Ne volim te

Duje se već neko vrijeme prema meni ponaša kao da sam mu najgori neprijatelj
Smatram da postoji određena doza ljubomore na mlađeg brata, no nisam baš sigurna u potpunosti da je to baš skroz razlog, a uostalom to je neki drugi problem.
još uvijek nalazim vremena da s njim popričam, da se poigramo. 100 puta dnevno kažem mu da ga volim,a toliko puta ga i poljubim. Mazimo se prije spavanja, te sam se trudila da u njega usadim osjećaj za ljubav, dobro i loše. I je takav.
Inače je dijete kojemu se ne da jesti, tvrdoglav je i ako ga nešto ne zanima pravit će se da me ne čuje (kao npr. jutarnja higijena), pa ja tako često vičem na njega.
Moja vika je prazna prijetnja jer ga jako rijetko kaznim.
Al sam glasna.
Možda preglasna jer očekujem od njega da razumije stvari koje još ne može svladati (da ne viče kad braco spava, da ne pojačava TV, da pazi koje igračke ostavlja na krevetu jer ih Luka može stavit u usta, da ne lamata nogama blizu njegove glave i sl.)
Shvaćam da je on još dijete. Razigrano i djetinjasto. Kadkad se zaboravim prema njemu ponašati u skladu s njegovim godinama.
No prije mjesec dana iz usta mu je izašlo nešto šta od mene i ukućana nikad nije čuo.
NE VOLIM TE.
Šok. Zaprepastila sam se kad sam to čula. Srce mi se stislo, knedla zapela u grlu.
Nisam znala šta da mu kažem, al je on primjetio da me duboko povrijedio. Okrenuo se i otišao.
Nakon tri minute vratio se i rekao mi da me voli najviše. Zagrlili smo se. Mislila sam da neće više to govoriti.
Ali kako je primjetio da me povrijedio tom izjavom, sada je redovito upotrebljava kad god je na mene ljut. Al se uvijek nakon par minuta vrati da mi kaže da me voli. Najviše.
Ne znam gdje je to čuo. Ima prijatelja Matu koji je lakše mentalno zaostao. Mate ima 8 godina. Često se nakon druženja s njim vrati s pričama o smrti, bolestima, govori mi kako će on biti jako tužan ako ja umrem i sličnim jako ružnim temama.

Ne volim takve teme i smatram da je dijete od 5 i pol godina još malo da bi o tome pričao. Imali smo nažalost smrtni slučaj u užoj obitelji i tad je saznao šta to znači.

Dal da mu zabranim da se s njim igra iako vidim da ga Duje obožava?
Dal da popričam sa Matinim roditeljima?
Bila sam kod ljudi u kući i skroz su normalni. Puna kuća. Mate ima četvero braće i sestara i nitko nije tako mračan kao on. Jako ljubazni ljudi.
Ne znam šta da radim. To je moja beba. Moj Dujica.
Jako me boli šta moje dijete uopće ima u glavi misli o smrti, tuzi i bolesti.
Trebao bi misliti na igru, pjevanje, ljubav.

zari je "ne volim te" glavna fora u zadnje vrijeme. nije to nigdje cula, nego i sama shvaca da je to obrnuto od "volim te". reci ce to i meni, i tati, i dedi, i baki, i to u situacijama kad je ljuta, nezadovoljna, protestira i slicno.
ja to uopce ne uzimam k srcu, niti me ista steze i smeta ;) jer znam da to ne znaci da nas stvarno ne voli, nego je to njen nacin da se izrazi kad je frustrirana : kad su jos manji, udaraju nas u frustraciji, sad su malo veci pa ju mogu i izgovoriti.

kad kaze "ne volim te", mi joj odgovorimo: "u redu, to je tvoje pravo." i onda pokusamo saznati sto ju zapravo muci i to rijesiti. ili samo kazemo :"u redu, ali ja tebe volim" i pustimo ju da se smiri.

sto se tice drugog pitanja, ne vidim nikakvu potrebu za bilo kakvom reakcijom. da mi dijete dodje doma s pitanjima o smrti i bolesti, pricala bih s njim o tome, vidjela sto ga muci, sto ga zanima i odgovorila mu na pitanja.

Jan je slične dobi kao Duje, u zadnje vrijeme isto takav, kad se naljuti to baš jako verbalizira: "Dosadna si mi, ne volim te, stavit ću te u zatvor, glupa si mama" i slično. Ja mu obično kažem da se on ima pravo ljutiti i ne voliti me, ali i da ne želim da me vrijeđa i da me to jako smeta (i da niti ja njega ne vrijeđam). Neko vrijeme mi je bilo to sve jako teško slušati jer smo prolazili (svježe) kroz razvod i raspad obitelji, ali sada mi je jasno da se zapravo poklopila razvojna faza i da je ovo zapravo očekivano.

nemoj se brinuti, to nema nikakvo dublje značenje.
Ja ti se još sjećam svađa s mojom mamom (ok, bila sam veća), kad sam stvarno imala osjećaj da bi ju zgromila, da ju ne volim (čak i mrzim..) na nekoliko minuta. Poslije -naravno,prođe.
I meni ti K.zna svašta reći. Ne brini.

Ufff...
Drago mi je da je da nisam sama.
I ja njemu na ne volim te odgovaram sa zato ja tebe volim.
Nije da se brinem, al mi je onaj prvi put bila totalna zbunjoza.
Hvala cure na podršci :* i iskustvu

I Vanja (3 god, 9 mj) te riječi često upotrebljava, kad nešto nije po njenom, odmah "mama, ne volim te".
I ja, kao Lutonjica, kažem "u redu, to je tvoje pravo, ali znam da tako ne misliš, da to kažeš samo zato što si ljuta".
Više me smeta kad me nekad u bijesu udari, tu već imamo puno više objašnjavanja.

Ja sam se od svoje djece naslušala svega i svačega,od sina manje ali zato od kćeri svašta.Jednom mi je u bijesu rekla da bi voljela da umrem i da me nema,da ona nebi ni zaplakala.Moram priznati da jesam zastala minutu i pol ali odmah me prošlo :mrgreen: .Na takve stvari sam totalno ravnodušna jer znam da to ne misli i nakon toga je plakala i rekla da to ne želi.Idući dan kad se opet naljutila opet mi je isto rekla.Ali kad je shvatila da se ne obazirem,odustala je.

Kad bih se,uz troje djece,obazirala na takve (za mene) detalje,dosad bih valjda poludjela.
Što se prijatelja tiče,objasni svom sinu da je Mate takav kakav je i da to ne znači da i on mora pričati o tim stvarima.

Čula sam i ja: 'ne volim te', 'ostavit ću te', 'nisi više moja mama'...

Jedan od naših dijaloga je zvučao otprilike ovako:
ne volim te - a ja tebe baš volim
a ja tebe baš ne volim i neću te nikad voljeti - a ja ću tebe baš uvijek voljeti
ostavit ću te - a ja tebe neću nikad
a ja ću ti pobjeći - a ja ću te pronaći...

... i tako dok ona smišlja kako bi mi kontrirala prođe je ljutnja :lol: .

Kojiput me stvarno iznenadi i pogodi ono što zna reći, kojiput se i razljutim kad čujem što mi sve izgovori radi nekog banalnog sukoba ili zato što nije dobila baš ono što hoće baš tada što hoće, ali trudim se da se u mojoj reakciji ne vidi ljutnja. Pokušavam reagirati kako mi se učini da bi trebalo u toj prilici, kojiput joj ozbiljno kažem da je to što je sad rekla jako, jako ružno, kojiput se krenem prepucavati s njom kao u gornjem dijalogu, ali nikad je za to nisam na bilo koji način kažnjavala.

Citiraj:

---

Maja prvotno napisa

Ja mu obično kažem da se on ima pravo ljutiti i ne voliti me, ali i da ne želim da me vrijeđa i da me to jako smeta (i da niti ja njega ne vrijeđam).

---

Kad se nama dogodi ovakva situacija, razmišljam slično kao Maja, s jednom razlikom (možda razlikom, Maja će dopuniti ako nisam dobro skužila).
To što dijete govori neugodne i uvredljive riječi, po mom mišljenju, je način na koji ostvaruje svoje pravo da se ljuti i da me ne voli. Time da zahtjevam da prestane vrijeđati kao da bih joj oduzela mogućnost da se koristi pravom da bude ljuta.
Druga je stvar dati djetetu do znanja da osjećam posljedice njegovih uvredljivih riječi. Mislim da svakako mora znati kako se ja nakon toga osjećam. Ali opet, moram izbjeći emocionalnu ucjenu ("nemoj se ljutiti jer ću ja biti tužna").

Ne, meni nije uvreda kad mi kaže da me ne voli, dakle, nisam mislila na sve ovo u zagradi da je uvreda, al kad mi kaže da sam glupa onda mi je to uvreda. Dakle, nek izražava svoje osjećaje, ali ne tako da me vrijeđa.

Bornina je bila najdraža: Više nisam tvoj sin....

Slažem se s Majom, niti ja ne prihvaćam vrijeđanje, to i jesu prilike u kojima se dijete uči prikladnim načinima izražavanja ljutnje.

O da, više nisam tvoj sin, ti nisi više moja mama, nisam ti više brat..... sve varijante imamo.

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

...prikladnim načinima izražavanja ljutnje.

---

Pa da, to mi je falilo :!:

Bas sam skoro nesto mislila da otvorim isti topik. Prvo je krenulo kada je morala dijeliti igracke sa Ahmedom. Bilo bi 'ja njega ne volim'. Odgovarala bih joj 'nemoras ga volit' al' to su i njegove igracke'. Onda je presla 'e nevolim te vise'. Opet bih joj odgovarala 'nemoras, ja tebe volim'... Nemam nista protiv da mi to kaze (draze mi je nego da me pljune ili lupi mada to nije ionako nikad radila).

Dijete izgovara sta osjeca i misli, istina ne laska mi stime al' sta ces?!

mi smo u fazi, kad ju netko naljuti, ili nije po njezinom, ili ju ispravim nesto sto je rekla (u zadnje vrijeme se bas cesto duri za sve zivo :roll: ): ti si ruzna!

Citiraj:

---

jadranka605 prvotno napisa

Često se nakon druženja s njim vrati s pričama o smrti, bolestima, govori mi kako će on biti jako tužan ako ja umrem i sličnim jako ružnim temama.

Ne volim takve teme i smatram da je dijete od 5 i pol godina još malo da bi o tome pričao. Imali smo nažalost smrtni slučaj u užoj obitelji i tad je saznao šta to znači.

---

Bez obzira što ti misliš da bi tvoje djete trebalo razmišljati samo o pjesmicama, igračkama i lijepim stvarima, ne možeš zatvarati oči pred stvarnošću. Imali ste smrtni slučaj u obitelji (možda nakon teške bolesti) i to je otvorilo pandorinu kutiju. Užasi su pobjegli van iz kutije i ti ih više ne možeš zatvoriti nazad u kutiju, spremiti kutiju na tavan i zaboraviti na sve. Često si ni mi odrasli ne možemo objasniti smrt, tugu, gubitak drage osobe, pitanje što se nakon smtri dešava, a kako je tek malom djetetu. Kako je on tek prestrašen i izgubljen u svemu tome. Ti mu moraš pomoći i objasniti najbolje što možeš sve te ružne stvari koje su dio života.

Najbolje da unaprijed pripremiš objašnjenja i da onda potegneš razgovor o tim temama npr. dok slažete kockice i sl. Vjerojatno ćete trebati više puta razgovarati i s vremenom bi se taj razgovor mogao mijenjati i prilagođavati ovisno o djetetovim reakcijama.

Nakon što smo mi imali jedan smrtni slučaj u obitelji i dva kod prijatelja, Elena se prestrašila da će i ona umrijeti, da ću ja umrijeti itd. Ona mi to naravno uopće nije rekla sve dok ja nisam otvorila temu i počela je ispitivati. Možeš si zamisliti kako ju je to mučilo.

ne smeta meni šta on ispituje - ima pravo znati, al mi smetaju izrazi poput: priklati, zaklati, izbost nožima, da se rasprsne mozak i sl :roll:
Jel i to normalno? znam da na TV-u danas vidi svašta i ovi crtići današnji nisu šta su nekad bili, te se trudim da ga odvučem od TV-a, ali ti mi izrazi jako smetaju...

Citiraj:

---

jadranka605 prvotno napisa

ne smeta meni šta on ispituje - ima pravo znati, al mi smetaju izrazi poput: priklati, zaklati, izbost nožima, da se rasprsne mozak i sl :roll:
Jel i to normalno? znam da na TV-u danas vidi svašta i ovi crtići današnji nisu šta su nekad bili, te se trudim da ga odvučem od TV-a, ali ti mi izrazi jako smetaju...

---

Pokupe negdje. Druzimo se s nekima i mama dosta vice na djecu. Ponekad slusam Mejru kada se njaljuti ista mi ta mamurina. Veli mi 'e ako te ja sad, bit' ces sva modra' ili 'e to ti je kazna, mama'...

Rijec kazna uopste ne koristim(pa dobro timeout :mrgreen: ) bar znam gdje ove budalastine pokupi...

Nekada me u drustvu bude sramota...mislice narod ja tako grdim djecu... :/