Tko se vratio s adaptiranog na dojenje-upomoć
Tužna sam i očajna jer nam se sve zakompliciralo. Prvo dijete sam neuspješno dojila mjesec dana i zato sam ovaj put odlučila biti uporna. I eto nas opet na adaptiranom.
Priča ovaj put ide ovako: u bolnici sam imala mlijeka ali je bebač jako puno spavao i malo dojio ali se ipak čulo da to radi zdušno i da guta. Isti dan kad sam došla doma krenuli me simptomi uroinfekta i završila na i.v. terapiji ketocefom svaka tri sata-išla sam u bolnicu na injekcije. Istovremeno je bebač imao granični bilirubin i pedijatrica nas je upozorila da će biti uspavan i da će biti lijen na prsima-dakle, lijen-dojio bi 5 minuta i zaspao najtvrđim snom, nikakvo štipanje, začepljivanje nosa i slično nije pomagalo. Dojke su mi se stvrdnule i skvrgavile, ja sam to dobro izmasirala i izdojila. Nakon toga se jednostavno više nisu napunile.
Pri kraju terapije ja završim u bolnici na kiretaži zbog krvarenje, a moji doma bebača stavili na adaptirano i to je prošlo zadovoljavajuće. Usput me u bolnici nafilali ergometrinom i do dolaska doma ja sam opet bila puna mlijeka, nitko sretniji od mene. No kad je bebač to iscjedio, prsa su se pretvorila u dvije prazne smokvice, bebač urla a mlijeka svega par kapi.
Sad smo na adaptiranom s gadnim grčevima, mlijeka u tragovima ima ali on sad odbija dojku.
Pitam se da li postoji neka veza između oksitocina, ergometrina i stvaranja mlijeka i je li moguće da to kod mene ne štima?
Ako ima neka mama koja je ovakvu situaciju uspješno riješila tj. vratila se na dojenje, neka napiše koju riječ.