Naša duuuuga priča

Ema je stigla 24.11.06. u 8:15 ujutro. Ovo je naša priča :love:

Nakon 100 problema vezanih uz trudnoću , od krvarenja , trudova preranih , prijetećag pobačaja i poroda , dijabetesa , mogućeg zastoja u rastu i još toga konačno smo zdravi ušli u 38 tjedan i mogli slobodno disati. Možda je to bila moja želja da svoju mrvicu vidim što prije ali ja sam "znala" 8) da ću roditi taj tjedan.Sve je bilo drugačije , osijećalo se drugačije , izgledalo drugačije, mirisalo na dolazeću akciju :) .Uz podsmjehe "ma kaj ti znaš kad buš rodila" ja sam se smješila i mislila-ma vidjet ćete vi. :yes: Bila je nedjelja.
Utorak-šetnja cijeli dan po gradu.Umorna liježem i spavam 10 sati bez buđenja za wc , tijelo zna šta njemu treba,priprema se.
Srijeda , ustajem , slinavo vrijeme , kreću trudovi na 10 min, nisu jaki , mislim si hmmm.....neće još danas.Ali , svi već veseli , govore ma sad ćeš ti , kuma mi provjerava spremljenu torbu , javljam mm da imam trudove ali neka ne dolazi jer neće Ema još van.Pita me kako znam-eto tako ;) , on kaže dobro , vidimo se predvečer.Dan prolazi u nepravilnim trudovima-u kretanju se reguliraju u mirovanju uspore. Nema smisla nikamo ići. Noć sam više manje budna , stiže četvrtak. MM ustaje , pita da li da ostane doma , kažem ne , neće ni danas , idi raditi. On odlazi , cijeli dan isto kao i srijeda , mm se javlja popodne da nema nikakvog posla i ja mu kažem da zbriše ako može pa da idemo u šetnju , već sam umorna od svega i htjela bi da krene ili stane , pokušat ćemo da krene. :cekam:
On dolazi kući i mi idemo u šetnju , sat i pol po uzbrdici i nizbrdici , trudovi svakih 5 min , mi veseli dolazimo kući ja sjednem , trudovi na 20 min. Ja se okupam , obrijem , najedem i liježemo.
Petak , 02:10 min , otvorim oči , čujem PUK! :D , skočim s kreveta i voda se izlije po meni , piđami , podu...smijem se i koljena mi klecaju u isto vrijeme , kažem smireno Krešo? , on otvara oči , pita , ja kažem , gleda moju mokru piđamu , smije se i kaže da ga puca aderenalin , ja se spremam , zovem mamu , kume , budim svekrvu , svi uzbuđeni me ispraćaju i mi krećemo , 03:00h je.
Sjedamo u auto , i pali se rezerva. On se smije , kaže da je tako namjerno ostavio inače ja sigurno ne bi išla roditi. :mrgreen: Peru me sve bolniji i jači trudovi , stajemo na benzinskoj , on pogodi kotačem pločnik ,ja reko "hoćemo mi živi stić?" , stižemo , zvonim na vrata rodilišta Vinogradske , ulazim , mm ostaje i čeka.
Slijedi prijem , ljubazna sestra i dr , svi već poznati od prijašnjih ležanja i komentiraju "a evo nam kolegice , taman smo sve porodili , zna ona na čisto doć" :) .
Uzimanje anamneze , uzv , ctg , sve prolazi ok , dr me pregleda , otvorena 2 cm :shock: kao i cijelo vrijeme tokom zadnja 2 mj , nakon 2 dana trudova ja se ništa nisam otvorila i mislim si , joj kad sad ovo bude pakleno. Klistiraju me(nisam odbila , nemam ništa protiv) , čistim se nekih 40 min , otavili su me samu i to mi paše , šetam po prijemnoj i čekam da se očistim do kraja , trudovi bole i bole .Dolazi sestra ,otuširajte se gospođo , ulazim u tuš i nema me 20 min van , topla voda je nešto preeeedivno. Liježem u