Edipov kompleks

Čitala sam o Edipovom kompleksu i dosta toga je napisano o negativnim posljedicama nerazrješenja istog, no nigdje nisam naišla na pomoć ili neki savjet tipa - "drage mame, ako želite da vaš sin izraste u zdravo i neovisno biće, ne činite to, to i to a slobodno činite to i to..." Ima li tko što pametno za reć? Malo sam prošetala 'Rodom' (friška sam, od malo prije) no o seksualnom razvoju djece nisam našla ništa. Zar se svi brinu o svim aspektima djetinjstva osim o seksualnom, mislim u pozitivnom i razvojno neophodnom smislu, ne o raspravama tipa 'previše seksa u medijima'. Zanima me istinsko i dubinsko seksualno sazrijevanje - nadam se da razumijete što mislim - ne na tjelesni seks već intimni razvoj djeteta a čije su posljedice počesto traumatske i tako dobro opisane od Freuda i ostalih, ali nekog korisnog i prihvatljivog savjeta za mamu jednog osmogodišnjaka, nigdje. Svako moraliziranje i kažnjavanje, zaobilaženje teme ili prešućivanje, svaki naputak poput 'bog vidi što radiš sa svojim spolnim organom i kaznit će te' ne prihvaćam. Zanimaju me iskustva drugih mama i kako se one u tome snalaze i što osjećaju...

Postoji knjiga Odrastanje Kaina, autor: D.Kindlon.

Nisam je citala, al kolko sam cula, tamo bi moglo biti odgovora koji bi isli u tom smjeru.

Inace, jako dobro pitanje.

Puno o Edipovom kompleksu (za moj ukus malo i previše :mrgreen: ) ima i u Bettelheimovoj knjizi "Smisao i značenje bajki".

Odrastanje Kaina je za svaku preporuku!

Vrlo zanimljivo pitanje i točno je da o toj temi baš i nismo pisali. Jesmo nešto malo, ali ne dovoljno. Nisi napisala što zapravo tebe muči, vidiš li kakav problem kod svog dječaka, pa mogu pisati samo općenito i o svom djetetu.

Možda griješim, ali ja bih voljela da se diskusija o seksualnosti naše djece ne koncentrira oko pojma Edipovog kompleksa, jer mislim da su to zastarjeli koncepti. Bujanje superega, sublimacija seksualnosti, strah od kastracije, nedostatak identifikacije s istospolnim roditeljem, psihoze.. ne znam, ne razmišljam o svom djetetu kroz te pojmove. Vidim da se razvija na način koji ja mogu opisati kao normalan. On je šestogodišnjak, istražuje svoje tijelo, raspituje se o seksualnosti, zna kako djeca dolaze na svijet, pričali smo mu o ljubavi između muškarca i žene, ispitivao je pomalo i o našoj seksualnosti, mislim nas roditelja. Otvoreno razgovaramo s njim o seksualnosti, tijelu, osjećajima, uz neke granice koje se tiču našeg intimnog života. M. lako komunicira s djevojčicama, zna se s njima igrati. Više traži društvo dječaka, ali ima i prijateljice, zanima ga njihovo društvo i zna im se približiti. Više od ostalih sviđa mu se jedna curica iz vrtića, pa mi je čak rekao da je i zaljubljen. Sa mnom se mazi, još je uvijek više povezan sa mnom nego s tatom, ali se s njim povezuje sve više. Dakle, on je još punom parom u fazi latencije, kao što i treba biti u njegovoj dobi, a za vlastito tijelo i za seksualnost pokazuje zdrav interes. Da, možda je i to važno reći - nije izložen nikakvom pornografskom sadržaju, seksualizirajućem ponašanju odraslih, dakle, njegov seksualni razvoj nije ni na koji način remećen izvana. Uglavnom, vrlo sam zadovoljna kako se razvija na tom planu.

Off topic, htjela bih samo još nešto dodati o Edipu i Edipovom kompleksu. Freud u priči o Edipovom kompleksu preskače prvi dio mita o Edipu, negirajući tako činjenicu da je upravo Edip bio žrtva. Prvo je bio žrtva pokušaja čedomorstva nakon poroda, a potom napušten od roditelja. Laos i Jokasta su ga napustili i prepustili smrti, a spasili su ga i posvojili Polib i Meropa, ali mu nisu rekli da je posvojen i nisu mu rekli ništa o njegovom porijeklu. Kada kasnije Edip igrom slučaja ubija Laosa i ženi se Jokastom, on ne zna da su to njegovi biološki roditelji i nema prema njima nikakve sinovske osjećaje, jer takve osjećaje gaji prema posvojiteljima. Prema tome se tu uopće ne može govoriti o ocoubojstvu i incestu, kao što je to protumačio Freud, a još manje se može govoriti o nekakvoj krivnji djeteta zbog seksualnih fantazma prema majci i mržnji prema ocu, na čemu počiva Freudova teorija o osobama pogođenim Edipovim kompleksom i o obiteljima u kojima se to događa. Jadni Edip je zapravo žrtva nasilja svojih roditelja i pogreške svojih posvojitelja.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Off topic, htjela bih samo još nešto dodati o Edipu i Edipovom kompleksu. Freud u priči o Edipovom kompleksu preskače prvi dio mita o Edipu, negirajući tako činjenicu da je upravo Edip bio žrtva. Prvo je bio žrtva pokušaja čedomorstva nakon poroda, a potom napušten od roditelja. Laos i Jokasta su ga napustili i prepustili smrti, a spasili su ga i posvojili Polib i Meropa, ali mu nisu rekli da je posvojen i nisu mu rekli ništa o njegovom porijeklu. Kada kasnije Edip igrom slučaja ubija Laosa i ženi se Jokastom, on ne zna da su to njegovi biološki roditelji i nema prema njima nikakve sinovske osjećaje, jer takve osjećaje gaji prema posvojiteljima. Prema tome se tu uopće ne može govoriti o ocoubojstvu i incestu, kao što je to protumačio Freud, a još manje se može govoriti o nekakvoj krivnji djeteta zbog seksualnih fantazma prema majci i mržnji prema ocu, na čemu počiva Freudova teorija o osobama pogođenim Edipovim kompleksom i o obiteljima u kojima se to događa. Jadni Edip je zapravo žrtva nasilja svojih roditelja i pogreške svojih posvojitelja.

---

Wow, ovo je totalno zanimljivo :shock: Pojma nisam imala. Hvala ti Zdenka :saint:

Da Zdenka2 ima pravo. Osim toga, kad je Edip saznao što je zapravo učinio, u očaju si je iskopao oči i počeo lutati svijetom u pratnji svoje kćeri Antigone. Cijela grčka mitologija prepuna je patoloških obiteljskih odnosa i bazira se na tome da čovjek ne može utjecati na svoju sudbinu.
Ono o čemu govori Freud zapravo je običan primjer odnosa zlostavljača i žrtve pokazan na majci i sinu. U takvom odnosu mogu se naći majka i kćer, otac i sin (vrlo,vrlo često), otac i kćer, prijateljica i prijateljica i sl.
Pretpostavljam da u takvom odnosu zlostavljački roditelj uvjetuje svoju ljubav djetetu, vjerojatno ponižava dijete i dovodi ga u situaciju da se stalno dokazuje u svojoj poniznosti ili nekim nerealnim očekivanjima.
Ipak, moram reći da bolje poznajem mitologiju, a ovo o psihologiji govorim čisto laički.

Ma ne, Freudovo poimanje Edipovog kompleksa podrazumijeva incestuozne osjećaje sina prema majci i zbog toga nemogućnost da se identificira s ocem. Ja sam htjela reći da je to ne samo promašeno tumačenje mita o Edipu nego i zastarjeli koncept odnosa majka- sin, zbog toga što prebacuje odgovornost za eventualnu patologiju takvog odnosa na dijete. Zanimalo bi me što kaže neki dobar psihijatar o tome.

Zdenka2 potpuno te potpisujem i nikad mi nije bilo jasno zašto se taj kompleks naziva Edipov.