Stalno bi se nosio

Zadnjih par mjeseci Jax ne želi ni koraka napaviti sam . Stalno ga treba nositi. Čak i za jako male rute. To mi je postalo jako naporno ( ima 16kg), i neznam kako ga više potaknuti da hoda. Probala sam s nagovaranjem, pa da me bole ruke i da je težak pa ga molim da bar maalo hoda( onda mi da pusu u ruke, i zagrli me još jače da ga ne bi pustila), pa kad idemo iz dućana a ja nakrcana vrečicama probam objasnit da mi je teško a on samo viče mama daj, čuvaj Jakova.....

Ne moram reć da mi redovito stvari ostaju u autu jer kad dodjem doma nema šanse da na treći kat odnesem i njega i stvari, pa ih poslije MM nosi gore.

Probala sam u nekoliko navrata nagovorit ga da bar prohoda par stepenica pa ću ga nosit pa opet on malo hoda i tak naizmjenice al nema šanse... samo razbudi cijelu zgradu ljutnjom..

A kolica su na tavanu već vše od godine dana odkad se više neželi vozit u njima, i nebi ih sad uvodila ponovo.


Kako da ga potaknem da bar malo hoda sam?

ha! andrej je stariji skoro godinu dana a u zadnje vrijeme mu je puhnulo da bi se stalno nosio.

objasnila sam mu da je on jako velik i težak a ja preslaba da ga nosim ;). rješenja: u ulicama gdje nema puno prometa se utrkujemo po pločniku. kad je prometno, držimo se za ruke i trčimo od jedne kante za smeće do druge. kad se hoće nositi, kažem mu neka hoda npr. do ugla pa ću ga dio nositi. s tetom ima dogovor da idu "s noge na nogu". i na kraju, kad je cendrav, umoran, neraspoložen - nosim ga.

a lukavac ima sljedeće fore da dobije nošenje:
- nosi me, bit će brže!
- nosi me, tu je opasno.
- a deda me nosi!
- jedna teta je trudna. pita drugu: imaš ti bebu u buši? ona: nemam. on: onda me možeš nositi!
- baka mi kaže: joj, fino sam se navježbala na jogi jučer... on: kad si se navježbala, onda me možeš nositi!

To je malo dijete, ja bih ga nosila, osim ako zbilja nikako ne mogu. Djeca se vole nositi zato da budu blizu lica roditelja i da se mogu pomaziti. Osim toga, koraci su im mali, pa se brzo umore.

Ja imam dvoje male djece iste dobi i težine, koja jako vole blizinu maminog lica i jako su živahni, tj. brzo se umaraju.

Kaj da ja napravim ako mi odjednom počnu oboje žicati da ih nosim???

Mislim da je ipak bolje i za djecu (manje će biti razočarani) i za roditelje (sačuvat će kičmu i živce), da roditelji svedu nosanje stvarno na bezizlazne slučajeve.

Bliskost i ljubav se mogu podgrijavati na 1000000000 načina. :love2:

nije da ga ja ne želim nositi, i ja kao i on uživam u maženju prilikom nošenja al kad ne mogu onda ne mogu. Mi dnevno pređemo poprilično i bome mi je fizički sve teže..

Ja bi da on barem ponekad malo hoda, kad sam bolesna, kad imam miljun vrečica i torbi, kad...

Ja te razumijem i meni je isto bilo. Ali, kad god sam mogla, nosila sam ga, a da se mogu vratiti, nosila bih ga još i više. Kad ne možeš, jasno mu to reci. Zaustavi se, sjednite negdje, objasni mu kako se osjećaš. To je kod mene barem donekle palilo.

joj,ubi me nošenje a isto ima oko 16kg.
ajde kad smo vani nekako ja nagovorim raznim trikovima,ali doma me uništava.
i nije stvar nošanja i blizine,jer ona se buni čak i kad sjednem a ona mi je i dalje krilu,pa kad tako krene po noći a meni se kičma raspada

ne znam više šta napraviti :?

noćas sam joj pokušavala objasniti da ne mogu i da bi malo sjela ali to je bilo vrištanje za probuditi cijelo susjedstvo

kasiopeja, kolica bi vam ipak pomogla. bar kad idete u dućan i sl.

andrej je bio strastveni mrzitelj kolica ali smo se dogovorili da ih koristimo za jutarnji odlazak baki - nisam ga mogla svako jutro nositi pola sata, pa još popodnevna runda. u ostalim prilikama je bilo uglavnom nošenje, manje hodanje.

