Ukor i kako dokazat da nije pravedan

Prvi put se na ovaj način obračam, ali više ne znam kako da popravim situaciju. Kćer mi je zajedno sa još tri curice na kraju prvog polugodišta dobila ukor razrednog viječa za sustavno verbalno maltretiranje jedne svoje kolegice. Sve ove cure idu u peti razred. A sve je počelo tako da je u zadnju srijedu prvog polugodišta mama "maltretirane " curice došla u školu vikat na jednu od ovih četiri. Kako se one zajedno druže ona je nastavila vikat na sve četiri. Cure su se osečale jadno i otišle su se požalit ravnatelju ( u školi im nije bilo ni razrednika ni pedagoga). Popodne tog istog dana pedagog je zvao svih pet cura na razgovor, ali se na tom razgovoru pojavila i mama koja je vikala i jedna mama od ovih četiri cura. Uglavnom , razgovor je proteko tako da su se ove dvije mame svađale, a da je jdena od ovih četiri "priznala" da je u jednoj situaciji ovoj rekla da je zaražena. Ta riječ je bila dovoljna da su sutradan ove četiri dobile UKOR. Ukor je izglasan na razrednom viječu i piše im običnom olovkom u imeniku. Kada smo se mi roditelji ukoraša došli bunit pedagog i ravnatelj su nam rekli toliko nepedagoških riječi da je to milina. Rekli su nam da nam je usmena žalba uvažena i da će se na pvoj sjednici drugog polugodišta raspravljat o ovom "slučaju". Od tada se nitko nije potrudio da išta ispita od navedenih riječi, a na moje izričito inzistiranje da mi kažu na koji način to moje djete nekog maltretia govore mi da nema smisla to sada istraživat. Tražila sam ih da mi dostave Zapisnik sa sjednice, pismeno objašnjenje ukora , Statut škole i Pravilnik o pedagoški mjerama. Obečaju da ću to dobit ali do danas ništa. Inače kčer mi je odlična učenica (5.0) sa nijednom pritužbom na njeno ponašanje ( ni dan danas). Na koji način mogu pomoći svon djetetu?
Suza :no:

jesi dobila pismenu obavijest o ukoru?

Nikakva pisana dokumentacija nije stigla od strane škole.

bez pismene obavijesti ukor ne pije vodu....

i još nešto,znam da braniš svoje dijete kao što bih i ja svoje...

ali jedna žlica sama ne zvoni

i jako je ružno nekom reći da je zaražen,pa rekla to anica ,marica ili katica ,a ostale 2 ne,jer su mogle reći toj koja govori te ružne riječi da prestane

riječi bole više nego batine,ponekad

kad dobiješ pismenu obavijest imaš rok za žalbu kao i u svakom upravnom postupku

Sa svim se time ja slažem. Ali izgleda da je to bila jedna riječ, a kako imam dvoje djece to je jedna od blažih kojima se današnja djeca časte. Zbog jedne rijrči ne može se zaključit da se radi o sustavnom maltretiranju. Usto nitko nije pitao to dijete zašto je to rekla

Citiraj:

---

suza prvotno napisa

Sa svim se time ja slažem. Ali izgleda da je to bila jedna riječ, a kako imam dvoje djece to je jedna od blažih kojima se današnja djeca časte. Zbog jedne rijrči ne može se zaključit da se radi o sustavnom maltretiranju. Usto nitko nije pitao to dijete zašto je to rekla

---

ok

to je tvoje gledište i ja to poštujem

no pitanje je jeli bila samo ta jedna riječ,no po meni je i ta dovoljna-što misliš da tebi ili meni netko na poslu kaže da smo zaražene-ja bih tu osobu prijavila za mobbing,

ja radim s djecom 10 godina i moja je dužnost da im objasnim i uvedem ih u kulturu komunikacije kako na satu tako i na odmoru....

ponekad mi se čini da je to uzaludan posao,ali ne znači da ću odustati od toga da ih odgojim nenasilno

Ja sam roditelj koji uvijek uzima sa elikim upitnikom ono što mi djeca kažu. Nije da sam ih uhvatila u laži, nego jednostavno želim čuti i drugu stranu. Onaj dan kada mi je mala rekla da je ta mama došla vikat rekla sam joj da se požali razredniku jer smatram da školski hodnik nije mjesto za obračun djece i roditelja. Kada mi je rekla da je bila na razgovor sa pedagogom, otišla sam u školu kod pedagoga da čujem što je bilo. To je bio ugodan razgovor. Čula sam sve tračeve iz naše škole. Čula sam da je to djete iz nesređene obitelji i ima problema sa socijalizacijom. Moj prijedlog je bio da pokušam popričat sa svojom malom i pokušam je objasnit i zamolit da je nekako i primi u društvo. ( Svojoj djeci ne mogu naredit s kome da se druže, ali uvijek od njih tražim da budu fer prema svojim koloegama). Uglavnom pedagog mi je tada rekla da je moja bila u pogrešno vrijeme na pogrešno mjesto. Sat vremena nakojn mogog razgovora od uzorne učenice pretvorena je u problematičnu. Zahtjevala sam da podrobnije isputaju situaciju i da mi kažu na pogreške moga djeteta, te da ću se ja potrudit zajedno sa njima da ih ispravimo. Kažu mi da za to nema potrebe.

greška u koracima pedagoške službe........

a lijepo imaju protokol o ukorima,što i kako terba napraviti

A mene zanima kako ja mogu doći do tog protokola

pa rekla sam ti ukor je upravni postupak....


i sprovodi se tako

na sjednici se obrazloži ukor,naravno prije toga se roditelj pozove u školu ako je učenik maloljetan

nakon sjednice se ukor šalje poštom i
imaš rok od 2 tjedna za žalbu

Mene bi, osim ukora, zanimalo i što je stvarno bilo i na koji je način moje dijete u tome sudjelovalo ili nije. Ja bih na tvom mjestu razgovarala s djetetom i pitala je da mi prepriča točno što je bilo i u kakvim su odnosima te 4 djevojčice i što je u svemu tome ona učinila ili nije učinila. Ta odgojna dimenzija bi mi bila prva, a onda bih išla sređivati stvari u školi, ako bih ustanovila da je moje dijete nepravedno optuženo. Istina je da pedagoške službe u vrtiću/školi ne istražuju što se stvarno dogodilo i tko jest, a tko nije kriv nego optuže prvog pogodnog. Ali, zato mi roditelji ne smijemo prepuštati stvar slučaju.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Mene bi, osim ukora, zanimalo i što je stvarno bilo i na koji je način moje dijete u tome sudjelovalo ili nije. Ja bih na tvom mjestu razgovarala s djetetom i pitala je da mi prepriča točno što je bilo i u kakvim su odnosima te 4 djevojčice i što je u svemu tome ona učinila ili nije učinila. Ta odgojna dimenzija bi mi bila prva, a onda bih išla sređivati stvari u školi, ako bih ustanovila da je moje dijete nepravedno optuženo. Istina je da pedagoške službe u vrtiću/školi ne istražuju što se stvarno dogodilo i tko jest, a tko nije kriv nego optuže prvog pogodnog. Ali, zato mi roditelji ne smijemo prepuštati stvar slučaju.

---

Potpisujem, zaista bi me zanimalo što je TOČNO bilo. Svakako kćeri naglasi kako, ako ti sve prizna, svaku riječ, da neće biti kažnjena, naglasi da je voliš i da joj baš zato želiš pomoći, ali moraš znati istinu.

Osobno, mislim da riječ "zaražena" nije dovoljna da bi se proglasilo sustavno maltretiranje i nije za ukor. Kod nas jedan dečko curicama govori da su ku**e, prostitutke, da dečkima idu na ku**c.... :oops: . Treći razred. Nije dobio ukor nego je odveden zajedno s roditeljima na razgovor psihologu, s njim se sad sustavno radi i stvari idu na bolje. Mali je maaalo mirniji, verbalno. Zato mislim da ste vi, mame tih curica, trebale biti pozvane zajedno s djecom na razgovor: prvo kod učiteljice, a onda i dalje ako bi trebalo. Ovako je stvarno saslušana samo jedna strana, jedna je curica imala zaštitu mame, a ostale su bile same, čak i bez razrednice. Ja bih pukla da je riječ o mom djetetu. Ako je krivo-ok, treba snositi posljedice. Moja kćer i ja jer sam pogriješila u odgoju. Ali krivica treba biti dokazana, treba se saslušati sve sudionike jednako i u jednakim uvjetima. A mama koja se došla obračunati s djecom.... o njoj ne bih govorila. Meni je to pregrozan postupak. :evil:

Ja jesam popričala sa svojim djeterom, a ono što mi je ona rekla to su mi rekli i pedagog i ravnatelj i razrednik. Za sada nemam razloga da je ne vjerujem, ali to ne znači da joj nisam objašnjavala kako izgleda kad se netko maltretira i ponižava. Prije dvije godine imali su takav slučaj u školi, jednu su curicu uporno zezale. U razgovoru sa svojom malom, sa razrednicom i sa mamom te curice, ona nikada nije bila ukjučeno u to. Ja ne kažem da je ona anđeo, ali želim da škola utvrdi što je bilo. Tko kaže da i to djete ne laže. Mislim da se svi iz tog razeda moramo potrudit prvenstveno istražit činjenice, dovest kvalitetnog pedagoga da poprića i sa djecom i sa nama roditeljima, i da pokušamo od toga razreda stvorit jednu zdravu sredinu za svu djecu. Mene boli to što ju je netko osudio a ništa joj nije utvrdio. Zato želim da se ispita problem da ga se može rješavat.

mislim da je riječ "zaražena" vrh sante u međusobnim odnosima tih djevojčica

...................imam različita iskustva

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

mislim da je riječ "zaražena" vrh sante u međusobnim odnosima tih djevojčica

...................imam različita iskustva

---

E, to je sigurno. Jedno je pričati s roditeljskog stanovišta, ali ti radiš s djecom (mislim, tak sam skužila).
Ipak, mislim da ih se sve trebalo saslušati u jednakim okolnostima, a ne dozvoliti da jedna mama istjeruje pravdu, a da se drugu stranu ni ne čuje.

Kod nas su curice jednu novu učenicu prihvatile jaaaako brzo, već za dva dana moja M. ju je zvala na rođendan... Druga nova učenica je prošla gore. Objašnjavala sam M. da i nju moraju uključiti u igru, jednako kao i ovu prije, ali M. mi je skrušeno rekla kak ona njih potiho vrijeđa i da je ne žele u igri. Na kraju je ispalo da su curice krive jer je nisu lijepo prihvatile, a svaka mama je doma čula istu priču: anđelak, mirna, tiha, a od prvog dana nastave je pokušavala manipulirati, vrijeđati i tužakati. Tak da.... nema anđela. A po mom mišljenju ni isključive krivice. Enivej, svima želim sreću: i curici koja je uvrijeđena i ostalim koje su optužene i neka odgovorni naprave razred boljim mjestom. Sretnijim za sve.

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

mislim da je riječ "zaražena" vrh sante u međusobnim odnosima tih djevojčica

...................imam različita iskustva

---

E, to je sigurno. Jedno je pričati s roditeljskog stanovišta, ali ti radiš s djecom (mislim, tak sam skužila).
Ipak, mislim da ih se sve trebalo saslušati u jednakim okolnostima, a ne dozvoliti da jedna mama istjeruje pravdu, a da se drugu stranu ni ne čuje.

Kod nas su curice jednu novu učenicu prihvatile jaaaako brzo, već za dva dana moja M. ju je zvala na rođendan... Druga nova učenica je prošla gore. Objašnjavala sam M. da i nju moraju uključiti u igru, jednako kao i ovu prije, ali M. mi je skrušeno rekla kak ona njih potiho vrijeđa i da je ne žele u igri. Na kraju je ispalo da su curice krive jer je nisu lijepo prihvatile, a svaka mama je doma čula istu priču: anđelak, mirna, tiha, a od prvog dana nastave je pokušavala manipulirati, vrijeđati i tužakati. Tak da.... nema anđela. A po mom mišljenju ni isključive krivice. Enivej, svima želim sreću: i curici koja je uvrijeđena i ostalim koje su optužene i neka odgovorni naprave razred boljim mjestom. Sretnijim za sve.

Pitala sam tu curicu zašto joj je to rekla. Mala je rekla da je mama od ove druge danima zaustavlja i viče na nju. ( Sada čujem da je ta mama isto radila i kolegama svoje starije djece). U sljedećem susretu "zlostavljačica" je "zlostavljanom" djetetu rekla da će se od sada prema njoj ponašat kao da je zaražena pa onda njena mama više neće vikat na nju. Izgleda da su se one dvije i družile (jer "zlostavljana" nije baš imala puno prijatelja). Nikoga ne branim, ali da li je netko možda pomislio da su se one dvije jednostavno posvađale? "Zlostavljana" igleda ima isto tako dugačak jezik ( to im je u generaciji zajednička osobina), pa za sve što joj se ne sviđa prijeti djeci da će ih reči svojoj mami koja će reči ravnatelju a ovaj će ih izbaciti iz škole. Njena mama je dvjema od ovih četiri prijetila na cesti i nazivala ih telefonom da na njih viče. Djecu je nazivala telefonom, a ne njihove roditelje. Mislim da je problemu pristupano sa pogrešne strane. To djete se liječi kod psihijatra, ne uči, i nitko nije ni trena posumnjao u njene riječi, odnosno u riječi njene mame, jer ona kako sam čula na sastanku kod pedagoga nije smjela progovorit ni riječi, jer joj to njena mama nije dozvoljavala.

ukor ni ne postoji jer nije u pismenom obliku sa klasom i urudžbenim brojem.

