Tandem - trebam savjet

Nekoliko upucenih ce se sjetiti mojih kukanja i problema oko dojenja u trudnoci. Pisala sam da mi je bilo tesko, psihicki nepodnosljivo, da sam imala osjecaj kako moje citavo tijelo jednostavno odbacuje dojenje.
Nakon poroda situacija se malo popravila. Ali, nikad nisam skroz izgubila taj osjecaj odbojnosti prema dojenju starijeg djeteta. Zasto? U cemu je problem? Jel ja to mozda imam neke skrivene psiholoske impulse koji utjecu na te moje osjecaje ili je nesto deseto u pitanju?
Evo, i "danas", kada tandem traje vec preko godinu i po, ako oboje djece doji istovremeno, nemam nikakav problem kada doji mladja kcer. A starija....jednostavno jedva cekam kad ce zavrsiti. Pa mi kasnije bude zao, vrtim se stalno s nekom griznjom savjesti. Neki dan me ona pitala zasto joj vise nedam da doji kao onda dok je bila mala.... :( A ja jednostavno imam osjecaj da cu puknuti iznutra kad ona stavi sisu u usta. :(

hmmm, svaka čast produženom dojenju, ali starija cura ti je sad već stvarno velika i možda je već stvarno vrijeme za prestanak dojenja...

Ne znam što ti savjetovati, ali možda te utješiti da sam se i ja vrlo slično osjećala, iako sada nemam više (prošlo je dosta vremena) pravi osjećaj o tome koliko je to često bilo. Nekako vjerujem da nije bilo stalno jer inače ne bi tandem vozio više od dvije godine, ali razumijem, sjećam se osjećaja o kojem pričaš. Kad mi je zapravo postalo tog osjećaja previše, tad sam nekako i odlučila polagano ga odvikavati. Meni je pomagalo skraćivanje podoja, disanje, brojanje. Nekako smo valjda uspjeli prebroditi jer je Janu dojenje još u lijepom sjećanju.

I da, koliko imaš osjećaj da joj dojenje još treba? Ono, kad staviš na vagu koliko joj eventualno štete tvoji negativni osjećaji oko njenog dojenja a koliko bi joj smetao prestanak, što dobiješ (ja sam na kraju tako nekako vagala i prevagnulo mi je da je za njega prestanak lakši od moje ljutnje), ali to samo ti možeš vagnuti.
Isto tako, razmisli o vanjskim utjecajima koji te eventualno "smetaju", meni se kriza u životu često odražavala i na dojenje i to neke duboke zakopane stvari koje sam teško i sebi priznavala.

Ninni, ona ocito ne misli i ne osjeca se tako. A ni ja, inace ne bi trazila ovakav savjet.
A iskreno receno, ni ne citaju mi se takvi komentari. Treba mi konkretan savjet u okvirima onoga sto sam ja spremna napraviti.

Majo, meni je cudno to sto svaki put imam takav osjecaj. Nekad vise, nekad manje, ali od samog pocetka druge trudnoce se nesto promijenilo. I vise nikad nije isto. Imali smo mi nekoliko ruznih epizoda....posebno vezanih za odvikavanje od nocnog dojenja. I odonda se vrtimo ukrug s mojim odbijanjem, dojenjem na samo nekoliko minuta, njezinim ocitim nerazumijevanjem zasto je to tako......Ona se stvarno trudi biti jako pazljiva, bas vidim da pokazuje razumijevanje za te moje osjecaje. Ali dijete jednostavno ne razumije zasto ja ne volim kad ona doji.

Ono sto mislim da bi trebala napraviti je pustiti je ponovo da doji kad trazi. Ona vec jako dugo ne doji nocu niti se uspavljuje dojenjem. Znaci, trazi dva do tri puta dnevno. Nekad i preskoci dan-dva.
Mislim da, tek onda kada bi je pustila da ponovo dodje do te neke tocke sigurnosti koju je imala kroz dojenje, da bi pocela sama da odustaje. Bez da to bude bolno za nju.
Ali, mene zanima kako to provesti u djelo. Jasno mi je da mi smeta. Ali, nikako da dodjem do onoga sto me tjera na te osjecaje, do uzroka problema.
Nekad kao da izbjegavam i da se mazimo ili zagrlimo jer se bojim da ce traziti da doji.

Izgleda da je kod mene nova trudnoca na pomolu. :)
I gle situacije....neki dan smo se probudili i vidim Zorka ne trazi da doji. Meni je to bilo jako cudno i pitam je kako to. Kaze ona meni trazit ce tek kad se nova beba rodi. Ja je gledam i pitam zasto. A ona mi je odgovorila zato da me ne boli puno od njezinih zubica. :( Tada sam se bas nekako grozno osjecala.
I onda smo kao dogovorili da cu joj ja reci kad je ok da doji....ona se slozila s tim. Ali, mladja seka i dalje doji na zahtjev. Pa to dodatno otezava.

Ja mislim da ti je to skroz dobra ideja, definitivno sam kužila da što sam više davala, manje se tražilo, baš su sticali tu sigurnost (tako je i sada s Nolom).
Zanima me zapravo jesmo li jedine tandemice s takvim osjećajima (samaritanka, Nikaaa, ostale s malo dužim stažem??) - ako ih svi imamo onda bi to zapravo bilo super, onda ne moraš puno misliti o uzroku, jednostavno pokušati smisliti način da "premostiš" podoje. Ne znam, misliti na nešto drugo, brojati, čitati.
Iako, znam što ti tražiš, način da joj se "daš" otvorenog srca.. Nemam pojma može li se to. Jesi li probala iskreno, a prilagođeno njenoj dobi, popričati s njom o tome, reći joj kako se osjećaš? Naravno, bez da odgovornost prebaciš na nju.
Meni je i Nolu bilo neko vrijeme teško dojiti kad sam sam prestala dojiti Jana. Nakon nekog vremena, kad su mi se neke druge stvari u životu posložile, nekako je postao opet gušt.

Pišemo istovremeno :) Nova beba? Jel definitivno? Tandem u trudnoći, wow. Ludi koktel hormona i emocija. Želim ti puno snage i mudrosti :love:

I mene bi zanimalo kako je kod ostalih cura.
A ovo sto pises, bas mi je to problem....Htjela bi ponovo osjetiti taj totalno neoptereceni osjecaj zadovoljstva dok ona doji. A vec odavno ga nisam osjetila.
Cudi me....jer na pocetku trudnoce je ona bila jos mala, nije imala ni pune dvije godine.

Nedavno mi se desilo da sam stvarno bila premorena. I u rano jutro jasena se probudila. Dala sam joj da doji i zaspala. I sad, u tom nekom polusnu nisam ni skuzila da se Zorka probudila. jasena je ustala, a Zorka se uvalila na njezino mjesto. I sve do trenutka dok nisam postala svjesna da to ona ustvari doji, dojenje mi nije smetalo. Kad sam je skuzila, odmah su mi se ponovo javili ti osjecaji. Stvano bi voljela znati u cemu je problem. Ili barem da je iskustvo siroko rasprostranjeno pa da ne moram razbijati glavu imam li neke duboko zakopane traume u glavi.

hvala :)
Izgleda da je definitivno. U srijedu idem kod doktorice, ali mislim da je to to. Sada samo drzim fige da mi dojenje u ovoj trudnoci ne bude tako tesko kao u prosloj. I da mi se ne riga svakih pet minuta. :mrgreen: Za ostalo cu se vec nekako snaci.

Zorana, to valjda prolaze sve tandemske mame pa i ja. Samo možda još ne tako intenzivno, ali ponekad me peru slični osjećaji

Citiraj:

---

Ali dijete jednostavno ne razumije zasto ja ne volim kad ona doji.

---

Citiraj:

---

Ono sto mislim da bi trebala napraviti je pustiti je ponovo da doji kad trazi.

---

Citiraj:

---

Mislim da, tek onda kada bi je pustila da ponovo dodje do te neke tocke sigurnosti koju je imala kroz dojenje, da bi pocela sama da odustaje. Bez da to bude bolno za nju.

---

Citiraj:

---

Nekad kao da izbjegavam i da se mazimo ili zagrlimo jer se bojim da ce traziti da doji.

---

Ovo su onako nekako značajne rečenice. I meni bliske.
Ja se bojim da ona radi tih ponekih mojih odbijanja i ovog što spominješ da ona ne može shvatiti zašto ti NE VOLIŠ kad ona doji, ne pomisli da mi njih zato manje volimo nego mlađu djecu ili da joj se ne izokrene cijela slika od dosadašnjem dojenju - da dojenje ne postane neka ne tako lijepa (da ne kažem tužna, bolna, ružna) stvar ili uskoro ne tako lijepa uspomena. Željela bih da ga pamti kao nešto lijepo, a ne da se samo sjeća tih zadnjih odbijanja

Ja je ponekad opet puštam da stvarno doji kad traži, ali onda skužim da se nije sjetila po cijeli dan.

I najgore mi je kad svjesno radim grešku tipa - ostavi malo za seku - ili - neće seki ništa ostati, a ona nema što drugo jesti. Vidim da joj Lea to nikad nije uzela za zlo, ali ja znam da je to krivo i užasno se loše osjećam nakon što joj to kažem. Iako, ona često zna reći - evo, ostavila sam i za seku :heart:
Čak sam počela i malo razgovarati s njom o prekidu, ali ona namjerava dojiti do škole i to mi je izričito rekla 8)

I ja znam da kad god se zagrlimo i mazimo da slijedi - mama, ja bi titu. Ja kažem - pa ne moramo uvijek papati titu kad se mazimo, možemo se i ovako samo grliti - ali ona bi titu

A s druge strane znam da će mi biti žao kad prestane. Već sam tako navikla na to i vidim da je tako sretna kad počne dojiti i kad onako zaklopi okice i sva se prepus :heart: ti...........



anchie76 editirala quotanje

Branka, totalno iste situacije...

Citiraj:

---

Meni je i Nolu bilo neko vrijeme teško dojiti kad sam sam prestala dojiti Jana

---

Mislim da bi i meni tako bilo. možda bi me pekla savjest, pogotovo kad bi to nasiono prekinula.
Iako uopće ne vidim kako ću prestati dojiti Leu dok Lana još uvijek doji? Ovako, možda bi ona i zaboravila, ali stalno vidi seku.
Ponekad mislim da će Lana prije prestati nego Lea :)

Ajme, sad tek vidim što je ispalo s mojim citatima :roll:

Zorana, ne znam jesu li potpuno isti osjećaji jer mene ne drži tako jako i još uvijek ne osjećam to tako često i još uvijek joj se mogu skroz "dati", ali vi imate više staža. možda i nas to čeka :/

[quote="branka1"]

Citiraj:

---

Ponekad mislim da će Lana prije prestati nego Lea :)

---

Ha, ha, ovo je i Nika izjavila za Timija i Benija.

Neka je netko uputi na ovaj topic. :P

Luna, kad ce tvoj tandem? :P

Branka, jel tebi tako i u trudnoci bilo?

Ne. onda su me jedino jako boljele bradavice kad bi dojila. i neko vrijeme sam se malo bojala radi trudnoće pa sam pokušavalka smanjiti i skratiti podoje. A znala sam joj i reći kad se seka rodi da će opet moći puno papati titu. eto mi sad :P

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Luna, kad ce tvoj tandem? :P

---

Joj, nadam se ove godine. :)

I, naravno, čestitam na trećoj bebici! :D :heart:

i ja samo da cestitam zorani :heart:

:love:
i ja, kad je napokon objavila :mrgreen:

evo ja ka mali padobranac :oops:

a da ti se slučajno nisu aktivirali obrambeni mehanizmi, instikt ti traži da svo mlijeko daš bebi jer joj je najpotrebnije, pa da ne bi bila "ugrožena" od starije sestre
kao npr. kad roditelji viču najprije na najstarije dijete (kad izbije sukob) a štitu mlađe a da zapravo ne znaju tko je prvi počeo

Zorana, i ja ti čestitam :love:

Znaš što mi je sad palo napamet - možda mi podsvjesno mislimo da bi sad već ipak trebale prestati dojiti, a racionalno želimo tu odluku prepustiti njima i dati im da doje dokle imaju potrebu. Ali podsvjest je gadna stvar

Evo, kod nas danas ovako - dala sam joj kad god je htjela i to bez ikakvih negativnih osjećaja, negdje oko 3 puta je tražila, ali tad nakon par minuta kažem - ajde, jel dosta? - i ona prestane. Možda je stvarno rješenje da im damo koliko žele pa da same polako prestaju kad osjete tu sigurnost. Iako nisam sigurna da bi kod to upalilo :)

nisam vec dugo pisala o tandemu.

zorana, prvo cestitke. i zelje da dojenje ne bude bolno.
u trudnoci me najvise smetala ta bol u bradavicama. sjecam se da sam bas "puhala" i brojala u sebi dok nije zavrsio.

ben doji i dalje.
prekjucer u bolnici pita mene doktor da koliko je ben dojio, i ja kazem - jos uvijek doji. u sekundi mi proslo u glavu kak ne vjerujem da sam bas tako rekla - jos uvijek. kasnije sam razmisljala o tome i mozda je polako doslo vrijeme gdje ja zelim da on prestane.

smanjujem mu podoje, nekako puno lakse odbijem kad me vec neznamkojiputtrazi i nije mi tesko, a on to prihvati vise-manje ok. kad vidim da mu je zaista vazno onda i ako kazem da ja ne bih, ipak mu ponudim.
jednom mi se zahvalio u stilu - draga moja mamice ti si tako dobro kad mi dajes ciku. to me malo prestrasilo.

njemu je jako vazno da ga i dalje dojim, ja sam ga pocela poticati na prestanak. nadam se da to radim njezno. i da cemo ovu godinu zavrsiti s jednim uspjesnim periodom u njegovom zivotu.

i da zna me smetati kad on sise. imam osjecaj da nekako gubi tehniku pa mi smeta, onako nekako nugodno mi bude.

i najdivniji momenti, bas jucer bio, kad oboje sisu i onda zaspu na ciki.
:heart:

ja mislim da kad bi ben i dalje dojio na zahtjev da bi ikada prestao. ;) :mrgreen:

ja samo da cestitam zorani! nek ti trudnoca bude ugodna i bez mucnina, i nek ti ne bude nista tesko!

zorana :love: :heart:

Zorana, cestitam :heart: !

I ja se osjecam slicno s Cvitinim dojenjem. Nježno je ohrabrujem da prestane, znam joj i odbiti, pokusavam s dogovorima i tako. Cesto joj kazem "ti kazi kad je dosta". I onda ona skuzi da ja zelim kratak podoj i vrlo brzo se odvoji i veselo kaze: "evo, sad je dosta!". A jako je navezana na ciku. Crta cice, pravi cice od plastelina i onda mi je donese na dlanu (zuta pogačica sa crvenom bradavicom u sredini) i sva ozarena kaže: "vidi! tvoja cica!".

Zorana, čestitam od srca i želim ti najljepšu i najblaženiju trudnoću :heart:

hvala svima. :heart:

Zorana :heart:

a što se tiće tandema. bome i ja imam krize, valjda stalno. i stalno si svašta vrtim u glavi. i napisala bi više jer sam i ja mislila otvorit sličnu temu al nemrem baš puno sjedit. uganula sam nogu pa me trnci idu kad sjedim, a još sma i sama s curkama doma.

javim se možda još danas il sutra il...