I mi smo u klubu nosača iako imamo pune tri i dva mjeseca. Ja je isto nosim kad god mogu. Ali bilo je situacija kad fizički nisam mogla, puno vrećica po rukama, pa je to bilo koma. Objašnjavala sam da je jednostavno ne mogu nositi, ali bez uspjeha. Derala se sve do doma, hvatala mi se za nogu, ma jeza živa.
Sad je nosim "pišilonca". Na rukama više ne mogu, kičma mi se krivi. Žao mi je što se nisam prije sjetila "pišilonca". Čini mi se da je puno bolje za kičmu.
Ja obožavam kad mi je njeno lice blizu, pa još kad nasloni glavicu na rame..
Ali kičma baš ne obožava pa sam skoro razmotrila izvlačenje kolica, ali ipak sam odustala. Ovako bar nešto hoda, a kad ne, ja "bildam".

Kad ga stvarno nisam mogla nositi (bolna leđa, vrećice itd.) služila sam se trikovima: natjecanje tko će prvi do sljedećeg stupa, pa gluma kako su mi se ruke produžile, kako sam se savila, uglavnom pokušavala sam ga nasmijati i odvući mu pažnju. Sva sreća što potreba za natjecanjem i potreba za nošenjem dolaze otprilike u istoj fazi. Radili smo i kompromise: nosim te do semafora, a onda hodaš. Ima mogućnosti.

Citiraj:

---

Ima mogućnosti

---

Kod moje kćeri želja da se nosi obično prevlada nad natjecateljskim duhom. :lol: Iako pokušam i s tim.
Ali uglavnom je mama nosi kako god znaš i umiješ. :mrgreen:

kasiopeja ko da si opisala mog P., jest da je nešto mlađi, ne puno, ali isto kad ga ćopi nosanje, hoću izludit...
P. hoće ponekad hodat sam po vani, ali to obično bude u nekom svom smjeru, pa ga lovim do besvjesti, pa po stepenicama, vješa se za ogradu....ma za poludit, onda mi treba sat vremena da se popnemo na prvi kat, pa mi ga je onda jednostavnije uzet na ruke i odnijet gore...
iako, ima on faze i hodanja, znali smo šetat i po sat vremena za rukicu, ali to je samo vani...ipak nam je najveći problem po doma. Kad dođemo popodne iz jaslica uredno se čitavo popodne prenosamo, pokušavala sam ga zaigrat u smislu kad pruža ruke da se nosi ja mu bježim, onda me on kao lovi, onda ja lovim njega, pa to ispadne nekakva igra, pa bar na kratko zaboravi što je htio, ali za par minuta, ispočetka....
sad radije sjednem s njim na pod pa se igra kockicama, jest da moram čitavo popodne presjediti s njim i diviti se njegovim slagarijama, ali bar se ne nosamo

Od sveg ponuđenog jučer upalilo ovo: dakle, nosimo se i ja u jednom trenutku velim , a ko će mamu nosit?.. a Jakov totalno zbunjena pogleda traži da ga stavim dolje, primi me za nogu i pokušavajući me kao podići kaže: pa.. , Jakov nosi mamu!, i onda: ..u...teško....
Velim ja, eto tak je i mami ponekad teško nosit Jakova, očeš sad malo hodat?
Frajer se okrene i sav ponosan odradi 20- tak metara.. :)

A možda danas upali nešto drugo.

a ja sam se urekla kad sam prije par tjedana na nekom od topica rekla kako s eIvan od rođenja baš i nije volio nositi...
sada valjda misli sve nadoknaditi

ponekada smo znali pješke iz vrtića iako ima jedno 15 min. hodanja, prehodao bi cijeli put, a zadnjih par dana samo stane, digne rukice i Nosi, nosi i ni makac dok ga ne dignem
nije teškaš, ima skoro 13 kg, ali nisam ni ja baš, nekih 57
uglavnom, nisam ni navikla jer prije to nije tražio

i doma sve češće želi da ga podignem, najčešće kad kuham

fale mi naše šetnje, kad me držao za ruku i hodao, sada ili ga lovim ili nosim :/

Citiraj:

---

yasmin prvotno napisa

fale mi naše šetnje, kad me držao za ruku i hodao, sada ili ga lovim ili nosim :/

---

tako i kod nas, znali smo šetati i po sat vremena za rukicu, i on da hop samo bi se nosio

Citiraj:

---

yasmin prvotno napisa

fale mi naše šetnje, kad me držao za ruku i hodao, sada ili ga lovim ili nosim :/

---

Meni isto fale naše šetnje: zato što ih nikad nije ni bilo! :lol:

Lovre se direkt iz kolica preselio meni u naručje.
Kako nikog drugog ne 'žica' da ga nosi, a u skladu s teorijom da je traži bliskost, ja računam da mene voli najviše... :mrgreen:

Moj isto nije žicao da ga se nosi dok mu je bilo stalo do hodanja. Ali zato je nadoknadio nošenje počevši od 2. godine.

nastojala sam ju sto manje nositi (kad smo vani), uglavnom sam koristila kolica. i sad ih koristim ako idemo u grad i mislimo dosta hodati. hoda, i kad se umori, sama sjedne u kolica. od malena je tako naucena i nije nikad pravila probleme niti scene oko toga.

sad iz zdravstvenih razloga je ne smijem ni podici, a kamo li nositi. i ona to razumije. cak i sama mi veli, ako se zaboravim i krenem ju dizati:"mama ne smijes me nositi."

no, zato je tata tu za noshenje. onda bole i noge, boli sve. a kod mame zna i sama da drugacije ne ide, nego sama hodaj. tata ju digne onda na ramena i nosa. (nedavno je ona tako sjedeci na ramenima, za covjeka koji je hodao ispred nas rekla - dovoljno glasno da ovaj cuje :"mama, kiko je chelav"... :roll: ja sam samo pomislila: zemljo, otvori se)

Moj uopste nece da hoda kad smo vani, samo nosenje, tako da izbjegavam izlaske kad smo sami jer mi bude prenaporno, a uostalom ne mogu nista ni obavit. Nije faza, on je od rodjenja na rukama, samo je sad malo teze jer ima skoro 14 kg, a kad se opusti dodaj jos 4-5 kg sa garderobom. Mene ledja razvalise, tako da odoh na masazu iduce sedmice, mozda mi pomogne.

I kad smo u kuci hoce da se nosa.

Jedino u vrticu hoda bez da trazi od teta da ga nosaju. :mrgreen:

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

, za covjeka koji je hodao ispred nas rekla - dovoljno glasno da ovaj cuje :"mama, kiko je chelav"... :roll: ja sam samo pomislila: zemljo, otvori se)

---

:lol:

Citiraj:

---

zrinka prvotno napisa

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

, za covjeka koji je hodao ispred nas rekla - dovoljno glasno da ovaj cuje :"mama, kiko je chelav"... :roll: ja sam samo pomislila: zemljo, otvori se)

---

:lol:

---

i sto je najgore, to nije bio kiko tipa rene bitorajac, nego ono, kad ima ko fol kose, pa mu opada na tjemenu, a ona iz pticje perspektive fino vidi da mu opada... covjek se pravio lud, a ona pet puta ponovila "kiko je celav". :roll: sad je ucimo da recenice tipa da je kiko celav ne smije govoriti pred (doticnim) kikom, nego samo kad je daleko od (doticnog) kike. :lol:

Leona ima 3 god i 4 mj. i još uvijek se voli nositi...doduše kod nje je natjecateljski duh tako jak da je vrlo često dobijem na hodanje ili trk gore opisanim trikovima :mrgreen:
Jedan od zadnjih mi je da pokazujemo kako trči konj, patka, tigar, mica maca i sl. pa je s tim zabavim dobar dio puta ;)

Citiraj:

---

A možda danas upali nešto drugo

---

Ovo je lajtmotiv bavljenja djecom i inače :lol:

Ja sam za svoju mamu bila prava muka. Od prvih dana me stalno morala nositi, i to ne držati i stajati na mjestu, nego hodati. I tako noću i danju. Zato sada nikako da se naspavam... :lol: Kod mene nisu palila ni kolica ni auto za uspavljivanje. Zato je sada moja draga mama od silnog nošenja i prenašanja završila na operaciji maternice jer joj se sve spustilo.
Zato pamet u glavu i nemote popuštati. I ja sam svoju Lanu nosala i vozala sve dok nisam rekla dosta, ne mogu više! I nema druge jer sve dok djeca vide da postoji bilo kakva mogućnost da vi popustite, iskoristit će je.
Negdje sam čitala da je jedna mama sa malim sinom išla u dućan, izašli su van punih ruku vrećica i on se htio nositi. Počeo je vrištati i bacati se po ulici. Na kraju je sjeo na pod i nije se htio dići. Mama se sjela na pod kraj njega zajedno sa svim onim vrećicama i sjedili su tako sve dok on nije odlučio da će ipak hodati jer je stvarno vidio da nema druge mogućnosti i da se mama ovaj put ne šali. Znam da je teško pred svim tim ljudima koji te gledaju kao da si najgora mama na svijetu ali poslije je puno lakše. Djca isprobavaju granice: dok ide, ide.

