Neće da spavaju

Moja djeca ne spavaju čitavu noć.Bude se bar jednom,dvaput.Ili su žedni ili moraju na wc ili im je mrak a gori im lampa i tisuću drugih razloga nađu za nespavanje.Problem nebi bio da pričam o bebama ;moja djeca imaju 6 i 4 godine.Svaku noć predstava.Uz njih imam i petomjesečnu bebu koja se budi zbog cice i spavala bi mirno da ga brat i sestra ne bude ulaženjem u sobu i pričanjem.Ja više ne znam što ću.Lijepo zaspu,pričamo priče,mazimo se,boje se mraka pa imaju upaljenu lampu,ne dam im crtiće sa negativcima jer se i toga boje,vrata njihove i naše sobe su otvorena,blizu smo....Oni bi kod nas u krevet!!A sin je 3 godine spavao s nama u krevetu, kćer nije nikad a i kad bih htjela da smo svi skupa(a nebi) nema mjesta za sve :mrgreen: I to sve traje oduvijek samo što sad imam i bebu i bude i njega pa on više neće spava......tempo mi je za poluditi i ne znam što da radim.

Nemam više ideja ni inspiracije na koji način da mi djeca ostanu čitavu noć u krevetu.

Ja bi ti preporučila da ih jednostavno pustiš neka budu kod vas, mislim ako je ikako moguće-prostorno. Moji imaju 8 i 4 i mi još uvijek cijelu noć šećemo. Zaspimo na raznim krevetima, ali tokom noći oni dolaze kod nas, mi odlazimo u njihove-jer nam je pretijesno, zatim nas oni slijede....i tako svaku noć. Zbog toga ja mislim da patim od kronične nesanice, i kad je sve ok ( čitaj:kad miruju) ja se budim svaka dva sata.
Ali nekako mi to nije teško jer znam da će vrlo uskoro doći vrijeme kad nitko neće htjeto doći kod nas u krevet, niti se maziti, niti tražiti da ga češkam...
Ti sebe probaj nabildati nekim vitaminima da izdržiš tempo i strpi se još koju godinu...To je sve što ti ja mogu reći jer imam istu situaciju i tako se varam...možda nikada ne odu iz našeg kreveta...

A da tata ode k njima, a ti ostaneš s bebom?

Nije moguće-prostorno :mrgreen: zato što maleckog dojim i uglavnom i spava kod mene i muža.Tako da nema mjesta za njih dvoje.Često muž prespava kod njih jer ja ne mogu opet zbog malog.Ali sve se to svodi na noćno šetanje po kući.Grozno!Ali drago mi je da si se javila,ja sam mislila da se jedina borim s tim.Njihovi vršnjaci već odavno njonjaju ko veliki

Ma to drugi muljaju. Ja sam sigurna. Ne zna je li ti se ikada desilo da šetaš s malom bebom, sretneš neku mamu s isto tako malom bebom, ona ( ili ti-svejedno ) pita je li vam spava??? ti kažeš: Koma, budni smo cijele noći, dojimo bez prestanaka, a ona kaže: Moj mali spava po 6 sati u komadu....!!! Pa onda ako se udubiš u razgovor, skužiš da je mali jeo u 12, pa u 2, pa u 5, samo ženska kenja i već počinje glumiti kako ima preeedivno dijete! A ti ostaneš posrana i misliš, kaj sam ja to rodila.
Prvo sam bila u komi, a onda skužila da je i moj prasac jednak kao i svi, samo drugi glume.
Ako želiš mogu ti točno napisati kako izgleda i uspavljivanje, čitanje po 100 priča, piškenje po 3 puta, pranje zuba jer su se sjetili da pred 15 minuta nisu dobro oprali, pa ožedne, pa ogladne, pa : kakva si ti mama kad svome djetetu nedaš jesti (a ono 23:25), pa milijun isprika samo da se još ne rastanu s nama. A kažem ti, onda tek kreću noćne šetnje...
Nedaj se, jer to je normalno, samo kaj fakat mislim da ili drugi glume, ili ne odgovaraju na dječje potrebe kada se još žele maziti ili jednostavno žele tvoju blizinu.
A i kažem ti, to će trajati još koju godinu (brrrr), a onda-mama,tko te šiša

Ne muljaju baš svi. Mislim da redovito spavanje zahtijeva jednu vrstu discipline, prvo kod roditelja, a onda i kod djece. Moj sin koji ima 6 godina, spada u djecu koja redovito idu spavati u isto vrijeme (9.00) i spava cijelu noć bez buđenja. Ako ne ide u vrtić spava po 12-13 sati. Otkako je bio sasvim mali pazili na taj njegov ritam spavanja. Već oko 8.00 smirivali smo igru i prigušivali atmosferu u kući, prilagođavali aktivnosti odlasku na spavanje. Čitali smo mu uvijek puno, ali ne preko mjere - najviše pola sata, 45 minuta u fazama kad je bio najviše nabrijan na čitanje. Kad je bio sasvim mali, ja sam ostajala uz njega dok ne bi zaspao, a poslije je to prestalo biti potrebno - sad se već jedno dvije godine samo pomolimo nakon čitanja, poljubimo i zaželimo laku noć. Negdje do 4, - 4,5 godina često je, u periodima i svaku noć dolazio u naš krevet oko 3, 4 ujutro. To smo mu uvijek dopuštali, ali s tim da u krevetu bude miran, bez čupanja, priče, pjevanja i tako dalje. Nije da nije ponekad pokušao, ali to nismo dopuštali i uopće me ne grize savjest zbog toga što sam mislila i na svoj san. Inače ne znam kako bih izdržala sve svoje obaveze. Kad se radi o piškenju i hranjenju - uvijek bih se ustala ako me zove da mu se piški, jer se boji mraka, pa znam da ne bi sam išao u WC i dala bih mu vode. Što se tiče hrane, nikakvi obroci ne dolaze u obzir u vrijeme kad treba spavati, jer to nije glad nego samo odgađanje spavanja. Dobije svoju večeru na vrijeme i to je to. Međutim, sve to sad nije ni potrebno, jer on bez buđenja spava cijelu noć. Ne sjećam se kad se je zadnji put noću probudio.

Ja mislim da tvoja djeca dolaze u krevet upravo zbog bebe - i oni bi htjeli biti tvoje bebe. Pokušaj se naći s njima negdje na sredini, pokazati im nježnost na drugi način, dogovoriti se s njima, pitati ih o njihovim potrebama, nešto od toga će upaliti.

Definitivno svi ne muljaju.
A zaključiti da netko ne odgovara na potrebe vlastite djece jer je uspio stvoriti dobru naviku kod njih...To je otprilike kao da ja zaključim da onaj kome se djeca bude noću ne zadovoljava njihove potrebe tokom dana. Što ja nemam namjeru zaključiti.
Mislim da je i kvalitetan noćni san potreba djece. A zašto neka konkretna djeca ne spavaju, to se zaista ne bih usudila nagađati.
Ono što je kod nas upalilo je navika odlaska na počinak u isto vrjeme ( 9h ), mala rutina pred spavanje, mirna atmosfera, obavezna priča, maženje, poljupci, laku noć i ostaju budni u sobi. Nakon 5 min su u snovima. Jedan ima 6.5g, drugi dvije, spavaju skupa u sobi i ne bude se do ujutro.

nisam nikog htjela uvrijediti, više sam to kroz zezanciju. Sorry svima koje sam uvrijedila, nisam mislila da će zvučati tako ozbiljno.

Ja se nisam uvrijedila. :)

Zdenka2,mislim da to nema veze s bebom jer se ništa nije promijenilo otkad se rodio.To nespavanje traje otkad smo ih prebacili u njihovu sobu znači od prije 2 godine.

Nema uvrede, samo razgovor!

mislim da je navika spavanja kod djece stvar (dobrog) odgoja..ne može se uvijek povlađivati djeci nego se mora presjeći i napraviti ono što je za njih najbolje..a to je normalan ritam spavanja i dovoljno sna
ja svaku večer inzistiram na istim ritualima (kupanje, maženje, čitanje slikovnica), kad ide u vrtić ide spavati oko osam, pola devet, treba joj nekad vremena da zaspi, pa traži vode, pa medu, pa ovo pa ono..
izlazim joj u suret, ali nema više igranja i pretjerivanja i jasno je ko dan da je sad vrijeme za spavanje
onda ona spava u komadu 11,12 sati i ujutro smo svi zadovljni i naspavani,
ne znam kako i zašto bi se ja godinama mrcvarila i ne spavala..ako ružno spava ili plače u snu u sekundi sam kod nje i prebacim je kod sebe u krevet, nisam baš neki bed-naci i ne vidim da je nešto nesretna ili emocionalno zakinuta
neka se nitko ne uvrijedi, ali zbilja mi nije jasno da se djeci dopušta da budu budna do ponoći i da nema nikakvog reda oko odlaska na spavanje
ova moja ak se ne naspava doživljava serijske tantrume, to si zbilja ne mogu dopustiti

Citiraj:

---

sofke prvotno napisa

mislim da je navika spavanja kod djece stvar (dobrog) odgoja..ne može se uvijek povlađivati djeci nego se mora presjeći i napraviti ono što je za njih najbolje..
izlazim joj u suret, ali nema više igranja i pretjerivanja i jasno je ko dan da je sad vrijeme za spavanje.......

---

kako im istovremeno izlaziš u susret i kuže da nema igre?
ja čim izađem u susret počinje party time.. a voljela bih da svi odspavamo noć (pogotovo kad vidim da to može potrajat još godinama..)

nakon što smo se istuširali i pomazili čitamo 'njigice' kak ona to zove, ona ih bira i ima pravo na četiri..nekad žica još i onda čitamo još, ali ne do beskraja..onda je odnesem u krevetić, ugasim svjetlo i onda ona počne..neće spavati, hoće vode, hoće ovog medu, onog medu..sve se odigrava u mraku, ja donesem vode, dodatnog medu itd., ali tu već počinje njena manipulacija..onda ili šutim ili joj tihim glasom ponavljam, sad idemo spavati, dosta je bilo, moramo spavati..ne upali odmah, naravno, ali kad osjeti da nećeš popustiti smiri se i spava
..nije uvijek ovako, ali je u 95 posto
..sinoć, npr. nije mogla zaspati, bila je nemirna i plačljiva pa sam je uzela k sebi u krevet, pričale smo što joj se dogodilo taj dan, ali sve tiho, šaptale smo, držale se za ruke, ona me ljubi..međutim, ona se sve više zaigravala, počela skakati po krevetu i očito je da tu više nema kruha..pola jedanaest je, a ona sutra ide u vrtić..onda se ja s njom dogovorim (znači predložim joj a ona prihvati) da ide spavati u svoj krevet, a ja ću spavati s njom u sobi (imamo pomoćni krevet)..onda se vrpolji, ono ful je nemirna, i ja par puta u totalnoj tišini ponovim psst i ona se smiri i zaspi..
..ona ti sad ima dve i pol, a ja nju učim uporno i svakononoćno tom spavanju i zbilja funkcionira, nema drame, nema plakanja, a spavati se mora
..jer kad se ne naspava, tantrum za tantrumom, mislim da to radim u njenom najboljem interesu

Citiraj:

---

sofke prvotno napisa

mislim da je navika spavanja kod djece stvar (dobrog) odgoja..ne može se uvijek povlađivati djeci nego se mora presjeći i napraviti ono što je za njih najbolje..a to je normalan ritam spavanja i dovoljno sna
ja svaku večer inzistiram na istim ritualima (kupanje, maženje, čitanje slikovnica), kad ide u vrtić ide spavati oko osam, pola devet, treba joj nekad vremena da zaspi, pa traži vode, pa medu, pa ovo pa ono..
izlazim joj u suret, ali nema više igranja i pretjerivanja i jasno je ko dan da je sad vrijeme za spavanje
onda ona spava u komadu 11,12 sati i ujutro smo svi zadovljni i naspavani,
ne znam kako i zašto bi se ja godinama mrcvarila i ne spavala..ako ružno spava ili plače u snu u sekundi sam kod nje i prebacim je kod sebe u krevet, nisam baš neki bed-naci i ne vidim da je nešto nesretna ili emocionalno zakinuta
neka se nitko ne uvrijedi, ali zbilja mi nije jasno da se djeci dopušta da budu budna do ponoći i da nema nikakvog reda oko odlaska na spavanje
ova moja ak se ne naspava doživljava serijske tantrume, to si zbilja ne mogu dopustiti

---

Na ovo bi se ja mogla uvrijediti ;) jer nisam sposobna provesti (dobar) odgoj i naučiti svoju djecu da spavaju čitavu noć.
Neda mi se sad pisati o tome kako se ja organiziram sa svojih troje djece ali mislim da je svakome jasno da pravila moraju postojati inače bi valjda poludila.Poduzela sam sve što sam mislila da treba,smatram da radim ispravno i zbog toga mi nije jasno zašto se bude i s tim se borim već 2,3 godine.Svejedno,hvala na odgovorima

Trina, moja dvojica su istih godina i ceeesto se spavanje svodi na 'setaje po kuci' sviju nas. Njih dvojicu sam stavila da spavaju zajedno u jednom (duplom) krevetu, kao prelazna varijanta. Nasa priprema za spavanje izgleda ovako:
19:00-19:30 smirivanje tempa, tad jos mogu jesti i piti koa zele, ali samo konkretne stvari.
19:30-20:00 idu prati zube ...
20:00 smo u krevetu: stariji cita, ja i mladji slusamo.
Nakon citanja B ugasi svjetlo, dodje u krevet i idemo spavati.

Ovo sve izgleda k'o fantazija, jer je to (naravno) samo okvir od kojeg se najcesce odstupa. Pranje zuba i spremanje za krevet traje predugo, oni umorno. Onda B pocne sa ... ja bih rado jos samo jednu pricu ... Upravo su prestali sa trazenjem jela/pica nakon gasenja svjetla - to ne dozvoljavam. O se u biti okrene i zaspi, dok B ima problema da se oprosti od dana. On mirno lezi u krevetu ali se na njemu vidi da razmislja 100-na-sat. Ako pokusamo da ih same ostavimo da zespe - pocinju drame. Ja sam gladan, pa zedan, pa moram da piskim, sanjam ruzno ... ili skacu po krevetu ...

U biti smo se pomirili sa cinjenicom da neko od nas mora sa njima ici u krevet dok ne zaspu. Do prije pola godine su spavli sa nama, sad' imaju svoj krevet - sto je ogroman pomak. Trenutno smo u fazi da pred jutro (6-7h) dodju kod nas u krevet, sto je meni sasvim OK. Posebno sto nije svakodnevno i cesto samo jedan od njih.

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Nije moguće-prostorno :mrgreen: zato što maleckog dojim i uglavnom i spava kod mene i muža.Tako da nema mjesta za njih dvoje.Često muž prespava kod njih jer ja ne mogu opet zbog malog.Ali sve se to svodi na noćno šetanje po kući.Grozno!Ali drago mi je da si se javila,ja sam mislila da se jedina borim s tim.Njihovi vršnjaci već odavno njonjaju ko veliki

---

cisto sumnjam da njihovi vrsnjaci samo spavaju. postoji hrpa mama koje ignoriraju vlastitu djecu ili su ih na cry out oducile od roditeljske paznje. takodjer znam za dosta mama koje stvarno ne govore istinu kad su njihova djeca u pitanju

jel mozes mozda dodati jos neki madrac u sobu? sjecam se da je lejla pricala kak je njen muz spavao na dodatnom madracu pored kreveta da bi svi stali u istu sobu

sofke, mene samo zanima koliko si dugo dojila?

Rješili smo problem-tata se preselio u njihovu sobu i sad svi mirno spavamo čitavu noć.Osim mene i bebana,naravno. :)

stray cat, za tebe, nažalost vrlo kratko, imam post o tome i na problemima s dojenjem, počela mi je dosta gubiti na težini sa jedno četiri mjeseca isključivog dojenja..
pa, svakako to može biti razlog što nije u našem krevetu iako bi ja osobno vrlo rado da ona spava s nama.. i probala sam u nebrojeno navrata, ali ona se toliko vrti, stenje i ne spava da nakon par sati svi kapituliramo i ja je odnesem u njen krevetić..
ona je za spavanje easy going pa je lako pametovati drugima, opet ona nije htjela ništa jesti pa savjeti tipa jest će kad je gladna od mama čija su djeca jela i tanjure meni su bila beskorisna
..ono za (dobar) odgoj je možda bilo pregrubo, ali evo konkretno, bili kod frendice par dana čija je curica godište kao moja, ja Sofi stavila spavati, a njena malena još iza ponoći sva podbula, iznervirana i pre pospana sjedi s nama u dnevnoj sobi i cvili, a ona je pita skoro pa moli bi li išla spavati
pod tim sam mislila na (dobar) odgoj, ne možeš ti njima baš sve ostaviti na dispoziciju, zna se kad se ide i da se mora ići spavati
i pri tom ne mislim da je malena od frendice neodgojena ili da se ona oko malene trudi manje od mene samo da se za neke stvari treba uvesti određeni stupanj roditeljskog autoriteta
naravno, bez kojekakvih sadističkih cry out metoda

nisam planirala to napisati kao napad, samo hocu reci da je takva rutina gotovo neizvediva kod dojene djece

nama ako se posreci sebastian zaspi oko 22, najcesce je to i kasnije

zapravo si mi dala misliti, ja sam nekako ponosna na sebe što sam je uspjela tako naviknuti na rutinu odlazaka na spavanje, 'slomila' sam je strpljenjem :)
..sigurno je da dojena djeca imaju drugu rutinu, ali sad kad se sjetim, dok je još dojila spavala je cijelu noć jer se točno sjećam da su nam došli frendovi iz kanade pa smo ja i MM izašli van, a čuvala ju je sveki-to čuvanje znači da nikad nije narušena njena rutina,ja sam zadnje kaj vidi prije nego što zaspi, a sveki je tamo da gleda tv i dojavi eventualne probleme- a to je bilo s njena tri mjeseca
..ma mislim da je Sofi prirodni talent za spavanje pa više neću pametovati
istina je i da se sad, kad ima dvije i pol počela otimati, al je ja roditeljskom mudrošću i disciplinom čvrsto držim na zadanom pravcu :mrgreen:

Citiraj:

---

sofke prvotno napisa

zapravo si mi dala misliti, ja sam nekako ponosna na sebe što sam je uspjela tako naviknuti na rutinu odlazaka na spavanje, 'slomila' sam je strpljenjem :)
..ma mislim da je Sofi prirodni talent za spavanje pa više neću pametovati
istina je i da se sad, kad ima dvije i pol počela otimati, al je ja roditeljskom mudrošću i disciplinom čvrsto držim na zadanom pravcu :mrgreen:

---

Tako i ja. U njegovo spavanje sam uložila stvarno ogroman trud.

točno tako, treba uložiti puno truda
mislim, cry out metoda, koja ideja, staviš ga u krevet pa nek urla i baš te briga..
također, borila sam se ja s njom i po pitanju jela, znao ju je MM našopati koji put kad mene nije bilo, tak bi se svađali da su munje sijevale
pa sam je hranila satima, svakako joj se prilagođavala, pa strpljenja, strpljenja i još strpljenja..a sad super jede i sve jede
..smiješna mi je bila, bile smo sa frendicom i njenim curicama u kazalištu, poslije smo kupile kokice..ona to ne jede jer joj ja to nikad nisam kupovala još iz onih gladnih dana da mi se ne prebaci na hrenovčice,pudingiće i grickalice..ona je doslovce legla na te kokice,osamila se i trpala ih punim rukicama u usta..ko gladni Pero
ali iz vlastitog roditeljskog iskustva-uloženi trud DAJE rezultate..

I moji su možda talenti za spavanje, jer spavaju cijelu noć od 1.5 odnosno 2.5 mjeseci. a bili su isključivo dojeni. Međutim, i mi smo tu odigrali svoju ulogu.
Kad su bili sasvim mali, trudili smo se da u krevetiću ostaju budni, navikavali smo ih na krevetić kao neko kul mjesto za spavanje. To ni slučajno ne znači da smo ih puštali da tamo plaču, već da smo koristili momente kad je to moglo proći. Stariji bi znao protestirati, ali to bi trajalo pola minute, i sam bi prestao, ne zaspao, nego bi se smirio.. E sad, netko to može nazvati zanemarivanjem njegovih potreba, ali koliko čitam na ovom forumu, mnogim bebama treba vježbe i vremena da se naviknu na nošenje u marami, ali mame ne odustaju jer smatraju da je to za njih dobrom. Činjenicu da beba u tom trenutku zaplače ne drže dovoljnim razlogom da odustanu od marame, i po mom mišljenju, u pravu su.
Mislim da je slično i sa spavanjem: moraš biti siguran da je to dobro za tvoje dijete. Onda ono osjeti tvoju sigurnost, i zna da radiš nešto što je za njega dobro.
Ali, kao što je rekla Zdenka, to traži i disciplinu od strane roditelja: ne ostaješ duže u šetnji ljeti, a baš ti je dobro, ne gledaš ništa na televiziji što ti se gleda a počinje kad djecu treba stavit na spavanje...
Kad je stariji sin malo odrastao, bilo je momenata kad je pokušavao otezati odlazak na spavanje. Međutim, ja sam sasvim sigurna da to nije zbog nedostatka pažnje, već jednostavno zato što mu je lijepo s nama, jer pažnje i ljubavi ima beskonačno. I zato sam to tretirala kao želju, a ne kao potrebu. A svaku želju nije nužno ispuniti.

Da puno truda, sigurno.
Ali, da li se to onda odnosi i na 11-mjesecno dojeno dijete koje se puno
puta budi nocu? Samo trazi da doji i nastavlja san.
Probala sam ga nosati, pjevusiti, maziti ga, ali nakon 20-tak min se opet budi.
Mislila sam smanjiti broj budjenja na meni racionalnih 2-3, ali nisam uspjela.

Citiraj:

---

mislim da je navika spavanja kod djece stvar (dobrog) odgoja..ne može se uvijek povlađivati djeci nego se mora presjeći i napraviti ono što je za njih najbolje..

---

suglasna potpuno. iz nekih (po meni opravdanih) razloga ovdje sam mojoj maloj povladjivala, i tako je kao jednogodisnja beba znala sama zaspivati, a sad kao trogodisnja nema sanse. stvarno je SAMO do roditelja (ovo govorim samo za uspavljivanje, onaj drugi problem, spavanja po noci nisam imala)

Citiraj:

---

nakon što smo se istuširali i pomazili čitamo 'njigice' kak ona to zove, ona ih bira i ima pravo na četiri..nekad žica još i onda čitamo još, ali ne do beskraja..onda je odnesem u krevetić, ugasim svjetlo i onda ona počne..neće spavati, hoće vode, hoće ovog medu, onog medu..sve se odigrava u mraku, ja donesem vode, dodatnog medu itd., ali tu već počinje njena manipulacija..onda ili šutim ili joj tihim glasom ponavljam, sad idemo spavati, dosta je bilo, moramo spavati..ne upali odmah, naravno, ali kad osjeti da nećeš popustiti smiri se i spava

---

tocno tako. pa onda opet uspijem ju navici (recimo kad smo bili na moru), da sama zaspiva /uz citanje knjige prije toga/, al evo sad u zimi opet sam popustila. znam da je moja greska i moja nedosljednost u pitanju. mene to vise izmori nego ju, kad legnem pored nje, dodje mi da prije zaspim od nje, koliko sam umorna :lol:

a moram primjetiti da kad sama zaspiva, brze zaspi, nego kad sam ja pored nje.

Citiraj:

---

ne gledaš ništa na televiziji što ti se gleda a počinje kad djecu treba stavit na spavanje...

---

postoji videorekorder. sve sto me zanima od 20h do 22'30h sniminim i pogledam (u ubrzanom modusu, bez reklama) kasnije