Da li je kiretaža zaista neophodna

Znam da danas otvaram bed topike, ali baš me to zainteresialo.

Naime, čitala sam već dosta davno da u nekim zapadnim zemljama u slučaju dijagnoze mrtvog ploda u kasnijoj trudnoći čekaju po tjedan (čak i više) dana da tijelo samo odbaci plod, odnosno da porod počne spontano.
Znam da se u Hrvatskoj u takvin slučajevima odmah stave trudnicu na induciran porod i da su takvi porodi fizički i psihički izuzetno naporni.
Pa me to potaklo na pitanje da li se i kiretaže u ranijoj trudnoći nepotrebno forsiraju? Ne bi li se moglo pričekati da tijelo samo izbaci neuspjelu trudnoću? I koliko je uopće "sigurno" čekati? Znam da se naveliko govori o mogućnosti sepse, ali koliko je to stvarna opasnost.

Ja npr. znam nekoliko žena koje su otpuštene iz bolnice nakon poroda, ali su nakon 2-3 tjedna uz jače grčeve izbacile neku sluzavu grudastu krvavu masu. Ginekolog im je potvrdio da je to ostatak posteljice. Kako to da nisu dobile sepsu, nego je to tijelo samo izbacilo? A znam i žene koje su drugi dan po poodu dobile sepsu. Što je presudno za opasnost, odnosno za dobivanje ili nedobivanje sepse?

2001. godine kad mi je bebica umrla u trudnoci sa nekih 20 tjedana, doktor mi je rekao da je mrtva vec dva do tri tjedna...
osjetljivi, ne citajte....


onda sam ga pitala kako to da nisam nista osjetila, niakvu bol, nikakvo krvarenje ni nista sto bi upucivalo na to da nesto nije ok...odgovorio mi je da nekad se moze desiti i da zena po dva mjeseca nosi mrtav plod u sebi a da nema nikakvih promjena, i ne dodje do sepse...(ovo posebno vrijedi za nekontrolirane trudnoce, kojih i danas ima jako puno)
e sad sta sepsu uzrokuje i zbog cega ona nastaje ne bi znala...

Mojoj kolegici bebica je umrla u 9. tjednu. Nisu radili kiretažu, nego čekali da samo krene. Krenulo je par dana poslije toga, nije rađena kiretaža, sve je samo otišlo, ali je 3 dana bila u bolnici za svaki slučaj da se ne bi zakompliciralo.

sepsu uzrokuju bakterije. a najvise ih ima upravo u bolnicama.

Meni je rečeno (nakon što je utvrđeno da srce bebe više ne kuca) da je kiretaža obavezna i to po mogućnosti što prije. Kasnije mi je kolegica pričala kako je njoj (u istim uvijetima) njena prijateljica ginekologica sugerirala neka čeka da samo krene jer da kiretaža nije baš naj stvar za maternicu...

Citiraj:

---

anitalu prvotno napisa

Meni je rečeno (nakon što je utvrđeno da srce bebe više ne kuca) da je kiretaža obavezna i to po mogućnosti što prije. Kasnije mi je kolegica pričala kako je njoj (u istim uvijetima) njena prijateljica ginekologica sugerirala neka čeka da samo krene jer da kiretaža nije baš naj stvar za maternicu...

---

Da, baš zato i pitam. Zašo se to forsira kad je sigurnije da krene samo. I da li je stvarno sigurnije?

Daphne, išla si na čišćenje ili je otišlo samo.

isla sam na inducirani prekid trudnoce(porod na silu u radjaonama)

Imala sam missed ab. u 12 tjednu, doc je rekao da je beba umrla u 8.tjednu. Kiretaža mi je preporučena, spontani mi se dogodio na samom stolu kod pregleda prije kiretaže i još su me dodatno kiretirali.
Jesu li me trebali kiretirati - neznam :?

I ja sam prošla inducirani porod mrtve bebe u 24.tj. i nakon toga kiretažu. Jedan je dr rekao da treba (kiretaža), jedan da ne treba pa su ipak napravili.
Rekli su da do 3 tjedna (nošenja mrtve bebe) nije opasno, kasnije da je jer se povečava opasnost od sepse.
Ne kužim ni ja.

Mojoj frendici su u ranoj trudnoći (još nije bila ni sigurna da je trudna) morali raditi hitnu kiretažu (i to je bilo bez anestezije) zbog jakog krvarenja. Druga frendica je, u ratno doba, prokrvarila negdje oko 10. tjedna, nije jurila doktoru, rekao joj je da pričeka (bile su uzbune), nego je nakon tjedan dana otišla na kontrolu i rekli su joj da se sve samo očistilo.
Ne znam koji su kriteriji kad se zna da je dijete umrlo. Ali u ranoj trudnoći stvarno ne treba žuriti, bilo je na forumu puno slučajeva da se srce pokazalo puno kasnije.

U 10. tjednu sam imala pravi spontani - doma na WC-u. Nakon pregleda dr je rekao da ćemo pokušati bez kiretaže. Svaka 3 dana sam dolazila na kontrolu, kontrolirala hormone, ali nalazi se nisu dovoljno brzo vraćali u normalu, pa se dr ipak odlučio na kiretažu.

Ja sam isto imala missed ab. i išla sam na kiretažu, mada sam već bila otvorena 1 cm, a grlić maternice je dobrano bio omekšao. Spontani bi se bio dogodio kroz koji dan, već me bilo počelo i boljeti. Meni je plodić tako stajao jedno osam tjedana, dakle podosta, jer sam bila u dvanaestom tjednu, možda i više.
Osobno sam razmišljala je li potreban taj ipak agresivni čin, kad tijelo zna što mu je činiti. No, činjenica da mi je Neva tada imala petnaest mjeseci i trebala me mi je ipak važnija. U bolnici sam bila nekih dvanaest sat i kad sam došla doma nastavile smo uobičajeno, samo što sam ja malo i odmarala. Ne znam kako bi bilo da sam imala spontani dok sam sama s njom doma, bol bi vjerojatno bila poprilična, još da nakon toga moram i ovo sve ponavljati.
U slučajevima kao što je Daphne bih ipak dala prednost induciranju poroda jer bi se stvar mogla i otegnuti, a porod mrtvog ploda u još kasnijoj trudnoći mora biti i gori.
Ipak, voljela bih da ima liječnika koji barem promišljaju ovo iso što i mi.

Missed ab. s 10 tjedana - redovni pregled večer prije, uputnica hitno na kiretažu iduće jutro (koje sam uglavnom provela u čekaoni dok nisu nakon vizite potvrdili da će biti slobodnih kreveta), kiretaža oko podne, izlazak iz bolnice negdje oko 4 popodne (službeno su me otpustili s idućim danom).

3. dan sam mislila da ću odapet od bolova, nisam se mogla sama ni malo okrenuti na krevetu - rekli su mi da smijem piti samo Lupocet, pa sam nakon 6 lupoceta ipak uzela voltaren (koji su rekli da je prejak, pa ne smijem) i onda je tek bol malo popuštala...i tako par dana.

Ja sam se osjećala sasvim dobro i nije mi bilo na kraj pameti da bi se takvo što desilo, o pobačaju nisam željela do tada puno čitati i u tom trenu se uopće nisam zapitala da li je to nužno, vjerovala sam da je i da njih više doktora znaju što se mora napraviti. A kasnije se stvarno zapitam, a što da im se nije oslobodio nijedan krevet, bi li i onda bilo tako hitno, ili bi rekli, dođite sutra, prekosutra...? :?

Hera
Ja sam iz tvoje županije, pa da ti odgovorim na pitanje: nakon vizite nije bilo slobodnih kreveta, pa sam čekala slijedeći dan (iako sam već podosta krvarila, a da ne govorim o činjenici da sam se morala pomiriti da mrtvu bebu nosim već 4 tjedana i da se agonija nastavlja). Naručena sam bila u 7:30h, no već sam u 6h bila na hitnom prijemu zbog jakog krvarenja, ugrušaka i bolova koji su me bacali s nogu. kod pregleda sam pobacila :cry: i još sam kiretirana.
Dakle, kad nema mjesta više ništa nije tako hitno.
nakon kiretaže su me "ubacili" u neku sobu koja im inače služi kao svojevrsno skladište sa još 3 trudnice. Ležala sam 3h i pustili su me doma kao i tebe službeno s drugim danom. Čitavo vrijeme ležanja mučili su me sa slušanjem CTG-a bebica trudnica u mojoj sobi. Ubijala me njihova sreća.
Samo se nadam da iše nikad neću morati prolaziti takvu nehumanost.

Citiraj:

---

novy prvotno napisa

Čitavo vrijeme ležanja mučili su me sa slušanjem CTG-a bebica trudnica u mojoj sobi. Ubijala me njihova sreća.
Samo se nadam da iše nikad neću morati prolaziti takvu nehumanost.

---

Ovo mi je koma, nehumano... Kad sam bila u 35. tjednu par dana u bolnici (4. kat, patologija trudnoće), isto tako su dovezli ženu nakon spontanog, nešto se zakomlpliciralo pa je ostala 2 dana i slušala kako cijeli kat odzvanja od CTG-a. Bilo bi puno humanije da su je smjestili na 3. kat gdje nisu trudnice. Zadnje što ti treba u toj situaciji je da slušaš otkucaje malih :heart: .

da, to mi se posebno urezalo u pamčenje :(
drago mi je zbog svih tih žena, bile su sretne (nisu na patologiji bile bez veze - imale su nekakvih problema u trudnoći),ali meni je jedini znak da više moje mrve nema bilo upravo :heart: koje nije kucalo. Nisam imala nikakvih drugih pokazatelja ili simptoma. Dva dana ranije još sam bila sretna trudnica koja stalno mazi svoj trbuščić i pati od jutarnjih mučnina. Neznam kako svi ti liječnici mogu spavati. Meni će to ostaviti trajni trag.

cure :cry:

Ja sam imala inducirani porod u 18 tj i nakon 3 dana u predrađaoni gdje sam slusala kako na svijet dolaze savrsene bebice,kada su porod i kiretaza bili gotovi prebacili su me na odjel patologije gdje sam jos tri dana bila sa trudnicama.Psihicko stanje mi je bilo koma,a da ne pricam da kada sam primljena u bolnicu na 6 sati prije rađaone smjestili su me na odjel babinjaca jer drugdje nije bilo mjesta.Tamo su zene bile izmucene,ali sretne sa svojim bebicama,a ja sam brojala sate kad ce doci taj grozan trenutak kad bebicu vise necu osjetiti u trbuhu.Toliko o humanosti. :(

Citiraj:

---

da li se i kiretaže u ranijoj trudnoći nepotrebno forsiraju?

---

I ja sam dosta razmišljala o tom pitanju i smatram da kada u ranoj trudnoći dođe do miss. abortusa nije potrebna kiretaža. Imala sam miss. abortus u 10 tjednu trudonoće i kada je krenulo krvarenje nisam htjela odmah u bolnicu već tek nakon što je prošlo nekih 10-tak sati. Kad sam došla u bolnicu doktorica me pregledala ultrazvukom i vidjela da je ostalo još malo i svejedno me poslala na kiretažu. Kiretaža mi je bila užasno bolna (uz lokalnu anesteziju - ne djeluje) da sam se od bolova počela tresti i skoro povratila, a ona je to komentirala da je to zbog toga što sam se već zatvorila (većinom izašlo samo).
Tek sam poslije čula za žene koje su u ranoj trudnoći imale miss. abortus da nisu išle na kiretažu već su se same očistile, a poslije su bile naravno, na obaveznoj kontroli kod ginekologa. Da sam to znala kad se meni desio spontani ne bih išla na kiretažu.

Meni je napravljena kiretaža na način da su me uspavali i ništa baš ništa me nije bolilo. Nisam imala popiti ni jednu tabletu. Doktor koji mi je ustanovio blight ovume me je naručio za sedam dana i onda mi je rekao: "Ja sam mislio da ste vi već imali spontani u međuvremenu". Meni je to bilo jako bezobrazno pustiti nekog da ima spontani i onda da mu na paniku rade kiretažu na živo. Ovako sam napravila potrebne preglede, zaprimljena sam u bolnicu dan prije i otuštena dan kasnije. Stvarno ljudski. Jedino šta sam bila smještena sa trudnicama. To je ono zašto bi se trebali izboriti - za dostojanstvo žena u tim trenucima u svim bolnicama.
Da mi je napravljena kiretaža na živo mislim da bi se puno teže oporavila psihički.

Ja se samog zahvata ne sjećam. Čekala sam na kiretažu sedam sati, pri čemu su u sobu dolazile žene sa zahvata i jaukale. Na kraju mi je kada sam ja došla na red pozlilo i pala sam u nesvijest u ambulanti gdje se zahvati vrše pa su me tamo reanimirali i dali nešto za smirenje što me je totalno stuklo pa sam bila oslobođena boli o kojoj puno cura govori. No sve mi je i bez toga toliko mučno da mi se i sada povraća kada se sjetim :cry: .

I našoj teti čuvalici je prva beba umrla u ranoj trudnoći. Nakon pregleda su je pustili doma usprkos jakim bolovima i krvarenjima i rekli da dođe za par dana - doc joj je rekao da joj neće odmah napraviti kiretažu jer nije hitni slučaj i još bi ih mogla tužiti a ako je hitno onda joj uvale papir koji potpiše i s time oni više ne odgovaraju. Kada je došla drugi dan (više nije mogla izdržati bolove) napravili su joj kiretažu

Zamislite si sad kad tako nešto doc kaže i napravi mladoj osobi, potpuno neiskusnoj koja je tek završila srednju školu :evil:

Imala sam dva spontana, u 6. i 12. tjednu i nijednom nisam išla na kiretažu.
U ovoj ranijoj trudnoći bilo je kao malo jača menstruacija. Kontrolom je utvrđeno da je sve otišlo.

Kad sam drugi put imala spontani, utvrđeno je da bebica ne raste i da je mrtva, malo sam krvarila, bio je vikend i još k tome Uskrs, ali doc me poslao doma, dao tablete (antibiotik i još nešto) i ležala sam doma. Nije me slao u bolnicu, a mogao me poslati na hitnu kiretažu (jer je bebica bila već mrtva dva tjedna).
Tu večer su me uhvatili trudovi, disanjem sam ih podnosila jako dobro, nakon 15 minuta osjetila sam nagon za tiskanjem i zapravo porodila ono što je ostalo od ploda (to su bili krvavi grumeni). Posteljica je bila cijela, siva, promjera oko 6-7 cm. Istog trena prestalo me boljeti, osjećala sam se kao da se ništa nije dogodilo.
Sljedeći dan sam išla na kontrolu i sve je bilo u redu. Ostatke ploda sam ostavila u bolnici.