Odmah mi je lakse kad vidim da nisam jedini kojem djeca lome kicmu ...

Citiraj:

---

igica prvotno napisa

Ja sam za svoju mamu bila prava muka. Od prvih dana me stalno morala nositi, i to ne držati i stajati na mjestu, nego hodati. I tako noću i danju. Zato sada nikako da se naspavam... :lol: Kod mene nisu palila ni kolica ni auto za uspavljivanje. Zato je sada moja draga mama od silnog nošenja i prenašanja završila na operaciji maternice jer joj se sve spustilo.
Zato pamet u glavu i nemojte popuštati. I ja sam svoju Lanu nosala i vozala sve dok nisam rekla dosta, ne mogu više! I nema druge jer sve dok djeca vide da postoji bilo kakva mogućnost da vi popustite, iskoristit će je.
Negdje sam čitala da je jedna mama sa malim sinom išla u dućan, izašli su van punih ruku vrećica i on se htio nositi. Počeo je vrištati i bacati se po ulici. Na kraju je sjeo na pod i nije se htio dići. Mama se sjela na pod kraj njega zajedno sa svim onim vrećicama i sjedili su tako sve dok on nije odlučio da će ipak hodati jer je stvarno vidio da nema druge mogućnosti i da se mama ovaj put ne šali. Znam da je teško pred svim tim ljudima koji te gledaju kao da si najgora mama na svijetu ali poslije je puno lakše. Djeca isprobavaju granice: dok ide, ide.

---

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Odmah mi je lakse kad vidim da nisam jedini kojem djeca lome kicmu ...

---

Nisi, MM još uvijek nosi M. na ramenima. Ja ga više ne nosim, ali ga dignem i pomazim.

Ja više van ne izlazim bez kolica ili triciklića. Sreća da se voli voziti jer inače ne bi daleko došli. Zadnjih mjesec dana nije vani napravio više od 5 koraka. Stalno se okreće prema nama i govori "nosi, nosi". Ali u parku je druga priča trči, skače...kad idemo doma, uskoči u kolica i za sada to tako funkcionira.

Nama je to veliki problem, Lea sve do nedavno uopće nije htjela hodati po stepenicama, s tim da to kod nas ima drugu dimenziju - ona MORA hodati i mora hodati po stepenicama, radi vježbanja. MM ju uopće ne bi smio nositi jer je nedavno zaradio ozbiljnu upalu tetive i završio na intenzivnim terapijama i bolovanju. A ona se hoće nositi, isto se jako ljuti i negoduje kad ju ne želim nositi po stepenicama i što je još gore vješa se i strah me da će pasti (jer bome nije baš niti spretna). Ne znam kako da tome doskočim :/ .. kažem joj Lea hodaj, inače - pa ne znam što inače :lol:

Mi smo skroz obrnuta situacija, Andreju je pitanje časti da sam hoda, i ako nekamo neće ići (iz protesta), dovoljno je samo da mu kažemo "Andrej, nosit ću te", i odmah sam ide. Ali prije godinu dana intenzivno se nosio - uglavnom ga je MM nosio na vratu, što je bilo praktično, ali ne uvijek jednostavno. Bili smo u nekakvoj pat-poziciji, jer smo ukinuli upotrebu kolica, a za hodanje nije bio toliko zagrijan. I onda je došlo ljeto, i dva tjedna čuvala ga je baka (sveki) koja bi ga izvela van u 8 ujutro, a dovela doma na ručak (oko 12). Svaki dan oni su po četiri sata landrali okolo. I ne, ona ga nijednom nije nosila. Hodao je ko veliki i nije mu na pamet palo tražiti da ga se nosi. Odonda, hoda uvijek i svakamo.

Da rezimiram: kod nas je baka prekinula stalnu naviku nošenja, jer ga ne bi ni mogla nositi - i ispalo je dobro.

Blago vama, ja si mislim, reći ću Lei - hodaj inače ću te nositi! A onda mislim, hm pa to ona i hoće :mrgreen: