnu odluku donijeti struka, a time i sveukupna javnost.
Kad očekujete da će prijedlog zakona ući u zakonsku proceduru?
- Ne znam kad će prijedlog zakona biti dovršen. Kao što sam rekao, treba riješiti ključni, ponajprije stručni problem, jer svi želimo zakon koji će moći zaživjeti i koji će prihvatiti veći dio javnosti.
Proizvođači lijekova i veledrogerije zbog velikoga duga i predugih rokova plaćanja lijekova zatražili su s vama hitan sastanak.
- Da. Planiramo sastanak idući tjedan. Moram kazati da smo u području lijekova napravili velike iskorake u smislu dobrobiti za pacijente, doktore, ali i cjelokupni sustav.
Pa svi su i očekivali da će niže cijene regulirati naplatu.
- I hoće, ali za to treba vremena. Liste su počele funkcionirati u studenome prošle godine i prvi učinak pokazat će u drugoj polovici ove godine. Samo da podsjetim, financijski aspekt potrošnje lijekova do 2004. nije se uopće pratio i mi smo iz mjeseca u mjesec bilježili porast potrošnje 16 posto, što je prijetilo katastrofom. Tijekom 2004. godine izrađen je Pravilnik o cijenama lijekova, počeo se primjenjivati 2005., i snižavanjem cijena 30 posto spriječili smo kolaps sustava. U 2006. godini dodatno smo snizili cijene i danas su u odnosu na 2003. oko 50 posto niže. Uveli smo i velik broj istovrsnih i zamjenskih lijekova na listu i time zaustavili goleme rashode. Naime, porast broja recepata po stanovniku iz godine u godinu raste vrlo blago i tu nema nekih problema.
Ali, najavljena je mogućnost nestašice lijekova zbog dugova države.
- Iskreno se nadam da se to neće dogoditi. Rok plaćanja od 220 dana postupno ćemo skraćivati i računam da nam treba oko godinu dana da uđemo u rok plaćanja od oko 90 dana. Kao što su se od 2000. do 2003. pojedine stvari uništavale, tako treba i vremena da se stvari konačno poprave. Jasno mi je da su i proizvođači i dobavljači financijski osjetili pad cijena lijekova, ali puno je važnije da nam je sustav stabilan, da svi naši pacijenti dobivaju najsuvremenije lijekove i da se možemo uspoređivati s financijski najjačim zdravstvenim sustavima u svijetu.
Mogu li cijene lijekova dalje padati?
- Prvo idemo s novim usklađivanjem cijena lijekova prema referentnim zemljama po našem Pravilniku. Ali, idu i novi natječaji pa proizvođači koji žele još spustiti cijene i osigurati svoj status na osnovnoj listi lijekova moći će to učiniti, isto kao što i proizvođači čiji su lijekovi na dopunskoj listi spuštanjem cijena mogu ući na osnovnu listu.