Ja mislim da je največi problem te srijede bio taj što smo mi roditelji rekli svojoj djeci da se obrate razredniku i ukažu na problem sigurnosti u školi. a mama je vikala na djecu na školskom hodniku, a nastavnici su se pravili da je ne čuju. Tu je netko morao mami reč gdje i kome da se obrati sa problemima. Da bi se izbjegao taj problem, oni su stvorili drugi problem. I još mi nije jedno jasno. Moje djete je dobilo ukor jer je njoj rekao razrednik, a meni isti dan pedagog i ravnatelj. Ako to nije po pravilima kako su o mogli eč i upisat u imenik ( običnom olovkom)

još jednom

jesi li dobila pismenu obavijest o ukoru?

Ako nisi

UKOR NE POSTOJI.....

nema usmenog ukora

daljnjih koraka se možeš i sama dosjetiti,ja ih na ovako otvorenom forumu neću pisati....

ako ti treba savjet,možemo na pp

Maria 71 puno ti hvala na informacijama. Sada čekam odgovor škole i sjednicu koja je ovih dana , pa ćemo vidjet što su odlučili.

U zlostavljačkom začaranom krugu nitko nije nevin, suza. Čak i ako je tvoja djevojčica samo "promatrač", ona sudjeluje u zlostavljanju. (To ne znači da je zavrijedila ukor.)
Ako želiš dobro svom djetetu, mislim da bi trebala priznati da svim djevojčicama (uključujući i tvojoj) u ovoj priči treba psihološka pomoć jer je nepobitno da se u toj grupi iskristalizirala "žrtva", "zlostavljač" i "promatrači".
Osim toga, meni se osobno ne sviđa kako govoriš o djevojčici koja se žalila da je zlostavljana, a niti to što svoju kćer potičeš da se ne druži s tom djevojčicom. Ako i ostale tri majke tako rade, vi zapravo potičete na nove oblike zlostavljanja. Kažeš da je nesocijalizirana, a još nagovaraš svoje dijete da joj onemogući socijalizaciju.
Sutra se to može dogoditi tvojoj djevojčici.
Želim vam svima da riješte problem na dobrobit sve djece.

Ja ne bježim od problema, nego ga nastojim istražiti. Ne bih htjela da moje djete bude zlostavljano od strane školskih kolega, tako da ni od mene neće nikad dobiti podršku da to radi drugima.
U svim ovim razgovorima koje sam vodila, ispada da moja nije bila ni promatrač: Tu se radi o jednoj riječi koje su izgovorene kada su one dvije bile nasamo.
To je moje saznanje situacije.
Nikad nisam poticala na nedruženje ( to ih sada razrednik potiče!!!).
samo sam rekla da se do sada nije družila sa njom. Tu pod druženjem smatram slobodne vrijeme van škole. Ponavljam, djeci ne mogu birat društvo ali ih učim da budu prema kolegama fer. To što ih ja to učim ne znači i da me slušaju. Nisam od onih koje bezrezervno vjeruju svojoj djeci, pa sam i tada došla kod pedagoga da čujem njegovu stranu priče. Njegov odgovor je da se u tu srijedu našla u krivo vrijeme na krivom mjestu.

Želim i zahtjevam da se taj problem u školu ne stavi pod tepih ( uostalom ni davanje ukora nije rješavanje problema). Tražim da adekvatne osobe popričaju sa tom djecom i ako im treba stručna pomoć da je i potražim. Na te moje želje i zahjtjeve dobivam odgovor da se u to više ne treba dirat. To me obrazloženje čudi.

Protiv "maltretirane" nemam ništa, dapače smatram da su djeca pogrešila ako je nisu prihvatila, nastavnici ako nisu to primjetili, a zajedno sa njima i mi roditelji.
Samo sam ukazala na mogučnost da možda i nije njena priča takva kao što ju je ispričala svojoj mami. Cijelo vrijeme se meni postavlja pitanje da li sam sigurna u riječi svoje kčerke, a kad ja postavim isto pitanje za nju, onda je ne volim.
Želim reči da sve one imaju isto godina i da se ZBILJA MORA UTVRDIT ISTINA i korektivno djelovat tamo gdje je potrebno.