boks , postave mi braunilu , ctg , koju , usput , niti očitava trudove , niti Emine otkucaje i totalno je beskoristan i samo mi smeta i on i sestre koje ga svako malo pokušavaju naštimati :x .05:15 h je.Boks je preko puta intenzivne , sestre mole ako mogu uvesti mm kad srede pacijentice , ja se slažem.Trudovi su sve gori , imam silnu potrebu šetati , ali je.... , ne smijem pa imam silnu potrebu nešto razbiti :) ali je....,nema ničeg , pametno su sve sklonili. Prodisavam trudove na sve moguće načine , ali to mi apsolutno ništa ne pomaže i ljuta sam na sve koji su tvrdili da to ima nekog smisla.Znam da je svrha disanja usredotočiti se i utjecati na psihu ali to eto kod mene ne pali.
06:15 , ulazi mm , ljubi me , ulazi i dr , ja otvorena 4 cm. Mislim si , stvarno , ovo će trajati 100 sati ja sam već sada luda i mislim kako ću sve izdržati , mantram si svoju bebu i to nekako lakše prolazi.Tražim za bolove, dobivam narkotik , totalno se opuštam i spavam između trudova , ne znam za vas ali meni je stvarno pomoglo , jer u 7:15 dolazi sestra i ja joj smirenim glasom objasnim da me luđački boli i da ne mogu više i da ću sad skočiti kroz prozor , dok to govorim drobim mm i njoj ruke , ona me pita da li me tiska a ja joj kažem da me tiska i boli šta god njoj treba i hoće , nek mi pomogne. Dolazi dr , gleda me u trudu naravno i ja mu prosikćem da nek izvoli nježnije , on pazi i u čudu pogleda sestru i kaže :gospođa je skroz otvorena , glavica je krenula. Meni anđeli pjevaju aleluja , mislim si SUPER!!!! , sad ćemo mi to. Skupila se ekipa za čas , jedna starija babica pogleda ctg , kaže to je sve sra..e ;) i počupa to sve s mene , blagoslovljena bila , još su me malo tjerali na bok što sam ja nevoljko poslušala , JER SE STVARNO NE MOŽEŠ NATJERATI , TI TREBAŠ TISKATI I TO JE SVE ŠTO IMA SMISLA.Mm je bio tu od velike pomoći , doslovno me nunao na rukama i pomogao mi , ljubav moja , ne znam što bi bez njega i njegovih ruku , najdražih očiju što su me gledale i šutke bodrile , poštivale svaki moj treptaj , komunicirali smo bez riječi. :zaljubljen: .
08:10h , Liježem na leđa , prvi trud tiskam krivo , u glavu , sestre me bodre , ispravljaju , slušam , tiskam drugi put , Glavica je vani!! , duboko udahnem i stisnem još jednom , i Eto!!08:15 h , Ema , moje malo čudo , mrvica moja , 2590 gr , 47 cm , leži tu , na mome trbuhu , i ja ju gledam , ne vjerujem , to je stvarno ona , neopisiv trenutak :love: Kako me dotakla prestala je plakati , stave mi ju na prsa , jedva ju držim , ali držim ju i ne puštam , to malo tijelo , dio nas.Kupaju je i mm slika , daju mi ju opet umotanu i mirnu , spokojnu , mazimo se svi troje , gledamo se u čudu , ne vjerujemo da smo ju mi stvarno napravili takvu malu i savršenu , prekrasnu , musavu od verniksa , umornu i našu , samo našu.

Bila je mala epi , bez dripa , jedino što im zamjeram jest šivanje koje je bilo bolno. Ema je malena i odnijeli su je u inkubator , tamo je bila tjedan dana , odradila žuticu , koliko mi je falila nema riječi koje bi objasnile. Sada ima 6 tjedana i dobila je kilu , narasla 6 cm , ljubimo se non stop i svijet je jedno savršeno mjesto. :love2: