Laganje...

...ili iskrivljavanje istine.

Da li vaši klinci lažu? Kada su počeli i kako suzbijati to?

Laura ima 3 godine i u zadnje vrijeme je počela lagati.
Znam da je to faza, i svi smo mi imali tu fazu u životu, neko malo dužu, netko malo kraću, ali jednostavno, ne sviđa mi se to što moje dijete laže. Počelo je sa pričama u vrtiću - ovaj je napravio ovo ili ono, za neke stvari koje je ona radila u vrtiću (npr. prije spavanja u vrtiću bacala je majicu po spavaonici, a nama je ispričala da je to radio netko drugi - tete nam nisu ništa rekle, ali smo kroz razgovor sa njima saznali da je upravo Laura ta koja je to radila), ili jednostavno izmišljeno. A sada i kući to radi - dođe do mene i kaže da joj je tata obećao da će nešto raditi (za što smo se MM i ja dogovorili da neće), i sada ja sva na čudu, kažem dobro, jer ne želim mu pred njom proturiječiti, a onda MM poludi "Pa zar se nismo dogovorili da joj to nećemo pustiti?". Mala je smislila plan kako nas izluditi :lol: Onda je MM otišao do nje i pitao tko joj je rekao da može to raditi, a ona kaže "Mama". Onda sam malo kasnije otišla ja do nje i pitam ju isto, a ona "Tata". E onda smo skupa otišli do nje i isto ju pitali, a ona, hladna ko špricer odgovori "Pa medo mi je rekao da mogu" :lol: I hajde sada ti ostani normalan!
Moram napomenuti da joj nikada ništa nismo lagali, niti smo ju na to poticali, pa mi nije jasno otkuda sve to.
Nakon gore navedenog događaja smo pričali s njom i rekli joj da to baš nije lijepo raditi, i objasnili joj, ali ne znsam baš koliko je to imalo na nju utjecaja, jer par sati nakon toga, došla je do MMa i rekla mu kako sam joj rekla da u vrtić može nositi Baby Alarm :shock: !

tvoja curica trazi dodatnu paznju.

Mia izmišlja sve u šesnaest. To je faza koja prolazi. Djeca se definiraju kroz naše reakcije.
Baš je na roditeljskom teta u Mijinoj grupi rekla da je primjetila kod Mije da izmišlja.
I ispočetka mi se nije svidjelo što to čini no nisam joj davala nikako drugačije do znanja nego kad mi se ta izmišljotina činila ne fer prema drugima.
Npr. kad je došla nova teta u vrtić i ona je rekla da se zove Ema...

I ne bi rekla da je to laž. Laž je svjesno izrečena neistina da bi se nešto prikrilo iz straha, ili bilo kojeg drugog razloga. I tvoja je curica premalena za takvo što...

Ja razlikujem kod M. fantaziranje i laganje koje ima neku ciljanu svrhu. Ovo prvo smatram naprosto fazom u emotivnom razvoju djeteta, a ovo drugo, ljudskom osobinom koju pokušavam suzbiti povjerenjem. On nije pravi lažljivac, ali je sklon katkada "reinterpretirati" vrtićke situacije i slično, da bi se izvukao od prodike ili nečega. Kako on loše laže, na nosu mu piše da laže, tako da ja relativno lako iz njega izvučem istinu. Osim toga, ako nešto loše učini, meni je važnije da ja to znam, da ga mogu poučiti i boriti se protiv toga nego da ga kaznim. Budući da zna da neće biti kažnjen, ima više povjerenja u mene, pa govori istinu.

Btw, tko to od nas nikada ne laže?

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Btw, tko to od nas nikada ne laže?

---

Ja! :lol: :lol:

ja takodjer nebi rekla da je to laz. mislim da tako mala djeca nemogu svjesno lagati vec da jednostavno imaju bujnu mastu i isprobavaju nase reakcije i to im je zanimljivo. ali nikako da bi nas svjesno lagala. mislim da to dolazi ipak u kasnijoj dobi.
mojoj curi je recimo gust reci, ja sam mama a ti si ......... (svoje ime). i onda jednostavno zamjenimo uloge i tako se igramo. ona me oblaci i stavlja spavati ( a tu me tocno kopira pa odmah i vidim sta mi se ne svidja kod mene :mrgreen: ). ili za neku boju zna reci, nije plava nego crvena mada naravno zna da je plava. i onda je bas gust se natezati oko toga koja je boja (naravno ona uvijek tvrdi ona koja nije :roll: ). mislim da je to bujna masta i igra a nikako svjesno laganje. zapravo kad malo bolje razmislim , uzivamo u toj " zamjeni uloga" :)

ida je meni u toj nekoj dobi redovito kontrirala da nesto smije, sto je bilo receno da se ne smije. i to ovako:

ja: ti vec znas da se to ne smije.
ida: ali ja smijem.
ja: ne smijes, nitko ti nije dozvolio.
ida: ali je.
ja: tko ti je dozvolio?
ida: mama!
ja: mama? ja?
ida: ne ti. mama.
ja: koja mama?
ida: druga mama...
ja: :shock:

a, casnapijonirska, ja sam joj jedina mama... ;)

ovo to i ida nekada je radio i B, ali ja to ne smatram laži.

sada, kada ima 6 god. točno kužim kada on kuži da bi bilo bolje zaobići istinu pa to i pokuša ali se onda brže bolje ispravi...točno vidim kako ispituje sit., ispituje do kuda se i kako smije ići. Ja mu uvijek ponavljam kako je važno govorit istinu, mislim da nam to dobro ide...

nisam ni ja to nikad promatrala kao laz. jednostavno - njoj je trebala dozvola za nesto sto zna da nece proci - i nasla je nekog da joj dozvolu da ;)


a sada, sa sedam godina, jako rijetko pokusa izvrdati istinu (namjerno necu reci da pokusava lagati!), ali vrlo neuspjesno, nespretno i smijesno... sama sebe ispravlja...

Moja Hana je najmaštovitije dijete u našoj okolini...i isto to nikad nisam gledala kao laž. Nekad me MM znao pitati da li se mi trebamo zabrinuti...odgovorila sam da ne i čvrsto sam uvjerena u to. Ona cijeli dan živi u svom svijetu izmišljenih likova, pretvara se da je netko drugi i vrlo rijetko se zove Hana :P ...po cijele dane je moramo zvati drugim imenima likova iz priča koje voli, glumimo te priče...ti likovi (njeni prijatelji, kako ih ona zove) joj "govore" što da radi npr. da prosipa brašno po kuhinji :mrgreen:. Ja joj na to kažem da ona kaže tim likovima da je to ružno ponašanje...Mi svi živimo u njenoj mašti. A laž...ma ne :). Mislim da se u ovoj dobi još ne razlikuje zbilja od mašte i još ne postoji razgraničenje između ta dva svijeta. I mislim da bi bilo jako pogrešno da je ja sad razuvjeravam o postojanju tog njenog svijeta. S vremenom će prepoznati granicu (uz našu suptilnu pomoć) i onda će trebati naučiti prepoznavati istinu. A ako budemo dobro sad odradili posao i ako ne budemo reagirali neprikladno na "laž"...mislim da će nas to dovesti do istine ;) .

Btw. Nekad sam pokušala blago natuknuti da mi se čini da nešto baš i nije bilo tako kako mi ona priča, ali tako je uvjereno branila svoju tezu da sam bila sigurna da je to sve dio jedne velike igre :) .

Moja djeca se vrlo cesto "zovu" Dave Gahan i Martin (Depeche Mode pjevac i gitarista), a ponekad je i svadja koji ce od njih dvojice biti Eti (teta koja dolazi u vrtic da svira harmoniku).
Svako vece pred spavanje slusam price (ne kao u normalnim porodicama da mama prica price) o Ciki koji je dosao i rekao B. da udje, a B mu je odgovorio:"Hvala".
Manipulisati s nama nisu jos poceli. Ocekujemo i to...

moji ne lazu, bar ove manje tri...
najstarija je jedno vrijeme pokusavala, kad je tek krenula u skolu, al je brzo odustala, jer sam ja svkaodnevno ponavljala da je bolje reci istinu ma kako grozna bila nego jednu lijepu laz za koju cu ja ionako otkriti da je laz....

ova druga princeza, desetogodisnjakinja, iako je u cetvrtom razredu vrlo rado pokusa zaobici istinu...nisu to neke lazi velike, al s malima se pocinje...uglavnom pokusa sakriti losu ocjenu u skoli ili to da je bila nemarna pa nije napisala zadacu do kraja itd..onda pocne lagati pa se sva spetlja, pa pocrveni pa pocne zamuckivati... naravno da odmah skuzim.. onda reagiram ovako:ok, vidim da ti masta radi i da bi mogla napisati sasvim lijepu pricu o tome zasto nisi napisala zadacu..
ona: gleda i suti, jer ju je sram da sam je prokuzila...
ja: ajde mi sad molim te reci istinu...jer samo istinom mozemo nastaviti vjerovati jedna drugoj...
ona: suze..... nakon toga istina....
onda je zagrlim i pricamo o tome zasto se pokusava izvuci....


al meni je jasno da ce jednog dana shvatiti, kad bude dovoljno zrela

Citiraj:

---

BHany prvotno napisa

Moja Hana je najmaštovitije dijete u našoj okolini...i isto to nikad nisam gledala kao laž. Nekad me MM znao pitati da li se mi trebamo zabrinuti...odgovorila sam da ne i čvrsto sam uvjerena u to. Ona cijeli dan živi u svom svijetu izmišljenih likova, pretvara se da je netko drugi i vrlo rijetko se zove Hana :P ...po cijele dane je moramo zvati drugim imenima likova iz priča koje voli, glumimo te priče...ti likovi (njeni prijatelji, kako ih ona zove) joj "govore" što da radi npr. da prosipa brašno po kuhinji :mrgreen:. Ja joj na to kažem da ona kaže tim likovima da je to ružno ponašanje...Mi svi živimo u njenoj mašti. A laž...ma ne :). Mislim da se u ovoj dobi još ne razlikuje zbilja od mašte i još ne postoji razgraničenje između ta dva svijeta. I mislim da bi bilo jako pogrešno da je ja sad razuvjeravam o postojanju tog njenog svijeta. S vremenom će prepoznati granicu (uz našu suptilnu pomoć) i onda će trebati naučiti prepoznavati istinu. A ako budemo dobro sad odradili posao i ako ne budemo reagirali neprikladno na "laž"...mislim da će nas to dovesti do istine ;) .

---

Moj M. je na sličan način pokušavao testirati granice, ali ne pomoću izmišljenih likova nego svojih plišanih životinja kojima je davao različite karaktere. Npr. izvalio bi ili učinio nešto što zna da ne smije, ali rakunovim glasom. To je samo igra i ne vidim u tome nikakav problem. Dapače, u takvoj maštovitosti vidim inteligenciju i bogat unutrašnji život. Može se i kroz igru odgajati - pogotovo dok je bio manji lakše je prihvaćao poduku i zabrane upućene neizravno, preko rakuna ili već nekog iz njegove menažerije. Ispod površine igre, on uvijek dobro zna kome je to upućeno.

Citiraj:

---

tamy prvotno napisa

Manipulisati s nama nisu jos poceli. Ocekujemo i to...

---

Dijete može manipulirati roditeljima samo ako oni to dozvole, ako ne obraćaju pažnju, nemaju vremena, ne bave se djetetovim svijetom i ne znaju puno o tome što mu se događa. Vidim to kod neke djece u vrtiću. Ali kad poznaš svoje dijete i upućen si u njegova svakodnevna zbivanja, to lako možeš spriječiti.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

To je samo igra i ne vidim u tome nikakav problem. Dapače, u takvoj maštovitosti vidim inteligenciju i bogat unutrašnji život. Može se i kroz igru odgajati - pogotovo dok je bio manji lakše je prihvaćao poduku i zabrane upućene neizravno, preko rakuna ili već nekog iz njegove menažerije. Ispod površine igre, on uvijek dobro zna kome je to upućeno.

---

To je i moje mišljenje :) .

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Dijete može manipulirati roditeljima samo ako oni to dozvole, ako ne obraćaju pažnju, nemaju vremena, ne bave se djetetovim svijetom i ne znaju puno o tome što mu se događa. Vidim to kod neke djece u vrtiću. Ali kad poznaš svoje dijete i upućen si u njegova svakodnevna zbivanja, to lako možeš spriječiti.

---

s ovim se slažem u potpunosti.
kad u svakoj reakciji, riječi, pa na kraju i "izmišljotini" svoga djeteta prepoznaš porijeklo, svrhu i kontekst, teško da ono može manipulirati...

ali još važnije od mogućnosti manipulacije jest činjenica da je dijete svjesno tvoje prisutnosti u tom "svome" svijetu, osjeća da ideš u korak s njim i da si mu oslonac na njegovom putu ka odrastanju...

"Pa medo mi je rekao da mogu"
mi imamo isti problem sa mlađom(4.5g. ali nama je:"zec mi je to rekao")
i kad joj kažemda to nije lijepo ili nije u redu ili moramo zeca naučiti lijepom ponašanju....onda počne vikati iz sveg glasa: "PA DOBROOOO; ONDA ĆU I BITI DOBRAAAA!!!" i to se za par sekundi zaboravi.... u ovoj fazi smo zaglavljeni oko godinu dana. starija kćer je imala blaži oblik ,ali je još ostala u njemu...zadaće,roditeljski,svaljivanje krivice na seku.... jednostavno njoj je sve "manje bitno". :roll:

Večeras sam se osjećala kao detektivka...

Imam kao što i vidite dvoje djece, već po karakteru kužim koje bi kaj moglo napraviti, izmisliti i slično. D je dosta ovisniji o drugima i znao je postupiti u trenucima kao i mnoga djeca tipa tati reći dozvolila mi mama i obrnuto, a kao i prvo dijete razmažen je max i jako tvrdoglav. A je sasvim drugi tip, par primjera joj navedi negativnih i od nje ćeš saznati istinu.
Uvjerila sam se u to puno puta svojim očima... npr. tko nije pustio vodu na WC? D nikad ne bu rekel, "Ja!", iako sam prije par minuta vidjela da je on sjedio na školjki i... A A bu trčala do školjke samo da prije tebe pusti vodu, iako joj se to skoro nikad ne dešava.

I tako, ja večeras istraživala tko je zašarao A ruksak? Naravno da između njih dvoje to nitko nije učinio, već netko od susjedove djece koji su se danas igrali s njima. Njih sam u startu eliminirala poznavajući im kućni odgoj, a i učinak moje djece.
Nakon nekog vremena razmišljanja odlučila sam isprobati ovako uz rečenicu "Ako se u ovoj sobi nalazi osoba koja je zašarala A ruksak dobit će 100 kn! Neka se javi!"-znam da postupak možda nije bio OK, ali željela sam da probam ovu metodu.
A je odmah odgovorila "Ja nisam!", dok je D rekao "Mama, pa cijelo vrijeme to znaš!" i dodao "Ja to nisam!" Povisila sam cijenu, ali odgovor je od D, na kojeg sam sumnjala i dalje bio ne, i na prevelikoj cijeni je A zeznula pa rekla "Ja sam!"
Znam da je D to učinio, ali osjećam se u ovom trenutku bespomoćnom! Kako da iz njega izvučem priznanje općenito, ne samo misleći na ovaj primjer? Imate li kakav savjet?

Večeras sam se osjećala kao detektivka...

Imam kao što i vidite dvoje djece, već po karakteru kužim koje bi kaj moglo napraviti, izmisliti i slično. D je dosta ovisniji o drugima i znao je postupiti u trenucima kao i mnoga djeca tipa tati reći dozvolila mi mama i obrnuto, a kao i prvo dijete razmažen je max i jako tvrdoglav. A je sasvim drugi tip, par primjera joj navedi negativnih i od nje ćeš saznati istinu.
Uvjerila sam se u to puno puta svojim očima... npr. tko nije pustio vodu na WC? D nikad ne bu rekel, "Ja!", iako sam prije par minuta vidjela da je on sjedio na školjki i... A A bu trčala do školjke samo da prije tebe pusti vodu, iako joj se to skoro nikad ne dešava.

I tako, ja večeras istraživala tko je zašarao A ruksak? Naravno da između njih dvoje to nitko nije učinio, već netko od susjedove djece koji su se danas igrali s njima. Njih sam u startu eliminirala poznavajući im kućni odgoj, a i učinak moje djece.
Nakon nekog vremena razmišljanja odlučila sam isprobati ovako uz rečenicu "Ako se u ovoj sobi nalazi osoba koja je zašarala A ruksak dobit će 100 kn! Neka se javi!"-znam da postupak možda nije bio OK, ali željela sam da probam ovu metodu.
A je odmah odgovorila "Ja nisam!", dok je D rekao "Mama, pa cijelo vrijeme to znaš!" i dodao "Ja to nisam!" Povisila sam cijenu, ali odgovor je od D, na kojeg sam sumnjala i dalje bio ne, i na prevelikoj cijeni je A zeznula pa rekla "Ja sam!"
Znam da je D to učinio, ali osjećam se u ovom trenutku bespomoćnom! Kako da iz njega izvučem priznanje općenito, ne samo misleći na ovaj primjer? Imate li kakav savjet?

Pokušaj nastupiti otvoreno: Mislim da si ti pošarao A. ruksak. Molim te reci mi jesi li da više ne gubim vrijeme na to. Bit će mi lakše ako odmah saznam istinu. Kod mene i M. to pali.

Citiraj:

---

daphne prvotno napisa

ova druga princeza, desetogodisnjakinja, iako je u cetvrtom razredu vrlo rado pokusa zaobici istinu...nisu to neke lazi velike, al s malima se pocinje...uglavnom pokusa sakriti losu ocjenu u skoli ili to da je bila nemarna pa nije napisala zadacu do kraja itd..onda pocne lagati pa se sva spetlja, pa pocrveni pa pocne zamuckivati... naravno da odmah skuzim.. onda reagiram ovako:ok, vidim da ti masta radi i da bi mogla napisati sasvim lijepu pricu o tome zasto nisi napisala zadacu..
ona: gleda i suti, jer ju je sram da sam je prokuzila...
ja: ajde mi sad molim te reci istinu...jer samo istinom mozemo nastaviti vjerovati jedna drugoj...
ona: suze..... nakon toga istina....
onda je zagrlim i pricamo o tome zasto se pokusava izvuci....
al meni je jasno da ce jednog dana shvatiti, kad bude dovoljno zrela

---

moja ima 13, indentični dijalozi

nije lako prihvatiti odgovornost za svoje postupke. ja svoju učim da je laganje loše prvenstveno zato što će time manje cijeniti samu sebe, pošto jedino ona uvijek zna kada ne kaže istinu i to sprema u sebi. zato joj se moeže dogoditi da nesvjesno samu sebe počne doživljavati kao lošu osobu.
... i tako...
pričamo, pričamo, ali mislim da tek zrelost može donijeti hrabrost za suočavanje s istinom.
što je starija to češće skupi hrabrost i suoči se s istinom koja joj nije po volji ili zna da će joj donijeti neugodnosti.

podizem opet ovu temu jer nam se masta opet jako aktivirala :mrgreen:

zanima me, kada vam djeca tako "mastaju" i kada vi znate da to ocito nije istina, dali im to na neki nacin date do znanja ili jednostavno prihvatite njihovu igru . recimo kad kazu, tata mi je rekao da ce otici u park i ostaviti me samu a vi ocito znate da to nije istina kako joj onda na jedan lijepi nacin a sukladno njezinoj dobi (skoro 4 god) objasniti da to bas i nije tako kako je rekla.

Mi posvojitelji smo posebno osjetljivi na fantazije koje se mogu odvijati u dječjoj glavi i odvajati ih od realnosti. I educirani smo da to ne podržavamo. Ja podržavam one fantazije koje spadaju u sferu bajkovitosti i inventivnosti djeteta, a ovakve priče kakvu navodiš ne bih nipošto podržavala. Bilo koji da je razlog tome: želja za privlačenjem tvoje pažnje, momentalni sukob s tatom ili neka frustracija, spustila bih dijete na zemlju i stavila do znanja da to nije dobro.

Moja Lana živi u svojim bajkama, oponaša princeze, tjera mene da budem maćeha, vještica, ... Tata je naravno princ. Za kojeg se na kraju udaje. Jelena naravno zločesta polusestra...

Ona zna da to nije stvarno, da ne postoji tj. da postoji samo u igri.

Jednom je rekla da ju je tata istukao kuhačom :shock: - znam i zašto- čula je MM-a nešto dan prije što priča pred njom.

Rekla sam joj da to nije istina, da je tata nikad, nikad ne bi udario!

Podrzavam i ja ova mastanja koja je Anci opisala.
I ona se svaki dan zove drugim imenom, zivi zivot izmisljenih likova iz slikovnica, prestava ili likova koje je zavoljela. I ja i MM ju svesrdno podzravamo u tome i prihvacamo takvu igru jer mislim da se tako razvija masta i kreativnost. Dapace i nama je nadjenula svoja izmisljena imena, izmislja svoj jezik, pjesmice i to je sve ok.

Nego bas me zanimalo kada ocito govori neistinu.

A mislim da je ovo sto je rekla bas onako kako je zdenka lijepo primjetila, momentalni sukob s tatom.
Zdenka hvala na odgovoru.

JUcer sam joj i rekla da mislim da to tata nije rekao ali ona je ostala cvrsto pri svojem stavu. Na kraju sam odustala jer se sve pretvorila u plac a da je valjda i sama zaboravila razlog zasto place. Nisam htjela inzistirati, mislim da je shvatila da ja znam da to nije tako kako je ona rekla i to je dovoljno.

i moja zna povremeno izreć laž i točno znam da je laž, jer je izgovorena u afektu.
npr. ona nešto hoće, tata (ili ja svejedno) joj ne dozvoljava i eto je meni plačući kako je tata istuka :shock: ili ako sam ja u pitanju ode tati kazat kako je mama zločesta jer je istukla. a npr. ja uopće ne budem niti blizu nje, a kamoli da je istučem :shock:
zna ona (kad joj triba) a zabrana je na snazi onome ko joj nije izrekao zabranu kazat kako joj je drugi kazao da baš to može napravit.

što se mašte tiče, ona joj je prebujna.
šta dalje pričat ako zna složit priču da je po nju u vrtić došao miš, dao joj ruku, odveo je u pijesak i igrao se s njom jer druga djeca nisu smjela ići vani. i kad su se dobro izigrali (ona i miš) on joj je opet dao ruku, odveo je nazad u vrtić i poljubio za rastanak :shock:

ali joj stalno tupimo kako je laganje užasno, kako nije fino lagat, kako ne smije lagat, neka nam kaže kako je pa kud puklo....ali dite ko dite....slaže. ali proći će i ta faza, valjda :mrgreen:

Lorybule, jel joj ti bas kazes da je to laz?

Ja svojoj ne kazem da je to laz i da laze nego jednostavno joj nekako pokusam dati do znanja da znam da se nije dogodilo tako kako je ona rekla. Jer kako su i rekle cure, laz je nesto sto svjesno cinis a mislim da oni to ipak nemogu tako svjesno lagati, barem ne tako mali. To je opet nacin da kaze kako je nezadovoljna sto nesto nesmije uciniti

Normalno je da djeca lazu. To je razvojna faza.
Ako potraje, onda je problem. Ne sjecam se vise u teoriji kad je normalno, ali znam da je normalno.
Ali kad odrasli ljudi, visokoobrazovani, kulturni... fantaziraju i izmisljaju, ili uljepsavaju cinjenice tako da sve izgleda savseno kaj ima veze s njima (djeca, posao, kuca...) pisu ili izravno govore stvari koje nisu istinite, e to ne razumijem. Samo mi je smijesno. Jedno je izbjeci odgovor i presutjeti a drugo je fantazirati i izmisljati ono kaj nije tocno.

Dižem malo temu, s 5 i pol godina postade nam aktualna :mrgreen:
I to ne u smislu bujne dječje mašte ili izmišljanja (na to ne bih imala riječ prigovora), nego baš suprotno, to su namjerno smišljeni odgovori kako bi se stvarnost prikazala drukčijom. Na sreću, još nije izverziran u tome, pa se vidi i iz aviona kad laže.
Primjer: pitam ga je li mu danas dolazila logopedica u vrtiću (jučer je najavila da će doći danas). On se zagleda, počne se smijuljiti i kaže: Nije.
Ja mu odgovorim da mu vidim po faci da ne govori istinu, a on nastavi ponavljati: Nije bila, nije bila! Tu sam odustala od daljnje rasprave, jer je time samo sam sebe uvjeravao u suprotno.
Često mu takvi očito lažirani odgovori služe u igri, kaže nešto, nasmije se i doda: Htio sam te zeznuti. Dosad tome nisam pridavala neku pažnju, ali sad si sve mislim da i te igre "zezanja" nisu baš bezazlene, ako time uvježbava laganje :unsure:
Zasad to nisu neke ozbiljne laži, ali ne bih htjela da razvije naviku. Olakotna okolnost je ta što (zasad) loše laže (počne se smijati), ali kako je odličan glumac, pitanje je vremena kad će izvježbati točku. Ima li konkretnih prijedloga o tome kako razgovarati s njim?
(zasad sam mu samo kratko ispričala o tome kako je važno da imamo povjerenja jedni u druge i da laganje tome šteti... ali treba mi još materijala)

filip je jako maštovit. ima par krasnih priča a moja omiljena je kako je opandrčio (da mi je znati gdje je čuo taj izraz) zmiju štapom po repu a onda se njegova prijateljica lorica (pudlica koja stvarno postoji) popišala na zmiju. druga je o kobri koju je odnjela roda a on je to sve vidio iz auta u vožnji. uživamu takvim pričama i pribojavam se da ću uskoro gorko zaplakati.

Moj sin je počeo lagati i to poprilično dobro i uvjerljivo. (stariji) Stalno nešto izmišlja, laže, maže...I totalno sam izgubila povjerenje u njega. Uopće ne znam kako da se postavim osim što mu stalno ponavljam kako je laganje ružno i kako ponižava osobu kojoj se laže. Nisu to neke velike stvari ali meni je veliko to što on ne priča istinu. Nije beba, on je ipak dječak sa svojih 9 godina i dobro zna što smije a što ne. kad sam ga pitala zašto laže, kaže da laže svi u njegovom razredu pa onda i on.

I mi smo imali fazu laganja kao posljedicu društva iz razreda.... Prestalo je postupno, kako se razred raslojio na ekipu kojoj je to normalno (brrrr) i ekipu koja je to ipak odbacila (srećom, i moj sin je u ovoj grupi).

Jedno vrijeme su se doslovce nadmetali s tim izmišljotinama. Razgovarali smo puno, a pomoglo je skretanje pažnje na primjere iz života: deda i baka su ostavili dar za dečke, a mi spremili u špajzu i slučajno zaboravili reći. Drugi dan je mom malom sinu bilo krivo zašto smo mi zatajili dar (nismo namjerno) a nama je to dobro došlo da mu ukažemo kako se ljudi osjećaju kad im netko laže, ali i kako se osjećaju kad ih se u laži uhvati.

danas je filip pričao svoje doživljaje kad je bio mala beba u hodalici (naravno da nije bio u hodalici i pitam se gdje je uopće vidio hodalicu, možda na mojim slikama s prvog rođendana)