Šta ću sad,help!!!!

sin mog muža,od 12 godina,ispričao mi je kako je s ekipom iz 7. i 8.razreda počeo skidati oznake s parliranih vozila u gradu,služe imko trofeji,neki su navodno povezani s alarmom na vozilu tako da su izazov za skidanje,jednog frenda su mu uhvatili i sad im dosje.O tom frendu koji je bio na policiji pričao je s divljenjem,a s druge strane ga muči da li će ljudi kojima je uništio auto to morati skupo platiti.Ima nade!
Šta sad daja radim? On je to rekao meni u povjerenju,ne starcima,ako ga napadnu nikad više ništa nećemo čuti,a nešto se mora napravit
ja radim na sudu i stalno me ispituje da li tamo može doći netko njegovih godina

Rokobj, ako ti se je povjerio, očigledno ga trese, u najmanju ruku, strah od posljedica. I ako se tebi povjerio, a ne roditeljima, očigledno je pristuan i strah od kazne.

U svakom slučaju, porazgovaraj sa njim. Da li zna da je učinio nešto loše? Da li ima namjeru i dalje činiti takve "adrenalinske" stvari? Da li je još uvijek sa istim društovom? Da li je uopće svjestan posljedica svojih radnji?

Na tvom mjestu bih porazgovarala sa njim. Upozorila ga i savjetovala da se kloni ovakvih nepodoština a i prijatelja koji ga navlače na to (ako su uopće prijatelji "krivi"). I na kraju, ako bih iz cijele priče shvatila da on uopće ne vidi ništa loše iz svojih postupaka, definitivno bih se posavjetovala sa suprugom, njegovim ocem. Ali bih bila najsretnija, kada bih malca uspjela nagovoriti da sam kaže tati ili mami. :)

ne znam što bi,u par navrata sam došla u situaciju"ubijte glasnika"kad je on u pitanju,razumijem ja i pubertet i sve,ali on s 12 god odlazi u lokalni disco,ako usput i nitko ništa,ma mislim djeca zbog takvih krađa vrlo brzo završe u popravnom,on je sad dio moje obitelji,ne želim to